Stjepan ‘Stipica’ Kalogjera (Beograd, 24. svibnja 1934. – Zagreb, 3. siječnja 2025.), hrvatski skladatelj, aranžer, dirigent i producent, dugogodišnji član HDS-a, preminuo je prije nekoliko dana, a zauvijek će ostati urezan u povijest glazbene umjetnosti svojim neizmjernim talentom, kreativnošću i strašću za glazbom.
Stipica Kalogjera već je od malih nogu pokazivao izniman talent za glazbu. U Zagrebu je najprije počeo svirati violinu, a poslije trubu i klavir, da bi svoje obrazovanje zaokružio na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, gdje je diplomirao 1962. godine. Unatoč tome zvanju, nepokolebljivo se posvetio svijetu glazbe.
Njegova profesionalna glazbena karijera započela je 1958. godine kada je postao članom Plesnog orkestra Radio Zagreba (danas Big Band HRT). U tom je orkestru bio trubač, potom pijanist, a 1991.-1993. glazbeni producent.
Skladao je oko 70 zabavnih pjesama, od kojih se ističu ‘Vino i gitare’, ‘Ti si moja obala’, ‘Dobra večer, uzorita’, ‘Sviraj mi, gitaro’, ‘Margarita’, ‘Vjeruj mi’, ‘Krovovi’, ‘Ti, koju ne poznam’, ‘Poslije kiše dolazi sunce’, ‘Bit ćeš uvijek moja’, ‘Adrese moje mladosti’, ‘Ča je bilo tega više ni’, ‘Ponoćno sunce’ i ‘Tvojih pola sata’.
Tijekom svoje bogate karijere, skladao je i aranžirao više od 4000 djela za razne glazbene sastave, od malih ansambala do simfonijskih orkestara, od kojih su neki nagrađeni prestižnim priznanjima. Osobito su uspješni bili aranžmani za pjesme ‘Galeb’ i ‘Skalinada’ (Z. Runjić) te ‘Cesarica’ (Z. Stipišić), za koju mu je i dodijeljena nagrada Porin 1994. za najbolji aranžman. Iste godine zajedno s Arsenom Dedićem dobiva Porina kao najbolji producent za album ‘Tihi obrt’, a 1998. također kao najbolji producent s Arsenom Dedićem dobiva Porina za album ‘Ministarstvo straha’. Godine 2010. dodijeljena mu je nagrada Porin za životno djelo.
Kalogjera je autor glazbe i za dva mjuzikla, ‘O’Kaj’ i ‘Kaj20’, izvedena s velikim uspjehom u Zagrebačkom kazalištu Komedija. Skladao je glazbu za animirane filmove te dječje televizijske serije.
Kao skladatelj i aranžer sudjelovao je na mnogim domaćim i inozemnim festivalima zabavne glazbe (Zagreb, Split, Opatija, Slavonski Brod, Krapina, Bratislava) i osvojio više prvih nagrada. Dirigirao je festivalskim orkestrima na domaćoj sceni (stalni šef dirigent festivala u Splitu od osamdesetih) i u inozemstvu (Bratislava, Ljubljana, Eurosong u Dublinu 1995. i Birminghamu 1998.).
Njegov umjetnički rad obilježila je jedinstvena sposobnost kombiniranja inovativne harmonije, bogate instrumentacije i nepogrešive emocionalne dubine, a njegov doprinos hrvatskoj glazbi glazbeni pisac Siniša Škarica uspoređuje s veličinama poput Quincyja Jonesa u svjetskim okvirima. Stipica Kalogjera ostavlja iza sebe neizmjernu glazbenu baštinu, koja će nastaviti inspirirati generacije.
Pregovori Vlade i dvije grupe malih akcionara Instituta “Simo Milošević” iz Igala u vezi sa izmjenom dijela plana restrukturiranja te kompanije, trajali su i u srijedu, a vjerovatno će biti nastavljeni i danas do 12 sati, saznaju Vijesti.
