I večeras u 17 časova u Herceg Novom će biti održani moleban i velika protestna šetnja povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Nakon molebana, litija će proći od Tople do Savine, a predvodiće je vladika zahumsko-hercegovački Dimitrije.
Tim povodom, biće privremeno izmijenjen režim saobraćaja u Njegoševoj i ulicama Save Kovačevića i Braće Grakalić, radi nesmetanog i bezbjednog prolaska molebne litije od crkve Svetog Vaznesenja Gospodnjeg do manastira Savina.
U periodu od 17.30 do 18.45 časova biće zabranjen saobraćaj za sva vozila na potezu od raskrsnice Njegoševe sa Ulicom Mića Vavića (“Novljanka”) do raskrnice ulica Braće Grakalić i Branka Ćopića (ispod manastira Savina).
Prije dva vijeka, zahvaljujući osvajačkim težnjama francuskog imperatora Napoleona I, na području današnjeg Crnogorskog primorja uradjeni su prvi organizovani hidrografski premjeri akvatorijuma Boke Kotorske koji se ubrajaju među prva naučno zasnovana hidrografska mjerenja u svijetu.
Početkom 19. vijeka najveći dio istočne obale Jadrana sa zaleđem dolazi pod vlast Francuza, a Napoleon koji je sa Jadranom imao dalekosežne planove, ovamo šalje svog najboljeg hidrografa i kartografa, Šarla Fransou Botam-Boprea (1766-1854) koji se danas u svijetu smatra za oca naučno utemeljene hidrografije. On se naime, u radu koristio novim metodama hidrografskog premjera, a osim geodetskih i hidrografskih mjerenja primjenjivao je i astronomska i geomagnetska mjerenja. Botam-Bopre, član francuske Akademije nauka i umjetnosti, glavni inženjer i zamjenik direktora Hidrografskog instituta francuske mornarice je inače, tokom svog plodnog 60-to godišnjeg naučnog rada mjerio i kartirao obale Atlantika, Sjevernog i Jadranskog mora, kao i obale Australije.
Rezultat njegove kampanje na Jadranu koja je sa prekidima trajala od 1806. do 1809. godine, je 15 novih pomorskih karata luka na Jadranu od Pirana do Splita, i dva lista sa panoramama, sve uvezano u rukopisni atlas „Resonnaissance hydrographique des ports du Royaume d` Italie siutes sur les cotes du Golphe de Venise commence” (Hidrografski prikaz luka kraljevine Italije smještenih uzduž obale Mletačkog zaliva). Jedan primjerak ovog rukopisnog atlasa i izvještaja o toku kampanje sa opisima područja koja su izmjerena, danas se čuva kartografskoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Charles Francois Beautemps Beaupre
Uslijed obnove francuskih neprijatejstava sa Rusima, Botam-Bopre je 1806. bio prisiljen privremeno obustaviti svoju kampanju i to kada se nalazio u Splitu. O tome francuski naučnik piše:
“U trenutku kada sam se spremio zaploviti prema Boki Kotorskoj, položaju za koji mi je njegova ekscelencija ministar pomorstva naročito zapovijedio da posjetim, gospodin generalni provider Dalmacije, maršal Marmon 20.septembra 1806 obavijestio me je da će ponovno započeti neprijateljstva sa Rusima, da je jedan engleski odred brodova upravo uplovio u Mletački zaliv (tako su kartografi onog doba nazivali Jadransko more – pri.aut.) i konačno da je jedan engleski brik pretražio jedan austrijski brod kod rta Ploča. Te nepovoljne okolnosti navele su me da odmah napustim Split, čak i dalmatinsku obalu, gdje nisam imao ni najmanju nadu da korisno iskoristim ostatak ljetnjeg razdoblja. Otišao sam na istarsku obalu kako bih pokušao izvršiti nekoliko ispitivanja koja bi zaokružila prvi dio mog rada.”
