Crna Gora neće povući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, poručio je predsjednik Milo Đukanović u intervjuu za Tanjug.
Milo Đukanović
Ističe da masovni protesti zbog Zakona, koje vidi kao u suštini političke, mada “obučene” u crkveno ruho, sa naglašenim prosrpskim predznakom, ne mogu ugroziti vlast, niti politiku koju vlast vodi.
“Da smo smatrali da taj Zakon treba da bude povučen, sigurno ga ne bismo donosili. Sve argumente koje smo čuli protiv tog Zakona, čuli smo u prethodne četiri godine”, kaže Đukanović.
Ovo je važan period emancipacije Crne Gore, napominje Đukanović, i kako dodaje treba stvoriti sve institucionalne pretpostavke za dalji državni i duhovni razvoj crnogorskog društva, pa i obnovu, kako kaže, autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.
Na pitanje Tanjuga – ako nema povlačenja zakona, koji je izazvao proteste i veliko nezadovoljstvo vjernika SPC i građana srpske nacionalnosti, koji su taj zakon doživjeli kao nepoštovanje njihove volje, a time i prava – na koju vrstu dijaloga Vlada Crne Gore poziva SPC, Đukanović kaže: “Na razgovor kako implementirati taj zakon”.
Država ne otima imovinu SPC
Ističe da je na sceni mnogo manipulacija, a osnovna je, kaže, ta da je ovaj Zakon legitimisao namjeru države da otme imovinu SPC u Crnoj Gori.
“Riječ je o brutalnoj izmišljotini i zamjeni teza”, kaže Đukanović i navodi da je imovina SPC zapravo imovina države Crne Gore, a da je uzurpirana u periodu od 1986. do 2000.
O tome, tvrdi, svjedoče “neupitne istorijske činjenice”.
Zakon, dodaje, neće ugroziti vjerske slobode srpskog naroda u Crnoj Gori, niti će im uskratiti pravo da koriste crkve i manastire, koje je i do sada koristila Srpska pravoslavna crkva.
Potrudiće se, kaže, da sa ciljevima ovakve svoje politike objektivno upoznaju svakog građanina Crne Gore. “A oni, naravno, imaju demokratsko pravo da se zalažu za svoja uvjerenja, uključujući proteste i okupljanja u organizaciji crkve”.
Crnogorski predsjednik navodi da mu je “žao što je dio srpskog nacionalnog korpusa u Crnoj Gori zaveden upornom, veoma grubom, a u suštini inferiornom političkom manipulacijom lidera prosrpskih partija”, nezadovoljnih, kako kaže, što su 30 godina kontinuirano doživljavali izborne i političke poraze.
Oni, kaže Đukanović, svjesni svoje nekonkurentnosti traže “alternativni teren političkog djelovanja, izmišljajući ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori i namećući se kao njegovi tobožnji zaštitnici”.
Beograd nije uzdrmao Crnu Goru
Na pitanje kako vidi optužbe jednog dijela crnogorske vlasti na račun Beograda, pa i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da stoje iza pokušaja da se uzdrma politička scena Crne Gore, odnosno da li predsjedniku Srbije zamjera što podržava prava Srpske pravoslavne crkve, a time i volju, odnosno prava srpskog naroda u Crnoj Gori, Đukanović kaže da Beograd nije uzdrmao Crnu Goru.
“Od strane državnih zvaničnika Crne Gore nije bilo nikakvih uvredljivih tonova, niti neprijateljskih poruka. Dakle, nema nikakvog uznemirenja, niti osjećaja nestabilnosti, mi samo obavljamo svoje državno-političke odgovornosti”, ocjenjuje Đukanović.
Otvoreni poziv Vučiću
Na pitanje da li namjerava da posjeti Srbiju, s obzirom na to da mu je takav poziv javno uputio Aleksandar Vučić, odnosno može li predsjednik Srbije očekivati sličan poziv, pošto mu je na neki način upućena poruka da nije dobrodošao u privatnu posjetu na Badnji dan u Crnu Goru, Đukanović kaže da je spreman na razgovor.
“Znam da imam otvoren poziv. Isti takav otvoren poziv ima i predsjednik Vučić. Prema mom sjećanju, predsjednik Crne Gore je posljednji bio u zvaničoj posjeti Srbiji, što znači da bi sada trebalo da predsjednik Srbije posjeti Crnu Goru”, podsjeća Đukanović.
Dodao je da je u svim razgovorima koje su do sada imali on i Vučić, potencirao otvorenost tog poziva.
Od ukupno 1.971 u zakonskom roku podnijetog zahtejva za legalizaciju bespravnih objekata u Tivtu, do kraja prošle godine prihvaćeno je njih 36, pa je izdato i toliko riješenja o legalizaciji. Po tom osnovu je od investitora tih objekata naplaćeno 93.614 eura naknade za uređenje građevinskog zemljišta – popularnih komunalija.
