Petar Grašo će večeras u 20 sati iz svog dnevnog boravka zapjevati u pratnji Ante Gele, dugogodišnjeg prijatelja s kojim je pjevao i na jednom od svojih zadnjih nastupa održanih prije negoli je svijet poharao koronavirus.
Naime, u sklopu kampanje #ostajemdoma Jutarnji list i Ante Gelo pokrenuli su jedinstveni glazbeni online projekt “Hrvatska pjeva” u sklopu kojeg će putem web stranice Jutarnji.hr, Facebook prijenosa te HT-ova MaxTV-a i MaxTV2GO donijeti glazbu u baš svaki dom, i to ekskluzivne koncerte najpopularnijih domaćih glazbenika.
– Ovim sam koncertom želio ljudima u život donijeti malo veselja, kako publici tako i samome sebi. Skupa s Antom Gelom želim dočarati taj osjećaj ljepote koji donosi glazba i tu atmosferu koju osjećamo nas dvojica prenijeti drugima. Cilj nam je da se svi skupa zabavimo i bitno mi je da sve bude spontano. Ma znate kako ja to zamišljam? Volio bih da se stekne dojam da smo svi zajedno na okupu, na nekoj dobroj zabavi, lijepom tulumu. Da se svi osjećamo kao jedna velika obitelj, rekao je Petar Grašo.
Grašo otvara ovaj glazbeni serijal kao najveća zvijezda regije pa iako ne zna što će mu u tom trenutku zajedno s Antom Gelom pasti na pamet, publiku će, iz iskustva znamo, obojica svojim odabirom zasigurno oduševiti. A muziciranje i serijali koncerata odvijat će se zahvaljujući našim sponzorima Hrvatskom telekomu i Podravki.
– Bit će to svirka dvojice prijatelja za sve naše prijatelje koji će nas online slušati – kaže Grašo, pozivajući publiku da se uoči nastupa udobno smjeste, natoče čašu dobrog vina i jednostavno uživaju.
Napadač Gabrijel Vortman (51), koji se tokom svog krvavog pira prerušio u policajca, ubio je najmanje 16 ljudi u kanadskoj provinciji Nova Skošija, saopštile su vlasti, prenosi Rojters.
Među žrtvama je i pripadnica policije Hajdi Stivenson (23).
Policija je saopštila da je Vortman mrtav, ali nisu željeli da potvrde da su ga ubili policajci.
Zvaničnica policije Brenda Laki rekla je da je policiji poznato za najmanje 16 žrtava, osim napadača. Ona je istakla da nema nikakve sugestije da je napad povezan sa terorizmom.
Nije poznat motiv napada.
Policija je o ubistvima obaviještena nakon više izvještaja o hicima ispaljenim u kući u malom priobalnom gradu Postapik, udaljenom oko 130 kilometara sjeverno od prijestonice provincije Halifaks.
Nekoliko objekata u Postapiku je bilo zapaljeno, a policija je u jednom trenutku razmijenila vatru sa Vortmanom. Rezultati istrage pokazali su da je ubio nekoliko ljudi na više lokacija.
U saopštenju policije se navodi da je Vortman koji je radio kao zubni tehničar na sebi nosio dio policijske uniforme i da je svoj automobil prefarbao da bi ličio na patrolno vozilo.
Prema podacima policije, Vortman je pucao na nekoliko osoba na više lokacija u provinciji.
Ovo je najteži napad u istoriji Kanade jer broj žrtava prevazilazi masakr iz Montreala kada je napadač ubio 15 žena, podsjeća Rojters.
Masovni oružani napadi su veoma rijetki u Kanadi, gdje su oštriji zakoni o naoružanju nego u SAD-u.
U Novoj Skošiji je, kao i u ostatku Kanade, na snazi naredba da se ne izlazi iz kuća zbog pandemije korona virusa.
Doktor Damir Adrović iz Doma za stare „Grabovac“ u Risnu, za Boje jutra je prenio utiske o stanju u ovoj ustanovi, kada je u pitanju izolacija i borba sa koronavirusom.
