Iako je prva moderna podmornica klase S-80 pod nazivom Isaac Peral (S-81) trebala odavno biti dovršena, ona bi španjolskoj mornarici mogla biti isporučena tek 2022. godine.
Do odgode je došlo nakon cijelog niza problema. Naime, podmorice gradi španjolska kompanija Navantia u Cartageni, ali su prvi testovi pokazali kako uopšte ne može izroniti, pa je dužina povećana sa 71 na 81 metar, a težina je dosegla 3000 tona umjesto planiranih 2200. Zbog toga su s Pirineja za pomoć angažirali američku tvrtku General Dynamics Electric Boat. Naravno da su novi gabariti povećali troškove i sada će svaka koštati oko milijardu eura.
Međutim, pojavio se i neočekivani problem jer tako velika podmornica nije uopće mogla stati na škverski dok. Zato su ga morali produžiti te dodatno produbiti i dno luke.
Unatoč svemu, Španjolci i dalje smatraju kako će klasa S-80 postati nova snaga njihove mornarice i izvozni hit. Razlog tome je AIP (Air independent) propulzija, odnosno sustav baziran na procesoru bioetanola koji proizvodi Hynergreen iz Abengoe. Zbog tog sustava, podmornica će moći zaroniti na čak 28 dana, što je puno duže od dizelsko-električnih verzija. Ukupno su naručena četiri primjerka kao zamjena za modele klase Agosta, a svaka ima po šest torpednih cijevi za krstareće rakete Harpoon i Tomahawk.
Predstavnici Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) spremni su da se sastanu sa premijerom Duškom Markovićem sa nadom da je Vlada iskreno opredijeljena za konačno otvaranje suštinskog i ljudskog razgovora u cilju da se, u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore, ukloni Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili sve diskriminatorne odredbe u njemu.
List Dan objavio je danas odgovor mitropolita crnogorsko primorskog Amfilohija na Markovićev poziv na dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.
“Spremni smo da se, imajući u vidu odluke Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crpke (SPC) i Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori, i poštujući Ustav, sastanemo sa Vama sa nadom da ste iskreno opredijeljeni za konačno otvaranje suštinskog i ljudskog razgovora sa ciljem da se, u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore, ukloni zakon ili sve diskriminatorne odredbe u njemu”, navodi se u pismu.
Amfilohije je poručio da se isključivo poslije rješenja tog ključnog problema današnje Crne Gore, može i treba otvoriti dijalog radi rješavanja drugih, veoma složenih pitanja.
“Kao što je povraćaj (restitucija) imovine koju je komunistički režim poslije Drugog svjetskog rata bespravno i besudno oduzeo od Pravoslavne crkve, Rimokatoličke crkve, Islamske zajednice i građana, a što je međunarodna i zakonska
obaveza Crne Gore”, rekao je Amfilohije.
On je kazao da se poslije rješenja ključnog problema, može otvoriti i dijalog za pripremu i zaključivanje Temeljnog ugovora između SPC i Crne Gore.
“I ovih dana smo napomenuli da i najbolji ugovor između Crkve i države uz postojanje ovakvog zakona ne bi imao nikakvog smisla i značaja”, naveo je Amfilohije.
Kako se navodi u pismu, Amfilohije očekuje da MArković, ukoliko želi istinsko rješenje problema, zakaže sastanak kojem bi, osim njega, prisustvovali i vladike budimljansko-nikšićki Joanikije, mileševski Atanasije i zahumsko-hercegovački Dimitrije.
Zaista, velika je šteta što dobar dio mlađih generacija (čast izuzecima) usljed poplave kiča i šunda u mas medijima, zbog zarobljenosti društvenim mrežama, ostaje uskraćen za ono što je neka moja generacija, odnosno mi rođeni 70 i neke imala. Dobru literaturu, kvalitetan obrazovni program. Ili strip koji je takođe stekao status umjetnosti.
Vjerovatno bi i tamo pronašli brojne socijalne anomalije među manje ili više devijantnim ličnostima, koje se na žalost tako stvarno preslikavaju na našu svakodnevnicu. Na mnogo smisleniji i zdraviji način od onog koje nam nude razne indvidue sumnjivih moralnih i intelektualnih kapaciteta, a koji su preplavili čelne pozicije u “našem malom mistu”.
