29 C
Kotor

Slušaj online radio



Najnoviji članci

A Capella Tivat – “Još se digod skupe naši” – klapska pjesma dio naše kulture i identiteta

0
Foto A Capella

Brojni Tivćani i njihovi gosti, poštovaoci dalmatinske i klapske muzike, u subotu su uživali u originalnom ambijentu otoka Gospe od Milosti, kamena, mora i muzike kojom odiše Mediteran, u organizaciji Udruge A Capella.

U đardinu otoka Gospe od Milosti, pod vedrim nebom na pozornici ispod odrine vinove loze, nastupile su klape, Morbin s otoka Brača (muška klapa), Serafim Sarovski iz Zrenjanina (muška klapa), Camerton iz Podgorice (mješovita klapa), Ivo Lozica iz Lumbarde (mješovita klapa), Karmel iz Turnja (ženska klapa), Ventula iz Splita (ženska klapa), te domaća klapa Fiori iz Tivta (ženska klapa).

A Capella Tivat – “Još se digod skupe naši” – klapska pjesma dio naše kulture i identiteta
Gospa od Milosti – Foto A Capella

Podsjetimo, organizatori Udruga „A Capella“ nastala je s namjerom da se vratimo svojim muzičkim korjenima, da se sjetimo i osjetimo da je klapska pjesma dio naše kulture i identiteta, što su svojim idejama, kreativnim radom i angažovanjem sinoć još jednom potvrdili, jedinstvenom porukom “Još se digod skupe naši”.

Očuvanje kulturne baštine kroz neobično takmičenje

0
Očuvanje kulturne baštine kroz  neobično takmičenje
Gradnja suhomeđe – foto Ž.S.

9. OTVORENO PRVENSTVO CRNE GORE U GRADNJI SUVOMEĐE



Crna Gora, istorijski prepoznata upravo po svom surovom, kamenitom terenu, već gotovo deceniju ima i takmičenje posvećeno upravo kamenu, odnosno, vještini gradnje u kamenu u tehnici nasuvo, upisane 2018. godine u UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Deveto izdanje Otvorenog Prvenstva Crne Gore u gradnji suvomeđe, održaće se 14. septembra u hercegnovskom zaleđu, na odmorištu Kotobiljski izvor, u ataru sela, simbolički prikladnog imena-Kameno.

 

Takmičenje je ekipno (po tri člana), a zadatak je nasložiti za samo petnaest minuta suvozid dužine četiri metra. Boduje se visina, dužina, ali i kvalitet slaganja suvomeđe, a pravo učešća imaju sve punoljetne osobe, bez obzira na pol, naciju i državljanstvo, jer ovo je međa koja spaja, odnosno, događaj koji ima za cilj prenos znanja i umijeća gradnje u ovoj drevnoj tehnici, koja u širom svijeta doživljava svojevrsnu renesansu, budući da je mogu koristiti svi, a ne samo stručnjaci, da su suvozidi ekološki prihvatljivi i da čine dio tradicije mnogih krajeva, te neizostavni dio njihovih kulturnih pejzaža.

Prezentacija tradicionalnog klesarskog alata – foto Ž.S.

Prvenstvo počinje u 9sati, uz prethodne prijave ekipa na licu mjesta. Valja imati duge pantalone i adekvatnu tvrdu obuću, a organizator obezbijeđuje rukavice za rad i poklon-majice svim takmičarima. Nakon proglašenja najboljih u otvorenoj i nacionalnoj konkurenciji, te dodjele „prelaznog kamena“, za učesničke ekipe će biti organizovan tradicionalni ručak u selu Kameno.

Selo Žlijebi – foto Ž.S.

Dan ranije, u subotu, 13. septembra, takođe sa početkom u 9h, na Kotobiljskom izvoru će se održati i pokazna radionica gradnje suvozida, koja je otvorena za sve zainteresovane, uključujući djecu sa pratnjom, jer će posebni dio radionice biti prilagođen upravo njima.

Nakon radionice, biće organizovano razgledanje suvozidne baštine sela Žlijebi, poznatog po svom pločastom kamenu od kojega su sazdane ne samo zidovi kuća i pojata, već i njihovi krovovi, ali i seoski pješački putevi, gumna i naravno-suvomeđe.

Plato Kotobiljskog izvora

Događaj zajednički organizuju Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, MZ Kameno-Žlijebi i Planinarski klub Subra, uz podršku Sekretarijata za kulturu i obrazovanje Opštine Herceg Novi.