„Na kapijama naše ustanove se sada nalaze pripadnici Vojske Crne Gore i pomažu nam da organizujemo sprovođenje mjera, budući da se pokušava spriječiti da koronavirus prodre u Dom za stare“, prenosi Adrović.
„Za sada imamo jednog korisnika koji se nalazi pod nadzorom, iako klinička slika ne odgovara simptomima koronavirusa, ali je riječ o mjerama predostrožnosti“, saopštava doktor Adrović i dodaje da ovaj korisnik još uvijek nije testiran, ali će biti u narednih par dana.
On objašnjava da je trenutno jedini ljekar u ovoj ustanovi i da je u izolaciji sa osobljem, a napominje i da su do sada preduzimali sve mjere koje su izrečene, pa su od 12. marta obustavljene i sve posjete Domu za stare u Risnu.
„Jako veliki izazov je sada pred nama, a ja se nadam da ćemo uspjeti da mu odgovorimo i da virus neće ući u ustanovu, a u slučaju da se to desi najvažnije je pravovremeno i pravilno reagovati, kako bi virus ostao lokalizovan“, ističe Adrović.
Kako dodaje, u domu je trenutno oko 270 korisnika i svi su stabilnog zdravstvenog stanja, poštuju sve mjere i imaju veliko razumijevanje za osoblje.
Neobičan pristup Švedske u borbi protiv pandemije korona virusa počinje davati rezultate, tvrdi Anders Tegnel vodeći epidemiolog u toj državi.
On je izjavio za lokalne medije da najnovije brojke o broju zaraženih i smrtnim slučajevima pokazuju da se situacija počinje stabilizovati.
“Na nekom smo platou”, rekao je Tegnel koji se smatra da stoji iza opuštenijeg švedskog odgovora na pandemiju.
Švedska nije zatvorila škole, teretane, kafiće, barove i restorane tokom širenja pandemije. Umjesto toga, vlada je pozvala građane da se ponašaju odgovorno i slijede smjernice za socijalno distanciranje.
Širenje COVID-19 širom svijeta izaziva različite reakcije u državama, prenosi Bloomberg.
Nejasno je koja će se strategija na kraju pokazati najučinkovitijom, pa čak i stručnjaci u Švedskoj upozoravaju da je prerano donositi zaključke. Ali, s obzirom na ogromnu ekonomsku štetu uzrokovanu strogim mjerama zabrane, švedski pristup pandemiji probudio je velik interes širom svijeta.
Dio tog pristupa oslanja se na pristup jednog od najboljih svjetskih zdravstvenih sistema. Ni u jednoj fazi Švedska nije doživjela nedostatak medicinske opreme ili bolničkih kapaciteta, a šatori su postavljeni kao ustanove za hitnu pomoć širom zemlje.
Do nedjelje, Švedska je prijavila 1.540 smrtnih slučajeva povezanih s COVID-19, što je povećanje za 29 u odnosu na subotu. To je znatno više nego u ostatku Skandinavije, ali znatno manje nego u Italiji, Španiji i Velikoj Britaniji.
“Trend koji primjećujemo posljednjih dana s ravnijom krivuljom, gdje imamo mnogo novih slučajeva, ali ne i sa svakodnevnim porastom – stabilizuje se”, rekla je Karin Tegmark Visel, rukovodilac odjeljenja za mikrobiologiju Švedske državne uprave za javno zdravstvo.
Šveđani smatraju, na osnovu raznih modela praćenja, da imaju sve više imunih osoba i da to ima uticaj na širenje virusa čime bi stekli kolektivni imunitet do juna. Ipak ističu da će stanje na terenu pokazati pravu sliku.
Volvo, koji je bio prisiljen obustaviti proizvodnju širom Evrope, nastaviće danas s radom u svojim pogonima u Švedskoj.
