U Galeriji solidarnosti u petak je u Kotoru održana 19. Skupština Međunarodnog festivala klapa Perast (MFKP).
„Prethodne godine bili smo veoma aktivni, tako da smo realizovali više klapskih koncerata, organizovali seminare za klape, izdali almanah „Lirica“, uspješno organizovali 18. Festival klapa krajem juna“ – kazala je u uvodnom izlaganju Tina Braić Ugrinić predsjednica Međunarodnog festivala klapa Perast.
„MFKP u 2019. godini program realizovao dobijenim finansijskim sredstvima u iznosu od 44.266 eura dok su troškovi iznosili 45.206 eura, na ime PDV-a i poreza na autorske ugovore državi je uplaćeno preko 8.000 eura. Osim Opštine Kotor, Ministarstvu kulture i TO Kotor, imali smo pomoć od strane MZ Perast, don Srećka Majića, ugostitelja grada Perasta, Muzičke škole „Vida Matjan“ Muzeja grada Perasta, Galerije Solidarnosti kojima se javno zahvaljujemo“ – kazala je predsjednica Braić Ugrinić.
Izvršni direktor Milan Kovačević ocijenio je 2019. godinu kao veoma uspješnu, u kojoj je MFKP realizovao planirane aktivnosti zahvaljući Opštini Kotor, Ministarstvu kulture i TO Kotor.
U izvještaju Kovačević je podsjetio na brojne aktivnosti MFKP u 2019. godini, a posebno sa ponosom je istako da danas Festival ima preko 500 obrađenih pjesma u partiturama koje su dostupne i na sajtu.
„Neke nove klapske kompozicije donjele su nove zvukove bokeške pjesme. Preko 450 klapa koje su nastupile u Perast za ovih 18 godina kroz obradu pjesama u svom aranžmanu pružile su neki novi originalni zvuk…“ – poručio je između ostalog Kovačević.
Skupština MFKP 2020.
Umjertnički direktor MFKP Jasminko Šetka ocijenio je da je izuzetno ponosan na postignute rezultate u prethodnoj godini.
„Klape na koje sam posebno sam ponosan prošle godine su dječije iz klape „Primorkinje“ iz Budve, „Marineri“ iz Kotora, „Štiglići“ iz Podgorice, klape „Bellezza“ iz Tivta i „Cameton“ iz Podgorice kao i O’ Dive iz Berana. Kada sam došao prvi put da radim sa klapama zatekao sam samo četiri klape koje su željele učestvovati na festivalu. Kako je vrijeme odmicalo sve više je klapa koje žele radit, vježbati, napredovati, došli smo u situaciju da na festivalu imamo sve više crnogorskih klapa“ – kazao je Šetka.
Skupština MFKP je usvojila plan rada za 2020. godinu, kojim je predviđeno šest koncerata, više klapskih seminara i 19. MFKP koji će se održati od 24. do 28. juna u Perastu.
Planirana je izložba fotografija o Festivalu i Perastu, Stevana Kordića i Ranka Maraša.
Osmo izdanje almanaha „Lirica“ ove godine će biti posvećena muzičkim stvaraocima Boru Tamindžiću i Vicku Nikoliću iz Tivta.
Planiran je i omaž profesoru pok. Nikoli Gregoviću.
Perast- foto Miro Marušić Boka News
Jedan od probleme sa kojim se susreće već godinama MFKP je problem nedostatak prostora, koji je neophodan za kvalitetno funkcionisanje ove organizacije.
Manifestacija od posebnog kulturnog značaja za Crnu Goru, koja je prepoznatljiva u regionu svojim kvaltetom, zaslužuje adekvatan prostor u Perastu, koji bi na neki način bio mali muzej posvećen klapskm pjevanju u Boki Kotorskoj, čulo se na Skupštini.
U tom smislu zaključeno je da rukovodstvo razgovara sa predstavnicima Opštine Kotor o mogućnostima riješenje ovog problema.
Skupština je usvojila Izvještaj o radu, finasiski izvještaj i Program i plan aktivnosti sa planom prihoda i troškova za 2020. godinu.
Dubrovačka luka Gruž u sumornom raspoloženju, jednakom oblačnom i fjakavom vremenu koje je na Jadran donosio jaki jugo sa Otranta, ispraćala je u jutro tog 16.decembra 1940.godine na dugu i neizvjestan put preko okeana, stari trgovački parobrod „Srebreno“.