Za danas u 12 sati je zakazana Skupština akcionara.
Ti pregovori vode se u vezi sa djelovima plana koji se odnose na njegovo buduće poslovanje, kao i u vezi sa planiranom prodajiom dijela imovine Instituta, kako bi bile prihvatljive dijalu manjinskih akcionara.
Da bi plan restrukturiranja bio usvojen, potrebno je da za njega glasaju akcionari koji imaju dvije trećine vlasništva akcija. Država ima oko 56 odsto akcija, odnosno potrebna joj je podrška od malih akcionara koji imaju najmanje 10,2 odsto kapitala.
Vila Oliva, čiji je suvlasnik biznismen Žarko Rakčević, ima 27,4 odsto akcija, a preostali mali akcionari imaju ukupno oko 16 odsto akcija.
Na dnevnom redu Skupštine je plan restrukturiranja koji predviđa da se u Institut za četiri godine uloži 106 miliona EUR, od čega kroz dokapitalizaciju 64 miliona, od prodaje dijela zgrada Instituta 28,2 miliona, a iz kredita koji bi uzela kompanija 14,5 miliona.
U dnevni red je naknadno dodata i odluka o prvoj zatvorenoj dokapitalizaciji vrijednoj 23,5 miliona EUR, na koju imaju pravo postojeći akcionari.
Dokapitalizacija bi se obavljala po nominalnoj cijeni akcija koja sada iznosi 154,93 EUR, odnosno akcionari bi za toliko uloženog novca u kompaniju dobili jednu akciju. Sadašnja vrijednost akcije na berzi je 29,3 EUR.
Ukoliko bi danas bio usvojen plan restrukturiranja i odluka o dokapitalizaciji, odmah bi se pokrenulo proces za objavljivanje emisije akcija. U emisiji bi bilo ponuđeno 152,1 hiljada akcija po nominalnoj cijeni od 154,93 EUR, a dokapitalizacija bi trajala 30 dana. Svaki postojeći akcionar mogao bi u dokapitalizaciji da kupi broj akcija srazmjerno svom sadašnjem procentu vlasništva.
Kako je navedeno u predlogu odluke, dokapitalizacija bi bila uspješna ako bi prodali 70 odsto akcija. To znači da bi u dokapitalizaciji osim države sa 56 odsto vlasništva, trebalo da učestvuju i mali akcionari koji imaju najmanje 14 odsto vlasništva.
Ostaje nejasno da li bi mali akcionari u dokapitalizaciji kupovali akcije po 155 EUR, ako je Vlada prošle godine odbila da kupi akcije Vile Oliva po 58 EUR.
Plan predviđa da se u narednih 60 dana završi prvi dio dokapitalizacije, kao i naknadno donese odluka o prodaji dijela imovine, solitera i dječjeg odjeljenja, procijenjenih na devet miliona EUR.
Akcionari koji bi na sljedećoj Skupštini glasali protiv prodaje ove imovine Instituta, prema Zakonu o privrednim društvima, bili bi nesaglasni akcionari i imali bi pravo da zbog toga zatraže da im kompanija otkupi akcije po prosječnoj tržišnoj cijeni u posljednjih šest mjeseci prije dana kada je donijeta odluka na skupštini akcionara ili u visini srazmjernog dijela neto vrijednosti imovine društva na dan kada je skupština akcionara donijela odluku o spajanju.
Ukoliko bi se prije ove odluke o prodaji imovine obavila dokapitalizacija po cijeni od 154,93 EUR, nesaglasni akcionari bi prema tumačenju ove odredbe o neto vrijednosti imali pravo otkupa akcija po toj vrijednosti.
Cilj plana je da omogući Vladi da legalno pomogne ovu državnu kompaniju u skladu sa strogim EU standardima o državnoj pomoći i preduslov je za početak dokapitalizacije. Autori plana smatraju da će bez njegovog usvajanja Institut otići u stečaj, jer ima akumulirane gubitke od 30 miliona EUR, i da će prekinuti da obavlja djelatnost koja je i od javnog značaja.
