Mini Koko, najmanja jedinka (85 grama, oklop 9 centimetara) glavate želve pronađena u Jadranu, pronađena je sredinom siječnja u uvali Javić na Korčuli. Zbog ozljede lijevog oka, splitski veterinar pregledao je mladu jedinku te ustanovio da joj je rehabilitacija u Centru za oporavak morskih kornjača u Puli prijeko potrebna.
– Nakon provedenih pregleda kornjače i organizacije transporta za Pulu, Mini Koko je dospjela u Centar gdje je već počela primati potrebnu terapiju, ističu iz Centra.
Ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Ratko Mitrović, dao je zeleno svjetlo za gradnju luksuznog turističkog rizorta, Smokva Bay, na lokalitetu Smokvica nadomak Reževića.
To je Mitroviću prvi potpis na neki investicioni projekat od kada je, prije par mjeseci, sjeo u fotelju prvog čovjeka crnogorskog urbanizma, pišu Vijesti.
Mitrović je dao saglasnost na idejno rješenje budućeg turističkog naselja sa hotelom sa pet zvjezdica na Smokvici, koje je glavnom državnom arhitekti dostavio konzorcijum kompanija V.A.S. Invest, Boticelli Land Development i Ava Development, iza kojih stoji rusko-izraelski kapital. Oni namjeravaju da u taj projekat ulože 260 miliona eura.
Smokva bay – foto businessart.me
“Na osnovu uvida u dokumentaciju, glavni državni arhitekta konstatuje da je predloženo dopunjeno idejno rješenje izrađeno u skladu sa smjernicama za arhitektonsko oblikovanje i materijalizaciju i da je u skladu sa osnovnim urbanističkim parametrima. Kod izloženog pravnog i činjeničnog stanja stvari, glavni državni arhitekta našao je da su se stekli uslovi za davanje saglasnosti na idejno rješenje arhitektonskog projekta za izgradnju turističkih naselja – hotela sa pet zvjezdica, sa vilama i depadansima”, navodi se u rješenju koje potpisuje Mitrović.
Time je, kako piše list, napokon stavljena tačka na gotovo deceniju i po dugu agoniju, kroz koju su prolazili investitori, od kada su, još 2005. godine, za 25 miliona eura kupili 13 hektara zemlje od mještana i Opštine Budva.
U međuvremenu su investitori, koji su godinama čekali da se usvoje planska dokumenta, dokupili još četiri hektara, da bi prije dvije godine započeli i zemljane radove i izgradnju infrastrukture, za šta su potrošili dodatnih 12 miliona eura.
Smokva Bay predviđa kompleks dva hotela sa rezidencijalnim kompleksom vila, koje će se kaskadno spuštati ka moru, te izgradnju niza pratećih sadržaja, od rekreativnih do trgovačko ugostiteljskih.
Riječ je o prvom privatnom ljetovalištu na našoj obali.
U Crnoj Gori danas će biti pretežno oblačno, povremeno kiša, pljuskovi i grmljavina.
Više padavina se očekuje u drugom dijelu dana i tokom noći, a mjestimično su moguće umjerene do obilne količine, saopšteno je iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.
U planinama na sjeveru, u jutarnjim i noćnim satima, slab snijeg ili susnježica.
Vjetar umjeren do jak, mjestimično na udare i veoma jak, južnih smjerova.
Najviša dnevna temperature vazduha od četiri do 15 stepeni.
Operativni štab za praćenje epidemije Covid-19 zadužio je Opštinu Kotor da u ime tog tijela uputi zahtjev Ministarstvu zdravlja da u što kraćem roku za potrebe rada bolnice sa kovid pacijentima ustupi pokretni rendgen, jedan respirator i obezbjedi deset HIV maski.
Na sedmom sastanku štaba, kojim je juče predsjedavao gradonačelnik Vladimir Jokić, građani i pravna lica su pozvani da se i dalje striktno pridržavaju mjera koje je propisalo Ministarstvo zdravlja u cilju suzbijanja pandemije. Konstatovano je da se epidemiološka situacija na teritoriji opštine usložnjava.
“Pozivaju se svi građani i pravna lica da nastave strogo poštovanje seta mjera propisanih od strane Ministarstva zdravlja Crne Gore a sve u cilju suzbijanja širenja COVID-a 19 .
D.O.O “Komunalno Kotor”, Služba zaštite i spašavanja Kotor i DVD “Bogoljub Brezić” zaduženi su da nastave sa dezinfenkcijom tokom epidemije Covid 19 prema utvrđenom planu”.
U Crnoj Gori su u posljednja 24 sata od posljedica koronavirusa preminule dvije osoba, a potvrđeno je 375 novih slučajeva infekcije, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).