Švedska ekonomska strategija COVID-19 na kraju može rezultirati manjom ekonomskom krizom s kojom se sada suočava ostatak Evrope, izjavio je ekonomista Džejms Pomeroj za globalno istraživanje HSBC-a.
Pomero je ukazao na neke činjenice u Švedskoj koje joj mogu pomoći da se riješi trenutne krize.
Više od polovine švedskih domaćinstava su osobe koje žive same, što olakšava socijalnu distancu.
Više ljudi radi od kuće nego bilo gdje drugo u Evropi, a svi imaju pristup internetu što pomaže velikom broju radniku da ostanu produktivni i izvan svojih radnih mjesta.
I dok su mnoge druge zemlje uvele stroge zakone, uključujući ogromne novčane kazne ako se ljudi ne pridržavaju mjera zabrane, čini se da Šveđani slijede takve smjernice, ali bez potrebe za uvođenjem novih zakona.
Od jučerašnjeg presjeka u 18 sati pa jutros do 08:30, laboratorije Instituta za javno zdravlje Crne Gore, završile su analizu 96 uzorka među kojima su tri bila pozitivna na prisustvo novog koronavirusa.
Radi se o slučajevima iz Tuzi, Nikšića i Plava, saopšteno je iz IJZ.
“Slučaj iz Nikšića se trenutno istražuje, dok su preostala dva porodični kontakti”, saopšteno je iz IJZ.
U Crnoj Gori je od početka dešavanja sa novim koronavirusom inficirano 311 osoba.
Oko 180 migranata spašenih na moru smješteno je u karantinu na trajektu koji je usidren blizu Palerma, glavnog grada talijanskog otoka Sicilije, priopćila je u nedjelju talijanska obalna straža.
U nedjelju su 34 osobe koje je na moru spasila španjolska nevladina organizacija Aita Mari ukrcane na trajekt Rubattino na kojemu je već bilo 146 migranata koje je u petak spasio Alan Kurdi, brod njemačke humanitarne organizacije Sea Eye.
Na trajektu je i dvadesetak volontera Crvenoga križa.
Italija, druga zemlja koja je najteže stradala u epidemiji novog koronavirusa, objavila je da zatvara svoje luke za migrante.
Sto osamdeset migranata na Rubattinu moraju se testirati prije 14-dnevne karantene. Talijanski mediji pišu da će zatim biti raspoređeni po zemljama Europske unije.
Trajekt može primiti 1.471 putnika i ima 289 kabina i ambulantu.
Libija, Italija i Malta proglasile su svoje luke nesigurnima za iskrcaj osoba spašenih na moru za koje je sada teže skrbiti zbog pandemije covida-19.
Mornarička Bolnica Meljine u Kraljevini Jugoslaviji
Izgradnja bolničkih stacionara u Meljinama_resize
Kuhinja Vojne bolnice Meljine_resize
Oficirska soba za ručavanje u Vojnoj bolnici Meljine
Parni vešeraj i fabrika leda bolnice Meljine
Osoblje u vešeraju bolnice Meljine
Oštećeni TIROL u Boki
Britanski bolnički brod BRITANNIC, blizanac TITANICA
Apotheke am Spitalschiff Sophie Hohenberg
Spitalsschiff Afrika, Operationssaal
Zahvaljujući svom geostrateškom položaju, zaliv Boke Kotorske je kroz istoriju imao uvijek poseban vojni značaj za onog ko je njime upravljao, pa su stoga kao popratni sadržaji uređenja i utvrđivanja Boke kao vojnog uporišta, ovdje nastajali i medicinski objekti kakve drugi krajevi današnje Crne Gore nisu nikada imali prilike ni vidjeti, ni koristiti.
Istovremeno, zbog bogatog iskustva osoblja koje je u njima spašavalo živote vojnika i liječilo i saniralo njihove teške povrede i ranjavanja u ratnim dejstvima, odnosno povrede tokom nesrećnih slulajeva na ratnim brodovima i podmornicama, vazduholooivnim udesima ili podvodnim incidentima, bokeljske vojne medicinske ustanove uvijek su imale visok stručni renome, kakav je bio nedostižan za mnoge „obične“ bolnice.