Plan predviđa da se u ovoj godini obezbijede 41,3 miliona EUR, od toga 32,3 miliona kroz dokapitalizaciju i devet miliona eura prodajom dijela imovine Instituta, takozvanog Solitera i Dječjeg odjeljenja.
Taj novac, prema planu, bio bi potrošen tako što bi se sa 26 miliona EUR pokrila tekuća nelikvidnost, odnosno platili svi dugovi instituta od oko 24 miliona i isplatili očekivani nesaglasni akcionari koji bi glasali protiv odluke o prodaji imovine. Plan predviđa i da Vlada u ovom periodu objavi plan otkupa akcija od malih akcionara kako bi došla do najmanje dvije trećine vlasništva i za to bi bilo potrošeno 9,6 miliona EUR. U ovoj godini predviđene su i investicije od 5,5 miliona EUR u blokove B i T druge faze Instituta.
U narednoj godini, prema planu, u Institut bi bila uložena 32,2 miliona EUR, i to 20 miliona u rekonstrukciju bloka T, zatim deset miliona u blok B i dva miliona u blok D. Ovaj novac bio bi obezbijeđen tako što bi se 20,7 miliona dobilo iz nove dokapitalizacije, 4,5 miliona od prodaje E odjeljenja i sa sedam miliona koliko bi Institut dobio od kredita.
U trećoj godini restrukturiranja bilo bi potrebna 28,3 miliona EUR, od čega bi 12,2 miliona EUR bila potrošena na blok A, 7,2 miliona u blok D, četiri miliona u blok S, tri miliona u blok T i jedan milion u blok B. Ovaj novac bi se obezbijedio prodajom glavne zgrade prve faze Instituta za 14,8 miliona EUR, kao i šest miliona od dokapitalizacije i 7,5 miliona iz kredita Instituta.
U četvrtoj i završnoj godini restrukturiranja, 2028. godini, bilo bi uloženo pet miliona EUR od dokapitalizacije, i to dva miliona u blok A, i dva i po miliona u blok S.
Nakon završetka restrukturiranja u 2029, profit Instituta bi iznosio 4,9 miliona i nastavio bi da raste, pa bi za deset godina u 2034. bio 6,6 miliona EUR.
Od 1. januara 2025. u amsterdamskoj luci na snazi je ograničenje upotrebe open-loop scrubber-a koji ispuštaju zagađenu vodu direktno u okoliš.
– Otvoreni pročišćivači ispuštaju zagađenu vodu od pranja u naše lučke vode. Ovom zabranom doprinosimo čišćem morskom okolišu, objavila je Luka Amsterdam.
Zabrana se odnosi na brodove koji su usidreni. Tamo je ispuštanje vode za pranje najviše koncentrirano.
Takozvani ‘čistači‘ dolaze u različitim verzijama: zatvoreni krug i otvoreni krug. Kod zatvorenog kruga, otpadni materijali se skupljaju u spremnik za otpad. S otvorenim krugom, zagađena voda za pranje ispušta se izravno u vodu. To doprinosi onečišćenju vode i uzrokuje onečišćenje vode i tla.
U 2023. oko 100 brodova s otvorenim pročišćivačem uplovilo je u luku Amsterdam. Osim u Amsterdamu, zabrana je već na snazi u lukama Antwerpena, Hamburga, francuskih i nekoliko skandinavskih luka.
Britanski list Daily Express preporučuje turistima da posjete Trebinje, koje je, kako se navodi, europski dragulj koji nudi srednjovjekovnu atmosferu i šarm starog svijeta.
– Čarobno iskustvo čeka vas u ovom manje poznatom gradskom dragulju – stoji u autorskom tekstu Jessice Knibs za Daily Express.
Zainteresiranim turistima poručuje da ovaj grad ima sve što je potrebno za bijeg od svakodnevice, s brdima koja ga okružuju, pružajući savršenu sunčanu pozadinu i starinski šarm koji se osjeća na svakom koraku, prenosi Federalna.