Ipak, proces legalizacije u Tivtu zastao je, kako se navodi u Izvještaju o stanju uređenja prostora za 2019. koji je usvojen na posljednoj sjednici lokalnog parlamneta, zbog toga što je u međuvremenu Ustavni sud Crne Gore donio Odluku kojom se ukida odredba člana 66. stav 3. Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata. Po nalaženju Ustavnog suda, zakonodavac njome nije propisao kriterijume na osnovu kojih će se izvršiti oslobađanje od plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, „čime se omogućava neprihvatljivo područje arbitrarnosti u postupanju nadležnog organa jedinice lokalne samouprave prilikom uređivanja tog pitanja.“ Budući da se i drugi propisi po kojima se obračunavaju istovjetna umanjenja komunalija i za legalizaciju bepsravnih objekata „naslanjaju“ na od Ustavnog suda ukinutu odredbu Zakona o uređenuu prostora i izgradnji objekata, to se odrazilo na značajno usporavanje procesa njihove naknadne legalizacije i u opštini Tivat. Uz to, kako piše u Izvještaju, problem je i nedovoljna kadrovska popunjenost Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj Ooptine Tivat koji se bavi ovim poslom, kao i neposjedovanje adekvatnog programa – softvera za vođenje dokumentacione osnove u prostoru, koji bi pomogao u praćenju i sumiranju podataka značajnih za procedure koje slijede (orto foto snimak, lista bespravnih objekata).
Inače, pored 1.971 u zakonskom ruku podnešenog zajtjeva za legalizaciju, Opštini Tivat je mimo tog roka stigao još ukupno 141 zahtjev investotora i vlasnika na divlje građenih ili dograđivanih objekata, a koji sada žele da ih uvedu u zakonske tokove. Međutm, od ukupno 1.971 blagovremeno predatog zahtjeva, samo njih 43%, odnosno 843 zahtjeva bili su kompetirani sa stanovišta posjedovanja cjelokupne potrebne dokumentacije. Bez ikakve dokumentacije je predato 648 zahtjeva, a sa potvrdom iz Katastra da je Elaborat izvedenog stanja predat na ovjeru ovom organu, predato je dodatnih 480 zahtjeva.
Krašići – foto Boka News
Prema evidenciji zahtjeva objavljenih na sajtu lokalne uprave, nelegalne objekte na području Opštine Tivat pored ostalih, podigli su i bivši gradonačelnik i aktuelni predsjednik lokalnog parlamenta u tom gradu Ivan Novosel (DPS), bivši gradonačelnik i aktuelni visoki funkcioner Ministarstva vanjskih poslova Dragan Kankaraš (DPS) nekolicina visokopozicioniranih službenika lokalne uprave, više odbornika, policijski, komunalni, pa čak i bivši građevinski inspektori, brojni istaknuti ovdašnji biznismeni, ugledni ljekari, umjetnici, sportisti, ali i bliski srodnici bivših čelnika Opštine…
Od ukupno blagovremeno podnijetih zahtjeva za legalizacuju najviše – njih 1.576, odnosi se na ozakonjenje na divlje sagrađenih ili dograđenih stanbenih objekata, za legalizaciju stambeno-poslovnih objekata je 69 zahtejva, poslovnih objekata 48, a za pomoćne i druge objekte je podnešeno 278 zahtejva.
Trideset i šest u međuvremenu prihvaćenih zahtejva za legalizaciju odnose se na 27 stambenih, 7 pomoćnih i po jedan stamneno-poslovni, odnosno poslovni objekat.
Obustavljeno je 12 postupaka, a donešeno je i ukupno 215 riješenja o prekidu postupka legalizacije. Od toga je u 196 slučajeva prekid na snazi do donošenja Plana generalne regulacije Crne Gore kojeg država tek treba da donese, pa se u tom slučajevima najmanje još dvije godine neće znati hoće li ti objekti moći da se uklope u plansku dokumnetaciji ili će se morati rušiti. Do usvajanja planskog dokumenta nižeg ranga od Plana generalne regukacije, prekinuto je 15 postupka za legalizaciju bespraavnih obkeata u Tivtu, a 4 zahtjeva prekinuta su do momenta riješavanja imovinsko-pravnih odnosa na tim parcelama i objektima.
Urbanom riječkom Operom industriale i sa više od 70 događanja na više od 30 različitih lokacija u središtu grada, programom koji će trajati 24 sata, Rijeka 1. februara otvara godinu u kojoj postaje najzanimljiviji europski grad
Mobilizacija kulture u organizaciji i u sudjelovanju, puna srca i dobre energije, kakva dugo nije viđena događa se u Rijeci 1. februara 2020. na otvorenju Europske prijestolnice kulture. To je dan koji valja unijeti u osobne kalendare i onda doći u Rijeku, spustiti se u centar grada i biti dio najvećeg kulturnog tuluma koji traje 24 sata i nudi mnoštvo događanja za sve uzraste, ukuse i želje.
