Opština Tivat i ove je godine dio Evropske nedjelje mobilnosti /od 16. do 22. septembra/, manifestacije koja se po prvi put obilježava kroz učešće u Evropskom izazovu koraka – Steps Challenge. Cilj izazova je podstaći gradove širom Evrope da animiraju svoje građane da hodaju što više – ne samo zbog zdravstvenih benefita, već i u znak podrške svom gradu.
Učešće je jednostavno i dostupno svima putem aplikacije Walk15, gdje korisnici mogu svoje dnevne korake iskoristiti da doprinesu zbirnom rezultatu grada. Cilj je uključiti što veći broj ljudi da hodaju za svoj grad i pomognu mu da postane jedan od najaktivnijih učesnika u Evropi.
Pod parolom „Hodaj za Tivat“ iz Sekretarijata za saobraćaj i stambeno-komunalne djelatnosti pozivaju građane, organizacije i sve zainteresovane iz lokalne zajednice da se pridruže ovoj aktivnosti u navedenom periodu, ali i da, kad god su u mogućnosti, biraju hodanje kao najzdraviji vid kretanja. „Registracija je već otvorena i sastoji se iz tri jednostavna koraka: da preuzmete besplatnu Walk15 aplikaciju, u njoj se pridružite Steps Challenge izazovu i izaberete grad – Tivat. Sabiranje koraka automatski počinje od 16. do 22. septembra i u samoj aplikaciji, učesnici će moći u svakom trenutku lako da prate korake, kao i svoj doprinos ukupnom rezultatu grada“, poručuju iz opštinskog sekretarijata.
Aktivnost pod pokroviteljstvom Evropske unije organizuje EIT Urban Mobility u saradnji sa Walk15. Najaktivniji gradovi biće proglašeni po završetku Nedjelje mobilnosti.
Kao odgovor na razarajuće požare koji su tokom ljeta zahvatili južne i centralne djelove Srbije, kao i područja na teritoriji Crne Gore, Coca-Cola HBC Srbija i Crna Gora donirala je gotovo 50.000 litara svojih proizvoda kako bi, u saradnji sa lokalnim humanitarnim organizacijama i nevladinim sektorom, pružila podršku pogođenim zajednicama i vatrogasno-spasilačkim ekipama na terenu.
Kompanija je u Srbiji donirala ukupno 42.948 litara pića, u saradnji sa Bankom hrane Vojvodine i Crvenim krstom Srbije, namijenjenih ugroženim građanima i vatrogasno-spasilačkim jedinicama koje su djelovale na području Topličkog okruga. U Crnoj Gori donirano je 6.417 litara, od čega je dio isporučen u saradnji sa Crvenim krstom Crne Gore, dok je ostatak direktno dostavljen vatrogasnim jedinicama angažovanim na području Podgorice.
„Naša posvećenost zajednicama u kojima poslujemo posebno je važna u trenucima velikih izazova kada su, kao u ovom slučaju, solidarnost, saradnja i zajednička odgovornost ključni za smanjenje štetnih posljedica prirodnih nepogoda. Brzom reakcijom i kroz partnerstvo sa lokalnim organizacijama, mobilisali smo resurse kako bismo pružili podršku najugroženijima i izrazili duboku zahvalnost vatrogasno-spasilačkim službama na njihovoj izuzetnoj predanosti. Kao dio Coca-Cola HBC Grupe, ponosni smo što nastavljamo dugu tradiciju društveno odgovornih inicijativa koje osnažuju i jačaju lokalne zajednice“, izjavio je Saša Marković, generalni direktor Coca-Cola HBC Srbija i Crna Gora.
Kompanija Coca-Cola HBC Srbija i Crna Gora, sa višedecenijskim poslovanjem na ovim tržištima, snažno je ukorijenjena u lokalnoj zajednici kroz proizvodnju i distribuciju, saradnju sa lokalnim dobavljačima i kupcima kroz cjelokupan lanac vrijednosti, potvrđujući svoju trajnu posvećenost jačanju otpornosti naših zajednica i očuvanju prirodnog okruženja.
Proteklo ljeto donijelo je nezapamćeni talas požara u Srbiji i Crnoj Gori: samo u julu u Srbiji je registrovano više od 3.500 požara, pri čemu su najkritičnija područja bila u južnim i centralnim djelovima zemlje. U Crnoj Gori je sredinom avgusta posebno pogođena Podgorica i okolna naselja, što je zahtijevalo angažovanje i domaćih i međunarodnih vatrogasno-spasilačkih snaga.
Kao dio šireg regionalnog reagovanja na prirodne nepogode koje su pogodile više teritorija na kojima posluje, Coca-Cola HBC je, putem Fondacije Coca-Cola HBC, donirala ukupno 2,3 miliona eura za podršku zajednicama u Grčkoj, Kipru, Bugarskoj i Rumuniji, koje su bile pogođene razornim požarima i poplavama. Sredstva su namijenjena obnovi prirodnih šuma i jačanju otpornosti zajednica kroz nabavku opreme i obuke volontera.
Fondacija Coca-Cola HBC osnovana je 2023. godine sa misijom da podrži zajednice u zemljama u kojima Coca-Cola HBC posluje, kroz dodjelu grantova nevladinim organizacijama u četiri ključne oblasti – otpornost zajednica i pomoć u vanrednim situacijama, pristup čistoj vodi, ekonomsko osnaživanje mladih i cirkularna ekonomija.
Nakon što smo u prvom tekstu govorili o naslijeđenim problemima i značaju i izazovima u vezi sa Termoelektranom Pljevlja, danas nastavljamo priču i okrećemo se novim projektima i investicijama u obnovljive izvore energije. Ovaj segment pokazuje kako EPCG gradi energetsku budućnost Crne Gore i kako se odgovara na izazove tranzicije ka zelenoj energiji.