– Unatoč očitoj ljepoti i brojnim popularnijim destinacijama koje su udaljene samo nekoliko sati, ovaj grad mnogim turistima ostaje uglavnom nepoznat – navodi se u tekstu pod naslovom ”Trebinje je prekrasan, ali potcijenjen grad”.
Trebinje – foto Boka News
Autorica ističe da Trebinje nudi urbani život u kombinaciji s jedinstvenim prirodnim riječnim krajolikom, zadivljujućim planinama i prostranim ravnicama, što ga čini autentičnim odredištem.
– Trebinje ima znatno manje turista u usporedbi sa svojim susjedima Dubrovnikom u Hrvatskoj i Kotorom u Crnoj Gori, ali je jednako lijepo – stoji u tekstu.
Autorica daje slikovit opis Trebinja, navodeći kako se u središtu grada može pronaći Stari grad, ograđen zidinama, s jedinstvenom tržnicom punom zelenila.
– Na obroncima se mogu vidjeti pravoslavne crkve, što ostavlja dojam starog svijeta. Rijeka Trebišnjica teče kroz ovaj dragulj, a njezine su obale obrubljene kupalištima s replikama vodenih kotača koji su se nekada koristili za navodnjavanje – piše u tekstu.
Trebinje – foto Boka News
Kako se navodi, u Trebinju ima mnogo toga za vidjeti.
– Smještena visoko na brežuljku, Hercegovačka Gračanica mjesto je koje se mora posjetiti i nesumnjivo je najidiličniji manastir u cijeloj Bosni i Hercegovini. Trebinjski Arslanagića most, poznat i kao Perovića most, još je jedna znamenitost, izgrađena 1574. godine, zajedno s Trgom slobode i manastirom Tvrdoš, koje vrijedi istražiti – stoji u opisu grada.
Autorica zaključuje da je Trebinje zadivljujuće tokom cijele godine, ali postaje posebno lijepo u maju, kada cvijeće cvjeta, a prosječna najviša temperatura iznosi oko 18 stupnjeva Celzijevih.
Regionalna zvijezda Dino Merlin koji je na trgu ispred starogradskih bedema u Budvi trebao da nastupi 1. januara, nastupiće u drugom terminu.
To je dogovor koji je postignut sa Turističkom organizacijom Budva nakon što je zbog tragedije na Cetinju otkazan muzički program.
To isto važi i za nastup bosanskog pjevača Adija Šoše koji je 1. januara trebao da nastupi prije starijeg kolege.
Turistička organizacija budve odrediće koji je to najbolji termin kada bi Dino Merlin mogao da nastupi, a koji bi privukao posjetioce u metropolu turizma.
Još ranije je objavljeno da je honorar Dina Merlina bio 110 hiljada eura te da je TO Budva ugovorom isplatila sve izvođače koji su trebali tokom trodnevnog novogodišnjeg muzičkog programa da nastupe ispred Starog grada.
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore pobijedila je danas u Bukureštu selekciju Srbije 16:15, u drugom kolu kvalifikacionog turnira za Svjetski kup.
To je prvi trijumf izabranika selektora Dejana Savića na turniru, nakon jučerašnjeg startnog poraza od Grčke 18:10.
Srbija je bez bodova, nakon što je ranije danas izgubila od Grčke 17:13.
U duelu sa puno oscilacija, crnogorski vaterpolisti nadigrali su rivala, a sredinom treće četvrtine
imala je prednost od osam golova (14:6).
Srbija se vratila u meč serijom od pet vezanih golova za 14:11 na kraju tog dijela meča.
Crnogorski vaterpolisti su u posljednjoj četvrtini, uprkos brojnim greškama, uspjeli da sačuvaju prednost i upišu bodove.
