Njemačka danas obilježava 75. godišnjicu bombardiranja Dresdena u kojem je u nešto više od dva dana od savezničkih bombi poginulo 25 tisuća građana. Sjećanje na ovu tragediju još uvijek dijeli njemačku javnost.

Ekstremno desna Nacionaldemokratska stranka Njemačke (NPD) još je 2005. u parlamentu Saske izazvala skandal jer je savezničko bombardiranje Dresdena nazvala “bombaškim holokaustom”.

NPD je svjesno na istu razinu stavio bombardiranje neprijateljskog grada i sustavni genocid nad europskim Židovima i time izazvao velik skandal i izolaciju zastupnika NPD-a u saskom parlamentu. NPD je u međuvremenu utonuo u beznačajnost, ali danas je populistička desnica iz Alternative za Njemačku (AfD) preuzela ulogu ‘razbijača mitova’ vezanih uz tragediju Dresdena. “Ja polazim od toga da je u Dresdenu u savezničkim bombardiranjima poginulo 100.000 ljudi”, rekao je prije nekoliko dana predsjednik AfD-a Tino Chrupalla.

On svoju procjenu zasniva na svjedočanstvu svojih djeda i bake koji su mu govorili o “brdima trupala” na ulicama Dresdena 1945. Brojka od 100.000 je četiri puta veća od brojke o kojoj su se već odavno složili povjesničari. “Joseph Goebbels je stvarno obavio dobar posao”, govori povjesničar Rolf Dieter Müller iz Centra za vojnu povijest i sociologiju iz Potsdama u razgovoru za tjednik Der Spiegel.

Nacističke vlasti su kasnije ovu brojku uvećale na čak 200.000 iako postoje dokumenti koji pokazuju da su nedugo nakon bombardiranja i oni sami istragom došli do 20 do 25 tisuća žrtava. No te su im brojke očito bile premale za stvaranje mita o Dresdenu.

Müller objašnjava kako je broj od 100.000 žrtava u javnost plasirao Hitlerov ministar propagande Goebbels koji je u posljednjim danima rata tako htio podići borbeni moral posrnule Njemačke. Müller je bio na čelu povjerenstva koje je još jednom detaljno istražilo posljedice bombardiranja i broj žrtava u Dresdenu.

No zašto se do te mjere raspravlja o žrtvama bombardiranja Dresdena kada je, po ukupnim ali i relativnim brojkama, žrtava bilo mnogo više u zapadnim gradovima Njemačke poput Hamburga, Kölna ili Ruhrske oblasti koje su se na nišanu savezničkih bombardera našle mnogo prije nego Dresden koji se nalazi na krajnjem jugoistoku zemlje?

Činjenica je da je Dresden bombardiran pred sam kraj rata. No, činjenica je isto, kako tvrde povjesničari, da se taj kraj u februarau još nije mogao s točnošću predvidjeti. Argument revizionističkih krugova kako je bombardiranje Dresdena i vojno bilo potpuno besmisleno isto je tako pobijena. “Dresden je 1945. bio važno vojno čvorište. Ondje se nalazio velik broj vojnika koji su se povlačili pred Crvenom armijom i bojazan saveznika i Sovjeta bila je da će ti vojnici uskočiti u pomoć prilikom opsade Berlina”, kaže Müller.

I bivša gradonačelnica Dresdena Helma Orosz pokušava ukloniti mit o “nevinom gradu”. “U Dresdenu se proizvodilo oružje. Ovdje su bili zatočeni prisilni radnici. To su svi znali”, rekla je Orosz.

Preuveličavanje tragedije, kao da 25 hiljada mrtvih nije dovoljno, nastavljen je i u Istočnoj Njemačkoj jer je bombardiranje prosovjetskim vlastima poslužilo za gajenje mržnje prema Zapadu i “angloameričkom teroru”. “Nacisti su započeli mit, a komunisti DDR-a su ga nastavili njegovati”, kaže povjesničar Johannes Schütz za njemačku novinsku agenciju dpa.

Simbolično, pomirba između saveznika i Dresdena nastupila je 2005. kada je novcem iz cijelog svijeta, između ostalog i iz SAD-a i Velike Britanije, završena obnova u bombardiranju srušene katedrale. Od tada ona služi i kao simbol pomirenja. Ali očito ne za sve.