U svijetu je već duže od godinu dana bjesnio rat, a Kraljevina Jugoslavija, iako kao zvanično neutralna tada nije bila na strani nijedne od zaraćenih strana, već je trpjela gubitke svoje trgovačke flote. Tako su i Dubrovčani tog jutra ispraćali „Srebreno“ sa neizvjesnošću i strijepnjom u grudima jer već dva mjeseca nije bilo nikakvih vijesti o „Durmitoru“, još jednom od brodova Dubrovačke parobrodarske plovidbe, kompanije kojoj je pripadalo i „Srebreno“. Kasnije se tek saznalo da je neutralni jugoslovenski „Durmitor“ koji je sa teretom soli plovio iz španske luke Torevieha za Japan, tada već na Indijskom okeanu bio zarobljen od strane njemačke pomoćne krstericve – rejdera „Atlantis“…
„Srebreno“ preko čijih su crnih bojkova velikim bijelim slovima sa obje strane bila ispisana riječ „Jugoslavija“, trebalo je pod „zaštitom“ tog natpisa i neutralne jugoslovenske zastave koja mu se vijorila na krmi, da preplovi Mediteran i Atlantik gdje su vrebali ratni brodovi i podmornice zaraćenih strana i da iz turske luke Mersin, preveze 5.000 tona rude hroma za Filadelfiju u SAD. Prazan brod iz Dubrovnika je za Tursku isplovio sa posadom od 23 pomorca i komadantom, kapetanom Božom Derikosom na čelu, a „Srebreno“ je pri odlasku iz matične luke, ispratilo dosta Dubrovčana kao i pozdrav zvona sa kampanela crkve Gospe od Milosti iz samostana na Dančama. Stari parobrod otpozdravio je dugim fišćem svoje sirene, ni ne sluteći da se na taj način posljednji put oprašta od svoje matične luke…
Detalj sa palube SREBRENOG
„Srebreno“ je inače, izgrađeno daleke 1901. godine u Velikoj Britaniji, pod imenom „Leopodina“, za poznatog dubrovačkog brodovlansika Iva Račića. Brod dugačak 102 i širok 14,3 metara bio je nosivosti 5.845 tona, a brzinom od samo 9 čvorova pokretao ga je klipni parostroj snage 1.200 konja. Godine 1923. „Leopoldina“ mijenja ime u „Srebreno“ jer je u međuvremenu brod ušao u flotu novoosnovane Dubrovačke parobrodarske plovidbe. Bio je to jedan od najstarijih jugoslovenskih teretnih parobroda ali je i kao takav „Srebreno“ došao u priliku da dobro zarađuje jer je zbog velikih gubitaka brodova u ratu što je u svijetu započeo septembra 1939., na tržištu vladala velika potražnja za brodskim prostorom, a vozarine su značajno porasle – doduše ne i dovoljno da isprate ogroman porast rizika po brodove i njihovu posadu od ratnih dejstava strana u sukobu. Tako je i staro „Srebreno“ tog 16.decembra 1940. krenulo iz Dubrovnika u lov na zaradu, ali i na susret sa svojom konačnom sudbinom.
Brod je plovio južno prema Otrantskim vratima, držeći se što bliže jugoslovenskoj obali jer je u njenim vodama još uvijek bio relativno siguran od mogućeg napada italijanskih snaga koje su već tada uveliko ratovale u Albaniji i Grčkoj. Olujni jugo međutim, praznom i kao takvom, prilično teško upravljivom brodu, stvarao je velike probleme, pa je kapetan Derikosa odlučio da se sa „Srebrenom“ skloni u zaliv Trašte, južno od uklaza u Boku, kako bi se tu zaklonio dok prođe najveće nevrijeme. Tu je međutim, brod ostao samo nekoliko sati, pa se Derikosa kada mu se učinilo da jugo pomalo pada i smiruje se, naredio da brod pokrene strojeve i isplovi na pučinu po mrkloj noći, oko 4 sata ujutro 17.decembra. Međutim, samo pola sata nakon što je digao sidro i krenuo iz zaliva Trašte dalje južno prema Budvi, „Srebreno“ je svom snagom, naletio na hrid Kalafat, lokalnom stanovništvu poznatu i kao seka Albaneze. Oštri vrh podvodne stijene koji je bio na samo metar dubine ispod površine mora, zario se u lijevi bok parobroda, u visini strojarnice i zaglavio se između rasparanih limova brodskog trupa. Tresak i škripa uz veliki prodor vode u strojarnicu, izazvali su paniku među posadom „Srebrenog“ koja je u prvi mah pomislila da je brod torpedovan ili da je naipao na minu. Ubrzo su međutim, uvidjeli što se zapravo desilo, pa se situacija smirila tim prije što je u prvi mah izgledalo da će se brod moći sam odsukati sa hridi, a pumpe su uspijevale da se nose sa prodorom mora kroz rupu na trupu. Kapetan Derikosa izdavao je naređenja da se brod prebacivanjem balasta i vožnjom napred-nazad, pokuša sam odsukati, a radio-vezom o havariji je obaviještna i centrala Dubrovačke parobdoraske plovidbe čiji su stručnjaci već 19.decembra, parobrodom „Lapad“, prispjeli na lice mjesta i pregledali nasukani brod koji je i dalje bio „zabiden“ na vrhu hridi pred uvalom Žukovac. Konstatovano je da je šteta na „Srebrenom“ relativno mala i smatralo se da će se brod moći odsukati, a zatim i uputiti na popravak u brodogradilište u Splitu. Kako tada na jugoslovenskom dijelu Jadrana nije bilo specijalizovane pomorkse kompanije za spašavanje nasukanih ili potopljenih brodova, iz uprave Dubrovačke parobrodarske plovidbe, za pomoć su se obratili Kraljevskoj mornarici, odnosno njenom Pomorskom arsenalu u Tivtu. Tako je već u podne 19.decembra do nasukanog „Srebrenog“ iz Tivta doplovio „Spasilac“ – specijalni brod Kraljevske mornarice za spašavanje plovila i podršku ronilačkim operacijama. Nakon detaljnog pregleda, i posada „Spasioca“ je zaključila da se „Srebreno“ može odsukati i otegliti na popravak, ali je za to trebalo sa oštećenog parobroda prvo iskrcati oko 800 tona goriva – uglja, i time olakšati „Srebreno“, te potom minirati vrh hridi koja mu se zabila u strojarnicu, privremeno „prikrpiti“ brod i otegliti ga na sigurno. Vremenske prilike do tada su se smirile, što je olakšavalo posao spasilačkim ekipama i davalo dodatnu nadu u uspjeh. Pored nasukanog „Srebrenog“ bili su „Spasilac“ i remorker Kraljevske mornarice „Jaki“, počele su pripreme za miniranje vrha podvodne hridi za koje se računalo da će biti završeno do kraja mjeseca, a iz Arsenala u Tivtu na lice mjesta dotegljenja je i barža nosivosti 200 tona preko koje se počelo iskrcavati ugalj sa broda na obalu. Na tim je poslovima bilo angažovano ukupno 49 ljudi – 23 članova posade „Srebrenog“ i 26 radnika Arsenala i pripadnika Kraljevske mornarice. Optimizam i vjeru spasilaca u uspjeh međutim, samo dva dana prije nego što se očekivalo miniranje stijene, ugasilo je naglo pogoršanje vremenskih prilika i nova oluja koja je počela krajem decembra. Ponovno je počelo duvati olujno jugo, valovi su narasli i velikom žestinom udarali u bokove nasukanog broda. Po palubi „Srebrenog“ se više nije moglo kretati bez opasnosti, pa je rad na miniranju grebena i iskrcavanju uglja morao biti obustavljen. Olujno more prekinulo je čelik čela kojima je za „Srebreno“ bila vezana barža i bacilo ju je prema obali, a brodovi koji su bili angažovani u operaciji spašavanja nasukanog parobroda, morali su se skloniti na sigurno. Na „Srebrenom“, prepuštenom na milost i nemilost silama prirode, zavladala je panika među preostalom posadom i radnicima iz Arsenala do te mjere da su neki od oficira sa broda morali prijeteći im sjekirama, spriječavati ljude da skaču u pobješnjelo more i tako sigurno poginu, pokušavajući da pobjegnu sa nasukanog broda. Sada je već bilo sasvim izvjenso da je situacija kritična i da je „Srebreno“ izgubljeno, pa je valjalo razmišljati o spašavanju 35 ljudi koje je oluja odsjekla od svijeta na brodu osuđenom na propast.
Pozicija potonuća SREBRENOG
Oper je zatražena pomoč Kraljevske mornarice i brod „Spasilac“ se po orkanskom jugu, uspio probiti i doploviti iz Tivta do „Srebrenog“ na Staru godinu, 31.decembra 1940. Komadant „Spasioca“, kapetan fregate Janko Kregar, pripremio je plan kako da izbavi 35 ljudi zarobljenih na nasukanom brodu koji se pod udarima oluje, svakog trenutka mogao raspasti i potonuti na dubinu koja je svuda oko hridi Kalafat, iznosila i do 50 metara. Vješto manevrišući u tim gotovo pa nemogućim uslovima, Kregar je uspio dovesti „Spasioca“ u blizinu pramca „Srebrenog“ ali su ogromni valovi i vjetar koji je duvao brzinom većom od 100 kilometara na čas, ipak spriječili svaki pokušaj da se preuzmu ljudi sa nasukanog broda. Kako bi se ugroženima ulila hrabrost, „Spasilac“ je uprkos opasnosti koja je i njemu prijetila, ostalo na licu mjesta cijele noći, u blizini „Srebrenog“, osvjetljavajući nasukani brod svojim jakim reflektorima. Na Novu godinu 1.januara, sa „Srebrenog“ je radio vezom stigla dramaitična vijest da je brod toliko napukao da mu prijeti potonuće. „Spasilac“ se uspio isidriti pred njegovim pramcem, i spustiti u vodu jedan od svojih čamaca za soašavanje koji je upućen ka „Srebrenom“ da sa njega evakuipe preostalu posadu i radnike. Ni ovaj pokušaj međutim, nije uspio i čamac se teškom mukom jedva uspio skloniti iz pobješnjelih valova na obalu. Uslijedila su još dva puna dana pokušaja evakuacije ljudi, obilježena daljim padanjem žive u barometru što je nagovještavalo dalje pogoršanje ionako već jake oluje, kao i novim dramatičnim porukama sa „Srebrenog“ odakle su javljali da je brod napukao po sredini i da mu se čitava desna strane već počela urušavati…