Vaterpolo CG – SRB
Najefikasniji u crnogorskoj selekciji bili su Đuro Radović i Nikola Moskov sa po tri, Vasilije Radović, Vlado Popadić i Dušan Matković postigli su po dva, a po jedan Jovan Vujović, Balša Vučković, Miroslav Perković i Danilo Radović.
U selekciji Srbije istakli su se Nikola Lukić i Luka Gladović sa po četiri gola.
Crnogorsku selekciju sjutra očekuje duel sa Francuskom, za plasman u četvrtfinale.
Crnogorskim vaterpolistima mečevi u Bukureštu nemaju rezultatski značaj, jer je Crna Gora, kao domaćin finala Svjetskog kupa, izborila direktan plasman na završni turnir.
Donosimo priču o Foto kino i video klubu „Mladost“ iz Tivta – Donja Lastva, za koga obično kažemo da je čuvar memorije i hroničar razvoja grada Tivta.
Okom kamere i fotoaparata njegovi članovi već 65 godina bilježe najznačajnije događaje u razvoju Grada. Bogata arhivska građa samo je djelimično digitalizovana. Više doznajte u razgovoru sa predsjednikom kluba Antonom Gulom Markovićem.
Sve najznačajnije momente u razvoju grada ste zabilježili na filmskim vrpcama i fotografijama, na neki način ste postali čuvari memorije Tivta?
Marković: To se sigurno može reći, jer mi smo od prvog dana, od 70-ih godina prošlog vijeka snimali svaki važniji događaj u opštini, snimali smo fotoaparatom i kamerama. Imamo veliku zbirku, dokumentarnih zapisa iz perioda do kraja 80-ih godina i kasnije. Filmovi su snimani na vrpci 8 mm, super 8 mm, to danas nije taj kvalitet kao što ima ova digitalni zapis ali smo uspjeli dosta tih filmova digitalizovati. Sačuvali smo ih i učinili vidljivim široj javnosti, pogotovo kroz naše manifestacije koje organizujemo a zovu se „Sjećanje“, organizovali smo ih obično u Multimedijalnoj sali u Tivtu i u Domu kulture „Ilija Marković“ u Gornjoj Lastvi.
Foto klub Mladost
Osim razvoj grada zabilježili ste izgradnju aerodroma Tivat, zemljotres 1979. godine, što još?
Marković: Izgradnju aerodroma Tivat smo mi pratili od samog početka do otvaranja. Taj film je prilično dugačak sniman je sa osam milimetarskim filmom, pa onda smo poslije toga radili praktično sve što se dešavalo, recimo imamo izgradnju škola poslije zemljotresa od kamena temeljca do kraja, do otvaranja škole, imamo obnovu doma kulture u Tivtu „Gracija Petkovića“ od rušenja do izgradnje, radne akcije, zabave…
Razorni zemljotres 1979. godine zabilježili smo fotografijom i filmom. Kad je se to dogodilo uzeli smo foto aparate, skoro svi članovi su izašli na teren, čak smo i u Kotor išli snimati. U bolnici smo pomagali izvlačenje bolesnika, kasnije smo se vratili nazad u Tivat gdje smo nastavili pomagati građanima, i sve snimati.
Cijeli arhiv je pohranjen u prostorijama Foto kino kluba, to je ogroman materijal i blago na neki načini. Materijal još uvjek nije sav digitalizovan, kaže Marković.
„Radi se o hiljadama filmova 6×6 ili 24×36 negativa koje treba skenirati i digitalizovati. Dosta filmova smo uspjeli skenirati i digitalizovati zahvaljujući saradnji sa našim prijateljem i kolegom, iz Podgorice, Momirom Matovićem i te filmove i sada prikazujemo. Ima toga još puno što bi bilo interesantno od nekih događaja do sjednica, izgradnje, radnih akcija, sve smo to bilježili negdje do kraja osamdesetih godina“ – priča Marković.