Svoje istraživanje istočne obale Jadrana Botam-Bopre završava drugom etapom u periodu 1808-09 godine kada ekipe pod njegovim rukovodstvom obavljaju i prvi naučno zasnovani hidrografski premjer Boke Kotorske. Taj premjer, osim što predstavlja početak moderne hidrografije na crnogorskim obalama koja traje dva vijeka, značajan je i kao osnov za izradu 1820 godine, prve moderne pomorske karte Boke u razmjeri 1: 30 hiljada. Ta karta produkt je sledeće etape sistematskih hidrografskih mjerenja Jadrana preduzetih od 1816. do 1821. od strane austrijskih, napuljskih i engleskih hidrografa i brodova mornarica te tri države. Rezultat te kampanje je monumentalni Atlas plovidbenih karata Jadranskog mora izdat u Milanu 1822-24 godine (Carta di cabottagio del mare Adriatico) u kome se nalazi serija od 2 generalne karte mjerila 1:500 hiljada, 22 obalne pomorske karte u mjerilu 1:175 hiljada i 7 panorama luka i važnijih navigacijskih područja medju kojima je i karta Boke.
Sva ta mjerenja rezultirala su i pojavom prvog kvalitetnog „Peljara Jadrana“ u redakciji venecijanskog kapetana Đakoma Marienija (Portolano del Mare Adriatico) iz 1830 godine.
Zanimljivo je da je medju pionirima hidrografsko-kartografske djelatnosti na Jadranu tog doba i jedan naš čovjek – Peraštanin Ivan Grubaš. Iako ne postoje precizni podaci o vremenu njegovog rodjenja i smrti, zna se da je Grubaš u periodu od 1801 do 1854 godine, živeći i radeći u Veneciji kao pomorski pilot, izradio i izdao najmanje tri pomorske karte i to kartu Jadrana, kartu Sredozemlja i kartu zaliva Venecije, kao i poseban priručnik o plovidbi na Jadranu na oko 170 strana, „Nuovo costiere del Mare Adriatico“ koji je doživio čak četiri izdanja, prvo u Trstu 1833 godine. Iste godine Grubaš je u Trstu izdao i svoju kartu Jadranskog mora koja se proteže na jugoistok do akvatorijuma oko ostrva Cerigo na jugu Peloponeza, a ovu kartu službeno je za upotrebu odobrila i komanda Carske i kraljevske Austro-Ugarske Ratne mornarice.
cattaro kopie
Pod okriljem mornarice 27. aprila 1860. Austro-Ugarska u Trstu osniva Hidrografski zavod (Hydrographische Ansalt), čime je hidrografska djelatnost na Jadranu prvi put institucionalizovana. Slijedi rapidni razvoj ove nauke i sa njom povezanih srodnih djelatnosti, a u periodu od 1866. do 1870. obavljaju se nova hidrografska istraživanja i mjerenja na cijelom basenu Jadrana pod vodećim tadašnjim austro-ugarskim stručnjakom za tu oblast, kapetanom fregate Tobiasom Esterajherom. Na osnovu prikupljenih hidrografskih, astronomskih, geofizičkih i geodetskih podataka od 1872. izdaje se serija novih pomorskih karata i to generalna karta Jadrana u razmjeri 1:milion, četiri kursne karte u razmjeri 1:350 hiljada, 30 obalnih karata u mjerilima od 1: 40 hiljada do 1:100 hiljada i 8 planova luka i tjesnaca u mjerilima od 1:20 hiljada do 1:40 hiljada. Slijedi revizija hidrografskog premjera Jadrana u periodu od 1880 do 1885, izdavanje novih ažurnijih serija karata, te prvo geomagnetsko premjeravanje jadranskog basena 1889-90 godine. U Puli se izdaje 1893 prvi pravi peljar, odnosno priručnik za plovidbu Jadranom „Segelhandbuch fur das Adriatische Mer“, slijede nova hidrografska i druga mjerenja u periodu od 1906 do 1910 , od kojih su posljednja izvršena u zalivu Boke nakon kojih je izdata i nova karta zaliva u razmjeri 1:12500. Još kvalitetniji peljar pod nazivom „Segelhandbuch der Adria“ izdaje se 1906. Od 1874 austro-ugarski Hidrografski ured redovno izdaje dnevni meteorolški izvještaj koji se nešto kasnije proširuje i sa sinoptičkom vremenskom kartom. Pored redovnih aktivnosti na Jadranu, Austro-Ugari organizuju i brojna krstarenja svojih ratnih brodova svjetskim morima i okeanima, a poseban doprinos dali su u istraživanju Sredozemnog i Crvenog mora. Naročito su značajna mjerenja geomagnetskih elemenata i zemljine sile teže koja su austro-ugarski brodovi i stručnjaci obavili skoro na svim svjetskim morima.