 

Dodatne informacije se mogu dobiti, kao i obaviti prijave, preko telefona/vibera 069360803

Šareni obrok kao izvrsna ideja za fit ručak ili večeru

0
Šareni obrok kao izvrsna ideja za fit ručak ili večeru
Piletina – Šareni obrok – foto Fitness.com

Jeste li primijetili da šareni obroci uvijek izgledaju ukusnije i primamljivije od onih u kojima ima malo boja ili su boje jednolične? Kad vidim tanjur pun šarenila jasno mi je da se radi o raznovrsnom obroku. Narančasta, zelena, ljubičasta, crvena, sve su to boje svježeg povrća koje garantiraju nutritivno bogatstvo vitamina i minerala.

Danas vam donosim jedan upravo takav obrok, piletinu s povrćem i/ili kvinojom. Kvinoju dodajte ovom obroku ako se radi o ručku nakon koje ćete biti fizički aktivni. Ako ovaj obrok radite kao večeru, kvinoju možete preskočiti, a pojačati zeleno lisnato povrće.

Sastojci:

  • 200 g pilećih prsa
  • Začini: sol, papar
  • 50 g kvinoje
  • 1 manji slatki krumpir (batat) povrće po želji: špinat, blitva, gljive ili što god imate pri ruci
  • maslinovo ulje
  • Opcionalno: 1 manja glavica luka, par sušenih brusnica

Postupak:

Kvinoju isperite i ocijedite, a batat narežite na kockice. Možete ih zajedno staviti kuhati, jer ako ste batat nasjeckali na male komade, i njemu će trebati desetak minuta da bude kuhan.

Dok se ovo dvoje kuha, meso ispecite na gril tavi.

Ako radite gljive, dodajte ih mesu da se i one ispeku na žaru.

“Ribari: ljudi od vitra i soli”

0
“Ribari: ljudi od vitra i soli”
Ribari: ljudi od vitra i soli – foto Rogotin.hr

U Zavičajnoj zbirci Gradac otvorena je izložba “Ribari: ljudi od vitra i soli”, s koje izvještaj daje Rogotin portal.

Kroz fotografije i predmete iz fundusa zbirke posjetitelji mogu saznati više o ribarskom životu i svakodnevici ribara u Gracu, otkriti mjesta susreta mora i ribara, stari grački recept za brujet te brojne stare priče o ribarenju u ovom malom dalmatinskom mjestu. Posebnu vrijednost izložbi dale su umjetničke slike ribara i ribarenja Slavice Šutić Ercegović iz Splita koja je svojim talentom i mirnom rukom na platnu u vremenu zarobila trenutke tihog savezništva čovjeka i mora.

Otvarajući izložbu Ivana Andrijašević podsjetila je brojnu publiku da je ribarstvo stoljećima bilo važan kamenčić u mozaiku identiteta lokalne zajednice – ne kroz gospodarski doprinos, već kroz svakodnevicu, običaje, prehranu i govor. “Međutim, sredinom 20. stoljeća vrijeme se počelo ubrzavati. Naglim razvojem turizma i promjenom načina života mudrost proživljenih vjekova postala je nepotrebna te je uslijedio prekid komunikacije među generacijama. Mlađe generacije više nisu željele čuti što im stariji imaju za reći. Tako je i ribarstvo u velikoj mjeri postalo prošlost, postalo je priča koju su rijetki željeli poslušati. Unatoč tome, zadatak je baštinskih ustanova da na različite načine – zapisivanjem starih riječi, izraza, anegdota; audio i vizualnim dokumentiranjem; umjetničkim stvaralaštvom ili izložbama poput ove – neumorno rade protiv zaborava. Na taj način čuvamo cijeli jedan svijet od nestanka za one koji će u budućnosti zacijelo željeti saznati više o njemu jer svoj identitet neće moći oblikovati bez pogleda u prošlost”.

Izložba je privukla velik broj turista, ali i mještana koji su s nostalgijom uživali u prizorima starog Graca te portretima starih gračkih ribara. Bila je to ujedno prilika da evociraju sjećanja na ribare kojih više nema. Na taj je način ova izložba postala ne samo kulturni događaj, već i emotivno mjesto zajedničkog sjećanja i zahvalnosti prema onima koji su oblikovali identitet Graca.

Izložbu, u organizaciji Turističke zajednice Općine Gradac, je prigodnom pjesmom ”Ribari” svečano otvorio Marino Vrgoč, prvi pobjednik The Voice Kids Hrvatska.