Iako je tradicija civilne medicine u Boki znatno duže jer je prvi ovdašnji ljekar Lucius Luscus Euscarpus ordinirao još u 3.vijeku, prvu striktno vojnu bolnicu u Boki uspostavila je 1668. Mletačka Republika. Objekat podignut unutar gradskih zidina u blizini Gurdića funkcionisao je do 1769. godine kada vanredni providur Epira Đovani Đusto, pod odluci Senata Mletačke republike, neposredno uz ovu, sagradio novu Vojnu bolnicu u Kotoru. On je, prema natpisu na pročelju zgrade koji i danas postoji, taj objekat podigao „za potrebe bolesnih vojnika, odmah nakon što je ugušena pobuna brđana“, a što upućuje na učešće mletačkih vojnika eliminisanju pobune u reonu Maina, Pobora i Brajića iznad Budve koja se desila za vrijeme vladavine Šćepana Malog u Crnoj Gori.
Mornarička Bolnica Meljine u Kraljevini Jugoslaviji
Dvospratna zgrada te mletačke Vojne bolnice bila je u „L“ obliku i zatvarala je cjelinu sa zgradom stare bolnice, oslonjenom na dio gradskih zindina prema jugu, a kompleks je sadržao i posebnu kuću za tadašnjeg glavnog vojnog ljekara. Prema sačuvanim podacima, ova bolnica je krajem 18.vijaka raspolagala sa bolesničkim sobama, zajedničkim prostorijama, kuhinjom, sobama za medicinsko osoblje i privremenom malom crkvicom sa oltarom. Kotor je u to vrijeme imao dva ljekara, apoteku i apotekara, te hirurga-brijača. U nekadašnjoj mletačkoj Vojnoj bolnici koja je tokom većeg dijela 19.vijeka služila i za vojne potrebe Austro-Ugarske, danas je smješten kotorski Centar za kulturu.
Nova Vojna bolnica u Kotoru a u kojoj su se mogli liječiti i civili, sagrađena je za vrijeme austro-ugarske uprave, 1875. godine u blizini Peluzice, na mjestu gdje se danas nalazi kotorska Opšta bolnica.
U hercegnovskom kraju više od tri vijeka – od 1687. pa do prve decenije 21.vijeka, djelovala je vojna bolnica. Na osnovu dokumentacije-arhivske građe, zna se da su mletačke vlasti po zauzeću Herceg Novog poslije dvovjekovne vladavine Turaka, u 17.stoljeću osnovale vojnu bolnicu. Nalazila se u Starom gradu, kao i civilna bolnica, uz crkvu kapucina Sv. Franje.
Boka je ipak, najpoznatija po velikoj Vojnoj (mornaričkoj) bolnici Meljine koju je sredinom 19.vijeka, na obroncima Savine u blizini nekadašnjeg velikog mletačkog lazareta (karantina) u Meljinama, počela graditi Austro-Ugarska.
Bolnička soba u Vojnoj bolnici Meljine
Bečka carevina je inače, Boku tokom 19.stoljeća intentivno utvrđivala, gradila i razvijala kao svoju drugu po važnosti, vojnopomorsku bazu na Jadranu. „Primorska tvrđava Boka“ kako je bio zvaničan naziv ovog kompleksnog sistema utvršenja, forova, baterija, kasarni, skladišta, brodogradilišta, aerodroma, magacina i drugih vojnih objekata, iziskivala je i preduzimanje opsežnih mjera u cilju sanitetskog zbrinjavanja trupa u tvrđavi, ali i posada ratnih brodva koji su bazirali u zalivu. Iako su skoro svi tvrđavski objekti i gotovo svi brodovi što su bili na vezovima ili sidrištima u zalivu, imali vlastito sanitetsko osoblje i ambulante, moralo se sistematski i ozbiljno prići riješavanju složenijih medicinskih potreba koje su se neminovno javljale u bazi gdje je bilo nekoliko desetina hiljada vojnika i brojno civilno osoblje. Stoga su sagrađene ili u postojećim prenamijenjenim objektima, opremljene manje bolnice u Perastu, Kotoru, Budvi, kao i nove bolnice u tzv. utvrđenim logorima Crkvice, odnosno Njeguši kasnije tokom Prvog svjetskog rata i proboja lovćenskog fronta. Impozatni stari mletački karantin iz 1732. u Meljinama je prilagođen novim potrebama i dograđen, ali je vrhunac svega bila gradnja potpuno nove tzv. „Carske i Kraljevske Tvrđavske bolnice broj 2“ (K.u.K. Festungsspital Nr.2) u Meljinama.