Boka Kotorska mapa
Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, njen Hidrografski ured u Puli sa gotovo svom opremom, podacima i originalima karata u Puli, po odredbama Rapalskog ugovora pripada Italiji, a novoosnovana država Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca na ovim prostorima ponovno, praktično iz ničega, uspostavlja svoju hidrografsku djelatnost. Još jednom pozornica ovog značajnog dogadjaja je Boka gdje se u Tivtu 1.septembra 1922 obnavlja rad Hidrografskog ureda pri ovdašnjoj Pripremnoj školi za pomorske oficire, jer je sva raspoloživa količina sačuvanih pomorskih karata i publikacija, te navigacionih priručnika sa koje je imala nova država, ostala u jednom od skladišta austro-ugarske mornarice u Tivtu. Hidrografska služba Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije radi u Tivtu, Dubrovniku i Splitu do početak Drugog svjetskog rata, a tokom tridesetih pod njenim okriljem djeluje i 16 meteoroloških stanica na cijelom Jadranu koje obavljaju sinoptička i klimatološka mjerenja. Rad hidrografske službe obnavlja se u Mornarici NOVJ već 1943. osnivanjem Kartografskog ureda na savezničkoj teritoriji u Italiji, a već naredne godine Ured prelazi na Vis. Iz te ustanove nakon oslobodjenja, u Splitu nastaje Hidrografski institut RM JNA. Poslije rata, nastavljaju se kontinuirana hidrografska premjeravanja, te mnoga druga naučna istraživanja mora i podmorja, prvenstveno istočne obale Jadrana. U tome se opet ističu ljudi porijeklom iz Boke pa je tako već 1952, zahvaljujući ustrajnosti i velikom trudu rodjenog Prčanjanina, kapetana bojnog broda Antuna Botrića (1904-1983), izradjen i štampan njegov dvosveščani prvi sveobuhvatni peljar Jadranskog mora na našem jeziku „Peljar po Jadranu – I.dio – Istočna obala“, a već naredne godine izlazi i „Peljar po Jadranu – II.dio- Zapadna obala“.
HIDROGRAFIJA I HIDROGRAFSKA SLUŽBA
Hidrografija je jedna od najstarijih nauka koja se bavi istraživanjem mora i podmorja. Definiše se kao dio primijenjene nauke koji se bavi mjerenjima i opisivanjem fizikalnih svojstava plovnih područja Zemljine površine i pripadajućeg kopnenog priobalnog područja, sa posebnim naglaskom na njihovoj primjeni za potrebe plovidbe i sigurnosti na moru. Hidrografija obuhvata hidrografska mjerenja – marinsku geodeziju, oceanološka mjerenja i pomorsku kartografiju, a njome se bave posebne državne naučne ustanove – Hidrografski instituti koje pritom izdaju pomorske karte, nautičke godišnjake, tablice morskih mijena i mnoge druge za pomorce neophodne publikacije. Nažalost, dva vijeka nakon što je njena obala bila medju svjetskim liderima pri primjeni najnovijih naučnih dostignuća iz hidrografije, Crna Gora je sada na samom njihovom repu jer je u protekle dvije godine zbog nebrige državne administracije, izgubila najveći dio kadrova svog Hidrografskog instituta u Tivtu, a još nije definisan ni budući status te za svaku pomorsku državu svijeta, izuzetno važne i neophodno potrebne institucije.