Sveti Ivan Bogišići – Foto Anton Marković Gula
O istoriji kluba
Klub je osnovan 1960. godine kao sekcija Foto kluba 1. maj z Tivta. Foto klub Mladost je osnovan 1961. godine. Klub je radio u Gornjoj Lastvi negdje do 1970. godina, kada stanovništvo napušta Gornju Lastvu i seli se u Donju Lastvu pa tako i klub, koji je premješten zaslugom tadašnjeg predsjednika fotokluba, Anđelka Stjepčevića, koji je praktično sve uradio da se nađe i prostor u Donjoj Lastvi i da počne da radi, toga da je prve kurseve održao zajedno sa Kikom Tomičićem.
Tada je klub nastavio sa radom, a 70-ih godina prošlog vijeka ostvario je i svoj vrhunac, kada je imao i najviše nagrada i priznanja.
Klub je bio organizovan preko Narodne tehnike u Foto kino Savez Crne Gore pa tako i u Kino savez Jugoslavije.
Marković: „Najznačajnije nagrade su bile preko udruženja Narodne tehnike, jer to je bila jedna krovna udruga organizacija koje se bave tehničkom kulturom. Imamo bronzanu, srebrnu i zlatnu plaketu Narodne tehnike Jugoslavije, imamo zlatnu plaketu Foto kino saveza Jugoslavije i zlatnu plaketu kao klub, zlatnu plaketu Foto saveza Jugoslavije. Isto tako imamo i od republičkih Saveza iste te nagrade, s tim što smo i u 1971. godinu je dobili Nagradu oslobođenja grada Tivta, zahvaljujući tome što smo uz pomoć opštine praktično snimali sve važnije događaje u gradu. Zanimljivo je sa današnje distance da smo pravili foto-novine koje su izlazile sedmično i izlagane u centru grada Tivta na jednom panou.
To je bila aktivnost što se tiče izlagačke aktivnosti, organizovani smo bili preko Foto saveza Crne Gore pa Jugoslavije, gdje je svaki klub praktično organizovao izložbe klubske, među-klubske a nakon toga republičke i državne. Sistema je bio takav da smo učešćem na izložbama dobijali određeni broj poena, nagradama dobijali veći broj poena i tako sticali zvanja. Recimo, foto- ili kino-amater treće klase, pa druge klase, pa prve klase, kandidat majstora i majstor amaterske fotografije i majstor amaterskog filma.
Foto kino i video klub Mladost Donja Lastva – foto Boka News
Kod nas je najveće priznanje od svih članova stekao Krsto Kiko Tomičić, koji je postao kandidat majstora Kino Saveza Jugoslavije, zbog toga što je imao najviše nagrada za svoje filmove koje je napravio. Snimio je priličan broj filmova, dokumentaraca i igranih. Dobio je i brojna međunarodna priznanja. Dobio je brojna međunarodna priznanja za film koji je bio uvršten u svjetsku produkciju, godišnju u Nikinu, dobio je prvu nagradu u Trstu… za film „Svaki dan kao jedan“, to je bio najuspešnij film koji on snimio, mada je imao i drugih uspešnih filmova. To je film koji govori o jednom danu jedne stare porodice njegovog djeda i bake, koji su praktično snimio ono što oni rade svakog dana…
Vi ste dobili značajna priznanja za fotografiju i film?
Marković: Ja sam dobio više priznanja u fotografiji. Imao sam poene za kandidata majstora fotografije, međutim tada je došlo do raspada države, raspada se Foto savez Jugoslavije i onda nastaje jedan prazan prostor koji se počeo popunjavati individualno tako što su određeni klubovi počeli da organizuju sami izložbe i pozivaju po svojom izboru klubove da učestvuju. Onda su se neki preko FIAP-a organizovali i počeli da rade izložbe koje su se plaćale tako da vi participirate u konkursu izložbe i dobijate taj međunarodan FIAP-ova priznanja, što meni nije odgovaralo, tako da nisam učestvovao u tome.
Možemo li konstatovati da u to vrijeme bavljenje fotografijom i amaterskim filmom bilo jako skupo, da je to jedan lijep hobi, ali se nije mogao svako baviti time, danas je to dostupno svima, digitalizacija je donijela svoje prednosti, ali i mane?