Šta je to značajno uradilo novo poslovodstvo počev od aprila 2021. godine?
Već na kraju 2021. godine donijeli smo jednu od najznačajnijih odluka, prešli smo na tržišnu način poslovanja sa KAP-om. Zahvaljući ovoj odluci spriječiti smo gubitak za kompaniju od blizu 200 miliona evra. Takođe, već sredinom 2021. godine suočavamo se velikim promjenama cijena električne energije na berzama. Investicije u energetici nijesu lake i brze. Od ideje do realizacije prođe više godina, a za neke i više od 10 godina, neke se nikad i ne realizuju. Administrativno-tehnički uslovi(zakoni, uredbe, regulatorni okvir, prostorni planovi, komplikovana procedura priključenja, nedostatak administrativnih kapaciteta,…) u značajnoj mjeri otežavaju realizaciju projekata i oduzimaju ogromno vrijeme.
Kako biti brz i efikasan i sanirati, koliko je to moguće, posledice nerada, nedostatka vizije, neodgovornog odnosa prema energetskoj tranzicije i izbeći uništenje kompanije usled energetske krize, bili su teški zadaci pred novim poslovodstvom. Sada ćemo citirati dio teksta koji je objavljen u septembru prošle godine, i koji jednako aktuelan i danas i koji daje dio odgovora.
Solari 3000+/500+, Solari 5000+
Suočeni sa činjenicom da naša kompanije u prethodnih trideset godina nije bila inicijator ni jednog značajnijeg projekta koji se odnosi na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije (OIE), odmah po dolasku novog poslovodstva počela je rasprava kako da u najkraćem mogućem roku izgradimo što više novih izvora električne energije. Prvobitna ideja da odmah počnemo da radimo solarne elektrane (SE) na neplodnom zemljištu, kamenitim predjelima (kameno more) i sličnim površinama, imala je nekoliko značajnih administrativno-tehničkih problema, koji bi u velikoj mjeri usporili izgradnju novih solarnih elektrana. Izmjene prostornih planova, ograničeni kapaciteti za priključenje SE i slične administrativno-tehničke prepreke koje bi završetak izgradnje većih SE prolongirali za nekoliko godina. Ovi ograničavajući faktori natjerali su poslovodstvo EPCG da traži i druga rešenja čija bi realizacija bila najbrža, a ujedno i najefikasnija. U julu 2021. godine poslovodstvo EPCG je osmislilo novu poslovnu politiku – proizvodi električnu energiju tamo gdje trošiš i koliko trošiš. Istog mjeseca pokrenut je projekat Solari 3000+/500+(30MW-postavljanje solarnih elektrana na krovovima potrošača). Urađeno je Idejno-tehničko rešenje, Studija izvodljivosti, obezbijeđena kreditna sredstva u iznosu od 30.000.000€ (rok vraćanja 10 godina, grejs period 2 godine, kamatna stopa fiksna 1,63%), objavljen poziv za prijavljivanje potrošača, objavljen javni poziv za nabavku opreme (vrijednost 22.000.000€), zaključen ugovor sa EKO-fondom za obezbjeđivanje subvencije od 20% za potrošače, formirano preduzeće EPCG-Solar-Gradnja, izvršena obuka montera, urađena neophodna dokumentacija (Ponude, Ugovori sa potrošačima, Ugovor sa EPCG-Solar-Gradnja, Zahtjevi za priključenje CEDIS, Zahtjevi za dobijanje statusa kupac-proizvođač FCS, definisan obrazac fakture prema potrošačima…), prvi MW opreme stiže krajem juna 2022. godine i počinju montaže. Značajnije količine opreme dolaze početkom septembra 2022. godine i 01. septembar 2022. godine možemo smatrati danom početka implementacije projekta Solari 3000+/500+. Sredinom 2023. godine počinje nastavak projekta kroz projekat Solari 5000+, gdje je planirano da se ugradi još 70MW, okvirne, vrijednosti 50.000.000€. Ovdje se moglo navesti još dosta aktivnosti koje su pratile realizaciju ovih projekata, ali smatram da bi se na taj način mogla zanemariti suština. A suština je, koliko smo instalirali solarnih elektrana, kolika je snaga tih elektrana, koliko su električne energije proizvele te elektrane, i koliki su troškovi čitavog projekta.
Tačno je da solarne elektrane koje je EPCG instaliral u projektima Solari 3000+/500+ i Solari 5000+ nijesu u vlasništvu EPCG, ali EPCG ima ugovoreni odnos sa tim potrošačima i sa njima razmenjuje električnu energiju po istim cijenama, trenutno po 45€/MWh. Energiju kojom smo do tada snabdijevali potrošače može sada da se prodaje po berzanskim cijenama. Svi dobijaju, i potrošači, nemaju troškova za električnu energiju, i EPCG, koja može svoju energiju da prodaje po tržišnim cijenama. Ovaj projekat je od najšire stručne javnosti proglašen kao jedan najboljih u regionu. Mnogo je bolji ovaj model, od modela povlašćenih proizvođača. To je neuporedivo.
Poslovna filozofija “proizvodi gdje trošiš” je danas opšteprihvaćena u svim razvijenim zemljama i Crna Gora se ističe kao regionalni primjer u realizaciji ove politike.