Rijeka 1. februara ulazi u godinu u kojoj postaje jedan od najzanimljivijih gradova Europe jer u 365 dana nudi više od 600 kulturno-umjetničkih događanja.
Rad i ponos, bunt i avangarda, nasljeđe i tradicija
Opera industriale – središnji je program otvorenja koji se u 19 sati događa u Riječkoj luci. U njemu Rijeka odaje poštovanje svojim radnicima, umjetničkoj avangardi i tradiciji kraja koji je okružuje te ujedno podsjeća na temeljne društvene vrijednosti na kojima je izgrađena moderna Europa. Luka predstavlja snažnu identitetsku točku Rijeke. U povijesti i sadašnjosti grada ona je simbol otvorene i moderne Rijeke pa izborom ovog prostora za središnji program otvorenja EPK, Rijeka šalje poruku o važnosti razumijevanja Luke različitosti koja počiva na prihvaćanju jedra svih boja.
Opera industriale nastala je prema glazbenom predlošku riječkog umjetničkog dvojca JMZM (Josip Maršić i Zoran Medved) u orkestraciji hrvatskog kompozitora, maestra Frana Đurovića, a izvest će je gotovo stotinu i pedeset izvođača, te nekoliko tisuća ljudi u publici, dok režiju programa potpisuje Dalibor Matanić.
24 sata kulture, zabave, urbane glazbe, humora, plesa…
Uz središnje događanje u Riječkoj luci, program otvorenja Europske prijestolnice kulture donosi i 24 sata sjajnog provoda na riječkim ulicama i trgovima, u kafićima i klubovima. Više od 70 događanja na preko 30 lokacija u centru grada priprema se u organizaciji nevjerojatno velikog broja udruga, poduzetnika, umjetničkih organizacija i pojedinaca. U tom programu nastupa oko pet stotina izvođača, a možda i više. Rijeka 1. veljače postaje mjesto koje zadovoljava sve uzraste, ukuse i želje.
U jutarnjem i prijepodnevnom dijelu programa, dominiraju plesne, dramske i glazbene izvedbe te nastupi dječjih zborova, vokalnih skupina i plesača odnosno plesačica. Posebno će biti zanimljive dnevne pop up izvedbe na neuobičajenim mjestima poput pjevanja ili plesa na Riječkoj ribarnici, ali i poput anti-turističke ture riječkim turističkim autobusom. Oko 20-ak dramskih umjetnica uključeno je u prijepodnevna i dnevna događanja U zborske i vokalne nastupe uključene su sve generacije – od djece do umirovljenika.
Rijeka 2020. foto T-portal
Već u popodnevnim satima na određenim lokacijama započinju nastupi DJ-eva kojih u ukupnom programu, uključivo i večernja događanja po klubovima – ima više od 30. Posebno se među njima izdvaja DJ Nicky Siano, vlasnik i dizajner prostora koji se smatra prvim njujorškim disko klubom, THE GALLERY i prvi resident kluba STUDIO 54.
Također, već popodne kreću koncertni nastupi, rock, pop, jazz i blues izvođača i bendova a ukupno u cijelom danu uključivo i večernje nastupe po klubovima u Rijeci nastupa preko 60 grupa koje donose rock, pop, elektro i jazz glazbu. U Pogonu kulture nastupat će tako Jonathan, Parafi, Fit, Denis&Denis, u klubu Život Elektro pop duo The Siids, u klubu Crkva tech house kolektiv Deep’n’Delicious. Više izvođača nastupa u Palachu u organizaciji RiRocka, a na brojnim drugim lokacijama redaju se nastupi Marka Tolje, Duška Jeličića Bonace, Šajete, Izeta Medoševića, Marinade… uopće – koncertna ponuda u gradu bit će toliko raznolika žanrovski i izvođački da u njoj zaista mogu svi uživati.
Svjetlo i buka – Riječka luka
Pauza u nastupima na ulicama trgovima i klubovima traje samo za vrijeme središnjeg programa otvorenja u Riječkoj luci, od 19 do 20.30 sati kada se sva publika seli na gatove lučkog bazena odakle će pratiti izvedbu Opere Industriale.