HIDROGRAFIJU NA JADRAN DONIO BANRENC
Hidrografska djelatnost počinje se razvijati sredinom 16.vijeka u tadašnjim najmoćnijim pomorskim državama svijeta – Velikoj Britaniji, Holandiji i Francuskoj, a skoro istovremeno riječ „hidrografija“ prvi se put pojavljuje i na Jadranu. Naime, čuveni holandski moreplovac i polarni istraživač Vilem Barenc (1550-1597), izradjuje i objavljuje 1595. pomorsku kartu Jadrana pod nazivom „Tabula Hydrographica“. Ta je karta po sredini donosila kartografski prikaz Jadranskogh mora orijentisan u smjeru sjeverozapad-jugoistok, pa je uz gornji desni i donji lijevi ugao karte bilo dovoljno raspoloživog prostora i za umetanje planova najvažnijih jadranskih luka. Tako su u donjem lijevom uglu Barencove karte planovi Venecije, Ankone, Brindisija i Galipolija, a u gornjem desnom dijelu su planopvi Valone, Trogira, Dubrovnika, Rovinja, Pomene na ostrvu Mljet i Boke Kotorske.
Časne sestre u Crnoj Gori decenijama su pružale nesebičnu podršku bolesnima i nemoćnima u bolnicama, bile i ostale simbol humanog rada, blage riječi i nježne ruke, a pratio ih je glas da kada su one tu brige nema.
Slove za “svjetionik” jer su u svim mjestima gdje su radile, širile dobrotu, Božiju ljubav i mir, noseći u sebi poniznost, skromnost, neisticanje, ljubav koju su nesebično darivale drugima, a prije svega bolesnima i nemoćnima. Danas skoro da ih više i nema u našim bolnicama, odnosno sve manje, a one koje su u samostanima vode brigu isključivo o crkvama.
U Kotoru su decenijama bile prisutne časne sestre iz redova milosrdnica i franjevki. Milosrdnica, čije prisustvo u Kotoru datira od 1945. godine, već odavno više nema u bolnicama, a iz redova franjevki, koje su prvi put došle u Kotor 1954. godine, ostale su samo dvije koje rade u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Dobroti, sestre Mira i Leonarda. Časna sestra Mira uskoro odlazi u penziju, tako da će sestra Leonarda biti jedina franjevka u bolnici, a vjeruje se i posljednja.
Počeci
Crnogorska provincija časnih sestara Franjevki Bezgrešnog začeća sa sjedištem na Cetinju okuplja franjevke koje decenijama vode brigu o bolesnim i starim ljudima. Još 1946. godine kada je na Cetinju otvorena specijalna bolnica za plućne bolesti, rad u antituberkuloznom dispanzeru započelo je deset časnih sestara franjevki, koje su tu došle na poziv dr Cvetka Popovića. Pedesetih godina prošlog vijeka počele su sa radom i na internom odjeljenju bolnice “Danilo I” na kojem su, kako u svojoj knjizi zapisuje prim. dr Vasilije Kusovac, “njihovi nečujni koraci, tihi melemni glasovi i nesebična njega postali sastavni dio liječenja bolesnika”. Osim na Cetinju, radile su i u drugim bolnicama širom Crne Gore, a već 50 i više godina čuvaju stare i bolesne u samostanu u Petrovcu.
U razgovoru za Pobjedu franjevke iz Kotora, sa žaljenjem konstatuju da sve manje ima zainteresovanih časnih sestara za ovaj posao.