Baš kao što potpisnika ovih redova rukovodstvo Opštine Tivat neodoljivo podsjeća na grupu TNT iz sjajnog stripa Maks Bunkera i Magnusa (Lučano Seki i Roberto Raviola) – “Alan Ford”. S jednom ogromnom razlikom. Likovi koji čine grupu TNT su izuzetno simpatični i izmišljeni, a ovi likovi koji vode naš grad na žalost su i te kako stvarni. I mnogo više tragični nego komični.
Naime, Grupa TNT radi i djeluje u “najsmrdljivijoj cvjećarnici na svijetu” u kojoj se prodaje sve sem cvijeća. Njihov “Bog i batina” se odaziva na ime Broj 1, i jedini ne živi sa ostatkom grupe. Iz svog tajnog skrovišta diriguje zakulisnim operacijama, a glavno oružje ovog “Metuzalema” koji je prošao sve bitke od Trojanskog rata, do nuklearnih katastrofa (i što je za ovu priču naročito važno, uvijek bio na pobjedničkoj strani) je mala crna knjižica u kojoj čuva podatke o svim nezakonitim radnjama svojih potčinjenih. Time ih drži u šaci, bogati se na njihov račun, potkupljuje potkupljive, ucijenjuje “nestašne” i plaši kukavice.
Njemu uz rame je Sir Oliver, engleski džentlmen i prvoklasni lopov. Njegova su strast nakit, skupa kola i kocka. Čuven je po rečenici: Halo Bing! Kako brat? Cijena… prava sitnica!
Baš kao što je cijena i našim plažama, sekama i mandraćima za nekog ko ih ne poznaje: prava sitnica.
Bokeški forum
Živopisnu grupu upotpunjavaju Šef (to mu je samo titula na papiru, a u stvarnosti se ne pita ama baš ni oko čega) i Jeremija koji boluje od 1001 bolesti. Obojica su u stanju hibernacije, a ožive samo kad se dijeli plijen.
Naravno, neizbježna faca ove tajne organizacije je i Bob Rok, poznat po ogromnom nosu kojeg često tura tamo gdje mu nije mjesto i po tome što umije ponekad ( kad mu je lični interes ugrožen) da se usprotivi Broju 1, ali i da dobije štapom po glavi. To je ovom momku, poznatom i po nadimku “Štakor”, dovoljno da se “opameti” i vrati u bijedu sopstvene isfrustriranosti.
Lik po kojem je roman i nazvan, Alan Ford, je moralna, ali priglupa individua koja lako potpada pod uticaj drugih, baš kao i nekadašnji avijatičar Grunf. Svi oni se, dok se Broj 1 kupa u novcu, otimaju oko jednog dolara i glođu koske koje im pretpostavljeni baca sa stola.
Naravno ne smije se zaboraviti ni “partijski špijun” papagaj Klodovik, pas Nosonja koji se najbolje snalazi kao prosjak. I naravno alkoholičar Superhik, koji živi moto tako prepoznatljiv ovom našem vremenu: “kradem siromašnima da bih dao bogatima”…
Tu je i opasna Margo, žena sa hiljadu licu. Nezaboravne Orvelovske svinje, koje imaju ulogu gradskih vjećnika, smušeni i nesposobni policijski inspektor Brok… Svi oni upotpunjuju sliku jednog nezdravog društva tako bliskog našem vremenu. Prepoznatljivom po zakonu kratke pameti i dugog kalibra.
I tako dok grupa TNT preživljava u zadivljujućim pričama svojih genijalnih tvoraca i tjera nam osmjeh na lice mnogi žive živote koje im slične ličnosti u stvarnom životu kreiraju. Od njihovog djelovanja najradije bi zaplakali.
I na kraju, ali ne i najmanje važno… Ako se neko, krajnje samoljubljiv i nesimpatičan, prepoznao u jednom od ovih simpatičnih likova sasvim je slučajno. A možda i nije…
Zajednica italijana Crne Gore i ove godine, preko fondova Ministarstva inostranih poslova Republike Italije nudi građanima Crne Gore besplatne kurseve italijanskog jezika.