Novootkriveni su iz sljedećih opština:
opština
oboljeli
Podgorica
121
Nikšić
65
Kotor
28
Bar
28
Herceg Novi
24
Budva
20
Tivat
17
Bijelo Polje
15
Cetinje
12
Danilovgrad
9
Berane
8
Plav
7
Ulcinj
6
Pljevlja
4
Kolašin
4
Rožaje
2
Tuzi
2
Mojkovac
1
Andrijevica
1
Plužine
1
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje, druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su od poslednjeg presjeka završile analize i Institutu dostavile rezultate za 1491 uzorak na novi koronavirus među kojima je ukupno registrovano 375 novopozitivnih”, navode iz IJZ.
Preminuli pacijenati, iz Cetinja i Nikšića, imali su 69, odnosno 77 godina.
Ukupan broj preminulih povezanih sa Kovid-19 infekcijom od početka juna 2020. iznosi 793. a od početka pandemije 802.
Do 17,30 sati prijavljen je oporavak 569 pacijenta.
“Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva Kovid-19 u Crnoj Gori iznosi 7.332”, dodaju iz IJZ.
Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 61.202.
Na planini Igman danas je održano obilježavanje 79. godišnjice “Igmanskog marša”, legendarnog proboja Prve proleterske brigade od Romanije do slobodne teritorije u Foči, javlja Anadolu Agency (AA).
Tradicionalnim maršom i polaganjem vijenaca i cvijeća delegacija na Spomen-obilježje pripadnicima Prve proleterske brigade na igmanskom Velikom polju, te prigodnim programom i ove godine obilježena godišnjica slavnog marša.
Organizator ovog obilježavanja je Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH.
Zbog epidemioloških uvjeta obilježavanju 79. godišnjice marša prisustvovalo je znatno manje ljudi u odnosu na prethodne godine, ali i danas je na Igman stiglo dosta njih iz BiH, regije, ali i šire.
“Igmanski marš” izveden je u noći između 27. i 28. januara 1942. godine, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći na minus 38 stepeni, a 800 pripadnika Prve proleterske brigade pješačilo je 17 sati.
Pripadnici Prve proleterske brigade su na Romaniji bili opkoljeni jakim njemačkim snagama. Štab brigade donio je odluku o izvršenju opasnog, ali jedinog mogućeg pokreta. Učesnici marša prošli su pokraj Sarajeva i preko Igmana izvršili proboj ka Foči, tadašnjoj slobodnoj teritoriji.
Bio je to jedan je od najvažnijih partizanskih pohoda na prostorima bivše Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, a tradicionalno se već decenijama obilježavaju godišnjice tog događaja sa porukom da antifašizam nije iskorijenjen.
Tivat Donja Lastva – foto Anton Gula Marković – Boka News
U okeanu ispraznih i zatupljujućih informacijâ vezanih za dnevnopolitička zbivanja, estradu, sport i slične djelatnosti, gotovo potpuno zaboravili smo na sadržaje čija spoznaja ima neuporedivo veću specifičnu težinu i značaj, te koji, samim tim, suštinski obogaćuju naš um i šire fond bitnog znanja. Ovaj članak doživljavam kao prilog, ako i sitni, (pre)usmjeravanju pažnje na proučavanje i pisanje o tim sadržajima: sadržajima čija je spoznajna vrijednost trajna i koji, makar nekim ljudima, mogu služiti na intelektualnu korist.
Lingvist, kao i ekspert u bilo kojoj drugoj oblasti, najveći doprinos disperziji bitnog znanja i širenju relevantne spoznajne mase može, naravno, dati u okviru svoje struke. A još ako je proučavani entitet dio grada u kome je rođen i za koji je emotivno vezan, onda je to puni pogodak. Zato će ovaj članak biti govor o porijeklu tri tivatska toponima: (Gornje i Donje) Lastve, Pasiglava i Činovice.
Počnimo od Lastve. Lastva je izvedenica od imenice laz sufiksom – tva. Dakle, Lastva je nastalo od LAZ + TVA, što je dalo LAZTVA, a onda je- jednačenjem suglasnikâ po zvučnosti, pri čemu je zvučno Z ispred bezvučnog T prešlo u S- fonetski regularno nastao oblik Lastva. Imenica laz (između ostalog) znači „mali dio obradive zemlje na nepristupačnom zemljištu, u kršu, močvari itd.; zaravan na uzvišici, proplanak; uzan planinski prolaz, tjesnac“. Iz navedene leksikografske definicije imenice laz jasno je da je toponim Lastva– s obzirom na geografske karakteristike- primarno bio nominator za Gornju Lastvu. Za nominaciju Donje Lastve toponim Lastva upotrijebljen je automatski i mehanički: Gornjolastovljani koji su se doseljavali da žive uz obalu upotrijebili su toponim kojim su nominirali mjesto iz kojeg su potekli i došli i za nominaciju svôg novog naselja. Reklo bi se da su „platili danak“ ili pijetetu prema mjestu porijekla, ili ljenosti uma, ili i jednom i drugom. Jer: Donja Lastva se, s obzirom na karakteristike terena i geografske značajke, mogla nominirati i na mnogo sasvim drugačijih načinâ.