– U Kotoru nas ima 12, od kojih samo dvije rade ovdje na psihijatriji. Na Cetinju ima 14 sestara, od kojih rade četiri, a u bolnici u Brezoviku samo jedna koja će uskoro otići u penziju, dok u Kliničkom centru u Podgorici rade dvije sestre na odjeljenju onkologije. U Petrovcu u Domu starih, ima ih 15 a kada se proširi biće ih 30. Što se tiče sestara milosrdnica u Kotoru ih ima svega četiri, one žive u Starom gradu, ne rade, već vode brigu o crkvama. U Herceg Novom ima tri sestre milosrdnice, koje pomažu crkvu – kaže sestra Mira koja je u Kotor došla iz Hercegovine, a svoj dugogodišni radni vijek posvetila pacijentima na odjeljenju bolesti zavisnosti Specijalne bolnice za psihijatriju.
Pionirke humanosti
Sestra Leonarda, koja je porijeklom sa Kosova kaže da su franjevke došle iz Slovenije, gdje su radile u poznatoj bolnici Golnik.
– U vrijeme komunizma sestre su radile u uniformama, ali došlo je vrijeme kada su bile primorane ili da napuste bolnicu ili da skinu uniformu. Međutim, sestrama se to nije dopalo, tako da su se radije žrtvovale za rad po bolnicama nego da skinu uniformu. U to vrijeme, jedan doktor sa Cetinja, čini mi se Popović, radio je u bolnici u Golniku, i bio je oduševljen radom časnih sestara. Kada se vratio na Cetinje sjetio se sestara i došao na ideju da ih pozove da rade u cetinjskoj bolnici. Njegovom pozivu odazvalo se deset sestara, “pionirki” kako smo ih tada nazvali, jer je teško bilo u to doba napustiti svoju domovinu, putovati do Crne Gore, i otići u nešto nepoznato – kaže sestra Leonarda.
Prema njenim riječima, nakon Cetinja časne sestre su počele dolaziti u nikšićku bolnicu Brezovik, a 1956. tadašnji direktor Psihijatrijske bolnice u Kotoru, pozvao je časne sestre da dođu da rade u toj bolnici.
– S obzirom na to da do tada nijesu radile u psihijatriji, bilo je malo dvoumljenja, ali su se, ipak, odazvale pozivu, tako da je tada u ovoj bolnici radilo od 13 do 14 sestara. Radile su u jako teškim uslovima, bolnica je bila zapuštena, bolesnici bijedni i nevoljni, nemaština, bez ljekova, ali velika ljubav prema bratu čovjeku, i uvidjele su da, ipak, ima smisla ovdje ostati da se radi – priča sestra Leonarda.
Požrtvovanje
Sestra Mira koja u psihijatrijskoj bolnici radi od 1986. godine, s ponosom ističe da su franjevke birale da rade u vremenu kada su uslovi bili loši, siromašni, kada je vladala oskudica svega.
– Radilo se u teškim uslovima, ali uvijek sa velikom ljubavlju, žrtvom i požrtvovanjem. I vjerujem da smo svim bolesnim i nemoćnim uljepšale makar jedan dan života. Nekako ovdje čovjek daje sebe potpuno i nikada nisam bježala od toga da pomognem, kao ni jedna od nas, već naprotiv nastojimo da im uljepšamo život da im pomognemo koliko možemo sa puno ljubavi i požrtvovanja, i duševno i tjelesno. Posebno duševno, da ih izvedemo na put pravi jer droga i alkoholizam nijesu pravi put. Pokušavamo im svojim djelima, riječima, razgovorom pokazati da postoji mnogo toga ljepšeg od droge i alkoholizma, da ima nešto iznad nas, a to je Bog. Pacijenti koji se liječe od bolesti zavisnosti ne znaju svoj put i cilj, već srljaju u propast, ali mi smo tu da im ukažemo na neki drugi, ljepši put – kaže sestra Mira.
U bolnici rade po 12, nekada i 24 sata, a nakon završenog radnog vremena, ostatak dana provode u svom samostanu.