U ovom ciklusu grad Tivat dobija dva kursa i to nivoa B1 za odrasle i kurs naprednijeg nivoa za djecu.
Mole se svi zainteresovani da se prijave na broj telefona 067 637 818, uz napomenu da je broj mjesta ograničen.
Časovi će se održavati u OŠ ‘’Drago Milović’’ u Tivtu, a predavanja počinju 17. februara 2020.godine.
KotorArt Trio, koji čine izuzetni umjetnici Ratimir Martinović (klavir), Aleksandar Tasić (klarinet) i Dmitrii Prokofiev (violončelo), održaće koncert u Kotoru, u Katedrali Sv. Tripuna, u petak 07. februara, sa početkom u 19 sati.
Ulaz je slobodan a koncert je organizovan od strane Bokeljske mornarice i Festivala KotorArt, u okviru Tripundanskih svečanosti.
Koncert kamerne muzike, na inicijativu umjetnika, posvećen je nedavno preminulom kotorskom župniku, don Antonu Belanu.
„Svirati u Kotoru za mene je uvijek posebno iskustvo. Ovog puta naročito jer smo opet okupljeni u kamernom sastavu koji je od početaka imao ideju da izvrsnošću promoviše festival i grad, i što će od sada, u malo izmijenjenom sastavu, intenzivnije činiti van naših granica. Takođe, sasvim poseban ton ovom koncertu daje posveta don Tonćiju koji nas je prerano napustio. On je jedan od malobrojnih koji je nosio toliko epiteta pravog Bokelja. Njegov odlazak je veliki gubitak ne samo za Crkvu, porodicu i sve koji su ga poznavali već i za Boku kakvu su on i još nekolicina drugih čuvali svojim posvećenim životnim primjerima. Svih ovih godina bio je podrška našim naporima i na tome ćemo mu uvijek biti zahvalni. Nedostajaće nam taj blagi, obrazovani, duhoviti, pitomi čovjek, pravi primjer Bokelja, u svom najljepšem značenju“- izjavio je Ratimir Martinović, pijanista i direktor KotorArta.
Don Anton Belan na promociji knige
Don Tonći bio je dugogodišnji generalni vikar Kotorske biskupije, vrsni poznavalac istorije i nezaobilazni sagovornik mnogih istraživača bokeljskih tema.
Svetost nije ekskluzivitet! Ona pripada svima. Svaki čovjek, ama baš svaki, tu svetost postiže na svoj, vlasiti način, ako to želi. – podsjećao je don Tonći prilikom brojnih vjerskh praznika, uvijek pozivajući ljude na mir, toleranciju, zajedništvo, humanost, molitvu, ljubav i praštanje.
Budući da je ovo godina u kojoj se slavi 250 godina od rođenja jedinstvenog umjetnika, Ludviga van Betovena /L. v. Beethoven/ na repertoaru tria će se naći i Trio ovog kompozitora, komponovan 1797. godine iz opusa 11 u B duru. Pored Betovenovog, umjetnici će izvesti i tria Bramsa i Glinke.
Sagrađena u samo osam dana, kineska bolnica za liječenje osoba zaraženih novim koronavirusom u Wuhanu, epicentru epidemije, počinje u ponedjeljak primati nove pacijente, objavili su državni mediji
Bolnica Huoshenshan (ili planina boga vatre) opremljena je s 1000 kreveta za pacijente u kojih je zaraza potvrđena i sagrađena je kako bi se ublažio pritisak na druge bolnice u gradu u kojem se virus širi.
Epidemija je do sada usmrtila 361 osobu, a zaraženo je više od 17.000 u Kini te najmanje 171 osoba izvan nje.
U pokrajini Hubei u kojem se nalazi grad Wuhan zaraženo je više od 11.000 ljudi, objavila je u ponedjeljak državna televizija.
Bolnica Huoshenshan sagrađena je po uzoru na bolnicu u Pekingu podignutu 2003. godine za pacijente pogođene SARS-om (teški akutni respiratorni sindrom).
Više od 7.500 radnika sudjelovalo je u gradnji brzinski podignute bolnice u Wuhanu na kojoj su radovi počeli 25. siječnja i zgotovljeni za vikend.