Probalo se da se ljudi evakuišu spuštanjem u more brodskih čamaca za spašavanje sa „Srebrenog“ i njihovim potezanjem prema kopnu konopom koji je ranije izbačen sa broda i fiksiran na obalu. Ni to nije uspjelo jer se prvi čamac skoro odmah prevrnuo, a posada „Spasioca“ je sa najvećim naporom uspjela je iz mora izvući i spasiti drugog oficira „Srebrenog“ Kosovića i četvoricu mornara koji su se našli u prevrnutom čamcu. Novi pokušaj je bio pomoću tzv. košare koja se inače, primjenjuje u najtežim okolnostima. Sa „Spasioca“ je na „Srebreno“ dobačen debeli konop koji je vezan na jabrole dva broda ipo kome se, vučena drugim konopom kreće posebna „košara“ u koju se stavlja jedan po jedan čovjek koga treba evakuisati. Ni ovo nije uspjelo jer su ogroni valovi prelivali oba broda, konop i samu „košaru“ koja je pokušana biti vučena između „Srebrenog“ i „Spasioca“. Situacija je postajala kritična – pod udarima valova „Srebreno“ se okrenulo za oko 30 stepeni u odnosu na smjer u kojem se nasukalo na hridinu, a limovi njegovog trupa su popuštali pod naletima mora. Pucanje limova odjekivalo je poput manjih eksplozija, a zakovice koje su ih držale, izlijetale su iz svojih ležišta i fijukale vazduhom poput mitraljeskih zrna. Izbezumljeni ljudi na brodu od kojih su većina bili neplivači, zapomagali su i zvali u pomoć, ali se oluja nije smirivala. Komadant „Sapsioca“ pozvao je u pomoć i druge ratne brodove iz Arsenala, ali je nevreijem bilo takvo da je na lice mjesta mogla stičći samo podmornica „Hrabri“. Ona je na mjestu nasukanja, u more uspustila veću kolilinu ulja čime je koliko-toliko primirila valove i omogućila „Spasiocu“ da se primakne i usidri na 100-tinjak metara od nasukanog parobroda na koji je prebačen i fiksiran konop. Uslijedila je višesatna uzbudljiva akcija tokom koje je posljednje stredstvo na raspolaganju „Spasioca“ – gumeni čamac, po prebačenom konopu vučen između dva broda i njime je u ukupno 17 navrata, sa „Srebrenog“ evakuisano i na sigurno prebačemno svih 35 ljudi. Posljednji su parobrod osuđen na propast, napustili upravitelj stroja „Srebrenog“ Dane Gržen, drugi oficir stroja Antun Grsac i radiotelegrafista Julio Pester. Na kraju, kada je izvlačenje ljudi bilo završenom, „Sasilac“ je uz prodorni zvuk svojih sirena, još jednom oplovio oko „Srebrenog“. Bila je to mjera opreza za slučaj da je možda još neko zaboravljen, ostao na brodu, ali i tradicionalni pomorski oproštaj sa brodom koji tone. Nekoliko sati kansije, uz snažan prasak od pucanja čeličnih limova i greda, pod udarcima mora nasukano „Srebreno“ se prelomilo na pola, a njegov krmeni dio odmah je skliznuo sa hridine i potonuo na pedesetak metara dubine. Pramčani dio starog dubrovačkog parobroda držao se još narednih više od mjesec „nataknut“ na vrh hridine pred uvalom Žukovac, dok more i valovi i njega nisu razbili i odnijeli na dno i postepeni zaborav.
Danas na tragediju i herojsku akciju spašavanja ljudi da parobroda „Srebreno“ podsjećaju tek rijetke fotografije u arhivima kotorskog i dubrovačkog Pomorskog muzeja, te nešto razvaljenih ostataka brodskog trupa i i njegove opreme, što su sada dom ribama i jastozima u podmorju hridine Kalafat.
Brod MV „Sunda“ grčkog brodara Seastar pod zapovjedništvom riječkog kapetana Ivana Veršića iz olujnog je sjevernog Atlantika spasio četvero jedriličara, čija je jedrilica ostala bez pogona. Osim kapetana Veršića na MV „Sunda“ plove još dvojica hrvatskih časnika, koji su zajedno s filipinskom posadom sudjelovali u spašavanju. To su prvi časnik palube Ivan Moro iz Sinja te drugi časnik palube Saša Katavić iz Kaštela.
Akcija spašavanja odigravala se 10. siječnja, kad MV „Sunda“ dobiva obavijest da jedrilica dužine 11.4 metra s četiri člana posade i malim psom francuskim buldogom pluta zbog gubitka pogona i djelomično kormila. Jedrilica je nošena jakim istočnim vjetrovima jačine 6 do 7 bofora i valovima visine četiri metra, piše Novi List.
Posada broda MV Sunda odmah je promijenila kurs u pravcu jedrilice.