Osim ove poslovne politike, još dvije poslovne politike mogu doprinijeti relativno brzom i efikasnom razvoju energetike u Crnoj Gori, a to su:
Koristiti već postojeću energetsku infrastrukturu, hidro i vjetro, za priključenje novih solarnih elektrana
Instalacija Baterijskih elektro-skladišnih sistema (BESS), koji bi u velikoj mjeri povećali vrijednost električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora (sunca i vjetra) i koji bi u značajnoj mjeri izvršili uravnoteženje, dnevnog, dijagrama proizvodnje električne energije. Takođe, za priključenje BESS možemo koristiti već postojeću energetsku infrastrukturu.
Možete primijetiti da smo ovim poslovnim politikama, u najvećoj mogućoj mjeri prevazišli, najznačajnije probleme priključenja energetskih postrojenja, i stvorili smo osnovu za relativno brz razvoj energetike u Crnoj Gori. Da li je to dovoljno da dođemo do potpune energetske stabilnosti. Naravno da nije, ali drugim aktivnostima, koje ćemo kasnije spomenuti, moći će se zaključiti da smo na dobrom putu da postanemo pobjednici energetske tranzicije.
EPCG je, sa ćerkom firmom EPCG-Solar-Gradanja(ESG) na 31.08.2025. godine kroz projekte Solari 3000+/500+ i 5000+ već instalirala solarne elektrane kod 8.260 potrošača čija je ukupna instalisana snaga 79,287MW i proizvodnja 92.764MWh. Osim ovih elektrana uradili smo dodatnih 10 elektrana ukupne snage 10.653MWp u Željezari i 2,367MWp na brani Vrtac, čija ćeproizvodnja biti 15.233MWh.
Nesporno je da ćemo do kraja 2025. godine instalirati još blizu 10,000 MWp kroz projekat 5000+, i u Željezari dodatnih 4,637MWp (za većinu već je trebovana oprema iz magacina), i na brani Vrtac-zapad 0,750MWp(postavljene konstrukcije i montiraju se paneli). Na Kapinom Polju uveliko se postavljaju konstrukcije i za očekivati je da će do kraja ove godine biti završeno jop: Kapino Polje L1 6,020 MWp, Kapino Polje L2 6,020 MWp i najvjerovatnije Kapino Polje B1 11,430 MWp. Napominjemo da su završeni javni pozivi za nabavku transformatorskih sistema za elektrane na Kapinom Polju i na branama Vrtac i Slano. Približno za 30MWp.
Vjetro park Gvozd, investicija vrijedna 82 miliona evra, izvjesno je, počeće sa probnim radom do kraja ove godine. Temelji su završeni, oprema je u Luci Bar, do kraja avgusta biće završena i adaptacija kritičnih tačaka na putevima u Crnoj Gori kako bi se omogućio transport opreme od Luke Bar do naše lokacije. Gvozd 2 je takođe izvjestan, obezbijeđen je kredit od 25 miliona evra, takođe od EBRD.
Takođe, počeli smo sa realizacijom, sjajne ideje, da koristimo vode Liverovićkog jezera, za proizvodnju električne energije. Trasa je, Liverovići, Željezara, rijeka Bistrica, rijeka Zeta, kanali i HE Perućica. Na osnovu ovog potencijala moguće je ostvariti proizvodnju od 20.000MWh na godišnjem nivou, čija bi vrijednost bila preko 2 miliona evra. U šali ovaj projekat nazivamo „Čudo neviđeno“, prvi kWh iz Liverovića. Projekat koji je do sada bio poznat kao najveći promašaja u istoriji energetike u Evropi, i koji je dosad, u prethodnih gotovo 70 godina, donio Crnij Gori 0kWh i 0 evra.
Početkom septembra završavaju se javni pozivi za izradu dokumentacije, nabavku opreme i izvođenje radova za:
I fazu valorizacije voda Nikšićkog polja (tunel Krupac-Slano) i
Ugradnju 8. agregata snage 58MW, koji se finansira iz kredita KFW banke u iznosu od 40.000.000€
Dana 29.08.2025. godine raspisan je javni poziv za izradu dokumentacije, nabavku opreme i izvođenje radova za 2 BESS ukupne snage 60MW kapaciteta 240MWh, i čiji je projektovani budžet 48 miliona evra. Ovi baterijski sistemi će se instalirati u EPCG-Željezari-Nikšić, zbog odličnih uslova za priključenje na tom lokalitetu.
U tabeli koja slijedi prikazaćemo šta smo u uradili u prethodnom periodu i šta je izvesno da ćemo uraditi i šta su nam dalji planovi.
TABELA SA INVESTICIJAMA:
Tabela II
Iz tabele se jasno uočava da je EPCG pokrenula snažan investicioni ciklus. Ne radi se više o planovima, već o konkretnim projektima i izvjesnim realizacijama. Neki projekti su završeni, neki su u toku, za neke je završen postupak Javne nabavke. Svi ti elemente čine izvjesnim realizaciju tih investicija. Ostavljamo mogućnost kašnjenja od nekoliko mjeseci zbog moguće administrativno-tehničkih problema, ali realizacija je više nego izvjesna.
Iz tabele se jasno uočava da će EPCG na 31.12.2025. godine imati instalirano, ukupno, 187,241MW novih izvora električne energije, čija vrijednost iznosi 168.800.000€, i koji će imati godišnju proizvodnju od 328.146MWh, a uzimajući u obzir berzanske cijene, ova proizvodnja će vrijediti 32.814.572 €. Moramo naglasiti da ćemo zahvaljujući obnovljivim izvorima energije smanjiti emisiju CO2 za 391.380 tona, a čija je vrijednost 27.396.620 €
Ovdje ćemo se namjerno osvrnuti na očekivano stanje realizovanih investicija na 30.06.2026. godine, jer nakon tog datuma počinje vraćanje kredita od 50.000.000€(rok 48 mjeseci, grejs 12 mjeseci) koji je uzet kako bi se plaćala uvezena električna energija, ove godine, zbog ekološke rekonstrukcije TEP.