Kina gradi i drugu bolnicu u Wuhanu u kojoj će se također liječiti pacijeniti zaraženi koronavirusom. Ta će bolnica imati 1600 kreveta i zvat će se Leishenshan (planina gromovnika) i trebala bi biti završena 5. veljače.
Turistička organizacija opštine Tivat predstavila je svoju ponudu po prvi put na salonu turizma “Roma Travel Show” koji se održavao od 31.januara do 2.februara u Rimu.
Nastup na ovom tržištu je realizovan na poziv Ambasade Italije u Crnoj Gori. U pitanju je B2C dogadjaj (Business – to – Consumer) koji je pružao direktnu mogućnost susretanja potencijalnih posjetilaca sa ponudom destinacije.
U prisustvu NTO kao nosioca pomenute promocije, kao i ostalih LTO, opština Tivat se predstavila italijanskom tržištu sa generalnom brošurom o destinaciji na italijanskom jeziku, ponudom iz dijela kulture, istorije, tradicije i svega onoga što bi ove posjetioce moglo najviše privlačiti u našem gradu i generalno Crnoj Gori, a to su: prirodne i kulturne znamenitosti, nacionalna i primorska kuhinja, aktivni sadržaji i konkretni paket aranžamani navedeni u prisutnom propagandnom materijalu hotelske turističke privrede.
Kada je u pitanju ovo tržište za opštinu Tivat, u prethodnoj godini je ostvareno 44% više noćenja za deset uporednih mjeseci u odnosu na broj posjeta koji se zadržao na istom nivou, što znači da se broj zadržavanja ovih turista povećao sa 3.5 na 5.5 dana. u 2019.godini u odnosu na 2018.
TO Tivat u Rimu
Ovi turisti su tokom tog perioda najviše boravili u hotelskom smještaju, što nam ukazuje na činjenicu da su u pitanju većinom visokoplatežni turisti zainteresovani za kvalitetnije sadržaje ponude destinacije.
“S obzirom da su posjetioci koji dolaze sa ovog tržišta veliki vjernici, šansa naše destinacije leži u potencijalnom kreiranju ponude i aranžmana kroz uvezivanje sa Međugorjem, koje godišnje posjeti veliki broj Italijana prilikom svog proputovanja. Na ovaj način bi smo mogli biti privlačniji i drugim strukturama posjetilaca sa ovog tržišta, što je input lokalnim turističkim agnecijama da u narednom periodu razmisle na temu kreiranja ovakvog aranžama, kao i generalnoj ideji postojanja vjerske ture po Boki uvezane sa gastro sadržajima zaleđa” , izjavila je direktorica TO Tivat Gabrijela Glavočić tamošnjim predstavnicima turistički-specijalizovanog medija “Travel Quotidiano”, sa kojima su razmatrane mogućnosti i konkretnijeg oglašavanja destinacije.
Učešćem na ovom sajmu imalo je za cilj direktniju prezentaciju Crne Gore uz povećanje vidljivosti na italijanskom tržištu, jer su evidentna očekivanja u trendu rasta dolazaka i u 2020.godini. Zahvaljujući pojačanoj promociji na ovom tržištu ali i činjenici da Crna Gora ima izuzetno dobru avio-konekciju sa Italijom u vidu: nacionalnog avio-prevoznika Montenegro Airlines-a, italijanske avio-kompanije Alitalia i Air Serbije koje imaju direktne letove ka Rimu, dok niskobudžetna kompanije Wizz Air i Ryan-air saobraćaju ka Bolonji iz Podgorice i ka Milanu iz Tivta.
TO Tivat u Rimu
Na sajmu je bilo prisutno preko sto izlagača, među kojima su turističke organizacije Slovenije, Tajlanda, španskih regija, Polinezije, predstavnici hotelskih lanaca i dr. predstavnika turističke privrede.
Ambasadorka Crne Gore u Italiji, prof. dr Sanja Vlahović, posjetila je crnogorski štand i sa saradnicima prisustvovala svečanom otvaranju sajma. Štand je takođe posjetio i sugrađanin iz Tivta nastanjen u Rimu, sopštili su iz TO Tivat.