– Uspostavili smo kontakt putem VHF radija i saznali da je s posadom sve u redu, jedino što su umorni. Dogovorili smo odgodu spašavanja za sljedeće jutro zbog vremenskih neprilika i noći. Nedugo potom uspostavili smo i prvi vizualni kontakt s jedrilicom, a cijelu noć ostajemo u blizini u slučaju hitnoće, objašnjava kapetan Veršić.
foto Novi List
Sljedećeg jutra zbog lošeg vremena posada je prisiljena pet puta prekidati akciju spašavanja, ali stalno traže najpovoljniji kurs da bi ih zaklanjanjem približili brodu na što sigurniji način. Valovi su i dalje visoki četiri metra.
– Uspijevamo zaustaviti brod dovoljno blizu njih i dobaciti im “Line Throwing App” i polako oko 15.05 sati su nam “alongside” sa desne bande kod štive broj 2. Uspijevamo jedrilicu zadržati desetak minuta, dok se posada nije prebacila na naš brod, opisuje akciju spašavanja kapetan Veršić.
foto Novi List
Uslijed svog tog valjanja svi članovi posade i mali francuski buldog spašeni su sa jedrilice bez ozljede. Spašeno je troje francuskih državljana: majka, otac i 16-godišnje dijete, te portugalska državljanka, koja je ujedno bila i skiperica jedrilice.
Jedrilica je napuštena, a jedriličari su se prekjučer iskrcali u brazilskoj luci Macapa. Brod MV Sunda zatim nastavio putovanje Amazonom uzvodno i trenutno je na iskrcaju u Santaremu.
TO Tivat u saradnji sa Nacionalnom turističkom organizacijom Crne Gore, Lokalnim turističkim organizacijama i turističkom privredom, predstavlja turističku ponudu destinacije na „Ferien Messe“ sajmu u Beču, koji se održava od 16. do 19.januara.
Za turističku industriju i privredu, ovaj sajam je vodeći na austrijskom tržištu. Na ovom mjestu postoji direktna mogućnost za uspostavljanje vrijednih poslovnih kontakata sa turoperatorima i medijima sa tržišta Austrije, jer sajam svake godine posjeti preko 150.000 posjetilaca.
Ovaj sajam svake godine okuplja i preko 800 izlagača iz preko 70 različitih zemalja. Ovogodišnji koncept ponude Crne Gore jeste akcenat na segmente poput sunca i mora, sporta i avanture, turi i kultura, prirodnom i seoskom turizmu, ali i kamping turizmu.
Ponuda aktivnog odmora opštine Tivat, ali i cjelokupne Crne Gore privlači sve veću pažnju gostiju iz Austrije koji se u okviru crnogorskog štanda mogu direktno upoznati sa ponudama mikroregija i destinaacija, nacionalnih parkova, mogućnostima za pječačenje, biciklizmom, i ostalim aktivnim sadržajima za sve ljubitelje takvih stilova provođenja odmora.
Što se tiče navika ovih posjetioca, Austrijanci su najčešće zainteresovani za izletničke ture, plaže i odmor u prirodi. Najveći broj turista sa ovog tržišta, oko 70% njih, putuje individualno, dok 30% svoje putovanje realizuje preko turoperatora ili turističke agencije i najčešće preferiraju smještaj u hotelskim kapacitetima i kvalitetnom privatnom smještaju.
Opština Tivat bilježi konstantan rast dolazaka ovih turista iz godine u godinu. Za prvih devet mjeseci 2019.godine taj se broj krećao za 29% više u dolascima i 39% više u noćenjima u svim vidovima smještaja u odnosu na 2018 godinu. Prosjek zadržavanja ovih turista na tivatskoj rivijeri je iznosio od 5-6 dana.
Interesovanje turista sa tržišta Austrije iz godine u godinu bilježi kontinuirani rast i kada je u pitanju cjelokupna Crna Gora, koju je prethodne godine tokom prvih deset mjeseci posjetilo 38% više turista iz Austrije, dok je kod broja noćenja zabilježen rast od preko 28%.
Pozitivan trend dolazaka turista sa ovog tržišta zadržat će se i u 2020.godini. Tome će svakakao doprinijeti i dobra avio-povezanost, s obzirom na direktne letove nacionalne avio kompanije Montenegro Airlines-a, kao i Austrian Airlines-a iz Beča ka Podgorici.
Crnogorski štand u Beču posjetio je ambasador Crne Gore u Austriji Željko Perović
Snage sigurnosti Francuske evakuirale su predsjednika zemlje Emmanuela Macrona iz teatra “Les Bouffes du Nord” u Parizu zbog napada antivladinih demonstranata, javlja Anadolu Agency (AA).
Veća grupa demonstranata okupila se ispred pozorišta nakon što je na društvenim mrežama objavljena informacija da se predsjednik Macron nalazi u zgradi.
Uzvikujući slogane protiv Macrona demonstranti su pokušali ući u pozorište, a francuska policija evakuirala je predsjednika.
Najavljeni vladin plan reforme penzionog sistema u Francuskoj je bio povod za proteste i štrajkove koji traju od 5. decembra prošle godine.