Ova velika urbana opera koja se izvodi na otvorenom donosi zvukove grada, industrije i buke, glazbu i efekte koji nastaju kombinacijom svjetlosti i tame te snažne simbole Rijeke i Europe. Varioci, iskre, buka brusilica, limovi i željezarija – simboli su radništva i radnika koji su s ponosom gradili Rijeku. Kuća ekstremnog muzičkog kazališta Damira Bartola Indoša s Rumoristima na specifičnim instrumentima – šahtofonima u izvedbi se dotiče velikog riječkog umjetnika koji je snagom svoje pisane riječi najavio dolazak europske avangarde – Janka Polića Kamova. Program otvorenja donosi energiju njegovih stihova čime Rijeka pečati europski relevantnu poziciju ovog svog velikog pisca. U izvedbi sudjeluje i posebno atraktivan finski zbor muškaraca koji vrište, zveckaju i viču – Mieskuoro Huutajat. Oni će donijeti simbole burne riječke povijesti u kojoj je ovaj grad, kao malo koji drugi, u samo posljednjih stotinu godina promijenio čak sedam država pod kojima se razvijao. Na velikoj pozornici nastupit će i dodatni mješoviti zbor Jeka primorja pod ravnanjem Igora Vlajnića te orkestar gudača i puhača sastavljen je od članova Orkestra opere HNK Ivana pl. Zajca. U izvedbu je uključen i ansambl od dvadeset riječkih gitarista i deset bubnjara te radnički orkestar brusilica, varioca i iskri. Oni nose energiju riječkog punka i rocka koja je u svoje vrijeme predstavljala buntovnu i hrabru Rijeku. Više svjetlećih posebno dizajniranih prostornih instalacija postavit će se na nekoliko lokacija u luci, a na lokacijama koje vode prema luci postavit će se prostorne instalacije – Kaleidoskopi. U programu sudjeluju i osvijetljene manje brodice i barke unutar akvatorija luke. Svoju središnju svečanost otvorenja Rijeka će završiti najsnažnijim zvukom koji je okružuje još od pradavnih vremena. Zvončari ogromnom bukom zvona – magičnim starim poganskim ritualom – tjeraju zimu i najavljuju proljeće u Europskoj prijestolnici kulture, novo doba u koje Rijeka ulazi 1. veljače 2020.
Nakon ove rapsodije zvuka, buke, svjetla i tame, nastavlja se program na trgovima i u klubovima, koji traje do ranih jutarnjih sati nedjelje.
Sistem e-Građani, koji trenutno broji 817.575 korisnika, od početka ove godine bogatiji je za još tri e-usluge. Jedna od novosti, barem koja se tiče turizma, je nova usluga putem “e-Nautika”.
Tako je od sada putem usluge „e-Nautika“ Ministarstva mora, prometa i infrastrukture HR, omogućena online prijava dolaska stranog plovila ili hrvatskog čamca u hrvatske teritorijalne vode, radi plaćanja i preuzimanja elektroničke potvrde o uplati naknade za sigurnost plovidbe.
Također, preko sustava e-Građani mogue je dobiti uvid u podatke upisnika brodova, informativni izračun naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu od onečišćenja te informativni izračun boravišne pristojbe koji plaćaju vlasnici ili korisnici plovila za sebe i za sve osobe koje noće na tom plovilu (nautičari).
Korisnicima sustava e-Građani sada je dostupno 66 elektroničkih usluga kojima se može pristupiti na web adresi http://e-gradjani.gov.hr.
Gledajući fotografije svojih roditelja i sestara koji su ubijeni u Auschwitzu, Szmul Icek dršće i oči mu se pune suzama. Iako je to bilo prije 75 godina, Icekova sjećanja na život i smrt u nacističkom logoru bolno su svježa.
Više od milion Židova ubijeno je u Auschwitzu, u tada okupiranoj Poljskoj.
Posljednji preživjeli sada su starci, ali i dalje žive s fizičkim i mentalnim ožiljcima užasa iz onoga vremena.
Otkako je logor oslobođen prije tričetvrt stoljeća, koža im se naborala, a istetovirani brojevi izblijedjeli.
Baš kao što blijedi kolektivno sjećanje na holokaust. Oni su posljednji svjedoci traumatičnih događaja koje neki antisemitski revizonisti sada, u 21. stoljeću, pokušavaju dovesti u pitanje.
I dok se Izrael priprema obilježiti 75. godišnjicu oslobođenja logora na svečanosti s brojim svjetskim državnicima, agencija AFP razgovarala je s desetak preživjelih i zapisala njihova svjedočanstva.
Neki su svoje priče ispričali hladno i detaljno, bez suza.
Drugi o tome jedva mogu govoriti, a nekima je sjećanje uništio Alzheimer. Dio ih i danas osjeća stid.
Icek (92), rođen u današnjoj Poljskoj, teško govori i prepušta supruzi da ispriča tragediju njegove obitelji.
Početkom 1942. njegove dvije sestre odgovorile su na obavijest zloglasne tajne policije Gestapoa da joj se djeca trebaju prijaviti kako bi zaštitila svoje obitelji.