Do 30.06.2026. očekujemo još 103,600MW novih obnovljivih izvora električne energije. I to 60 MW od BESS (BESS se računa kao novi izvor snage 60MW) koje bi uzimale iz mreže najjeftiniju električnu energiju, a predavali mreži najskuplju, ukupna količina te energije iznosila na godišnjem nivou 131.400MWh čija bi vrijednost bila minimum 13.140.000€. Ovdje nećemo računati očekivane prihode od balansiranja i regulacije. Izvesna je, takođe, izgradnja vjetroparka Gvozd2 snage 21MW i godišnje proizvodnje 63.000MW vrijednosti 6.300.000€. Uz dodatne solarne elektrane na kraju juna 2026. godine EPCG mogla, da sa zadovoljstvom da konstatuje, da je od septembra 2022. godine izgradila novih izvora električne energije čija je ukupna snaga 290,841MW, i očekivana godišnja proizvodnja 565.356MWh čija je vrijednost 56.356.572 €. Ušteda CO2 bi bila 652.311 tona, vrijednosti 45.661.790€.
Do 31.12.2026 očekujemo još dodatnih 123,600MW i dodatnu proizvodnju od 199.720MWh vrijednosti oko 20.000.000€.
U drugoj polovini sledeće godine posebno bi istakli nabavku novih BESS snage 50MW i kapaciteta 200MWh koje bi instalirali na Gvozdu, jer već imamo izgrađenu energetsku infrastrukturu. Na Gvozdu bi, takođe, počeli sa instalacijom i novih solarnih elektrana, primjenjujući takozvani hibridni model odnosno koristeći već izgrađenu energetsku infrastrukturu za vjetroparkove Gvoz i Gvozd2. Znači, da bi na 31.12.2026. godine mogli da imamo ukupno 414,441MW novih obnovljivih izvora, čija bi proizvodnja iznosila 765.076MWh i čija bi vrijednost na tržištu bila 76.328.572 €.
Možda nekome ovo bude izgledalo suviše optimistično, ali mi mislimo da je realno i ostvarljivo. Ovi projekti jednostavno nemaju alternative. Zbog nevjerovatnog zaostajanja od 1982. godine do 2022. godine, mi moramo da radimo efikasno i brzo. Vizija je ispravna, sad je sve na nama. Naravno mislimo da i šira društvena zajednica, kroz prevazilaženje administrativno-tehničkih problema, mora da da značajan doprinos.
Takođe, izvjesno je da će u 2027. godini početi sa radom 8. agregat na HE Perućica snage 58MW čiji ćemo potencijalnu potrošnju projektovati na minimum da završetka projekta Valorizacija voda Nikšićkog polja(Faza I tunel Krupac-Slano, faza II prevođenje poplavnog talasa Zete u Krupac). Za Fazu I, završava se do 15. septembra ove godine Javni poziv, vrijednosti do 12 miliona evra, za izradu dokumentacije i izvođenje radova,će. Realizacija se može očekivati do kraja 2027. godine.
Tako da do kraja 2027. godine možemo očekivati da ćemo imati 683,441MW novih obnovljivih izvora, čija proizvodnja će iznositi 1.219.893MWh i čija će vrijednost biti 121.810.272 €, i uštedu CO2 od 1.372.302t vrijednosti 96.061.139€
Važno je napomenuti da se, gotovo, svi projekti finansiraju iz kreditnih sredstava(projekti vraćaju kredite, kraće je vrijeme povrata investicije od ročnosti kredita). Najjače Evropske finansijske institucije, EBRD i KFW, u iznosu od gotovo 150 miliona evra, već finansiranju naše projekte, sa jasno iskazanom spremnošću da još snažnije podrže i ostale projekte koje se odnose na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Mislimo da je to najbolja poruka kako i šta radi EPCG, i ujedno najbolji odgovor dežurnim kritičarima.
Osim ovih projekata koje realizuje direktno EPCG, u narednom periodu očekujemo saradnju sa strateškim partnerima kako bi realizovali i druge projekte, prije svega izgradnju HE Kruševo i izgradnju još nekoliko stotina MW solarnih elektrana i više stotina MWh baterijskih posrtrojenja.
Takođe EPCG će u narednom periodu raspisati javni poziv za ostvarivanje potencijalne saradnje sa partnerima koji se nalaze u poodmakloj fazi izrade dokumentacije, odnosno dobijanja građevinske dozvole, za gradnju novih izvora električne energije.
Moramo da izrazimo nadu i očekivanja da će potencijalni koncesioni proizvođači, za koje raspisan javni poziv od strane ministarstva, i koji traje do sredine novembra, doprinijeti stabilnosti energetskog sistema Crne Gore.
