Zaista, velika je šteta što dobar dio mlađih generacija (čast izuzecima) usljed poplave kiča i šunda u mas medijima, zbog zarobljenosti društvenim mrežama, ostaje uskraćen za ono što je neka moja generacija, odnosno mi rođeni 70 i neke imala. Dobru literaturu, kvalitetan obrazovni program.  Ili strip koji je takođe stekao status umjetnosti.

Vjerovatno bi i tamo pronašli brojne socijalne anomalije među manje ili više devijantnim ličnostima, koje se na žalost tako stvarno preslikavaju na našu svakodnevnicu. Na mnogo smisleniji i zdraviji način od onog koje nam nude razne indvidue sumnjivih moralnih i intelektualnih kapaciteta, a koji su preplavili čelne pozicije u “našem malom mistu”.

Baš kao što potpisnika ovih redova rukovodstvo Opštine Tivat neodoljivo podsjeća na grupu TNT iz sjajnog stripa Maks Bunkera i Magnusa (Lučano Seki i Roberto Raviola) – “Alan Ford”. S jednom ogromnom razlikom. Likovi koji čine grupu TNT su izuzetno simpatični i izmišljeni, a ovi likovi koji vode naš grad na žalost su i te kako stvarni. I mnogo više tragični nego komični.

Naime, Grupa TNT radi i djeluje u “najsmrdljivijoj cvjećarnici na svijetu” u kojoj se prodaje sve sem cvijeća. Njihov “Bog i batina” se odaziva na ime Broj 1, i jedini ne živi sa ostatkom grupe. Iz svog tajnog skrovišta diriguje zakulisnim operacijama, a glavno oružje ovog “Metuzalema” koji je prošao sve bitke od Trojanskog rata, do nuklearnih katastrofa (i što je za ovu priču naročito važno, uvijek bio na pobjedničkoj strani) je mala crna knjižica u kojoj čuva podatke o svim nezakonitim radnjama svojih potčinjenih. Time ih drži u šaci, bogati se na njihov račun, potkupljuje potkupljive, ucijenjuje “nestašne” i plaši kukavice.

Njemu uz rame je Sir Oliver, engleski džentlmen i prvoklasni lopov. Njegova su strast  nakit, skupa kola i kocka. Čuven je po rečenici: Halo Bing! Kako brat? Cijena… prava sitnica!

Baš kao što je cijena i našim plažama, sekama i mandraćima za nekog ko ih ne poznaje: prava sitnica.

Živopisnu grupu upotpunjavaju Šef (to mu je samo titula na papiru, a u stvarnosti se ne pita ama baš ni oko čega) i Jeremija koji boluje od 1001 bolesti. Obojica su u stanju hibernacije, a ožive samo kad se dijeli plijen.

Naravno, neizbježna faca ove tajne organizacije je i Bob Rok, poznat po ogromnom nosu kojeg često tura tamo gdje mu nije mjesto i po tome što umije ponekad ( kad mu je lični interes ugrožen) da se usprotivi Broju 1, ali i da dobije štapom po glavi. To je ovom momku, poznatom i po nadimku “Štakor”, dovoljno da se “opameti” i vrati u bijedu sopstvene isfrustriranosti.

Lik po kojem je roman i nazvan, Alan Ford, je moralna, ali priglupa individua koja lako potpada pod uticaj drugih, baš kao i nekadašnji avijatičar Grunf.  Svi oni se, dok se Broj 1 kupa u novcu, otimaju oko jednog dolara i glođu koske koje im pretpostavljeni baca sa stola.

Naravno ne smije se zaboraviti ni “partijski špijun” papagaj Klodovik, pas Nosonja koji se najbolje snalazi kao  prosjak. I naravno alkoholičar Superhik, koji živi moto tako prepoznatljiv ovom našem vremenu: “kradem siromašnima da bih dao bogatima”…

Tu je i opasna Margo, žena sa hiljadu licu. Nezaboravne Orvelovske svinje, koje imaju ulogu gradskih vjećnika, smušeni i nesposobni  policijski inspektor  Brok…  Svi oni upotpunjuju sliku jednog nezdravog društva tako bliskog našem vremenu. Prepoznatljivom po zakonu kratke pameti i dugog kalibra.

I tako dok grupa TNT  preživljava u  zadivljujućim pričama svojih genijalnih tvoraca i tjera nam osmjeh na lice mnogi žive živote koje im slične ličnosti u stvarnom životu kreiraju. Od njihovog djelovanja najradije bi zaplakali.

I na kraju, ali ne i najmanje važno… Ako se neko, krajnje samoljubljiv i nesimpatičan,  prepoznao u jednom od ovih simpatičnih likova sasvim je slučajno. A možda i nije…

/dr Andrija Petković-Bokeški Forum/