“Otišle su i više ih nikad nisu vidjeli. Ne znaju što im se dogodilo”, rekla je Icekova supruga Sonia.
Icek je dugo godina svoj logoraški broj, 117 568, tajio od nje.
Nakon što je godinama živio u Belgiji, bračni par se skrasio u stanu u Jeruzalemu. Na zidovima u dnevnom boravku stari su obiteljski portreti.
Na jednom je Icekov otac, duge brade i s okruglim šeširom. Majka mu je imala podrezanu kosu kakva je bila moderna u ono doba.
Mjesec dana nakon što su mu sestre nestale, Nijemci su došli po ostatak obitelji. Roditelje, dvojicu braće i njega.
“Kada su stigli u Auschwitz i iskrcali se iz vlaka, oca je držao za ruku kao da je dječačić”, pripovijeda Sonia.
Nacisti su ih razdvojili. “Plakao je, želio je ostati s ocem. Ali Nijemac je rekao: ‘Ne, ti ideš onamo'”.
Bio je to posljednji put da je vidio oca, kojeg su poslali u plinsku komoru. I majka mu je ondje stradala, ali su oba brata, kao i on, preživjela.
Pepeo
Menahem Haberman, rođen 1927. u ondašnjoj Čehoslovačkoj, bio je tinejdžer poput Iceka kada je stigao u Auschwitz, gdje je odvojen od obitelji.
Njihovi se putevi nikada nisu ukrstili ni u logoru smrti ni u Jeruzalemu, gdje Haberman sada živi u domu umirovljenika.
Sjećanje mu je još uvijek britko. Pripovijeda kako su ga drugog dana boravka u logoru odveli na rub neke vode i dali mu lopatu.
“Ondje je bio kanal i morao sam sipati pepeo u vodu. Nisam znao što radim. Kada sam se vratio, pitao sam jednog iskusnijeg logoraša: ”Što sam učinio?”.
“Rekao mi je: ‘Cijela tvoja obitelj pretvorena je u taj pepeo četiri sata nakon dolaska'”.
“Tada sam shvatio gdje sam”, rekao je Haberman.
Gorak susret sa smrću bio je mu poticaj da preživi. “Rekao sam samome sebi da ne želim umrijeti ovdje, ne želim da mi pepeo pluta na vodi i kanalom putuje do rijeke”.
“Bio je ondje jedan čovjek koji je rekao na jidišu: ‘Oni koji nemaju snage raditi, završit će u dimnjaku. To je rečenica koju sam uvijek imao na umu”.
Iskustva posljednjih preživjelih, koji su bili djeca kada su odvedeni u logor smrti, duboko su utkana u njihovo biće.
“Svaki dan mislim o tome, posebno noću”, kaže Haberman.
“Sedamdeset i pet godina poslije, mi i dalje živimo s tim, ne zaboravljamo, ne možemo zaboraviti”.
Nacistička Njemačka ubila je šest milijuna Židova. Od toga 1,1 milijun u Auschwitzu, a Habermanu do danas nije jasno kako je uspio preživjeti.
“Poznavao sam ljude koji su bili bolji od mene, zašto su oni umrli, a ja nisam?”.
Glad
U predgrađu Tel Aviva, 91-godišnja Malka Zaken u malenom stanu ima mnogo lutaka. Iako je u poznim godinama, traume iz Auschwitza još su žive
“Kad sam bila djevojčica, majka mi je kupovala lutke”, rekla je prisjećajući se djetinjstva u Grčkoj s roditeljima i šestero braće i sestara.
“Ali nacisti su je spalili. Kada gledam lutke, sjetim se nje i svoga doma”. Sada dane uglavnom provodi gledajući sapunice.
Sjeća se zlostavljanja u Auschwitzu. “Bile smo gole, a oni su nas tukli. Nikada neću zaboraviti koliko sam patila, nikada”.
“Kakav je to bio pakao! Ne znam kako sam preživjela”. Njezin broj, 76 979, još se vidi na naboranoj koži. Događaji iz logora dugo su je proganjali.
“Nakon oslobađanja, godinama nisam mogla spavati. Noću bi ležala i plakala”.
Osim straha da će završiti u plinskoj komori, Zaken se sjeća i gladi koja je logoraše pretvorila u hodajuće kosture.
Saul Oren (90), kojem je majka isto ubijena u Auschwitzu, također se sjeća nezamislive gladi koja je ondje vladala. “Davali su nam razvodnjenu juhu i to je bilo sve za cijeli dan. Ponekad bi dobili krumpir ili komadić kruha”.
Kaže da se nikada nisu usudili ni to malo pojesti odjednom. “Htjeli smo nešto sačuvati za kasnije jer smo mislili da možda nećemo moći podnijeti glad”.