Administracija francuskog predsjednika Emmanuela Macrona novim planom zagovara da se visina penzije izračunava na osnovu iznosa plaće koju je radnik imao tokom cijele karijere, a ne na osnovu plaća iz posljednjih pet godina radne karijere. Sindikati tvrde da će to rezultirati znatno manjim penzijama za buduće penzionere.
Macronov plan predviđa i izmjene u kriterija zahtjevnosti različitik zanimanja, a što će u konačnici oduzeti pravo prijevremenog penzionisanja za radnike iz više sektora, uključujući i javnu službu.
Napreduju radovi na Pelješkom mostu – iz mora su se nedavno preselili na površinu. Danonoćno na njima radi više od 600 radnika koji su se dobro uklopili u suživot s mještanima Komarne. Na njihovu inicijativu održana je akcija čišćenja tog mjesta.
Stubovi Pelješkog mosta rastu kao gljive poslije kiše – i oni na moru i oni na kopnu.
– Od toga su najviše napredovali stupovi na stupnom mjestu sedam i osam. Još radimo broj šest i devet i stup kopneni broj dva, on je stigao do kote na kojoj se već može montirati rasponska konstrukcija – rekao je Jeroslav Šegedin, predstavnik Hrvatskih cesta na gradilištu Pelješkog mosta.
Sve je to djelo ruku 620 radnika kineske kompanije, među kojima je oko 80 hrvatskih državljana.
– Imamo i slučajeva da se radi čak i 24 sata kako bi se postigla potrebna dinamika da radovi koji slijede ne kasne u početku – dodaje Šegedin.
I slobodne aktivnosti kineskih radnika su radne. Tako su se uključili u akciju čišćenja Komarne. Akcija je održana na plaži na koju je nedavno more izbacilo najviše otpada.
Foto HRT
– Oni su se u potpunosti socijalizirali s našom malom zajednicom i na njihovu inicijativu organizirano je čišćenje mjesta – kaže Jasminka Brljević iz Komarne.
– Danas je u Kini običaj čistiti oko kuće i mi želimo čistiti i ovdje – kaže Cheng Yang, radnica CRBC-a na gradilištu Pelješkog mosta.
– Želimo da Komarna u kojoj živimo bude čista – dodaje njezina kolegica Zheng Huiting.
A živjet će ondje sve dok most prometno ne spoji kopno i Pelješac – što bi trebalo biti za godinu i pol.
Dodjela nagrada najboljim sportistima Tivta u 2019. godini u tradicionalnoj akciji Radio Tivta i Sekcije sportskih novinara održana je sinoć na Maloj sceni Centra za kulturu Tivat (DTV Partizan), u prisustvu brojnih sportista i gostiju, među kojima je bio i potpredsjednik opštine Ilija Janović.
Prisutne je pozdravio Dragan Popadić, direktor Radio Tivta:
„Od postanka svijeta čovjek se trudi da bude plemenitiji i bolji. U tome mu ponajviše pomažu umjetnost i sport. Da bi opstali u surovom svijetu, bilo praistorije bilo ovom modernom, morate biti jaki, izdržljivi, fizički i mentalno stabilni. A da bi društvo opstalo mora imati pojedince zdrave ličnosti. Onakve kakvi sportisti jesu. Jer takmičenje je uvijek dvostruko – sa rivalom i sa samim sobom. A sebe je teško pobjediti. Žilavi smo mi protivnici sami sebi.
Sportisti su i među najusamljenijim ljudima na planeti. Kad uđete u ring, na teren, na parket, regatno polje ostajete sami sa svojim znanjem iskustvom, talentom, spremnošću. I niko vam ne može pomoći, do sami sebi. U uspjehu svi su uz vas, u neuspjehu vi i vaši najbliži.
U tivatskom sportu mnogo je više uspjeha, no neuspjeha. Ponosni smo i na rezultate u protekloj godini. Ovi pehari samo su dio naše zahvalnosti. Od svog osnivanja Radio Tivat je bio uz vas. Mi smo vaš podrška, vaš prijatelj, vaš kritičar. Uz vaše najbliže i mi smo tu. A evo, već 24. put organizujemo ovu nama dragu akciju, sada nešto drugačije, uz pomoć naših drugara iz Centra za kulturu“ – rekao je Popadič.
Jedriličar Nikola Golubović najbolji je sportista a Golf klub „Knjaginja Milica“ najbolji sportski kolektiv Tivta u 2019. godini. Njima je nagrade uručio Dragić Rabrenović, predsjednik Unije Lokalnih javnih emitera Crne Gore.
„Meni je čast i zadovoljstvo da uručim nagrade najboljem tivatskom sportisti i najboljem klubu. Ova svečanost je sjajna, što priliči uglednom kolektivu kao što je Radio Tivat. Na vaš radio mogu se ugledati mnoge druge medijske kuće. Mi u Uniji smo pokrenuli i zajednički sajt na kojem veliku pažnju poklanjamo sportu i mladim talentima“ – rekao je Rabrenović.