Većina dokumenata o gradnji bolnice na žalost je izgubljena tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, ali se iz onoga što se još može naći po bečkim arhivima, da naslutiti da je Austro-Ugarska otkupljivala zemlju za gradnju i širenje bolničkog kompleksa u Meljinama od polovine, pa sve do početka osamdesetih godina 19.vijeka i da je taj kompleks postepeno rastao.
Izgradnja bolničkih stacionara u Meljinama
Festungsspital Nr.2 bila je okosnica medicinskog obezbjeđivanja svog osoblja Primorske tvrđave Boka u složenijim hirurškim zahvatima i liječenja u slučaju težeg obolijevanja ili povređivanja. Osim prostorija za smještaj bolesnika, ljekara i medicinskog osoblja, bolnica je imala operacionu dvoranu, niz laboratorija, najmoderniji rentgen uređaj, ambulante, skladišta za materijal i opremu, veliku parnu praonu-vešeraj, čak i sopstvenu malu fabriku leda. U njoj je radilo par desetina ljekara opšte prakse i specijalista, te dosta nižeg medicinskog i pomoćnog osoblja. Osim za vojno osoblje, ona je povremeno pružala usluge i za civilno stanovništvo.
Kakav je medicinski kompleks u Meljinama napravila Austro-Ugarska prije skoro vijek ipo, svjedoči i podatak da je Vojna bolnica Meljine nakon Prvog svjetskog rata postala glavna Mornarička bolnica Kraljevine Jugoslavije. Kada je izbio Drugi svjetski rat u Jugoslaviji 1941., Mornarička bolnica Meljine imala je kapacitet od 280 kreveta a u njoj je radilo 35 ljekara-oficira, 11 civilnih lica i 216 podoficira i mornara. Bolnicu su za svoje potrebe tokom rata koristili Italijani i Njemci, a nakon oslobođenja 1945., Meljine su postale jedna od najvećih i najbolje opremljenih vojnih bolnica u nekadašnjoj SFRJ, a koja je pored ostaloga, imala i posebno odjeljenje za hiberbaričnu medicinu.
Histološka soba u Vojnoj bolnici Meljine
Kao što to danas u suočavanju sa epidemijom koronavirusa u Njujorku radi Vlada SAD koje je u tamošnju luku za ispomoć njujorškim medicinksim ustanovama, uputila i veliki brod-bolnicu kapaciteta 1.000 kreveta USNS „Comfort“ američke Ratne mornarice, tako su se brodovi-bolnice nekada obilato koristili i u Boki Kotorskoj.