U, ovom, tekstu još ćemo se osvrnuti na kupovinu imovine Željezare Nikšić za koju je EPCG izdvojila 5.000.000 € sopstvenih sredstava, i u dogovoru sa tadašnjim Vladom koja je izdvojila dodatnih 15.000.000 €, preuzeli smo i obavezu preuzimanja 230 radnika. Pokušano je da se pokrene proizvodnja i prerada čelika sa nekim od potencijalnih investitora, ali taj proces očigledno ide dosta teško. Važna napomena, po tom osnovu EPCG nije imala nijedan cent dodatnih troškova niti je pretrpela bilo kakvu štetu. Bez obzira na teškoće u pokretanju proizvodnje EPCG-ŽELJEZARI Nikšić je prvih 6 mjeseci, baveći se izradama konstrukcija, ostvarila dobit od 400.000 €. Takođe, EPCG je u krugu Željezare već postavila 10MWp, do kraja godine biće postavljeno 15MWp, a u konačnom i 23MWp, a možda i više, jer su UTU izdati za 30MW. Proizvodnja bi iznosila 27.612MWh, a vrijednost te proizvodnje bi bila 2.761.200€ na godišnjem nivou. Zahvaljući tome što se u Željezari nalaze dva velika transformatora 35/110kV snage 63MVA, što je bilo odlučujuće pri izdvajanju sredstava za kupovinu imovine Željezare, moći ćemo da priključimo 2 BESS, ukupne snage 60MW i kapaciteta 240MWh, koje će ostvarivati prihode na godišnjem nivou od preko 13.000.000 €. Ovo je samo dio energetskog potencijala Željezare. Osim ovog potencijala značajan dio zemljišta, koje se nalazi van kruga Željezare, dobio je status gradskog građevinskog zemljišta i vrijednost mu je višestruko uvećana. Za valorizaciju i ove imovine očekuje se dobijanje UTU za početak realizacije stambeno-poslovnog kompleksa Sunčani grad. I u konačnom, i ukoliko se ne bude mogla pokrenuti proizvodnja, dio opreme se može prodati i ostvariti značajan prihod. Započeti poslovni procesi bi se nastavili, a pokrenuli bi se i drugi, izrada betonskih stubova, započeo bi se proces podrške energetskoj efikasnosti kroz izradu eloksirane i PVC bravarija, usluge keteringa…. Moramo naglasiti da smo sa CGES-om i CEDIS-om pokrenuli izradu Idejno-tehničkog rešenja za realizaciju DATA centra takođe u Željezari
Nadamo se da će dežurni kritičari ubuduće uzimati u obzir i ove informacije.
Čitavu analizu oko kupovine imovine Željezare možemo prevesti na vrlo razumljivu konstataciju, danas imovinu možemo prodati 3 puta više nego što smo je platili, a radnici bi i dalje nastavili da rade. Pametnom dosta.
ZAKLJUČAK
I pored ogromnih, naslijeđenih, teškoća EPCG je u punom investicionom zamahu sa jasnom vizijom kratkoročnog i dugoročnog razvoja. Najvažnije je da su vizije razvoja potvrđene i da se već realizuju. Još jednom da ponovimo osnovne postulate te politike:
Proizvodi gdje trošiš
Primjena hibridnih modela priključenja, koristiti već izgrađenu energetsku infrastrukturu za priključenje novih energetskih postrojenja
Snažan razvoj velikih i manjih BESS(baterijskih sistema)
Strateška partnerstva
Privatno-javna partnerstva
Važno je istaći da dosadašnja, a i buduća novoizgrađena postrojenja ostaju u vlasništvu EPCG i njenih građana.
Realizacijom planiranih investicija energetski sektor će služiti za ponos Crnoj Gori i čitavom društvu.
Magistrala je trasirana, radovi se izvode. Nije više pitanje može li se nešto uraditi, već kada ćemo završiti.
Francuska fregata zaplijenila je 5.919 kilograma kokaina, procijenjene vrijednosti oko 320 milijuna eura, tijekom operacije prošlog petka u međunarodnim vodama Atlantskog oceana kod Zapadne Afrike.
Zapljena je uslijedila nakon što je francuski Ured za borbu protiv narkotika (OFAST) zatražio pomoć mornarice na temelju obavještajnih podataka koje su podijelili međunarodni partneri, uključujući MAOC-N (Maritime Analysis and Operations Centre), britansku Nacionalnu agenciju za kriminal (NCA) i američku DEA, piše gCaptain.
Francuske vlasti istaknule su kako je suradnja nacionalnih i međunarodnih institucija bila ključna za uspjeh ove akcije, koja potvrđuje učinkovitost francuske države u zaštiti vanjskih granica i borbi protiv organiziranog kriminala na moru.
Misija Corymbe simbolizira stalnu prisutnost Francuske u Zapadnoj Africi i Gvinejskom zaljevu, gdje francuska mornarica surađuje s afričkim partnerima u borbi protiv piratstva, oružanih pljački i krijumčarenja. Operacije se provode uz redovite zajedničke vježbe s afričkim mornaricama.
Ova zapljena događa se u trenutku pojačanih međunarodnih operacija protiv krijumčarenja droga na Atlantiku. Samo nekoliko dana ranije, američke snage provele su kontroverznu vojnu akciju protiv venezuelanskog plovila osumnjičenog za krijumčarenje droge u Karibima, pri čemu je poginulo 11 osoba. Taj potez izazvao je osude stručnjaka za međunarodno pravo koji tvrde da je prekršio temeljna načela međunarodnog prava.
Milivoj DUKIC, Laser Olympic Sailor from Montenegro, visiting Ocean Live Park during Leg 4 of The Ocean Race Europe 2025 in Genova, Italy on September 03, 2025. (Photo by Jean-Louis Carli / The Ocean Race Europe 2025)
Četvorostruki olimpijac i sportski simbol Crne Gore promoviše jedrenje i održive vrijednosti
The Ocean Race Europe 2025 zvanično je saopštio da je crnogorski olimpijski jedriličar Milivoj Dukić imenovan za ambasadora finala regate The Ocean Race Europe 2025, koje će se održati u Bokokotorskom zalivu, u Tivtu od 15. do 21. septembra.
Dukić, četvorostruki olimpijac i najtrofejniji jedriličar Crne Gore, trenutno je peti na svjetskoj ILCA 7 rang listi (maj 2025). Njegovo imenovanje odražava ne samo izvanredne sportske rezultate, već i predanost razvoju jedrenja u regionu i promociji vrijednosti očuvanja okeana.