Foto Radio Tivat
„Golf klubu je čast da bude izabran za najbolji sportski kolektiv. Posebno nam je drago što je to u akciji Radio Tivta čiji novinari pažljivo i stručno prate sve nastupe tivatskih sportista. Trudićemo se da još više popularišemo golf u Crnoj Gori. Nadamo se da ćemo i dobiti teren za golf“ – kazao je Miško Lučić, predsjednik Golf kluba „Knjaginja Milica“.
„Prije svega želim da se zahvalim Radio Tivtu i tivatskim sportskim novinarima na velikom priznanju. Ovo će mi biti podstrek za bolji rad i još bolje rezultate“ – rekao je jedriličar Nikola Golubović.
Na listi 10 najboljih sportista ravnopravno su se našli triatlonac Aleksandar Filip, kik bokser Mihailo Ćulafić, košarkaš Igor Radonjić, golfer Goran Radonjić, džudistkinja Milana Stevanović, stonoteniser Marko Kostić, rukometašica Marija Peruničić, bućar Miroslav Petković i rukometaš Bogdan Međedović. Nagrade je uručio novinar Radio Tivta Andrija Petković.
Specijalna priznanja dodjeljena su Kik boks klubu Rebel, Omladinskom Karate klubu Mavaši 2015, Džudo klubu Tivat, Rukometnom klubu Partizan 1949, Stonoteniskom klubu Tivat, Ženskom rukometnom klubu Tivat, Jedriličarskom klubu Delfin, Bućarskom klubu Palma, Sportsko ribarskom klubu „Sipa“i Ragbi klubu Arsenal. Pehare je uručio Predrag Usanović, sportski novinar iz Tivta.
Posebna priznanja dodjeljena su jedriličarima Iliji Markoviću i Danilu Jončiću, bućaru Graciji Stjepčeviću, kik bokseru Sadiku Gašiju, stonoteniseru Željku Vuksanoviću, sportskom ribolovcu Radovanu Popoviću, fudbaleru Dejanu Pepiću, kjokušinkaj karatisti Dejanu Dakoviću, ragbisti Srđanu Popoviću i karatisti Urošu Čaliću. Priznanja je uručila Tamara Vučinović, novinarka Radio tivta.
Nezakonita vlast u Kotoru opstaje isključivo zbog nerada suda, kazao je danas smijenjeni predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić.
Jokić je danas zajedno sa smijenjenom predsjednicom Skupštine opštine Kotor Dragicom Perović, kao i pravnim zastupnikom Nevenom Gošovićem održao pres konferenciju ispred Upravnog suda.
Jokić je istakao da današnja odluka Upravnog suda da odloži usmenu raspravu, predstavlja kontunuitet u djelovanju suda kada su u pitanju ovi predmeti.
Podsjetio je da je u maju akođe bio slučaj nezakonite smjene kada je bilo potrebno 36 dana Upravnom sudu od dana podnošenja tužbe do dana donošenja presude.
“Međutim, danas smo imali priliku da se uvjerimo da kada to nije u interesu DPS-a, da je Upravnom sudu malo i šest puta po 36 dana samo da zakaže i održi usmenu raspravu”, istakao je Jokić i dodao da je uvjeren u pravnu argumentaciju koja je navedena u tužbama.
“Uvjeren sam da će Upravni sud morati na kraju da donese presude kojima će poništiti sve akte o razrješenju I sve akte o imenovanju novih funkcionera koji danas nezakonito obavljaju funkcije u Kotor”, konstatovao je Jokić.
On je podsjetio da je u aprilu i u junu prošle godine premijer Duško Marković zajedno sa ministarkom Suzanom Pribilović stavio cjelokupnu Vladu Crne Gore u službu OO DPS-a u Kotoru.
“Bojim se da možemo početi da svijedočimo o tome da je namjera Markovića da se u interesu OO DPS Kotor stavi I sudska vlast”, zaključio je Jokić.
On je na kraju izrazio uvjerenje da će Vijeće Upravnog suda smoći snage da se 7. februara odupre pritisku i donese zakonitu odluku.
“Svi razlozi zbog kojeg je došlo do smjena pokazali su se kao netačni”, istakao je Jokić i pozvao Upravni sud da sudi po zakonu i u skladu sa zakonom.
Perović je saopštila da je kao nelegitimno smijenjena predsjednica SO Kotor očekivala današnju opstrukciju od strane Upravnog suda.
Perović
“Od takozvane smjene Vardarske skupštine, kada sam neuobičajno i nesvakidašnje smijenjena u restoranu hotela Vardar, bilo je za očekivati da danas u toj nelegalnoj smjeni pomogne i Upravni sud. Želim kao pravnik da vjerujem da će sud makar 7. februara odlučivati na osnovu zakona i da će se donijeti zakonita odluka. U suprotnom trebamo, svi mi pravnici, da spalimo naše diplome”, istakla je Perović.
