Brač je na dobrome putu da u idućoj turističkoj sezoni bude dvaput sedmično zračnom linijom povezan s Beogradom, piše Slobodna Dalmacija.
Direktor zračne luke Brač Tonči Peović tu ideju u Beogradu je predočio Rasimu Ljajiću, potpredsjedniku srbijanske vlade i ministru turizma. Liniju bi održavali zrakoplovi kompanije “Air Serbia”.
Direktor Peović dobio je načelnu podršku za svoju inicijativu, a predstojećih dana na adresu potpredsjednika Ljajića uputit će i službeno pismo namjere. Na sastanku u Beogradu bili su načelnik općine Bol Tihomir Marinković i direktor ureda Turističke zajednice Markito Marinković.
U ovoj turističkoj sezoni na pistu bračke zračne luke slijetali su avioni iz 11 evropskih destinacija. Za novu sezonu, kazao je Peović, planiraju se nove linije, a jedna od njih je i ona s Beogradom. Tako su na Braču, iako turistička sezona još uvijek traje, već počele priprema za 2019. godinu.
„Dani evropske baštine“, biće otvoreni u petak, 21. septembra, u 20 sati trgu ispred Spomen doma „Stefan Mitrov Ljubiša“ (JU Muzeji i galerije Budve) u Starom grsdu. Manifestacija međunarodnog karaktera koja se ove godine realizuje pod sloganom „Umjetnost dijeljenja“. Evropska godina kulturne baštine (2108) ima za cilj da podstakne ljude da istraže bogatu i raznoliku kulturu Evrope, sa ciljem promocije ali i zaštite njenih jedinstvenih vrijednosti.Organizator manifestacije u ime JU Muzeji i galerije Budve je Dušan Medin, diplomirani arheolog i master menažer u kulturi.
„Dani evropske baštine“, koji se obilježavaju u 50 država potpisnica Evropske konvencije o kulturi, bazirani su na promociji lokalnih vještina, tradicije, arhitekture i umjetnosti, što čini zajedničku evropsku baštinu. Pokrenuta 1985. godine u Francuskoj, manifestacija je organizovana kao zajednička inicijativa Evropske komisije i Savjeta Evrope od 1999. godine i obilježava se u septembru, sa više od 70,000 događaja organizovanih širom Evrope. „Dani evropske baštine“ omogućavaju građanima da istraže širok spektar kulturnih dobara kroz niz tematskih događaja besplatnih za posjetioce, što pomaže upoznavanju skrivene istorije ljudi i mjesta koja su imala značajnu ulogu u uobličavanju kulture i baštine Evrope. Ciljevi manifestacije bazirani su na boljem razumijevanju zajedničke evropske prošlosti, uvažavanju tradicionalnih vrijednosti i podsticanju novih inicijativa iz oblasti konzervacije i edukacije, a njen pan-evropski karakter doprinosi zbližavanju naroda Evrope, kroz širenje zajedničkih kulturnih vrijednosti.
Ministarstvo kulture jedanaestu godinu zaredom koordinira organizovanje „Danaevropskebaštine“ u Crnoj Gori. Manifestacjaćebitiobilježenaujedanaest opština, sa četrdeset programa, čija je realizacija planirana u periodu od 21. do 30. septembra 2018. godine.
Tematika ovoga kratkog ogleda nema, kako bi to moglo izgledati iz njegovog naslova, direktne veze sa fabulom i sadržajem istoimene Kišove pripovjetke iz Grobnice za Borisa Davidoviča. No, sa druge strane, članak koji (možda) upravo čitate svakako nisam slučajno baš ovako naslovio. Jer, fenomen kojim ću se u istom baviti jest, u krajnjoj liniji, međuodnosodređenog društva koje je u ozbiljnoj krizi- prije svega krizi sistema vrijednosti- sa jedne strane, i raznovrsnih kulturnih manifestacija koje se u tom društvu organizuju, sa druge. A kad su konkretna zemlja i konkretno društvo o kojima ću govoriti povodom pomenutog međuodnosa društva u dubokoj krizii organizacije kulturnih manifestacija (i uopšte statusa kulture) u tom društvu i u toj zemljiCrna Gora i crnogorsko društvo, onda simbolika baš ovakvog naslova- invertovana u odnosu na simboliku koju je identičnim naslovom, u pogledu tematike svoje pripovjetke, imao intenciju kreirati Danilo Kiš- dolazi do izražaja u svom punom smisaonom potencijalu.