Vijest je saopštena dok se Đenova pripremala da ugosti IMOCA flout na četvrtoj etapi trke, na putu iz Nice. Dukić se nalazi na licu mjesta, gdje pomaže timovima da se pripreme za dolazak u Boku, jedinstvenu završnicu koja će po prvi put ugostiti ovaj prestižni događaj.
Rođen 1993. godine u Herceg Novom, u neposrednoj blizini ciljne linije finalne etape, Dukić je prve korake u jedrenju napravio u legendarnom Jedriličarskom klubu “Jugole Grakalić”. Od tada, njegova karijera traje više od dvije decenije, sa zapaženim rezultatima na Svjetskim kupovima, evropskim i svjetskim prvenstvima.
Pored sportskih uspjeha, Dukić aktivno učestvuje u unapređenju sporta u Crnoj Gori kroz ulogu predsjednika Komisije sportista Crnogorskog olimpijskog komiteta. Godine 2024. proglašen je i za najboljeg sportistu Crne Gore.
U ulozi ambasadora finala The Ocean Race Europe 2025, Dukić će biti glasnik vrijednosti trke: održivosti, zaštite okeana i osnaživanja mladih, ali i autentične pomorske tradicije Crne Gore.
„Velika mi je čast da predstavljam Crnu Goru kao ambasador ovog jedinstvenog sportskog događaja. The Ocean Race je više od takmičenja, to je globalni pokret koji spaja ljude, štiti okean i inspiriše buduće generacije. Radujem se što ćemo svijet jedrenja dočekati na našoj obali i pokazati im dušu Boke“, izjavio je Dukić.
Finale The Ocean Race Europe 2025 održaće se u Tivtu, u Porto Montenegru i označiće prvi dolazak ove trke u Crnu Goru i na Jadransko more. Sa bogatom pomorskom istorijom i strateškom pozicijom na Mediteranu, Crna Gora, Tivat i cijela Boka Kotorska nude savršenu pozornicu za završni čin trke.
Milivoj DUKIC, Laser Olympic Sailor from Montenegro, visiting Ocean Live Park during Leg 4 of The Ocean Race Europe 2025 in Genova, Italy on September 03, 2025. (Photo by Jean-Louis Carli / The Ocean Race Europe 2025)
„Milivoj Dukić savršeno oslikava duh The Ocean Race Europe 2025 – strast, istrajnost i viziju,“ izjavio je Rišar Brisijus, predsjednik The Ocean Race-a. „Počastvovani smo što će upravo on biti ambasador finala i radujemo se zajedničkom radu na povezivanju zajednica i jačanju uticaja ove trke u regionu.“
The Ocean Race Europe 2025 obuhvata 4.500 nautičkih milja i šest nedjelja takmičenja, sa etapama od Kiela do Portsmoutha, preko Kartahene, Nice i Đenove, sve do završnice u Bokokotorskom zalivu, uključujući i priobalnu trku 20. septembra.
Prenos trke obezbijeđen je u saradnji sa Warner Bros. Discovery na evropskim platformama, dok će publika van Evrope moći da je prati putem TNT Sports UK YouTube kanala.
Pored sportskog uzbuđenja, trka kroz svoj program „Racing for the Ocean“ ima i edukativni i aktivistički karakter, sa ciljem podizanja svijesti o zaštiti mora i okeana.
Slavna lisabonska uspinjača iskočila iz tračnica Foto: Pedro Rocha / REUTER
Najmanje 15 ljudi poginulo je, a 18 ozlijeđeno kada je lisabonska uspinjača Gloria, popularna među turistima, iskočila iz tračnica, rekao je glasnogovornik hitne medicinske službe novinarima.
Portugalske vlasti zasad nisu identificirale žrtve niti otkrile njihova državljanstva, ali su rekle da su među poginulima neki strani državljani.
– Ovo je tragičan dan za naš grad. … Lisabon je u žalosti, ovo je tragičan, tragičan incident, rekao je novinarima Carlos Moedas, gradonačelnik portugalske prijestolnice. Slavna žuta uspinjača slična tramvaju iskočila je iz tračnica u poslijepodnevnim satima, prenosi CNN Portugal. Snimke s mjesta nesreće prikazuju uništenu uspinjaču koja inače ima kapacitet za 43 ljudi, te hitne službe kako izvlače ljude.
Očevici su rekli da se nekontrolirano spuštala niz padinu.
BREAKING: At least three people are dead after Lisbon’s iconic Glória Funicular, also known as Elevador da Glória, derailed, CNN Portugal reports. pic.twitter.com/kcWBVIArfw
Portugalski predsjednik Marcelo Rebelo de Sousa u izjavi je izrazio žaljenje zbog tragične nesreće, izrazivši nadu da će vlasti uskoro utvrditi uzrok nesreće.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izrazila je sućut na platformi X.
Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola poručila je kako je Europa u solidarnosti sa žrtvama, njihovim bližnjima i cijelom zajednicom u Lisabonu.
Linija, otvorena 1885. godine, povezuje centar Lisabona u blizini Trga Restauradores s Bairro Altom, četvrti poznatoj po živopisnom noćnom životu.
Uspinjačom upravlja gradska tvrtka za javni prijevoz Carris. Njezina dva vagona pričvršćena su na suprotne krajeve vučnog užeta, a vuču osiguravaju elektromotori na dva vagona.
Vagon na dnu linije činio se neoštećen, ali CNN Portugal je izvijestio da su putnici morali iskočiti kroz prozore kada se incident dogodio.