“Tišine i nemiri – Andrić i Boka” – 8. septembra u Kotoru

0
“Tišine i nemiri – Andrić i Boka” – 8. septembra u Kotoru
Andrić i Boka

Povodom Međunarodnog dana pismenosti Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor, Gradska biblioteka i čitaonica organizuju u ponedeljak 8. septembra u 20 sati u Multimedijalnoj sali Kulturnog centra predavanje dr Milijane Kandić Simonović “Tišine i nemiri – Andrić i Boka“, obilježavajući pedeset godina od smrti našeg nobelovca Iva Andrića.

Nakon što je, kao do danas jedini pisac na našem jeziku i sa naših prostora, ovjenčan Nobelovom nagradom za književnost 1961, Ivo Andrić je sa suprugom Milicom Babić po Jadranu tražio mjesto gdje će sagraditi kuću. Izabrali su Boku Kotorsku, grad Herceg Novi. Ispostaviće se da je jedina kuća koju je Andrić u životu napravio upravo ova kuća u Toploj. Danas ulica u kojoj se ona nalazi nosi Njegoševo ime jer u njoj još postoji Njegoševa spomen učionica u kojoj je 13-godišnji Rade Tomov učio školu. Kao ništa drugo, pogotovo u Andrićevom ozračju, ni to nije moglo biti slučajno. Njegoš je česta tema Andrićevih dugogodišnjih promišljanja, brojnih tekstova i eseja, a povezuje ih i epska, gotovo mitska težina doživljaja svijeta i čovjeka u njemu. U periodu od 1963. do 1968. godine naš pisac živi u Boki i aktivno, pod naslagama metaforiziranih poetskih slojeva proživljava svoju cjeloživotnu fascinaciju morem i vodama (i s tim u vezi i mostovima), koja nam je poznata iz njegovih proznih djela (npr. ,,Na Drini ćuprija”, ,,Most na Žepi”), ali i iz brojnih lirskih zapisa kojima je i započeo i završio svoj književni put (,,Ex ponto”, ,,Nemiri”, ,,Znakovi pored puta”). Proživljavajući tu fascinaciju, on proživljava snažnu ličnu dramu, krajnji i životni rastanak od žene koju je volio i onda kada nije smio i ostavlja zapise o tišinama i smirajima, mirisima i morskim pjenama, snovima i slutnjama. U tim crticama, riječima izrečenim, naslućenim i neizrečenim, veliki pisac pokazuje, uvijek sa smislom i opšteljudskom dimenzijom, genezu svog bivstvovanja u Boki – od nade i inspiracije do beznađa i osjećanja otuđenosti – bez ijedne riječi o onoj vidljivoj stvarnosti kako je razumijemo mi u svijetu smrtnika.

Da je za Andrića Boka više od krajolika pokazuju njegove brojne misli, pa i ova iz posljednjeg teksta o Njegošu povodom 180 godina od njegovog rođenja: „Da, šta je ova Topla? A šta je ova pregršt slane vode što blešti razlivena ispod Igala? Malo mora za onoga ko mora nema, i u isti mah sva svetska mora i okeani, sve veze i plovidbe i susreti koji se u lukama i na pučinama mogu doživeti, sva otkrića i saznanja koja su čoveku pristupačna. I miris i ukus doživljaja. I brodolom bez svedoka, traga i glasa, i pobedonosni povratci, sa suzama i osmesima i neopisivom radošću trijumfa.“ (I. Andrić, Trenutak u Toploj, 1963).

Dr Milijana Kandić Simonović rođena je u Kotoru, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu i istorije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu je upisala 1988. Magistrirala je, a potom, 2016. godine, i doktorirala nauku o književnosti na polju odnosa poezije i slikarstva. Objavila dvije monografije iz naučne oblasti intermedijalnih istraživanja, kao i više naučnih i stručnih radova. Nakon višegodišnjeg metodičkog iskustva na matičnom fakultetu, trenutno radi kao profesor na katedri za slavistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Lođu u Poljskoj.

Filmska umjetnost u službi zaštite baštine – nebriga društvene zajednice i institucija zaduženih za očuvanje baštine

Filmska umjetnost u službi zaštite baštine – nebriga društvene zajednice i institucija zaduženih za očuvanje baštine
Palata Ivelića- foto M.D.P.