Sestra Leonarda je radila na više mjesta, a od 1982. godine stalno je u psihijatrijskoj bolnici u Dobroti. Prisjeća se da nekada pacijenti nijesu imali posjete kao danas, te da su bili odbačeni od porodica.
Bolnica Dobrota
– Mi smo im bile sve. I to mi je tada bilo veliko zadovoljstvo, raditi i pomagati takvim pacijentima, odbačenim od svojih najbližih. Nekako smo uvijek osjećale da smo baš ovdje potrebne. Psihijatrijska bolnica nije samo medicinska pomoć, pacijentima mnogo znači ta duhovna pomoć, razgovor, saslušati ih, razumjeti, biti im kao majka, a oni nas vjerujte, tako i osjećaju – priča sestra Leonarda.
Prisjeća se da je imala pacijenta koji joj je često znao reći “meni ne treba nikakav lijek, meni je lijek sestra Leonarda”.
– Mnogo znači saslušati pacijenta, omogućiti mu da osjeti da je prihvaćen kakav god da je. Najbitnije je pristupiti čovjeku kao čovjeku, a ne kao predmetu, jer i oni imaju dušu, osjećaje – kaže časna sestra Leonarda.
Ponosna je i na to što su bezbroj puta uspjele da pacijente koju tu borave godinama povežu sa porodicama i zbliže ih.
Nažalost i Dolina Neretve se pridružuje neslavnom popisu lokacija diljem Jadrana gdje svjedoci nailaze na prazne ljušture nekad veličanstvenih i zaštićenih školjki, periski. Ornitološko društvo “Brkata sjenica” iz Metkovića izvijestilo je o pravom pomoru na ušću Neretve, piše Morski.hr.
– Prošla je 2019.godina puno obilazaka ušća,uživanja i evo prvi dan 2020.godine rano jutro kao i obično nalazimo se na ušću uživamo u prekrasnom jutru sa malo burina ali ne previše hladno. Mnogo ptica raznih vrsta mir i tišina pravi odmor za dušu. U obilasku nažalost i jedan ne baš lijep detalj uočili smo na sprudovima mnogo ljuštura periske strogo zaštićene vrste školjki koje je izbacilo vjerojatno zadnje jako jugo.
U četvrtak 02.01.2020. ponovno odlazimo na ušće skupa s djelatnicom Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije i obilazimo ušće u čizmama, brojimo ljušture periski. Nakon obilaska kompletnog dijela Kominskog ušća koliko smo mogli duboko u čizmama i sprudove prebrojili smo oko 1000 kompleta ljuštura što predstavlja strašno velik broj (ako uzmemo u obzir dio ljuštura koje su od prije opet je to velik broj) među njima ima velik broj mladih koje su dugačke od 13 do 25 cm ima i odraslih od pola metra do 70 cm.
Trebinje se našlo na listi mjesta koje britanski The Telegraph preporučuje da posjetite u ovoj godini među „neopjevanim“ gradovima. Ističu kako izgleda poput gradića iz bajki.
„Trebinje, u dolini rijeke Trebišnjice, je zaista skriveno otkriće koje se pojavljuje iza planina poput grada iz bajke.
Samo što je ovo grad, sa svom kulturom koja dolazi iz njega. Restorani se nalaze uz obalu i poslužuju pitu sa sirom ili ulovljenu pastrmku“, navodi novinar Telegrapha.
Ističe kako Trebinje ima vinarije koje opskrbljuju barove i restorane, te opisuje ulice popločane kaldrmom koje su pune ljudi.
Prednost za sve turiste je ta što se nalazi blizu Dubrovnika pa je lako doći do njega.
Osim Trebinja koje se nalazi na drugom mjestu ove liste, nalaze se Mantua (Italija), Colonia del Sacramento (Italija), Rotterdam (Holandija), Yerevan (Armenija), Olomouc (Češka), Jeonju (Južna Koreja), Cuenca (Španija), Tashkent (Uzbekistan) i Bonn (Njemačka).