Ona je navela da je u avgustu stigao odgovor na tužbu od strane tužene, i da su se do tada su trebale primjeniti odredbe Zakona o parničnom postupku i roku od 30 dana zakazati usmena rasprava.
“Želim kao pravnik da vjerujem da će Upravni sud konačno početi da radi po pravu, jer je do sada samo pomagao da jedna se nelegalna vlast, jedna evidentna politička korupcija i evidentno političko nasilje koje vlada u Kotoru legalizuje”, zaključila je Perović.
Gošović je podsjetio da su prije više od šest mjeseci kod Upravnog suda formirani predmeti po podnesenim tužbama Perović, Jokića i Kluba odbornika Demokrata u Skupštini opštine Kotor.
“U cilju poštovanja principa zakonitosti, zaštite javnog interesa i slobode i prava građana Kotora zahtijevali smo da Upravni sud odluke u ovim predmetima donese u hitnom postupku i u kratkom roku. Karakter – pravna priroda osporenih odluka i posledice njihove primjene su takvi da zahtijevaju hitno postupanje. Ukoliko se sporovi ne riješe u jednom razumnom roku, najdalje dva do tri mjeseca od dana formiranja predmeta, ugrožava se pravna sigurnost i postavlja pitanje svrhe sudske zaštite”, konstatovao je Gošović dodajući da zahtjevi za hitno postupanje u navedenim predmetima od strane Upravnog suda nijesu uvaženi ni u kom vidu.
Naveo je da je usmena rasprava po prvopodnesnoj tužbi, podnesenoj radi poništenja Odluke o razrješenju predsjednice Perović sazvana je za danas, iako su procesne pretpostavke za odlučivanje u ovom predmetu obezbijeđene još 23. avgusta prošle godine.
“Međutim, usmena rasprava u ovom predmetu nije ni danas održana. Sudsko vijeće kojim je predsjedavala sutkinja odložilo je današnju raspravu, iako nije postojao nijedan na Zakonu o upravnom sporu zasnovan razlog za odlaganje usmene rasprave”, naveo je Gošović.
Prema njegovim riječima, važan razlog zbog kojeg bi se rasprava mogla odložiti mogao bi biti samo razlog, zbog kojeg se spor ne bi mogao pravilno raspraviti, ako se rasprava ne bi odložila.
“Sudsko vijeće danas sazvanu usmenu raspravu odložio je iz razloga što se punomoćnik tužene SO Kotor od 10. januara nalazi na bolničkom liječenju, pri čemu je raspravi prisustvovao drugi advokat po zamjeničkom punomoćju koji navodno nije stigao da se upozna sa spisima predmeta”, navodi Gošović i konstatuje da ovakva odluka sudskog vijeća predstavlja zloupotrebu ovlašćenja u funkciji zaštite interesa nosioca lokalne vlasti u opštini Kotor, preuzete na nezakonit način, političkom korupcijom, suprotno izbornoj volji građana Kotora.
N.P. (23) iz Kotora uhapšen je zbog sumnje da je preko jedne društvene mreže prijetio Adrijanu Vuksanoviću, predsjedniku Hrvatske građanske inicijative (HGI) i poslaniku u Skupštini Crne Gore, saopšteno je danas iz Uprave policije.
N.P. se sumnjiči da je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.
“On je, sumnja se, ovo krivično djelo počinio na način što je putem jedne društvene mreže upućivao Adrijanu Vuksanoviću poruke prijeteće sadržine. N.P. će uz krivičnu prijavu biti priveden državnom tuiocu u Osnovnom državnom tužiocu u Kotoru”, navodi se u saopštenju Uprave policije.
Apelacioni sud utvrdio je da nema osnova da u Meljine kompleks, koji upravlja bolnicom Meljine, bude uveden stečaj po zahtjevu doktorice Olivere Elez Mihajlović.
Sud je ocijenio neosnovanom žalbu Elez Mihajlović na odluku kojom je sutkinja Milica Vlahović odbila njen zahtjev za otvaranje stečaja, kojem se, u četvrtom postupku, prodružila i Poreska uprava (PU), piše Pobjeda.
U odluci se navodi da je prvostepeni sud ispravno odlučio, jer je potraživanje za zarade, zbog kojeg je podnijet predlog, u potpunosti izmireno.
Apelacioni sud ne vidi ništa sporno u tome što su umjesto Meljine kompleksa te dugove izmirile osnivači, Atlas Kap i Atlas invest. Oni su saglasni sa obrazloženjem Vlahović da obavezu prema povjeriocu može ispuniti i treće lice koje ima pravni interes, a ako je i dužnik, u ovom slučaju Meljine kompleks, saglasan, tada je povjerilac dužan da primi isplatu.
Osim toga, ne smatraju da je od uticaja to što je račun Meljine kompleksa u blokadi duže od dvije godine, imajući u vidu da su potraživanja predlagača izmirena.
U odbijenoj žalbi Elez Mihajlović navodi da je vratila novac koji joj je uplaćen na račun duga za platu kako ne bi počinila eventualni saučesništvo u krivičnom djelu.