Gornja Lastva – foto Vedran Ilič
Drugi tivatski toponim čijim ću se porijeklom pozabaviti u ovom članku je Pasiglav. Jedno od najfrekventnijih objašnjenjâ porijekla ovog toponima- poteklo iz okrilja tzv. narodne lingvistike- je da je Pasiglav nastalo srastanjem komponenti pretpostavljene imeničke fraze *Pasja Glava u jednu jedinstvenu riječ. To je nemoguće zbog toga što pretpostavljeno srastanje komponenti imeničke fraze *Pasja Glava u jednu riječ ne bi dalo Pasiglav, nego *Pasjaglava. Stoga je jasno da rješenje porijekla ovog toponima valja tražiti na drugoj strani. Po mišljenju autora ovog članka, valja ga tražiti u nekadašnjoj- kako taj tip leksemâ određuje lingvistička nauka- imperativnoj složenici. Toponim Pasiglav nastao je srastanjem u složenicu dvije leksičko-gramatičke komponente: imperativa jednog glagola i imenice glava. Ali imperativa kojeg glagola? Odgovor „na prvu“, bez produbljenijeg razmišljanja, bio bi da je u pitanju imperativ pasi glagola pâsti. Rečeno, zar ne, ipak djeluje malo nelogično. No, ostavimo za trenutak ovo pitanje i- da bismo stekli što jasniju predstavu problematike o kojoj govorimo- napravimo malu digresiju u oblast imperativnih složenicâ. Hrvatska lingvistica Eugenija Barić na stranici 30. svoje (značajne) knjige iz oblasti složeničke tvorbe „Imeničke složenice neprefiksalne i nesufiksalne tvorbe“ (Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 1980.)- imperativne složenice tipa Pasiglav svrstava u potkategoriju imperativnih složenicâ koje ona naziva imperativnim složenicama neprefiksalne i nesufiksalne tvorbe. Sa druge strane, srpska lingvistica Dušanka Vukićević u svom radu „Imeničke složenice u savremenom srpskom književnom jeziku“, objavljenom u novosadskom jezikoslovnom časopisu „Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XXXVIII/1“ iz 1995. godine, na stranici 162. o značenju imperativnih složenicâ kaže sljedeće:“Složenice ovog tipa svrstavamo u grupu eksocentričnih složenica. Nije zabeležen ni jedan endocentričan primer. To znači da imperativne složenice uvek označavaju neki pojam koji je izvan direktne veze dva pojma koja su motivisala složenicu. (Tako, npr., vukodlak nije ni vrsta vuka ni vrsta dlake; dodatak je moj, M.A.). Značenje imperativnih složenica obično nije transparentno. Na primer za složenicu gaziblato značenje ‘mali čovek, mali činovnik koji se pravi važan’ je dobijeno asocijativno, metaforično, verovatno preko izraza ‘onaj koji gazi u blatu’, složenica gladibrk ima značenje „doteran, nalickan čovek’, koje je dobila preko izraza ‘onaj koji gladi brkove’, (…) grabikapa je, verovatno, prvobitno bilo ‘onaj koji uzima, grabi kapu’ (…)“. Kako je tačno primijetila D. Vukićević, smisao imperativnih složenicâ najčešće nije transparentan. Nije drugačije ni sa toponimom Pasiglav. U nauci je poznato da je prvobitni naziv ovog srednjovjekovnog sela na visoravni istočno od Gornje Lastve- danas napuštenog- bio Pasiglava. Pasiglava se u istorijskim izvorima prvi put pominje početkom XII stoljeća, a u spisima u Kotorskom arhivu pisari-stranci grafetski bilježe naziv ovog lokaliteta u formi Passiglaua. I upravo u toj grafetskoj formi je, rečeno žargonom mlađih generacijâ, kvaka za rješenje misterije smisla toponima Pasiglav(a)!! Već ranije naglasili smo da je eksplikacija nastanka toponima Pasiglav– u kojem bi u prvom dijelu te (imperativne) složenice bio imperativ pasi glagola pâsti– naučno neuvjerljiva. Naime, prilično nategnuto zvuči hipoteza da je pasiglav(a) „onaj ko napasa stoku“. Kod tog objašnjenja morali bismo pretpostaviti da je imenica glava upotrijebljena metonimijski- kao metonimija za sitnu i krupnu stoku- a ni najmanje nije vjerovatno da bi srednjovjekovni tivatski seljaci i kmetovi koristili metonimijski transfer značenja druge riječi kad su već imali na raspolaganju leksem kojim su direktno denotirali stoku (premda je stočarstvo svakako bilo značajna privredna grana stanovnikâ ovog sela). Međutim, ako kao provjerenu naučnu istinu uzmemo činjenicu da su pisari-stranci naše vokale i konsonante grafetski često markirali na način da se njihov grafemski lik ne podudara sa našim izgovorom datog vokala ili konsonanta, onda možemo- štoviše moramo- pretpostaviti da je izgovorni (fonetski) pandan grafemske grupe ss u grafetskoj formi Passiglaua u našem tadašnjem jeziku zapravo