Foto klub Mladost
Marković: I nama kao klubu je bilo jako skupo, filmovi su bili skupi, tada nije bilo tehnike dostupne za kupiti sa drugih tržišta osim ruskog ili istočnih zemalja. Recimo kamere, tek negdje od1973. godine postaju dostupne sa zapadnog tržišta, američki Kodak, Bolex…
U to vrijeme smo imali foto aparate koje je kupovao klub, malo ljudi je imalo svoje, mi bi iz kluba uzeli fotoaparat, snimali, znalo se tačno ko će uzeti koju kameru i nakon snimanja bi vratili tehniku ponovo u klub, sad je to potpuno druga situacija…
Sve smo sami radili razvijali filmove, fotografiju povećanja fotografije za izložbe koje su bile 30×40 cm. Fotopapir i hemikalije kupovao je klub koji je dobio dotaciju od opštine a mi smo morali pravdati kad potrošimo taj materijal…
Sjećam se kad su filmovi slali za Njemačku da bi se razvijali, to su bili prvi kolor filmovi super 8 milimetara, trebalo je to otprilike 15 dana da se razvijeni film vrati i kad se vrati onda se montira, ali ti filmovi su bili skupi u ono vrijeme… Tako da u klubu, recimo ako je neko želio da snima film on je trebao da napravi otprilike jedan sinopsis (knjigu snimanja) što hoće da radi i da zatraži filmove te navede koliko bi mu trebalo… Na kraju film bi se montirao, imali smo svoje male montažne stolove.
Polaznici kursa 1984.g – Foto klub Mladost
Klubska arhivska građa još uvjek nije ugledala svijetlo dana
Klub je organizovan kao NVO i u posljednje vrijeme ne prolazite na konkurse Opštine Tivat pa nema više klubskih izložbi i projekcija filmova.
Marković: Pa, to je jedan problem koji nas već nekoliko godina pogađa, ocjenjivači projekata nisu odavde, ne znaju o čemu se radi i koji klub ima značaj za Grad, oni to ne prepoznaju. Sredstva dobijaju neke nove organizacije koje su tek osnovane, ja nemam ništa protiv toga što oni dobiju sredstva ali mislim da bi u tim komisijama, ocjenjivačkom odboru trebao biti neko ko poznaje ove prilike, ko zna što Foto klub znači za Tivat kao i da posjedujemo dokumentaciju kroz 60-to godišnjicu razvoja Tivta – zaključio je Marković.
Na kraju ove priče možemo zaključiti da je Foto kino klub Mladost institucija grada, kao i da se nadamo da će lokalna administracija prepoznati njen značaj, a preostali dio arhivske građe ugledati svjetlost dana i postati vidljiva svima.
Tivat se i 2024. godine našao među destinacijama čija je priča prepoznata kao inspirativna za unaprjeđenje održivog razvoja turizma, “Green Destinations Top 100”.
Turistička organizacija Tivta je 2024. godine aplicirala sa pričom “Manje je više”, odnosno “Uklanjanje bilborda u Tivtu” kao primjer dobre prakse i time je prepoznat među 100 najboljih priča odnosno “Sustainable – Good Practice Story”.
Deseto izdanje Top 100 takmičenja prikazuje izuzetne priče iz različitih zemalja, a svaka od njih svjedoči o inovativnim i učinkovitim praksama održivog turizma, tog grada kao tzv. zelene destinacije, kazala je direktorica TO Tivat, Nina Lakičević za Boka News.
Direktorica TO Tivat, Nina Lakičević – foto Boka News
Green Destinations najveća je svjetska mreža destinacija posvećenih održivosti. Njihov cilj je podržati destinacije u poboljšanju kvaliteta i održivosti na temelju UN-ovih ciljeva održivog razvoja i globalno dogovorenih načela.