I kad je izašao iz logora, glad ga je pratila.
Zbog približavanja Sovjeta nacisti su dio logoraša usred zime natjerali na “marš smrti” dublje u Njemačku ili Austriju.
“Marširali smo 12 dana, praktički bez jela. Kada smo stali u šumi, vidjeli smo uginulog konja i svi smo se bacili na njega. Svatko ga je zagrizao”, rekao je Oren.
Još jedan preživjeli, Danny Chanoch, tjednima je marširao u snijegu i grebao tlo u nadi da će iščeprkati ponešto smrznute trave.
Još uvijek ga proganjaju slike preživjelih kako jedu tijela logoraša koje su ubili nacisti.
“Nisu mogli podnijeti glad pa su jeli ljudsko meso”.
Eichmann
Chanoch je nakon Auschwitza odveden u logore Mauthausenu i Gunskirchenu, a oslobođen je kada mu je bilo 12 godina. Nešto kasnije, u talijanskoj Bologni, ponovno je spojen s bratom Urijem.
Danas živi u selu između Jeruzalema i Tel Aviva i na svoje iskustvo u logoru gleda filozofski.
“Ponekad se pitam kako bih mogao živjeti bez Auschwitza?”.
“Ukazao mi je na pravi put, da ne preskačem ništa i da radim ono što želim”, kazao je.
Novoosnovana Država Izrael brzo je usvojila zakone kojima se zločini protiv židovskog naroda, čovječnosti i ratni zločini kažnjavaju smrtnom kaznom.
Zakoni su iskorišteni za pogubljenje Adolfa Eichmanna, jednog od tvoraca tzv. konačnog rješenja, plana istrebljenja europskih Židova.
Eichmann je uhićen u Argentini 15 godina nakon rata, prokrijumčaren u Izrael i izveden pred sud.
Za Shmuela Blumenfelda (94), preživjelog iz Auschwitza s brojem 108 006, bio je to povijesni obrat.
Postao je jedan od Eichmannovih zatvorskih čuvara. “Jednoga dana kad sam mu nosio ručak, zavrnuo sam rukave kako bi mogao vidjeti moj tetovirani broj. Vidio ga je, ali se ponašao kao da nije”.
“Tada sam mu jasno pokazao broj i rekao mu: “Tvoji ljudi nisu završili posao. Dvije godine sam bio ondje i još sam živ”, kazao mu je Blumenfeld na njemačkom.
“Drugi put se žalio da ne može spavati jer je prebučno. Odgovorio sam mu da više nije u svom uredu nego u mom”.
U svome domu Blumenfeld čuva vreću sa zemljom prikupljenom na mjestima gdje su mu ubijeni članovi obitelji.
“Majka mi je rekla da nikada ne zaboravim da sam Židov i poslušao sam je”, kaže Blumenfeld.
Unatoč svojim godinama, Blumenfeld nastavlja putovati u Poljsku sa skupinama mladih Izraelaca.
Život
Iako joj je gotovo 95, Batcheva Dagan puna je energije i odlučna iskoristiti svoje iskustvo za educiranje novih naraštaja.
Kad je iz Auschwitza izašla živa, imala samo jedno na umu. “Reci ljudima”. Ona je radila u Birkenauu, susjednom logoru, u skladištu gdje su se gomilale cipele i druge osobne stvari logoraša.
“Ondje sam provela 20 mjeseci, 600 dana i noći”, rekla je Dagan. Zadaća joj je bila da spaljuje putne kovčege Židova koji su stizali u logor.
“Izračunajte koliko je to sekundi, a svake sekunde bojite se da ćete umrijeti. Nemate pojma što to znači, živjeti svaki trenutak s prijetnjom da vam je zadnji”.
Iz svoga iskustva nastoji izvući nešto pozitivno i prenijeti dalje.
“Ne prenosim samo užase holokausta, nego i lijepe stvari poput pomaganja jedni drugima, vrline da se podijeli komadić kruha, prijateljstvo.. Ostali smo ondje ljudi”.
Njihov osjećaj pobjede najviše stiže iz svakodnevnog života i gledanja kako novi naraštaji odrastaju.
“Živa sam… Patila sam, ali sam to nadjačala”, kaže Dagan.
Icek je godinama skrivao svoj tetovirani broj noseći duge rukave.
“Nije ga htio pokazati. Kao da ga je bilo stid. Rekla sam mu: ‘Bio si u logoru i moraš biti sretan što si se vratio'”, govori njegova supruga Sonia.
Sjedeći pored nje, Icek je prozborio samo dvije riječi: “Pobijedio sam”.
Dana 21. januara navršava se 77 godina od junačke pogibije narodnih heroja Nikole Đurkovića, Sava Ilića i prvoboraca Stijepa Šarenca, Danila Daša Pavičića, četiri najistaknutija člana MK KPJ Boke Kotorske.
Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, sa svojim udruženjima boraca NOR-a i antifašista Herceg Novi,Tivat i Kotor će obići mjesto pogibije na Podima kod Herceg Novog, položiti vijence i odati poštu ovim hrabrim ljudima. Ove godine organizator je Udruženje boraca NOR-a i antifašista Kotor.
21. januara 1943.godine preko 300 domaćih izdajnika,potpomognuti okupatorskim vojnicima su opkolili junake,koji su sa bombama u rukama, bez ikakvih izgleda za spas pokušali proboj i herojski pali za svoje ideale i slobodu svog naroda.
Veseleći se uspješnoj likvidaciji četvorice čelnih komunista i partizana, zagrljene su sluge okupatora na glavnom gradskom trgu u Herceg Novom, oko mrtvih junaka, zaigrale sramotno kolo uz taktove okupatorskih bajoneta.
Novljanin, simpatizer KPJ, Luka Cirigović, fotografisao je kolo,koje je narod nazvao “Krvavo kolo”. Tako je nastao autentičan i upečatljiv document o izdajnicima.
Komemoracija će se održati 21. januara 2020. godine sa početkom u 11 sati na mjestu pogibije na Podima i u 12 sati pored spomen kosturnice uz spomenik “BEZMETKOVIĆ” na Savini.
Sudeći prema najavama dva nacionalna avioprevoznika koji imaju duopol na toj liniji, Montenegro Airlinesa i Air Serbie, tokom narednog ljeta na raspolaganju putnicima biće do sada rekordan broj sedmičnih redovnih letova na relaciji Tivat-Beograd-Tivat.
Montenegro Ailrines je najavio da će u periodu od juna do spetembra uvesti još jednu svakodnevnu dodatnu rotaciju svojih aviona na ovoj veoma popularnoj liniji. Stoga će ukupan broj sedmčnih rotacvija MA-ovih aviona na liniji Tivat-Beograd, narednog ljeta biti 29, što je skoro trećinu više nego lani kada je crnogorska aviokompanija letjela 22 puta nedjeljno na ovoj relaciji.
Za MA su inače, letovi iz Tivta i Podgorice za Beograd najprofitabilnije i najprometnije linije na kojima je crnogorski nacionalni avioprevoznik lani zabilježio ukupan porast broja putnika od 3% u odnosu na 2018.
Air Serbia je lani između Tivta i Beograda tokom ljeta imala 22 sedmične rotacije, a za ovogodišnju sezonu za sada su potvrdili 24 rotacije, sa mogućnošču da se eventualno uvedu još dvije dodatne. Imajući u vidu da Air Serbija ljeti na toj liniji pored uobičajenih aviona tipa ATR-72 i airbus A-319, koristi i airbuse A-320 u tzv.gustom rasporedu , kapaciteta po 174 putnika, to pokazuje da će narednog ljeta Tivat-Beograd biti jedna od linija koja nuditi najveće raspoložive kapacitete putnicima na prostoru bivše Jugoslavije.
Sa dnevnih sedam do čak osam letova između dva grada, linija Tivat-Beograd će, isključujuči unutrašnji aviosaobračaj Rusije, biti druga po učestalosti u Istočnoj Evropi, nakon linije Varšava- Krakov u Poljskoj, i bez premaca u regionu bivše Jugoslavije.
U okviru IPA Interreg projekta “WELCOME” – program prekogranične saradnje za Italiju, Albaniju i Crnu Goru, koji realizuju Univerzitet Crne Gore – Institut za biologiju mora i Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom tokom zimskog perioda 2019. godine je sprovedena šesta terenska aktivnost vezana za sakupljanje otpada na unaprijed definisanim transektima na plažama u Budvi, Herceg Novom i Ulcinju. U Institutu za biologiju mora je sprovedena detaljna kategorizacija, procjena količine i vrste otpada i to u skladu sa međunarodno standardizovanim protokolima i metodologiji zasnovanoj na Okvirnoj direktivi o morskoj strategiji (MSDF).
Tokom zimskog uzorkovanja je sakupljena izuzetno mala količina otpada na svim plažama. U Ulcinju je sakupljeno ukupno 53 komada otpada ukupne težine 6.352 kg. U Budvi je sakupljeno 27 komada otpada ukupne težine 3.284 kg, dok je u Herceg Novom sakupljeno 52 komada otpada ukupne težine 5.102 kg.
Foto IBM
Dominantan otpad na svim transektima je bila plastika. U Ulcinju je 67.9% sakupljenog otpada pripadalo plastici, u Budvi 48.14%, dok je u H. Novom 74.73% otpada pripadalo plastici. Preostali otpad na sve tri plaže se uglavnom sastojao od metala, obrađenog drveta, papira i stakla. U Ulcinju ove četiri kategorije su imale udio od 26.41%, u Budvi 40.74% i u H. Novom 21.05%.