Dan uoči proslave Svetog Tripuna 3. februara zaštinika Kotorske biskupije i grada Kotora, večeras je u katedrali služena svečana Večernja – Kađenje moći, Svetog Tripuna po obredniku iz XVI. stoljeća.
Posebnost Večernje predstavlja kađenje svetih moći koje se obavlja za vrijeme pjevanja života Svetog Tripuna iz kotorskog Legendarija.
Kađenje obavljaju visećim kadionicama šest katoličkih i šest pravoslavnih vjernika, dok Bokeljska Mornarica pored relikvija čuva počasnu stražu.
Ovaj obred predstavlja ekumenizam u praksi i obnovljen je 2000. godine, te predstavlja primjer poštovanja i iskazivanja časti Svecu, nepodijeljene crkve, kojeg podjednako slavi Istok i Zapad.
Nekada su moći kadili samo plemići, sa razvojem građanskog društva šest plemića i šest građana da bi u devetnaestom stoljeću moći Svetog Tripuna kadili šest katolika i šest pravoslavaca.
Proslava blagdana Svetog Tripuna je u ponedjeljak 3. februra svetim misama u 10 i 18 sati.
Vanjska proslava biti će u nedjelju, 9. februara koja će započeti dočekom podružnicama Bokeljske mornarice ispred glavnih gradskih vrata u 9,30 sati, kolo Svetog Tripuna plesat će se ispred katedrale u 10 sati, a u 10.30 započet će svečana pontifikalna euharistija koju će predslaviti mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup.
Nakon svete mise slijedi procesija s relikvijama ulicama grada.
Zaštinik Kotorske biskupije i grada Kotora
Kađenje moći Svetog Tripuna 2020.
Sveti Tripunje rođen je u gradu Kampsadi oko 232. – 249. (Mala Azija). poštovanje ovog sveca započelo je nakon mučeničke smrti u Nicej, gdje mu je suđeno pred prefektom cijele Male Aziije, Akvilinom (za vlasti rimskog imperatora Decija).
Tada je na upit Akvilina: “Kojeg si stanja?” – Tripun priznao da je kršćanin, izjavom: “Slobodan sam, a po uvjerenju kršćanin!”. Nakon provedenog suđenja odrubljena mu je glava. Tijelo Svetog Tripuna nakon smrti je bilo preneseno u Kampsadu, odatle u Carigrad, a iz Carigrada u Kotor 13. januara 809 godine.
U arheološkim istraživanjima krajem 1840. godine pronađen je sarkofag s latinskim natpisom Andree Saracenisa, Kotoranina i njegove žene Marije, koji je otkupio moći Svetog Tripuna od mletačkih trgovaca i njemu u čast u Kotoru sagradio prvu crkvu početkom IX. vijeka.
Temelji te crkve otkriveni su u arheološkim istraživanjima poslije katastrofalnog potresa 1979. godine. Osim toga sačuvan je i dio parapetne ploče iz IX. vijeka na kojoj je latinski natpis, koji pominje biskupa Ivana i navodi datum, mjesec i godinu – 13. I. 809. koji i faktički potvrđuje datum prenosa moći zaštinika grada Kotora, Svetog Tripuna.
Vještinom vezenja i strpljivim radom, umjetnica koja izrađuje tradicionalnu dobrotsku čipku, daje joj jednu novu savremeniju dimenziju i doprinosi očuvanju tradicije, Mila Moškov pokrenula je inicijativu da Kotor dobije internacionalni Festival dobrotske čipke.
„Učešćem na brojnim međunarodnim festivalima i izložbama rodila se u meni ideja i želja da mi u Kotoru organizujemo internacionalni Festival čipke. Imamo što pokazati, veliku zaoštavštinu. Dobrotska čipka je jedinstvena, autentična, sa izuzetno lijepim primjercima… Čipkarstvo je na čitavom mediteranskom prostoru vrlo staro. Žene na ovim prostorima su još u 14. vijeku radile čipku koja je bila poznata priznata i ostala prepoznatljiva do današnjih dana…“ – priča nam Mila Moškov.