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020. foto Boka News
1 od 10
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Božićni koncert SPD Jedinstvo Kotor 2020.
Tradicionalni Božićni koncert “Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo – Kotor 1839” održan je u subotu u crkvi Svetog Nikole u Kotoru u okviru manifestacije “Od Božića do Božića”.
Na početku koncerta brojne posjetioce pozdravila je Tina Bjelobrković u ime NVO “Karampana”, koja je organizator manifestacije „Od Božića do Božića”.
Sekretar SPD „Jedinstvo“ Dragan Đurčić, podsjetio je da društvo je prošle godine proslavilo 180 godina postojanja, hor broji 130 članova podjeljeni u tri kategorije, dječiji, omladinski i mješoviti hor.
Horovima Jedinstva, dirigovali su Mihajlo Lazarević – mješoviti hor, i Ivana Krivokapić – dječiji i omladinski.
Sertifikat - Park prirode Orjen - Skupština Parkova
1 od 4
Skupština Parkova Dinarida
Sertifikat - Park prirode Orjen - Skupština Parkova Dinarida
Skupština Parkova Dinarida
Dinaridi - foto Dinarsko gorje
Na drugoj Vanrednoj skupštini Parkova Dinarida održanoj u Nacionalno parku Una u Bihaću krajem 2019. godine, obilježeno je 5 godina od osnivanja Parkova Dinarida – mreže zaštićenih područja Dinarida, članovima su uručeni sertifikati o članstvu, a prijateljima organizacije zahvalnice za podršku radu i razvoju.
Među članovima kojima je uručen serifikat o članstvu bila je i predstavnica Parka prirode Orjen, izvršna direktorica Milja Vitorović, kojoj je uručeno priznanje – sertifikat o članstvu u Parkovima Dinarida kao zahvalnost za do sada postignuto.
Parkovi Dinarida – mreža zaštićenih područja Dinarida posvećena je unapređenju prirodnih i kulturnih vrijednosti zastićenih područja Dinarida, njihovoj promociju i podršci, kao i primjeni dobrih praksi održivog razvoja i upravljanja.
Mrežu Parkova Dinarida čini više od 90 zaštićenih područja iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova*, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije
Specijalno tužilaštvo pokrenulo je finansijsku istragu protiv Nikšićanina Dejana Rovčanina i srpskog državljanina Vladimira Račića, koji se navode kao organizatori kriminalne grupe koja je sredinom aprila pokušala da prošvercuje 56 kilograma kokaina na školskom brodu Jadran iz Tivta u Tursku.
Osim Rovčanina i Račića koji su u bjekstvu, na spisku za provjeru imovine nalaze se i imena Vojina Stupara, podoficira Vojske Crne Gore Duška Radenovića i Radomira Osmajića.
Specijalno tužilašto pokrenulo je finansijsku istragu protiv ove grupe da bi provjerilo da li je imovina koju posjeduju srazmjerna njihovim zakonitim prihodima, prenosi Pobjeda.
Jadran
U narednih nekoliko mjeseci, provjeravaće se dokumentacija vezana za pokretnu i nepokretnu imovinu osoba koje su pod istragom.
Desetine hiljada ljudi evakuisani su u subotu iz svojih domova zbog mogućnosti da se strašni šumski požari još više pogoršaju zbog vremenskih uslova, pretvarajući turistička središta, koja su u ovo doba godine vrlo živa, u gradove duhova.
Na jugoistoku Australije, u najnapućenijem dijelu kontinenta, proglašeno je izvanredno stanje, a više od 100 hiljada ljudi u petak je dobilo zapovijed da se evakuira u tri države.
“Danas je riječ o spašavanju života”, upozorila je premijerka Novog Južnog Walesa Gladys Berejiklian. “Doslovno smo vidjeli kako odlaze desetine hiljada ljudi”, rekao je šef vatrogasaca Novog Južnog Walesa Shane Fitzsimmons.