Tivat je prva destinacija u Crnoj Gori koja je pristupila Green Destinations organizaciji, a već treći put Tivat je uvršten u primjere dobre prakse TOP 100 kao inspirativni primjer drugima od turističkih stručnjaka do putnika. Ovaj uspjeh naglašava značaj održivih turističkih praksi koje turističke destinacije uvode kako bi očuvale prirodne ljepote i kulturnu baštinu, dok istovremeno osiguravaju dugoročni razvoj turizma.
“Tivat ide ka tome da bude održiva destinacija i to treba da promovišemo. Mislim da su bilbordi bili nešto od čega je trebalo početi i što je trebalo ukloniti. Taj projekat je nagrađen. Mi smo sad već prošle godine u novembru imali edukativnu radionicu Tourism Think Tank, odnosno konferenciju gdje se upravo razgovaralo o održivim praksama, koliko je važna edukacija, koliko je važno da ljudi shvate značaj održivog turizma, jer danas je konkurencija jaka i treba da zadovoljite neke standarde ukoliko želite da turista dobro ocjeni destinaciju i da se jednog dana ponovo vrati u grad” – kaže Lakičević..
Gornja Lastva foto Boka News
Lakičević poručuje da povratak prirodi, zdrav način življenja i turizam se razvijaju do te mjere da nije dovoljno samo sunce i more.
“Definitivno, turisti sve više traže da budu dio nečega da imaju taj neki osjećaj ličnog doživljaja, užitka s druge strane da jedan grad koliko god da ide ka razvoju i luksuzu ne smijem da zaboravi svoju tradiciju. Radili smo na tome i moram da se zahvalim zaista komisiji koja je predana u tome da se projekti valorizacije kulturne baštine nastave i da naša Turistička organizacija sva ona sredstva koja po zakonu treba da izdvoji uloži na takve projekte, jer ukoliko želite da govorite o značaju jednog grada ne smijete zaboraviti koliko je važna kultura i nasleđe. Drago mi je da je naša komisija predana, prije svega gospođa Maja Marović koja se zaista trudi da radi na tome da sve te projekte plasira na pravi način i da sredstva koje imamo opredijeli najkorisnije jer to je nešto što je naš turistički proizvod”- ističe Lakičević.
„Sedam dana u vrmačkim selima”
Imate li podatak koliko je prosječno zadržavanje turista?
“Nažalost broj se smanjio ranije je to bilo oko 13-14 noćenja mislim da su tome doprinosili gosti koji su bili iz Rusije jer njima je možda bilo lakše kad već prevali toliki put da ostanu duže, sad se taj trend smanjio na 8,3 noćenja. Cijeli trend je da turisti se u jednom gradu zadrže 3 ili 4 dana, da im je to baza i da obilaze ostale gradove u okruženju”, kazala je Nina Lakičević, direktorica TO Tivat.
Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump rekao je da s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom planira razgovarati o naporima da se okonča rat u Ukrajini.
Govoreći na tiskovnoj konferenciji na svom imanju Mar-a-Lago na Floridi, Trump je sugerirao da bi se takav sastanak mogao održati nakon njegove inauguracije 20. siječnja. Na pitanje novinara o vremenu mogućeg susreta suzdržao se od navođenja konkretnog datuma, ali je rekao: “Znam da bi se Putin želio sastati.”
Trump je također izrazio nadu da će rat završiti u roku od šest mjeseci. Nadam se puno prije šest mjeseci, dodao je.
Tijekom svoje kampanje Trump je često hvalio svoj odnos s Putinom i tvrdio da bi mogao okončati rat u Ukrajini “u roku od 24 sata”, no nikada nije pojasnio detalje te tvrdnje.
Ukrajina se već gotovo tri godine odupire ruskoj invaziji punog opsega uz pomoć Zapada.
Kijev strahuje da će, kada Trump preuzme dužnost 20. siječnja, američka pomoć biti oštro smanjena. Tijekom svog novogodišnjeg obraćanja ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski uputio je apel Washingtonu da ne smanjuje pomoć Ukrajini.