Kaže da je izlagala na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima u Trstu, na Festivalu čipke u Pagu, Sikirevcima u Slavoniji…. Na tim izložbama je došla na ideju da ljudima koji podržavaju ovaj rijetki zanat, ovu vrstu umjetnosti, predloži da se festival organizuje u Kotoru, kako bi promovisali Dobrotsku čipku, rad vrijednih i vještih ruku naših žena, koja je od lokalnog, nacionalnog i međunarodnog značaja, a koja je proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom Crne Gore.
Dobrotska čipka Mila Moškov – foto Boka News
„Kada bi organizovali festival pružila bi nam se prilika, mogućnost, da postanemo članovi međunarodne zajednice čipkarstva koja se ogleda u umjetničkom izrazu. Na ovim festivalima i izložbama sam svjedočila da svi koji su vidjeli dobrotsku čipku su bili oduševljeni, tako da danas imam brojne pozive od svih učesnika na tim festivalima da gostujemo kod njih“ – kaže Moškov.
O ideji osnivanja jednog takvog festivala dobila je podršku direktorice TO Kotor Ane Nives Radović, predsjednika Opštine Kotor Željka Aprcovića, Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor, koji su u potunosti prihvatili ideju i izrazili spremnost podržati organizaciju festivala u Kotoru.
„Nije na meni da organizujem jedan takav festival ali sam osjetila potrebu da nadležnima izložim ideju, jer smatram da je to zaslužuje Kotor, Boka Kotorska i Crna Gora. Dobrotska čipka govori o nama, našim precima, tradiciji, kulturi življenja, umjetničkom izrazu… Nekada se radila kao bijankarija, kao ukras odjeće ili pokućstva, a kasnije kako se moda mijenjala tako je i ona dobijala svoju drugu upotrebu, namjenu. Danas se u svijetu insistira na očuvanju tradicionalnih vještina čipkarstva, na stare zanate koje treba vratiti i uključiti u život savremenog čovjeka“ – kaže Moškov.
Mila Moškov – foto Boka News
Dobrotska čipka je prepoznatljiva
Na izložbama i festivalima sam se jako iznenadila koliko ljudi zna za Dobrotsku čipku. Recimo, na Pagu u Hrvatskoj susrela sam se sa brojnim posjetiocima koji su dolazili u Boku Kotorsku, na festival klapske pjesme, kazali su mi kako su našu čipku vidjeli u crkvi Svetog Nikole u Perastu, na otoku Gospe od Škrpjela, u crkvi Svetog Eustahija u Dobroti. Njima je dakle bila poznata, a po načinu izrade dobrotska čipka je vrlo slična paškoj čipki.
Stručnjaci porepoznaju dobrotsku čipku po načinu izrade, što bi mi kazali pontu. Dobrotska čipka nije dobila ime samo zato što je prihvaćena od žena u Dobroti, već zato što su je one obogatile tehnikom izrade, originalnim idejama, vještinom, utkali u nju svoju kreativnost, poručuje Moškov.
Dobrotsku čipku veze na dva načina
Radim tehniku na iglu, punto in aria, to je praktično šivena čipka, dakle nema svoju podlogu. Vezem i reticellu koja je preteča ove čipke, koju danas rijetko ko radi jer je jako zahtjevna. Prema pisanim dokumetima pominje se da je još 1333. godine djevojka po imenu Jelena iz porodice Drago radila reticellu čipku koju je poklanjala crkvama, ne samo u Kotoru već i u Dubrovniku. Danas je tu čipku lakše raditi jer su platna mnogo finija, kvalitetnija nego u to vrijeme, ne poznajem nikoga da se bavi tom tehnikom.
O motivima koje veze
Motivi se ponavlaju, uglavnom su to geometrijski motivi, rozete, sa različitim ukrasim, čipka se ušivaju u platno ili prišiva kao rubna i se umeće u neki komad odjeće. Radim i minijature, gdje dolazi do izražaja kreativnost.
Kao primjer navodi da je uradila ključ grada Kotora, koji bi mogao biti autentični suvenir.
„Jeste da je potrebno dosta vremena da se takav suvenir napravi ali što se više radi to brže ruke rade, stiče se rutina… Nekada su žene morale precrtavati motive. Danas koristim inetrnet koji mi olakšava da nađem motive i sheme za modne detalje, pa onda sama kreiram neke detalje koje kasnije vezem…“ – kaže Mila.