konsonant z!! Dakle, Passiglaua iz arhivskih spisâ „Kotorskog arhiva“ zapravo je naša (tadašnja) Paziglava!!; u prvom dijelu ove (imperativne) složenice je imperativ pazi glagola paziti. Naravno, automatski se postavlja sljedeće pitanje: otkud onda danas fonetski lik ovog toponima- Pasiglav: sa suglasnikom s i bez vokala a na kraju te lekseme? Naš današnji lik ovog toponima nastao je u rezultatu dvije pojave: a) regeneracije suglasnika s. Na koji način? Poznato je da su se negdje u poznom srednjem vijeku stanovnici Pasiglava raselili iz svog sela, a poslije njihovog raseljenja iz prvobitnog mjesta prebivanja- u toku dužeg vremenskog perioda- svakako je došlo i do zaborava prvobitnog naziva naselja- Paziglava. Fonetski lik Pasiglav(a), sa suglasnikom s, mogao je kasnije- kad su stari Pasiglavljani već uveliko bili dio (daleke) prošlosti i kad ih je progutao zaborav- ući u svakodnevnu jezičnu upotrebu- a u istu je vjerovatno tako i ušao- upravo zahvaljujući uticaju grafemskog lika ove lekseme: Passiglaua, sa grafemskom sekvencom ss, koja je za te (tada) nove Bokelje i odražavala upravo glasovnu vrijednost suglasnika s; b) u rezultatu gubljenja dočetnog (završnog) – a. I sad kad smo, što bi kazali domicilni Tivćani, postavili fundamentu kako Bog zapovijeda, možemo krenuti ka finalizaciji eksplikacije porijekla i smisla toponima Pasiglav. Smisao prvobitnog fonetskog lika ovog toponima- Paziglava– sklon sam protumačiti perifrazom „ono što pazi, čuva glavu“. Stari Pasiglavljani, ako sam ja u pravu, selo koje su osnovali i kuće koje su izgradili doživljavali su kao suštinski i najbitniji uslov vlastitog opstanka: kao conditio sine qua non očuvanja i produžetka egzistencije, kao nešto što im bukvalno čuva glavu i omogućava da prežive i traju na tom terenu. Zato ni najmanje nije čudo- naprotiv- što su tu životnozaštitničku funkciju naselja utkali i u njegov naziv.
Lepetane – pogled na Činovicu
Na kraju ovog, nadam se dosad zanimljivog, članka posvetiću se tumačenju toponima Činovica. I- prije onog tumačenja koje smatram odgovarajućim- daću jedno koje “ne pije vodu”. Svakako se sad mnogi pitaju čemu to; odgovor na to pitanje daću malo kasnije. Naime- lingvistički sasvim korektno- mogli bismo pretpostaviti da je Činovica nastalo od primarnog *Činovnica: uprošćavanjem fonetskog lika te lekseme, tj. gubljenjem sonanta n između v i i. Pri tome, ovo *Činovnica ne bi bilo movirani femininum od imenice činovnik, izveden sufiksom – ica, nego imenica izvedena sufiksom – ica od tvorbene osnove koju takođe predstavlja imenica činovnik-, s tim što je razlika između ove *činovnice, sa jedne strane, i činovnice– moviranog femininuma (takođe) izvedenog sufiksom –ica, sa druge- u tome što je u našem slučaju u pitanju imenička (tvorbena) osnova od koje se izvodi takav tip derivata za koje eminentni srpski lingvist Ivan Klajn kaže da se „ (…) o njihovom značenju ne može (…) reći ništa određenije nego da označavaju pojam koji je na neki način u vezi sa imenicom u osnovi“ (I.Klajn, „Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku“, II dio, str. 117). Takve imenice su, npr.: ljepotica, spomenica, mornarica, konjica, iverica, sapunica, vikendica itd. Analogijom u odnosu na upravo pomenute lekseme, u sistemskojezičkom smislu, sasvim je moguća i tvorba izvedenice *činovnica, u značenju „kuća, zgrada u kojoj rade i/ili žive činovnici“. Po nominatoru neke kuće- koja je eventualno postojala na toj lokaciji i u kojoj su (hipotetično) radili i/ili živjeli činovnici- i čitav taj kraj mogao je, teoretski, dobiti naziv Činovica. Na Činovici, međutim, nije postojala takva zgrada (ili makar mi ne znamo za to), a, sa druge strane, i leksem činovnik– od kojeg bi hipotetično bio izveden naziv za ovaj tivatski lokalitet- mnogo je novijeg porijekla od toponima Činovica. Teorijski konstrukt koji sam izveo, međutim- sâm po sebi, bez dovođenja istog u vezu sa činjenicama realnosti- apsolutno je održiv; njegova logička forma, tj. principi izvođenja konkluzije iz određenih premisâ, besprekorna je. I nije problem kad se teoretski konstrukti, bez opipljive veze sa realnošću- veze koja bi ih legitimisala kao istinite- pojavljuju u lingvistici. Problem je kad se takvi teorijski konstrukti pojave u okviru nekih drugih sferâ ljudskog duha, npr. u politikologiji. Tako, npr., kao pojam u opštoj