Foto IBM
Izdvojeno je i 10 dominantnih kategorija na sve tri plaže. Na prvom mjestu su bili plastični djelovi veličine od 2.5 cm do 50 cm sa ukupnom brojnošću od 24 komada. Na drugom mjestu su bila pakovanja od čipsa, smokija i raznih slatkiša sa ukupnom brojnošću od 18 komada, dok su na trećem mjestu bile limenke od pića sa ukupnom brojnošću od 16 komada. Pored ove tri kategorije najčešće vrste čvrstog otpada na plažama su bili: plastične čaše i poklopci, plastične flaše za piće, djelovi staklenih flaša, daske, plastična ambalaža za hranu.
Velika Britanija neće automatski deporovati građane Evropske unije koji nakon brexita neće na vrijeme zatražiti da ostanu u državi, rekao je petak Guy Verofstadt, koordinator Evropskog parlamenta za brexit.
Belgijski liberal se u četvrtak susreo s britanskim ministrima, uključujući Stephena Barclaya zaduženog za pitanje britanskog izlaska.
Rekao je kako je uvjeren kako će postojati prijelazno razdoblje za one koji se nisu prijavili za status stalnog boravka (settled status) do roka u lipnju 2021.
“Što će se dogoditi s tim ljudima čak i nakon isteka prijelaznog razdoblja? Neće biti automatske deportacije”, kazao je Verhofstadt za BBC radio.
Nakon isteka roka “imat će mogućnost prijaviti se i objasniti zašto to nisu mogli napraviti unutar normalnih procedura”.
Verhofstadtove tvrdnje potom je potvrdio i glasnogovornik britanskog premijera Borisa Johnsona.
Reuters je u studenom pisao kako Britanija prijeti da će deportirati državljane EU-a ako ne zatraže dozvolu za boravak te da će prijelazno razdoblje davati samo u iznimnim okolnostima.
Do kraja prošle godine se za boravak prijavilo 2,7 milijuna od procijenjenih 3,5 milijuna europskih državljana koji žive u EU-u.
Bruxelles je ranije ovaj tjedan objavio da je zabrinut zbog “proturječnih signala” o tome što će se dogoditi s onima koji se ne prijave na vrijeme.
Velika Britanija će EU napustiti 31. siječnja, nakon što je prošle godine dogovorila sporazum o izlasku, no za nju će vrijediti europska pravila do kraja 2020. u sklopu prijelaznog razdoblja koje je dogovoreno da bi se ublažio njezin izlazak.
Verhofstadt je rekao i kako europski državljani kojima je odobren ostanak žele dobiti neki konkretni dokument kako bi dokazali da imaju pravo boraviti u Britaniji. Otkrio je da London razmatra tu opciju.
Maškare su u petak navečer preuzele ključeve grada i zavladale Rijekom, a ovogodišnjom kraljicom Riječkog karnevala proglašena je Dora Pilepić iz riječke karnevalske udruge “Siti i pijani.”
Na tradicionalnoj uvodnoj priredbi Riječkog karnevala u Dvorani mladosti, u veselom raspoloženju i zabavi, kraljica je odabrana među ukupno šest kandidatkinja. One su, kako bi bile izabrane i dobile “Zlatni plašt”, publici morale dokazati poznavanje karnevalskih običaja te se iskazati šarmom, plesnim i glazbenim umijećem.
Uz izbor kraljice Riječkog karnevala i primopredaju ključeva grada, koje je od gradonačelnika Vojka Obersnela preuzeo meštar Toni, 37. Riječki karneval u petak je, na Dan svetog Antona ili Antonju, službeno počeo podizanjem pusta u naseljima Pašac, Pehlin i 0Zamet.
Trajat će do Pepelnice, 26. februara, kada će Pust “platiti” za sve loše u protekloj godini.
U programu karnevala, uz slogan “Budi što želiš!”, uslijedit će brojne maškarane zabave i razne manifestacije pod maskama, kao što su Maškarani auto-rally Pariz – Bakar, boardanje pod maskama u središtu grada, humanitarni maškarani bal, Dani smijeha u karnevalu i druga događanja.
Vesela Dječja maškarana povorka najavljena je za 8. veljače, a veliko finale Riječkog karnevala – Međunarodna karnevalska povorka u kojoj se očekuju domaće i inozemne tradicijske i urbane karnevalske grupe s tisućama maškara i brojnim alegorijskim kolima bit će 23. februara.
Ove godine program Riječkog karnevala će obilježiti i pojačati program Rijeke 2020 – Evropske prijestolnice kulture.