Naime, tokom Prvog svjetskog rata, Carska i Kraljevska mornaica Austro.Ugarske mobilisala je više civilnih plovila, prvenstveno većih putničkih parobroda i opremila ih da služe za transport, ali i njegu ranjenika i bolesnika. Propisno označeni u skladu sa odredbama Ženevske konvencije (trup ofarban u bijelo sa velikom zelenom linijom i oznakama Crvenog krsta na bokovima, dimnjaci ofabrani u žuto sa istaknutom oznakom Crvenog krsta na njima), ovi brodovi bi uz svoje civilno ime, dobijali i službenu vojnu oznaku Spitalschiff (Bolnilki brod) i rimnksi redni broj. Tako ureženi i opremljeni da se na njima mogu izvoditi i operacioni zahvati, a ranjenivima i bolesnicima pružiti sva neophodna njega, ovi brodovi tokom Prvog svjetskog rata su stalno vozili po Jadranu, posebno na njegovom južnom dijlu, evakuišući ranjene, povrijeđene i bolesne austro-ugarske vojnike sa ratišta u Albaniji i Crnoj Gori prije njene kapitaluacije u januaru 1916. Pri tome su često dolazili i duže vrijeme boravili u Boki koja im je bila privremena baza.
Već na početku rata u ljeto 1914. austro-ugarska Mornarica mobilizuje i kao bolničke brodove oprema putničke parobrode „Baron Call“, „Africa“, „Elektra“, „Metkovich“ i „Tirol“ kompanije Lloyd Austriaco iz Trsta, dok je austrougarska Vojska kupila remorker „Lissa“ od Pomorske uprave Trsta da bi ga koristila za transport povrijeđenih i ranjenih vojnika unutar zaliva Boke Kotorske. Do kraja te godine godne bolničkim plovilima prevezena su 742 ranjenika.
Oštećeni TIROL u Boki
Naredne godine nije bilo transporta ranjenika bolničkim brodovima, ali nakon pada Crne Gore i proboja sustrougarskih trupa u Albaniju, potreba za njima raste pa se kao bolnilki brodovi mobilišu i opremaju i parobrodi „Africa“, Wien“, „Helouan“, „Argentina“, „Oceania“, kao i „Graf Wurmbrand“ koji je pripadao poznatom tršćanskom brodovlansnku rodom iz Boke, Bogdanu Tripkoviću. Godine 1916. za transpor ranjenih i povrijeđenih vojnika unutar zaliva Boke mobilišu se i dva manja privatna broda – mali motorni jedrenjak „Tivat“ od 48 BRT, i parobrod „Szmos“ od 138 BRT. Aprila te godine bolnički brod „Tirol“ pred Dračom nalijeće na italijanskku morsku minu od čije eksplozije biva teško oštećen a u tom incidentu poginulo je 40 ljudi. Oštećeni „Tirol“ dotegljen je iz Albanije u Boku gdje je privremeno „zakrpljen“ da izdrži ostatak putovanja do brodogradilišta na sjevernom Jadranu gdje je popravljen i vraćen u službu.
Apotheke am Spitalschiff Sophie Hohenberg
Početkom 1918. Boka Kotorska dobija i svoj posebni, tzv. stacionarni bolnički brod – putnički brod „Sophie Hohenberg“ od 5.500 tona, kompanije Austro-Americana. Taj brod je još od početka rata 1914. bio vezan u Herceg Novom gdje je zbog svojih velikih frižidera u štivama, služio kao plutajuće skladište smrznutog mesa, da bi početkom 1918. „Sophie Hohenberg“ opremljena neophodnom medicinskom opremom i sa ukrcanim ljekarima i medicinskim sestrama, bila usidrena ispod Đenovića, gdje je služila kao stacionarni bolnički nbrod do kraja rata. Za razliku od drugih austro-ugarskih bolničkih brodova koji to nisu činili, „Sophie Hohenberg“ je u Boki povremeno u manjoj mjeri zdravstvene usluge pored vojnom osoblju, pružala i civilima. Inače, tokom tri posljendje godine rata, austrougarski bolnilki brodov transportovali su i na njima se liječilo ukupno preko 128.000 ranjenika i bolesnika.
IZ BOKE UNIŠTILI I BOLNIČKU VERZIJU ČUVENOG „TITANICA“
Zanimljivo je možda napomenuti i to da je iz Boke Kotorske, došla morska mina koja je 21. novembra 1916., kod grčkog ostrva Kea, uništila najveći brod potopljen u Prvom svjetskom ratu – britanski bolnički brod HMHS „Britannic“. Ovaj 271 metar dugi translatlantik od 53.200 tona deplasmana, blizanac je čuvenog „Titanica“, a stradao je od mine koju 28.oktobra 1916., u Kea kanalu u grčkim vodama položila njemačka podmornica U-73, prethodno isplovivši na taj ratni zadatak iz svoje baze u Đenovićima u Boki Kotorskoj.