Publico piše kako nije riječ o prvom iskakanju Glorije iz tračnica, iako je današnja nesreća daleko najteža. Posljednje iskliznuće se zbog ozbiljnog kvara dogodilo u svibnju 2018. godine, no tada nije bilo prevrtanja vagona niti žrtava.
Gloria poslije te nesreće nije vozila mjesec dana.
Fantastičan susret olujnog oblaka i duge, pred kišu u srijedu, 3. septembra uveče, izazvao je oduševljenje ljudi koji su posmatrali ovaj jedinstveni prirodni fenomen sa obale.
Sjedeći na pontama, gledajući sa prozora, terasa, mještani i gosti sa obale Mula, Prčanja, Stoliva, bili su podjednako ushićeni igrom vlažnog vazdušnog talasa koji se na more spuštao sa obronaka Gornjeg Orahovca i zraka svjetlosti Sunca na zalasku.
Božanska tvorevina te igre bila je duga, koja je uporno parirala oblacima i kiši, zadržavajući se postojano jednim lučnim krakom na Svetom Stasiju, a drugim na obroncima Lovćena. Duga je izgledala kao nebeski portal otvoren iznad Boke Kotorske.
Boka Kotorska – foto M.D.P.
Nakon što je pljusak stao, po zalasku sunca na horizontu iznad Orjenskog masiva nebo je poprimilo purpurnu boju. Taj trenutak pamtiće mnogi koji ovih dana provode dane odmora u Boki.
Fotografije su zabilježile ovaj fenomen, ali one ne mogu dočarati snagu doživljaja uživo. Ostaje dokumentovana još jedna prirodna čarolija, kakvih u Zalivu ima napretek, pogotovu kada je nebo prepuno oblaka, koji se magično ogledaju u moru.
Na trasi Šetališta pet Danica od Savine do Meljina, čija je rekonstrukcija završena u junu, postavljene su dodatne nove klupe, i samo na ovoj dionici sada ih je 16.
Klupe su prethodnih dana postavili radnici Komunalno-stambenog preduzeća, sektor za održavanje lokalnih puteva i vodotokova.
Iz Agencije za izgradnju i razvoj grada ističu da će narendih dana početi i radovi na postavljanju zaštitne ograde.
Vlado Perović, Iva Malešević i polaznici radionice u bašti doma porodice Ždraljević
Ulica Gabela, njena vrata i kamen pričaju priče koje su u centru pažnje “mladih istraživača Risna”
Polaznici prve radionice dokumentarnog filma “Kultura u kadru- objektivom kroz naslijeđe” predstavili su se projekcijama svojih radova na velikom platnu u dvorištu Palate Ivelić u okviru programa IV Festivala etnološkog filma (FEF) u Risnu. Po ocjeni Jelene Čečur, direktorke Festivala, radionica održana od 7. do 10. avgusta postigla je svoj cilj- da mlade, zainteresovane za filmsku umjetnost animira i nauči ih osnovama izrade dokumentarnog filma, kao i da ih nauči da cijene i vrednuju svoju kulturnu baštinu.
U radionici koju su vodili Vladimir Perović, reditelj i osnivač FEF-a, Elizabeta Koneska, etnološkinja iz S. Makedonije i organizatorka Iva Malešević, učestvovalo je devetoro polaznika, raspoređena u tri tima. Bilo ih je desetoro, ali jedan nije pristigao.
Djeca – poštovaoci nasljeđa
Svojim kratkim ostvarenjem “Istraživači Risna”- Saša Bilafer, Matija Mihaljević i Vasilije Stjepčević su riječju i slikom predstavili najatraktivnije kutke drevnoga grada.
Anđela Popović, Andrej Živković i Tomislav Radović predstavili su se 5-minutnim filmom “Ulica Gabela”. Prikazujući jednu od najstarijih ulica u Boki, staru preko 300 godina, pjacu koja je centar svega i odakle sve počinje, ulicu i trg koji su simbol života Risna, željeli su da pokažu kako uglačano kamenje, vjekovima utabano ljudskim koracima, čuva tragove vremena i predstavlja živi spomenik istorije mjesta.
Timski rad Petra Dragomanovića, Nađe Vušurović i Alekse Subotića je trominutni dokumentarni film “Vrata vremena”.
Polaznici radionice na platou
-Željeli smo da kroz filmski prikaz starih vrata predstavimo Gabelu kao ulicu u kojoj je nekad pulsirao život, jednu istoriju koja se krije iza tih vrata, iza kojih sada, možda više niko ne živi, da pokažemo koliko je važno čuvati našu kulturnu baštinu, kaže Nađa Vušurović i objašnjava da su snimali običnim mobilnim telefonima.
-To je bio izazov, imali smo kvalitetnije uređaje, pa smo se snašli. I to je dobar početak. Da bismo uradili bolje filmove, treba da počnemo od malih stvari. Ta četiri dana radionice bili su divno iskustvo, saradnja sa sjajnim mentorima probudila je u nama želju za stvaranjem filma, povezanu sa ovom ulicom i sa svim onim što ona predstavlja za žitelje. Nadam se da će se ponoviti iduće godine, da ćemo opet učestvovati na nekom sličnom događaju, kaže Nađa.
Osnivač Festivala Vladimir Perović objašnjava da su kao organizatori osjetili potrebu da ove godine upotpune program, te su dodali radionicu.
Gabela ovih dana
-Fascinantno je koliko su ta djeca brzo odreagovala i napravila svoje filmove. I, nije važno da li će oni biti reditelji ili neće. Možda neće niko od njih, za neke znam već u šta će se usmjeriti. Ali, razvijanje te vizualne kulture i kroz nju promišljanje sopstvenog nasleđa, u ovom slučaju arhitektonsko-urbanističkog, dakle, dio široke kulture, kulture postojanja, kulture bivanja u jednom prostoru, mislim da je bio vrlo važan i postao je dio njihove svijesti. Vi se iznenadite kad vidite koja su zrela razmišljanja djece, ističe Perović.