Čitav Festival etnološkog filma je određena vrsta vapaja, krika, urlika, molbe, poziva da se nešto učini – Risan je prebogat nasljeđem i prezapušten unutar tog nasljeđa, ističe reditelj Vladimir Perović



Zadužbina Ljubatovića- Dom za uboge i slijepe, Dom kulture i Palata Ivelića u Risnu našli su se “na tapetu” programa Festivala etnološkog filma u Risnu. Kako i ne bi – dovoljan je samo pogled na pročelje zapuštene Palate Ivelić, u čijoj se scenografiji održavaju program Festivala, a ispod čijih klimavih zidina se okuplja brojna publika svih generacija, pa bi i malo dijete shvatilo da domaćin ne brine o građevini predaka i ne misli na budućnost. Letimičan pogled u unutrašnjost daje uvid u katastrofalno stanje u kojem se palata nalazi.

U pitanju je nebriga društvene zajednice, Opštine Kotor, Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore i drugih ustaniva i  institucija sistema, zaduženih za očuvanje baštine.

Festival etnološkog filma je u organizaciji tima NVO Medaur pokrenuo ključna pitanja obnove bogatog kulturno-istorijskog naslijeđa Risna.

Društvena zapuštenost – briga festivalskih entuzijasta

Palata Ivelića- foto M.D.P.

U sklopu aktivnosti FEF-a do Palate Ivelića su dovedeni stručnjaci- konzervatori, arhitekte, koji su se uvjerili u decenijsku zapuštenost ovog spomenika kulture,  čije kameno tkivo vidljivo razara korijenje bršljena, a stabla smokava polako osvajaju njegovu unutrašnjost.

U tom smislu održani su predavanje i ko-kreativna radionica mladih arhitektica- Nataše Janković i Bojane Kokotović, koje su promišljale o temi obnove bivšeg Doma za uboge i slijepe/Zadužbine Ljubatovića.

-Ono što smo takođe odradili, a smatramo vrijednim, je to što smo okupili  konzervatore, arhitekte, ljude iz struke iz privatnog sektora, njih desetoro  koji su održali zatvorenu radionicu, na kojoj su obradili  tri prijedloga koia su se učinili najhitnijim. Jedan se tiče neophodnosti za procesom mapiranja kulturnih dobara, jednog cijelog pejzažnog stanja, šta sve treba zbrinuti, šta sve treba obnoviti, šta sve treba revitalizirati, kaže Iva Malešević iz organizacionog tima FEF-a.

Palata Ivelića- foto M.D.P.

Drugi proces, dodaje Iva, bio bi jedan dugoročan rad na obnovi, rekonstrukciju, adaptaciji Palate Ivelić u prostor jednog Muzeja Risna.  Briga o jednom takvom kulturnom dobru je i opštinski i državni posao,  a sa Festivala iskazuju brigu, upućuju apel, u namjeri da zainteresuju sve aktere koji su zaduženi za proces obnove za to, a ima ih dosta.

Smeće unutar palate – Palata Ivelića- foto M.D.P.

-Treća stvar je vezana za prostornu rekonstrukciju, adaptaciju Doma kulture, da on postane mjesto u kome može da se desi jedna građanska i kulturna aktivacija, poručuje Malešević.

Ove godine skupila se ekipa fantastičnih mladih ljudi: Radovan-Raša Ognjenović, Iva Malešević, Jelena Čečur, koji su uz filmske projekcije organizovali  veliki panel sa stručnjacima koji se bave revitalizacijom, obnovom arhitektonsko-urbanističkog nasljedja, zaštitom i konzervacijom.

Ruševine palate porodice Ivelić u Risnu

-Čitav festival je određena vrsta vapaja, krika, urlika, molbe, poziva da se nešto učini – Risan je prebogat nasljeđem i prezapušten unutar tog nasljeđa. Na nadležnima je da nešto urade, krećemo od opštine, pa idemo dalje, poručuje doajen dokumentarnog filma Vlado Perović, reditelj, selektor i osnivač Festivala etnološkog filma u Risnu.

Nadamo se da će ove aktivnosti imati odjeka, kao što ga ima i kvalitet Festivala, te da će naići na praktičnu podršku državnih ustanova i institucija sistema.