upotrebi (već odavno) imamo termin nacija. Kako god definisali ovaj termin- a uzmimo definiciju nacije prema kojoj je ista zajednica ljudi koja se konstituiše kao politički integrisan narod, uglavnom u okviru svojstvene političke zajednice (države), i koja se temelji na uvjerenju (naglašavanje je moje, M.A.) svojih članovâ u zajedničko porijeklo, posebnost jezika, religije, običajâ i niza simbolâ- nacija je teorijski konstrukt koji zapada u velike probleme kad se dovede u relaciju sa stvarnošću. Uzmimo samo primjer hrvatske i srpske nacije: kakve međusobne antropološke, jezične, običajne itd. sličnosti imaju jedan Hrvat iz Boke, Hrvat iz Hercegovine, Hrvat iz Hrvatskog Zagorja i Hrvat iz Dalmacije? Ili: kakve međusobne antropološke, jezične, običajne itd. sličnosti imaju Srbin iz Hercegovine, Srbin iz Šumadije i Srbin iz Leskovca? Očito, veoma male ili nikakve. A ipak su svi prvopomenuti Hrvati, a drugopomenuti Srbi. Dakle, nacija je teorijski konstrukt koji se bitno temelji na nečemu što možemo nominirati sintagmom zamišljena zajednica; nisam tek tako, definišući naciju, naglasio leksem uvjerenje. Jer: postojanje nacije zasniva se na uvjerenju, dakle mišljenju da takva zajednica zaista postoji, a mišljenje je umska kategorija koja može biti u skladu sa realnošću i istinom, ali jednako tako i ne mora. Dakle, (i) nacija je samo teorijski konstrukt, logički besprekorno oformljen i zaokružen, koji, kako smo vidjeli, ne može izdržati test stvarnosti. Time, međutim (i nažalost), taj teorijski konstrukt- u formi ideologije nacionalizma- ne proizvodi manje realne tragične posljedice. Sjetimo se, u prilog tome, početka devedesetih godinâ prošlog stoljeća na tlu bivše SFRJ.
No, da se vratimo porijeklu toponima Činovica. Činovica je, po mišljenju autora ovog članka, toponim izveden od imenice pluralia tantum čîni „čarolije, mađije“- dodavanjem na okrnjenu gramatičku osnovu ove imenice, osnovu čin- sufiksa – ovica. (Sufiksom – ovica inače se u B/CG/H/S jeziku često grade imena naseljâ: Mitrovica, Đakovica, Rakovica, Jelovica, Brezovica itd.). Činovica je, dakle- što je sasvim u skladu sa kulturno-mentalitetskim značajkama i vjerovanjima ljudi u vremenu u kojem je ovaj toponim nastao- mjesto na kojem su žene bacale čini, na kojem su se vršili magijski obredi sa izvjesnom svrhom. Još jedan zanimljiv primjer kako nam jezik- ako ga pažljivo proučavamo- može otkriti kulturološke činjenice iz bliže i dalje prošlosti.
Nama danas- u cilju civilizacijskog napredovanja- ne trebaju čîni, nego stroga disciplina, naporan rad, ubrzano osvješćivanje i uvećanje znanja iz svih oblasti. Ovoj zadnjopomenutoj kategoriji mali doprinos je i članak koji ste upravo pročitali.
Odbornici DPS-a Tivat juče su napustili skupštinsko zasijedanje, iritirani prije svega, kontinuiranim nepristojnim ponašanjem predsjednika Skupštine, koji je izbjegao da na samom početku sjednice jasno iskaže svoju namjeru da iz dnevnog reda povuče Predlog odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine što je bio dogovor na Kolegijumu održanom prije same sjednice Skupštine, saopšteno je iz OO DPS TIvat.
“Pri tom je, na sebi svojstven grub i nedozvoljen način uskraćivao opravdane proceduralne reakcije predsjednice Kluba odbornika DPS-a Jovanke Laličić. Neiskazivanjem jasnog stava povodom tačaka koje se nalaze na Dnevnom redu na samom početku sjednice, pokazana je namjera predsjednika Skupštine da, silom na sramotu, obezbijedi nedostajući kvorum za početak rada današnje sjednice.
Znajući njegove pravne vratolomije, neprincipijelnost, ali i nesnalaženje u ulozi predsjednika Skupštine koja mu je očito nezasluženo pripala, u slučaju postojanja kvoruma ne bi ni predložio skidanje sa dnevnog reda Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine. Klub odbornika DPS-a nije bio spreman da prisustvuje takvoj sjednici i čini kvorum, te na taj način da da legitimitet nezakonitim radnjama nove parlamentarne većine. Da podsjetimo građane da je Klub DPS-a i juče, kao i bezbroj puta do sada, dobronamjerno ukazivao da opšti akti ne mogu stupiti na snagu danom donošenja jer je to suprotno članu 146 Ustava Crne Gore. Uprkos tome, vladajuća koalicija i dalje nastavlja da grubo krši Ustav i zakone Crne Gore, a svaku takvu dobronamjernu primjedbu opozicije doživljavaju kao opstrukciju u radu Skupštine.