U jednom članku apsolutno jenemogućedotaći se svih aspekata odnosa moralne krize određenog društva i institucionalne krize određene države, sa jedne strane, i statusa kulture u toj državi, sa druge. Kad je u pitanju aktuelna Crna Gora, o tome se može napisati čitava jedna monografija. [Već sam problem ne samo apsolutnog odsustva (vizije) relativno jedinstvenog i izbalansiranog kulturnog modela nego, štoviše, oštra suprotstavljenost različitih kulturnih koncepata i modela u Crnoj Gori- često determinisana (tragičnom) suprotstavljenošću pojedinih ideologija- iziskivao bi jedan obiman naučni rad i javnu debatu. Tome se pridružuje i problem ne baš najjasnije definisanog modela kulturne politike i još niz drugih problema koji se tiču odnosa društva i relevantnih državnih institucija, sa jedne strane, i kulturne dinamike, sa druge]. Upravo zbog te kompleksnosti problema međuodnosa društva, države i kulture- koja za posljedicu ima nemogućnost da se u članku ovog tipa taj problem obradi u cijelosti- ja ću svoju pažnju ovdje usredsrediti na samo jedan od aspekata kulture koji ulazi u relaciju sa ekonomsko-etičkim stanjem u kome se nalaze crnogorsko društvo i država Crna Gora. Taj aspekt kulturnog života je organizacija kulturnih manifestacija i percepcijatih kulturnih manifestacija od strane građana. U konkretnom slučaju ograničiću se na percepciju- od strane određenog broja građana Tivta- kulturnog života u Tivtu.
Ne uzimam Tivat kao ogledno polje i oglednu sredinu za proučavani fenomen tek i samo zbog toga što u tom gradu živim. Dva su razloga zbog kojih je baš Tivat- kroz percepciju, od strane Tivćana, kulturnih manifestacija koje se u njemu organizuju- pogodna sredina za ispitivanje odnosa između nekih magistralnih procesa u aktuelnom crnogorskom društvu, sa jedne strane, i organizacije kulturnih dešavanja, sa druge. Prvo, Tivat je grad u kojem se- pogotovo u ljetnjem periodu (i ne samo u ljetnjem periodu)- organizuje iznimno veliki broj raznovrsnih kulturnih manifestacija. To će reći da je, barem ljeti, svakodnevna kulturna ponuda u Tivtu veoma bogata i da u okviru te kulturne ponude nesumnjivo ima i, u umjetničkom smislu,kvalitetnih sadržaja. Dakle, razlog eventualnog nezadovoljstva građana kulturnom ponudom, kad je Tivat u pitanju, a priori ne može biti oskudnost kulturnih manifestacija. Drugo, za Tivat postoje- kakvi-takvi- podaci na osnovu kojih se može nešto zaključivati i zaključiti o percepciji kulturnih manifestacija od strane građana. Naime, Radio Tivat uradio je u toku ljeta dvije ankete kad je organizacija kulturnih mafestacija u Tivtu u pitanju. U jednoj od tih anketa- na pitanje da li im se dopada kulturni život u Tivtu- 30% građana odgovorilo je negativno vs. 70% onih koji su dali pozitivan odgovor, a u drugoj anketi- na pitanje da li su zadovoljni ovogodišnjim izdanjem festivala Purgatorije– odgovor građana bio je bukvalno podijeljen: 49,77% građana bilo je zadovoljno, 50,23% nezadovoljno. (Naravno, autor ovih redova apsolutno je svjestan činjenice da ograničavanje proučavanja odnosa organizacije kulturnih manifestacija i njihove percepcije od strane građana samo na Tivat negativno utiče na opštost zaključaka. Kad je u pitanju nivo čitave Crne Gore, slične- štoviše mnogo podrobnije- ankete trebalo bi uraditi i u ostalim gradovima naše zemlje, prije svega u Podgorici. No- usprkos limitirajućem dosegu zaključaka- vjerujem da će ovaj članak ipak biti poticajan i inventivan).