Britanska vlada objavila je u nedelju još 596 smrti bolničkih pacijenata s novim korona virusom, čime je ukupni broj umrlih od toga u toj zemlji porastao na više od 16.000, i jedan od najvećih u Evropi.
U britanski bolnicama je umrlo 16.060 ljudi od bolesti Covid-19, a 120.067 je pozitivno testirano na virus, 5.850 više nego u subotu, objavilo je Ministarstvo zdravlja.
Podaci koje objavljuju zdravstvene vlasti u Velikoj Britaniji uključuju samo bolničke smrti testiranih pozitivno. Taj metod se kritikuje jer ne uzima u obzir smrt u staračkim domovima ili po kućama i tako umanjuje stvarne posledice pandemije.
Britanska vlada je u četvrtak odlučila da produži ograničenja kretanja koja je uvela 23. marta, za najmanje tri nedelje i još ne planira da ih ublaži.
Premijer Boris Džonson (55) i sam lečen od virusa, “oporavlja se” u Čekersu – seoskoj rezidenciji britanskih šefova vlade, odakle uputstva daje ministrima, objavio je u nedelju “Skaj njus”.
Njegovu vladu kritikuju zbog odlaganja mera protiv pandemije i kašnjenja povećanja broja pregleda i količine opreme za negovatelje u prvoj liniji borbe protiv bolesti.
Dio Šveđana ogorčen je zbog labavih mjera vlasti koje su ipak dovele do velikog porasta broja zaraženih posljednjih dana.
Posebno se to odnosi na staračke domove. Observer prenosi priču onih koji su žrtve labavijeg švedskog pristupa.
Tek nekoliko dana nakon zabrane posjećivanja staračkog doma njegove majke u švedskom gradu Uppsali, 3. aprila, Magnus Bondesson počeo se brinuti.
“Oni su [dom] otvorili za Skype pozive i tada sam vidio dvoje zaposlenika. Nisam vidio maske i nisu imali rukavice “, kaže Bondesson, osnivač i pokretač startupa i developer aplikacija.
“Kad sam nekoliko dana kasnije nazvao, pitao sam osobu koja je pomagala i pitao je zašto ne koriste maske za lice, a on je rekao da samo slijede smjernice.”
Istog su tjedna u švedskim nacionalnim medijima objavljena brojna izvješća o tome koliko je staračke domove u zemlji počelo pogađati koronavirus, a stotine slučajeva potvrđene su u domovima u Stockholmu.
Od tada se vrši pritisak na vladu da objasni kako, unatoč navedenom cilju zaštite starijih osoba od rizika Covid-19, trećina smrtnih slučajeva čine ljudi koji žive u domovima za starije osobe.
Prošli tjedan, kako su podaci koje je objavila Švedska agencija za javno zdravstvo pokazali da je od koronavirusa sada umrlo 1333 ljudi, glavni državni epidemiolog u zemlji Anders Tegnell priznao da je situacija u domovima za brigu zabrinjavajuća.
“Ovo je naše veliko problematično područje”, rekao je Tegnell, čovjek koji stoji iza vladine relativno labave strategije, koja je odlučila ljudima sugerirati, a ne naređivati, izbjegavanje nebitnih putovanja, rad od kuće i boravak u zatvorenom ako su stariji od 70 godina ili se osjećaju loše.
Istog dana, premijer Stefan Löfven rekao je da se zemlja suočila sa “ozbiljnom situacijom” u staračkim domovima, najavio je napore za jačanje zaštite i naredio zdravstvenoj inspekciji zemlje da izvrši istragu.