Konaca za izradu čipke nema u našoj zemlji ni u regionu pa ga nabavlja preko Zajednice italijana u specijalizovanoj radnji koja prodaje konce i platana za izradu čipke u gradu Grado u Italiji.
Dobrotska čipka Mila Moškov – foto Boka News
Moškov ističe da bi organizacijom festivala čipke i radionicma žene dobile motivaciju da rade, kroz koji bi mogle pokazati svoju kreativnost i na kraju pretočiti je u jedan originalni turistički proizvod koji nedostaje Kotoru.
Inače, prošle godine Moškov je obučavala kako se veze dobrotska čipka jednu Amerikanku, koja povremeno živi u Kotoru. Za nju kaže da je osnove vezenja uspješno, za kratko vrijeme naučila, te da kada je u Kotoru intezivno radi i usavrašava vez.
Podsjetimo, Crna Gora je 2013. godine Dobrotsku čipku zaštitila kao nematerijalno kulturno dobro na nacionalnom nivou, ali do danas nije ništa urađeno da se nađe među svjetskim kulturnim nematerijalnim dobrima na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalne baštine čovječanstva.
O planovima
Planira okupiti zainteresovane žene koje bi obučila kako se radi Dobrotska čipka, a trenutno je u procesu formiranja NVO kroz koju bi mogla dobiti podršku šire društvene zajednice.
Za sada imam podršku TO Kotor, Zajednice italijana Crne Gore i obećanu pomoć Opštine Kotor.
Kako kaže planira autorsku izložbu na proljeće ili jesen ove godine u Pomorskom muzeju u Kotoru.
Dobrotska čipka Mila Moškov – foto Boka News
Mila Moškov se počela baviti vezenjem čipke još kao gimnazijalka koju je majka naučila prve ponte. Zadnjih desetak godina se intezivnije bavi izradom Dobrotske čipke.
Princ Čarls i vojvotkinja Kamila iskazali interesovanje…
Njihova kraljevska visočanstva, princ Čarls i vojvotkinja Kamila, prilikom posjete Crnoj Gori prije nekoliko godina, posjetili su Festival kulturnog nasljeđa u Narodnom muzeju na Cetinju i tom prilikom su iskazali interesovanje za Dobrotsku čipku, koju je predstavila Mila Moškov.
Čarls i Kamila se interesuju za Dobrotsku čipku
„Princa Čarlsa i vojvodkinja Kamila sa posebnom pažnjom iskazali intersovanje za Dobrotsku čipku, a ona je kazala kako je imala svojevremeno šešir od čipke…“ – između ostalog priča Moškov.
Crkva Svetog Eustahija riznica Dobrotske čipke
Riznica čipke danas se nalazi u crkvi Svetog Eustahija koji je nezaobilazni centar iz kojega je krenula informacija o postojanju naročite umjetnine koja dobija ime Dobrotska čipka.
Još davne 1910. godine iz nje se nose najljepši primjerci na izložbu u Beč i tamo se prepoznaju kao drugačiji od ostale čipke. Svijet joj je tada odao priznanje ljepote i vrijednosti, a tom prilikom je nagrađena cacara – jedinstvena kapa koju su nosile udovice iz XV vijeka, najstarije djelo dobrotske čipke, koja je u to vrijeme u naučnim krugovima ocijenjena najvećim priznanjem kao čist rad visoke čipkarske izrade baroknog stila.
Dobrotska čipka Mila Moškov – foto Boka News
Čipka je inače prenijeta u Dobrotu u vrijeme renesanse i usavršavana tokom baroka.
Svakako najveći doprinos očuvanju ove zbirke dao je dugogodišnji župnik crkve Svetog Eustahija, pokojni don Gracija Ivanović rođeni Dobroćanin, kao i prof. Marijana Gušić koja je obradila 58 primjeraka, pa se dugo mislilo da ih ima toliko u zbirci. Već tada se znalo da postoji znatno više od toga broja. Iz ove riznice, na izložbu Zagovori Svetom Tripunu u Zagrebu (2009. god) povodom 1200 godina dolaska moći Svetog Tripuna u Kotor, bilo je izloženo 48 primjeraka.