DPS Tivat
Ovim putem im poručujemo da ćemo biti konstruktivna opozicija samo onda kada akti koje predlažu budu u skladu sa Ustavom i važećim zakonima i onda kada se odbornicima DPS-a ne budu uskraćivala prava govora i normalnog učešća u radu Skupštine, a sve u skladu sa važećim Poslovnikom o radu Skupštine opštine Tivat.
Gospodo iz koalicije, zašto žurite sa donošenjem Odluka koje ste većinom, uzgred rečeno, uvrstili kao dopunu dnevnog reda, koje nijesu prošle matične odbore, koje nemaju prethodnu saglasnost nadležnog ministarstva? Pitamo vas da li je hitno donošenje Odluke o naknadi za komunalno opremanje građevinskog zemljišta koja je nepovoljnija za građane Tivta od važeće? Da li je hitno donošenje Odluke o komunalnom redu, koja ima toliko manjkavosti i nezakonitosti koje daju osnova za preispitivanje njene zakonitosti i ustavnosti? Da li je hitno donošenje Odluke o zaradama lokalnih funkcionera, kojom povećavate platu pojedinim opštinskim funkcionerima koju ste uvrstili u dnevni red bez prethodne saglasnosti nadležnog Ministarstva?
Pitamo vas da li je tolika žurba da smijenite članove u upravnim odborima, bordovima direktora, raznim savjetima? Jesu li stigli računi na naplatu pa na mjesto smijenjenih članova ovih organa dovodite ljude opskurnih biografija, ali koji su vama politički podobni? Sprema li se to drugi krug sječe kadrova koji su politički nepodobni u javnim službama čiji je osnivač Opština? Čeka li zaposlene u tim subjektima slična sudbina kao zaposlene u organima lokalne uprave?
Gospodo je li vam pamćenje toliko kratko da se ne sjećate da su vam tokom predizborne kampanje puna usta bila da ćete se obračunati sa nepotizmom koji je navodno sprovodila ranija vlast? Kako sada pravdate to da na mjesto člana odbora direktora imenujete oca lokalnog funkcionera, bračnog druga lokalnog funkcionera tamo gdje pored odborničke naknade pripadaju i druge bogate apanaže? Neskriveni nepotizam kojeg se očigledno ne stidite da sprovodite.
Da li vam je hitno donošenje Izvještaja o stanju uređenja prostora za koji je upitan pravni osnov za njegovo donošenje od strane Skupštine ? Da li je hitno donošenje Programa uređenja prostora koji je vrlo siromašan i oskudan? Kada smo kod planiranja i uređenja prostora, zbog čega se nijeste javno oglasili i tražili objašnjenje od nadležnog ministarstva i vašeg predsjednika Vlade zašto su novom Uredbom Vlade uskraćena prava na izdavanje urbanističko-tehničkih uslova lokalnim samoupravama u Crnoj Gori kojima je to ovlašćenje bilo povjereno od strane ranije Vlade? Samo do juče ste žestoko napadali poslanike iz ove sredine zbog čega su svojim glasovima omogućili usvajanje zakona iz oblasti planiranja prostora, ističući da će se nova vlast zalagati za decentralizaciju u svim oblastima. Zašto sada u punom kapacitetu podržavate očiglednu kontrolu i centralizaciju koju sprovodi nova Vlada kojoj ste očigledno servilni? Sada vam centralizacija očigledno odgovara, da budete navođeni iz Podgorice kako odgovara vašim mentorima.
Gospodo iz koalicije, toliko o vašoj dosljednosti, principijelnosti i zalaganju za veću nezavisnost lokalnih samouprava. Gdje ste sada kada vaša apostolska Vlada čini nešto što je suprotno vašim i njihovim predizbornim obećanjima o nužno potrebnoj decentralizaciji vlasti? Sada odjednom ostajete nijemi na poteze Vlade iako se otvoreno narušavaju interesi lokalnih samouprava i njenih građana bez obzira čiji su glasači. Zanijemili su i vaši mentori iz sjenke. Niste više tako otvoreni kritičari, ali ni zastupnici prava građana kada teba da se usprotivite vašim istomišljenicima. Sve to može da se shvati samo iz jedne perspektive: dobijate inpute iz Podgorice kako da povučete određene poteze u Tivtu, iste one Podgorice koju ste do prije nekoliko mjeseci žustro kritikovali, a na vaš čuveni lokalpatriotizam sada ne smijete ni da pomislite”, saopšteno je iz Opštinskog odbora DPS Tivat.
Prije proglašenja Lovćena za Nacionalni park (1952. godine) blagodeti Lovćena u klimatskom smislu su bile itekako dobro poznate kroz dugu i bogatu istoriju ovog podneblja.