Lena Einhorn, virolog, koja je jedan od vodećih domaćih kritičara švedske politike o koronavirusu, rekla je Observeru da se vlada i zdravstvena agencija još uvijek opiru najočitijim objašnjenjima.
“Moraju priznati da je to veliki neuspjeh, jer su cijelo vrijeme govorili da im je glavni cilj zaštita starijih osoba,” rekla je.
“Ali ono što je doista čudno jest da još uvijek ne priznaju vjerojatnu rutu. Kažu da je to vrlo nesretno, da istražuju, i da je stvar obuke osoblja, ali neće priznati da je presimptomatsko ili asimptomatsko širenje glavni faktor.”
Savjet agencije onima koji upravljaju i rade u staračkim domovima, poput njegove politike prema koronavirusu općenito, zasnovan je na njegovoj prosudbi da je „širenje od onih bez simptoma odgovorno za vrlo ograničen udio“ onih koji se zaraze.
“Tamo gdje radim nemamo maske za lice, a radimo s najosjetljivijim ljudima”, rekao je jedan radnik staračkog doma, koji je želio ostati anoniman. “Nemamo sredstvo za čišćenje ruku, već sapun. To je to. Svi su zabrinuti zbog toga. Svi smo zabrinuti. “
“Najgore je što mi, osoblje, prenosimo infekciju starijim osobama”, požalila se jedna medicinska sestra švedskom javnom televizijskom programu SVT. “Nevjerojatno je da više njih nije zaraženo. To je skandalozno. “
Einhorn je bila jedan od 22 istraživača koji su u utorak pozvali švedske političare da prekinu tradiciju zemlje koja povjerava politiku stručnim agencijama i da od nje preuzmu kontrolu nad švedskom strategijom za koronavirus.
Ona tvrdi da razlog zašto Švedska ima puno veći broj slučajeva u staračkim domovima nego u Norveškoj i Finskoj nije zbog samih domova, već zbog odluke Švedske da škole i vrtiće drže otvorene, a ne da zatvara restorane ili kafiće.
“Virus ne ide iz jednog staračkog doma u drugi. Dolazi odvojeno u sve ove domove za starije osobe, tako da nema načina da se sve pripiše osoblju koje ulazi i radi. Postoji osnovna greška sustava u njihovim preporukama. Ne postoji drugo objašnjenje za to. “
Tegnell-ova kolegica AnnaSara Carnahan rekla je u petak za Sveriges Radio da je broj smrtnih slučajeva prijavljen iz domova staraca “vjerojatno podcijenjen”, jer su regionalne zdravstvene jedinice za zarazne bolesti izvijestile da mnogi umrli stariji ljudi nisu testirani.
Bondessonova majka, koja ima demenciju, zabrinuta je, kaže on.
“Ona je svjesna većine stvari o kojima razgovarate. Može imati lošu kratkoročnu memoriju, kao da je isključujete ili povremeno uključujete pamćenje”, rekao je.
“Ona je također propitivala nedostatak maski za lice. Ona misli da je stvarno žalosno stalno biti tamo tjednima, a da ne zna kada će se to završiti. “
U Crnoj Gori od jutrošnjeg presjeka nije zabilježen nijedan slučaj infekcije korona virusom, saopštio je Institut za javno zdravlje (IJZ).
Od početka dešavanja sa novim korona virusom ukupan broj registrovanih slučajeva obolijevanja od Covid-19 je 308.
“Od jutrošnjeg presjeka pa do 18 sati laboratorije Instituta završile su analizu 87 uzoraka među kojima nije bilo pozitivnih rezultata na novi koronavirus”, saopštio je IJZ.
Jutros je registrovan jedan oboljeli iz Budve. Riječ je o osobi za čijim se izvorom infekcije traga.
U našoj zemlji oporavljenih je 55, umrlo je pet osoba, pa je broj trenutno oboljelih 248.
Takođe, hospitalizovano je 38 osoba zbog korona virusa, dok je pod nadzorom 2879.