Mladi filmski stvaraoci i njihovi mentori bili su gosti Save i Beti Ždraljević, bračnog para koji je u bašti svog Eko domaćinstva u susjedstvu Palate Ivelić, dao prijateljsku ruku podrške kreativnom timu FEF-a.
Filmski stvaraoci iz Italije odmah su otišli da obiđu praistorijske crteže na okapini u Lipcima, a reditelj iz Irana je oglasio na sva zvona da je njegov film u Risnu, kao da je u Kanu
Publika na platou Ivelića uživala je u projekcijama 13 dokumentaraca na temu ”Graditi, ostaviti ljudski znak za sobom”, u odabiru vrsnog umjetnika Vlada Perovića, koji je uložio svoju svjetsku reputaciju laureata nagrada za mnoga dokumentarna filmska ostvarenja, kako bi filmove iz međunarodne produkcije obezbijedio za risansku priču IV Festivala etnološkog filma. I uspio je u tome, na ponos i zadovoljstvo “risanske komunitadi”, ali i šire zajednice.
U dvorištu Palate Ivelić ljubitelji filma i poštovaoci naslijeđa uživali su i u razgovorima sa filmskim stvaraocima. Ovi su, pak, imali priliku da razgledaju prirodno i kulturno naslijeđe Boke Kotorske i dive mu se.
-Priča o Risnu, priča o Boki, širi se, dolaze nam ljudi i pronose naše priče. Italijani iz ekipe filma “Na krovovima onih koji spavaju” (reditelj Antonello Murgia Pisano), koji govori o Tuvišeduu, najvećoj punskoj nekropoli na Mediteranu, odmah su se upustili u razgledanje svih znamenitosti. Danas ih je naš kolega Rašo morao voditi do pećinskih crteža u Lipcima. A do tih crteža se stiže kroz poskoke i kroz šipke i drače. Očito su se dobro obavijestili, to je zanimljiv detalj – pravi svjetski putnici sve saznaju što ima na nekom mjestu. Takođe, reditelj iz Irana je oglasio na sva zvona da je njegov film u Risnu kao da je u Kanu. Pa je molio za fotografije, koje širi preko Fejsbuka i Instagrama širi. Fascinantno, podijelio je sa nama svoje utiske Perović.
Vladimir Perović u razgovoru za Boka News
Dokumentaracem “Isatis” Alireze Dehghan iz Irana, koji skreće pažnju na opasnost od uništenja hiljadugodišnjega grada pod uticajem industrijskog razvoja i zagađenja životne sredine, otvoren je raskošan filmski program. Bila je prava avantura za selektora da dobije sve odabrane filmove, a usput je neke i digitalizovao.
– Interesantno je, počinjemo sa filmom “Isatis” iz Irana, a završavamo sa filmom “Zlatni most” iz Perua, koji sam ja vidio prije 20 i nešto godina u Krakovu i bila je velika borba da ga dobijem. Film su imali samo na 16 mm traci i davno ga nisu gledali ni oni iz ekipe. I onda je trebalo izboriti se da se taj film prebaci u digitalni format, da se skenira, digitalizuje i da ga dobijemo. I onda su nam i oni zahvaljivali kako je divno vidjeti film nakon 20 godina. A film je čudesan, možete zamisliti most ispleten od trave, most po kome ljudi gaze, sa oduševljenjem priča maestro Perović.
Pored pomenutih, prikazani su i filmovi: “Dom” Thomas Gleeson, Novi Zeland, o kući koja “putuje”, “Nekom svom” mladog reditelja Seada Šabotića iz Crne Gore, o Bihorskom kraju, odakle su mnogi otišli u inostranstvo i zaradili neki novac, ulagali u građevine, vjerujuću da će nekad doći, provoditi u njima vrijeme, ali to je samo iluzija- kuće ostaju prazne, tužne…;
Festival etnološkog filma Risan 2025.
Film “Mala Juga”- o našim ljidima u Švajcarskoj, koliko su se adaptirali, koliko su našli ili nisu našli svoj dom, kako se osjećaju, šta bi željeli; “Graditeljska”- osmominutni dokumentarac Vladimira Perovića koji baca “kosi pogled” na političare koji otimaju slavu i trud onima koji u znoju i krvi odrade čitav posao; “Njemački ašov na Kalemgdanu” Dimitrija Markovića iz Srbije, koji govori o nacističkom projektu izgradnje Olimpijskog stadiona; ironično djelo o društvu apsurda “Biljeg” Živka Nikolića, Crna Gora; “Snovi sela Daje” Shanta Nepali iz Nepala, o ženama podno Himalaja, koje se trudom, radom i ljubavlju za rodni kraj posvećeno bore sa klimatskim promjenama; “Ide život” Radmile Lizdek, Bosna i Hercegovina, o, načinu življenja jedne žene u hercegovačkom selu, koji opstaje u okruženju urbanizacije, ubrzanih tokova kapitala i ljudskih potreba; “Sjenka kralja” Hadi Shariati, Iran, o lovačkoj strasti koja dovodi do istrebljenja nekih vrsta divljih životinja, te “Sačuvaj bože” Dobrivoja i Dobrile Pantelić, Srbija, o pustoši koja ostaje kada se pola vijeka zaboravi rodno ognjište.
Eho festivala “čuće se” i vidjeti 4, 5. i 7. septembra kroz projekcije odabranih filmova u Domu starih Grabovac u Risnu, u Gornjem Morinju i Gornjem Grblju.