/M.D.P./

Rusija dronovima napala Kijev, a Ukrajina naftovod Družba

0
Rusija dronovima napala Kijev, a Ukrajina naftovod Družba
Ruski napad dronovima na Kijev – Foto: Thomas Peter / REUTERS

Rusija je noćas izvela napad na Kijev, pri čemu su ostaci srušenih dronova izazvali požar na krovu 16-katne stambene zgrade. Svjedoci su čuli niz eksplozija koje su zatresle grad, a za veći dio odgovorne su aktivnosti protuzračne obrane.

Ruski zračni napadi bili su jutros i na zapadnu Ukrajinu, blizu granice s Poljskom, zbog čega su aktivirani poljski i saveznički zrakoplovi kako bi se osigurao poljski zračni prostor.

Ukrajina: Napali smo naftovod Družba u ruskoj regiji Brjansku

Hrvatska – Pomorska policija najviše postupala zbog nepropisnog glisiranja

0
Hrvatska – Pomorska policija najviše postupala zbog nepropisnog glisiranja
Jadran glisiranje – Foto Božidar Vukičević/HANZA

Od početka juna do kraja avgusta u hrvatskim obalnim županijama pomorska policija zabilježila je 2479 prekršaja, što je gotovo 250 više u odnosu na isto razdoblje lani. Najviše je bilo nepropisnog glisiranja, a statistika pokazuje da u kršenju propisa na moru prednjače stranci.

U ljetnim mjesecima 2025. prekršajno je prijavljeno ukupno 2338 osoba, dok ih je godinu ranije bilo 2152. Od ukupnog broja prijavljenih ove godine, 694 su hrvatski državljani, a 1644 stranci. Lani je broj domaćih prijavljenih bio nešto niži (587), a stranih gotovo jednak (1.565).

Geografski gledano, najviše prijavljenih evidentirano je na području Policijske uprave splitsko-dalmatinske (656), a zatim primorsko-goranske (519). Lani je, pak, primorsko-goranska policija imala najveći broj prijava (571), dok je splitsko-dalmatinska zabilježila njih 445.

Glisiranje i dalje najveći problem

Od ukupno 2479 prekršaja zabilježenih u tri ljetna mjeseca, njih čak 1998 (80,6 posto) odnosi se na pomorske prekršaje. Najzastupljeniji je prekršaj nepropisnog glisiranja, koji je sam činio više od polovice svih prijavljenih slučajeva. Policija je evidentirala 1384 takva prekršaja, što je 55,8 posto ukupnog broja.

Za usporedbu, prošle godine zabilčježeno je 1366 slučajeva glisiranja, odnosno 61 posto svih prekršaja. Riječ je o vožnji motornim brodicama ili jahtama velikom brzinom na udaljenosti manjoj od 300 metara od obale, čime se ugrožava sigurnost kupača i drugih sudionika u pomorskom prometu. Najmanja kazna za ovakav prekršaj je 400 eura, dok maksimalna može dosegnuti čak 6636 eura.

Drugi po učestalosti su tzv. ostali pomorski prekršaji poput prekrcaja putnika ili tereta, neposjedovanje propisanih dokumenata ili nepropisno sidrenje. Ove godine ih je bilo 446, što čini gotovo 18 posto ukupnog broja, a lani ih je evidentirano 272.

Uz pomorske prekršaje, pomorska policija evidentira i prekršaje iz svoje primarne nadležnosti. Tako je tijekom ljeta 2025. godine zabilježeno 462 takva slučaja, što je 18,6 posto ukupnog broja. Prošle godine bilo ih je 444, odnosno gotovo isti udio.

Riječ je o prekršajima koji se odnose na Zakon o osobnoj iskaznici, Zakon o osiguranju, Zakon o strancima i druge propise.

Policija: Naš posao nije samo kažnjavanje

Iz Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) naglašavaju da je primarna uloga pomorske policije nadzor i zaštita državne granice na moru, odnosno vanjske granice Europske unije.

Za pojedine prekršaje vezane uz sigurnost plovidbe ili ribarstvo policija ima posebna ovlaštenja koja im dodjeljuju resorna ministarstva.

Podsjećaju i da o sigurnosti na moru brinu i druga nadležna tijela, poput lučkih kapetanija, ribarske inspekcije, carinske uprave, obalne straže i državnog inspektorata. Policija tako nema potpuni uvid u sve prekršaje i kazne, već samo u svoj dio djelovanja.

Na pitanje o naplaćenim novčanim iznosima, iz MUP-a odgovaraju kako ne vode evidenciju o prihodima od kazni. Također, ne postoji detaljna statistika o spolu počinitelja, broju maloljetnih osoba, recidivistima ili slučajevima u kojima su izrečene najviše kazne.