Osnivač Cetinja Ivan Crnojević je znao za dobrobiti planinsko-mediterasnke klime pa je tokom ljetnih mjeseci boravio na padinama Lovćena. O tome govore brojni toponimi koji su sačuvani na ovom području a to su: Ivanova Korita, Ivanova aluga, Ivanovi doci itd. Nakon dinastije Crnojevića Petrovići su imali svoju rezidenciju na Majstorima (1211). Godine 1711. u pisanim dokumentima se pominje kuća vladike (rezidencija) Danila Petrovića. Tu je sazvan savjet 24 najuglednija predstavnika Crne Gore i Hercegovine i susret sa ruskim dipomatskim predstavnikom Mihailom Miloradovićem. Još od vremena vladike i vladara Petra II Petrovića Njegoša mnogi stranci, ali i njegovi savremenici, koji su preko Kotora i Lovćena putovali za Cetinje pisali su o blagodeti klime ovog područja. Ta zapažanja brojnih putopisaca umnogome će kasnije doprinijeti da područje Lovćena bude prva vazdušna banja.
Planinska klima ima odličan efekat na zdravlje. Odlikuje je čisti vazduh, intenzivno sunčevo zračeje, niski barometarski pritisak i visoka koncentracija kiseonika. Takva klima poboljšava rad srca, olakšava disanje, ubrzava metabolizam, povećava nivo hemoglobina. Ona je zaista lijek za osobe sa bolestima nervnog sistema, disajnih organa i srca. Mediteransku klimu odlikuje suvo, toplo-vruće i sunčano ljeto. Zima je blaga i vlažna. Mediteranski vazduh je bogat ozonom i sadrži čestice morske soli. Mediteranska klima je jedna od najzdravijih na planeti. Povoljno djeluje na astmu, alergije, tuberkulozu, bronhitis, upalu pluća, kardiovaskularne i neurološke bolesti. Intezivne vazdušne struje i klime koje se miješaju na obroncima Lovćena čine ovaj spoj izuzetnim za dobar oporavak i zdravlje svih populacija. Uz brojna svjedočanstva putopisaca, istraživača, vojnih inžinjera, o blagodeti boravka na Lovćenu došlo se na ideju da se na Lovćenu podigne prva vazdušna banja. Prema dostupnim arhivskim izvorima vazdušna banja na Lovćenu je podignuta 1927. godine. Već naredne 1928. godine to postaje jedna od najbolje opremljenih i najatraktivnih banja. Ubrzo se za blagodeti Lovćena pročulo na prostorima tadašnje Kraljevine Jugoslavije ali i šire.
Izgled lječilišta na Lovćenu
Koliko je sve bilo mudro osmišljeno dovoljno je navesti podatak da je tadašnja Jugoslovenska Tiskarna u Ljubljani godine 1932. štampala prospekt sa naslovom: ,,Državno lječilište Lovćen.” Pored osnovnih informacija prospekt je sadržao i sve neophodne informacije o lječilištu i 12 reprodukcija u boji. Utvrđeno je da mješavina primorske i planinske klime na Lovćenu ima jak pozitivan uticaj na dječji organizam. Dr Dušan Martinovič u svojoj knjizi ( ,,Cetinje” Obod 1977. godine) navodi brojne podatke, između ostalog da su bolesnici uz dobru i zdravu domaću hranu tog vremena dobijali 3-4 kg tjelesne mase. Ova vazdušna banja bila je u svakom segmentu svog vremena moderna od higijenskih uređaja, tople i hladne banje, elektrifikacije do čak automobila i telefonske veze i telegrafa koji je imao vezu sa Cetinjem. U tom peridu u okolini sanatorijuma bilo je nekoliko ugostiteljskih objekata a bila je i velika posjećenost kako sa Cetinja tako i sa područja Boke Kotorske.
Vazdušna Banja na Lovćenu je imala 1932. godine 90 kreveta za odrasle i 18 za djecu (1931. godine otvoren je poseban paviljon za djecu koja su primana bez roditelja). Na tim samim počecima rada to je bila banja više lokalnog karaktera. Prve godine rada 1928. imala je svega 10 pacijenata, narednih godina u periodu od od 1929-1932 u opsegu od 106 do 109 pacijenata. Prvi upravnik (v.d.) bio je dr. Vasilije Popović a prvi ekonom Đukan Đukanović. Uoči početka i tokom II svjetskog rata vazdušna banja na Lovćenu nije radila. No kako su to bile kvalitetne građevine nakon rata su korišćene za liječenje oboljelih od tuberkoloze kao i neuhranjenih. Tu su upućivani i boravili bolesnici koji su liječeni u Antituberkoloznom sanatorijumu na Cetinju koji je bio na području sadašnje Nacionalne biblioteke ,,Đurđe Crnojević.” (Pavle Đonović: Zbornik radova ,,Nacionalni park Lovćen” prirodna i kulturna dobra, izdanje CANU 1993)
Područje Vjetrenih mlinova na katunu Dolovi đe se pruža prelijepi pogled na Boku Kotorsku a posebno na Tivat poznato je upravo po blagotvornom miješanju klima i vjetrova, otuda i takav naziv. Mnogi su svoju djecu u periodu do početka 80-ih godina prošlog vijeka slali na katun Dolova da borave kod vrijednih domaćina i stočara da se brže oporave. Pored ovog područja područje Majstora, Bižaljevca, Kuka, Krsca, Dolova, Ivanovih Korita su idelani prostori za boravak. Blagotvorni uticaj na oragnizam rijetko đe može da ima ovakav uticaj na organizam.