Kako bi se povećala učinkovitost nadzora, policija svakodnevno provodi analizu rizika i planira aktivnosti na temelju operativnog područja. U tome im pomažu i tehnički sustavi za nadzor mora, koji omogućuju bržu reakciju i bolju kontrolu pomorskog prometa.

Dogovorili se Primorac i Jadran: Janović dvije godine na Škveru

0
Dogovorili se Primorac i Jadran: Janović dvije godine na Škveru
Janović – Foto: VPSCG

Mladi crnogorski vaterpolista Srđan Janović naredne dvije sezone igraće za Jadran M:tel.

To je epilog dogovora Novljana i Janovićevog matičnog kluba Primorca nakon što je postalo jasno da sin legendarnog asa Nikole Janovića želi da karijeru nastavi na Škveru.

Bilo je tu pravnih peripetija, dileme da li Janović mora da potpiše profesionalni ugovor sa Primorcem ili može nesmetano da promijeni klub, na kraju su se dva kluba dogovorila.

Nađeno je kompromirno rješenje i zaustavljena nova bura u crnogorskom vaterpolu.

Janović je prvo sa Primorcem potpisao ugovor na tri godine, a vicešampion Crne Gore ga je potom proslijedio Jadranu na neku vrstu dvogodišnje pozajmice. I već je zadužio opremu aktuelnog prvaka s kojim je otputovao u Beograd na turnir “Vlaho Bato Orlić”.

U ugovoru Janovića i Primorca stoji da je mladi vaterpolista obavezan da treću i posljednju godinu ugovora odigra u kapici Primorca. Mada ni to ne mora da se desi ako se u međuvremenu pojavi neki klub (može to, naravno, biti i Jadran) koji bi u ljeto 2027. Kotoranima platio obeštećenje i angažovao Srđana…

Janović je 2024. izabran za najboljeg mladog sportistu Crne Gore. Te godine je sa Primorcem postao prvak Crne Gore, kasnije je osvojio i Kup, a odličan nastup je imao i sa mlađim selekcijama Crne Gore.

Tako je sa U18 osvojio bronzu na Mundijalu u Argentini, potom i srebro sa U19 na Evropskom prvenstvu na kojem je proglašen za najboljeg igrača.

Početkom ove godine je debitovao za A selekciju na kvalifikacionom turniru za Svjetski kupu u Rumuniji, ali je igrao sve manje za Primorac…

Sada je došlo do rastanka, makar na 24 mjeseca…

Tijelo Kanađanina dvije godine bilo u hladnjači KBC-a u Kotoru

0
Tijelo Kanađanina dvije godine bilo u hladnjači KBC-a u Kotoru
Bolnica Kotor foto Boka News

Kanadski državljanin David Barry Newell (1947. godište) iz Sidneja, koji je preminuo 29. avgusta 2023. godine u Kliničko-bolničkom centru u Kotoru sahranjen je tek 2. septembra ove godine, i to tek nakon što se bolnička hladnjača pokvarila zbog čega je prijetila opasnost pojave zaraze, piše današnja Pobjeda.

Tijelo preminulog koje je bilo u fazi „pucanja“ u posljednjem času premješteno je i odvezeno u Tivat gdje je sahranjen u tamošnjoj grupnoj grobnici jer u takvoj grobnici u Kotoru nije bilo mjesta.

Kako Pobjeda saznaje, kanadski državljanin je bio pacijent u KBC Kotor, a nakon njegove smrti nastao je problem jer ga se porodica odrekla i odbili su da preuzmu tijelo i obave sahranu. Navodno direktor KBC Kotor je svakog mjeseca pisao raznim institucijama kako bi riješio taj slučaj, ali odgovora nije bilo.

Sagovornik Pobjede kaže da je nakon kvara bilo izvjesno da bi tijelo u hladnjači, koja ne funkcioniše, mogao dovesti do katastrofalnih posljedica u kotorskoj bolnici u smislu pojave i širenja zaraze. Situacija je bila alarmantna i moralo se brzo reagovati, a prema saznanjima Pobjede problem je riješen tako što je na kraju kanadski državljanin sahranjen u Tivtu.

Pobjeda nije mogla dobiti više informacija o tom slučaju, a u narednim danima tražiće odgovore od nadležnih institucija, KBC-Kotor, Ministarstva socijalnog staranja i Centra za socijalni rad.

/.K./