Snimci ispred vazdušne banje Lovćen
Sami položaj Lovćena koji se izdiže iznad Crnogorskog primorja odredio je da se ova planina nalazi na kontaktu dvije klimatske oblasti, što za posledicu ima posve specifičnu klimu. Na relativno malom prostoru susrijeću se uticaji sredozemne, planinske i umjereno-kontinentalne klime. U podgorini Lovćena prema primorju dominira sredozemni uticaj, a na visokim vrhovima uticaj visoke planinske klime, dok u kraškoj podgorini preovladava uticaj umjereno-kontinetalne klime. Suština Lovćena kao vazdušne banje je upravo u spoju više prirodnih ljekovitih faktora koji istovremeno blagotovorno djeluju na organizam podmlađujući ga i regenerišući ga. U ove faktore spadaju prirodni elmenti poput vode i klimatskih uslova. Jednostavno, bogatstvo prirode – šume, drveće, planine, veliko prostranstvo kraških predjela, vrtača, dolova, prevoja – diktira svježinu vazduha i samim tim utiče na podmlađivanje svakog života. Lovćen kao vazdušna banja je bogata svim ovim fizičkim ali i klimatskim elemantima. Spoj svih ovih prirodnih načina liječenja, putem zdravog kiseonika, ljekovitom vodom, je posebna nauka koja se zove balneoklimatologija i koja se bazira na proučavanju vazdušnih banja na zdravlje ljudi.
/Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik i Ana Uskoković, biolog/
Brzi antigenski testovi za kućnu upotrebu koji se mogu kupiti po cijeni od 15 eura, a čiji su rezultati gotovi za svega 10 minuta, već su se našli u prodaji u pojedinim privatnim apotekama u Crnoj Gori kao što su “Tea Medica” “Pharma diskont” i “Pharma standard”.
Prema riječima Seke Perišić iz “Tea Medice”, radi se o testu za detekciju COVID-19 putem pljuvačke, koji se već može naći u apotekama u okruženju, a uvoznik je veleprodaja “Glosarij”. Iako navodi da je test potpuno bezbjedan, ona napominje da testiranje treba raditi u prisustvu medicinski stručnog lica.
“Test je izuzetno komforan i lak za upotrebu, pouzdanog i renomiranog proizvođača. Radi se o testiranju ispljuvka, znači potpuno bezbjedan, procenat pouzdanosti je 94,29 odsto. Gotovo je nemoguća bilo kakva nejasnoća u primjeni testa, ali imajući u vidu važnost potrebno je pažljivo saslušati preporuku farmaceuta i odraditi test u prisustvu medicinski stručnog lica”, rekla je Perišić za Vikend novine.
Kada je riječ o JZU Apoteke Crne Gore Montefarm, iz ove javne zdravstvene ustanove su VN saopštili da oni nijesu naručivali testove za kućnu upotrebu, već brze testove koji su isključivo namijenjeni zdravstvenim ustanovama.
“JZUACG MONTEFARM je po odobrenju Ministarstva zdravlja odradio nabavku i distribuciju brzih antigenskih testova za domove zdravlja i bolnice. Testovi koji su nabavljeni u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama namijenjeni su samo za gore navedene ustanove, ne isporučuju se našim apotekama i nijesu za kućnu upotrebu. Sprovođenje ove vrste testiranja kao i uzorkovanje mogu vršiti samo obučeni zdravstveni radnici. Što se tiče testova za kućnu upotrebu, Montefarm nije vršio njihovu nabavku”, navode iz Montefarma.
Podsjećamo, brzi testovi za kućnu upotrebu stigli su u Srbiju početkom decembra prošle godine, a njihova prodaja je počela u zdravstvenoj ustanovi “Apoteka Beograd” po cijeni od oko 12 eura.
Međutim, ubrzo je premijerka ove zemlje Ana Brnabić najavila povlačenje ovih testova iz prodaje navodeći da testovi nijesu imali dozvolu Agencije za lekove i medicinska sredstva (ALIMS) i da je na njima stajala napomena da moraju da se koriste uz profesionalnu pomoć.
Pitanja o tome sa li su ovi testovi prošli neophodnu kontrolu i da li su bezbjedni za kućnu upotrebu VN su juče uputile Institutu za javno zdravlje Crne Gore.