Što možemo zaključiti na osnovu rezultata pomenute dvije ankete provedene na sajtu Radija Tivat? Najprije, da je relativno veliki broj građana- u gradu u kojem je kulturna ponuda bogata- nezadovoljan kulturnim manifestacijama. Teoretski, moguće je pretpostaviti tri razloga za to: a) nezadovoljstvo čisto umjetničkim kvalitetom kulturnih manifestacija; b) neprihvatanje određenih ideoloških aspekata u okviru pojedinih kulturnih manifestacija, i kao rezultat toga izraženo nezadovoljstvo određenog broja građana Tivta kulturnim životom; c) nezadovoljstvo kulturnom ponudom zbog povezivanja kulturnih manifestacija sa organizatorima tih kulturnih manifestacija. Prve dvije mogućnosti- premda su u teoretskom smislu sasvim legitimne- moramo odbaciti. Naprosto, najveći broj naših građana (bez i najmanje namjere da bilo koga uvrijedim) nema, sa jedne strane, dovoljno razvijene estetske kriterijume da procijeni, npr., jesu li neka predstava ili neka izvedba klasične muzike dobri ili ne, a, sa druge, svakako je mali broj građana koji bi neku kulturnu manifestaciju proglasili lošom zbog toga što se eventualno ne slažu sa nekim ideološkim aspektima vezanim za tu manifestaciju. Dakle, ostaje nam treća mogućnost: izraženo nezadovoljstvo određenog broja građana Tivta kulturnom ponudom zbog povezivanja te kulturne ponude sa njenim organizatorima. I tu je ona dodirna tačka između kulture- u ovom slučaju u jednom gradu- i politike i društva te društvenih procesa. Naime, ako konstatujemo da veliki broj građana koji su se uključili u pomenute ankete nije nezadovoljan samom kulturnom ponudom kao takvom, nego je njihovo nezadovoljstvo povezano sa organizatorima tih kulturnih manifestacija- dakle direktorima institucija zaduženih za organizaciju kulturnih manifestacija koje percipiraju ne kao djelatnike iz sfere kulture, nego kao predstavnike aktuelnog režima na vlasti- onda je sasvim jasno da ti ljudi kulturne manifestacije i uopšte kulturu doživljavaju kao,nazovimo to tako, svjesni pokušaj šminkanja katastrofalne situacije u društvu organizacijom kulturnih dešavanja; panem et circenses, što bi rekli stari Rimljani. Ako- polazeći od upravo rečenog- nastavimo sa uopštavanjem zaključaka, dolazimo i do suštine odnosa društva i kulture u Crnoj Gori, suštine koja je duboko tragična. Organizacija kulturnih dešavanja i uopšte kulturau Crnoj Gori, naime, dominantno nije ono što bi trebalo da bude- dakle aktivnost usmjerena na oplemenjivanje, prosvjetljenje i divinizaciju ljudi- nego aktivnost prije svega usmjerena na (samo)obmanu: na- putem organizacije kulturnih dešavanja- dokazivanje sebi i ubjeđivanje drugih i nas samih kao zajednice da smo jedno posve normalno društvo, kao što je npr. neko skandinavsko društvo. Neko maliciozan mogao bi sad primijetiti da bi nam- ako će to doprinjeti ozdravljenju crnogorskog društva- možda najbolje bilo da više ne organizujemo kulturne manifestacije pa da budemo jedini narod u civilizovanom svijetu koji nema organizovan kulturni život. Takva eventualna primjedba, naravno, promašila bi metu. Jer, kulturna djelatnost je djelatnost koja je ipak posteriorna i koja kao svoju osnovu zahtijeva društvo koje je barem elementarno uređeno i u kojem institucije besprekorno funkcionišu. A, složićemo se, aktuelno crnogorsko društvo svjetlosnim je godinama daleko od tog stanja. I u njemu se kulturni život i organizacija kulturnih manifestacija mogu uporediti sa privijanjem zavoja na zagnjojenu i neočišćenu ranu.
U Kišovoj pripovjeci knjige i lik koji se bavi (židovskom) duhovnošću žrtve su ljudi koje Kiš metaforično naziva psima, što dovoljno govori o njihovom antropološkom profilu. Ovaj članak pokazuje da knjige, uzete kao metafora za kulturu- u društvima potpuno poremećenog sistema vrijednosti kakvo je aktuelno crnogorsko- mogu potpuno promijeniti svoju temeljnu funkciju i čak postati oruđe u rukama nekih ljudi koji knjigama manipulišu da prikriju ozbiljne društvene probleme. Da ne kažem u šapama nekih pasa jer je ovo vrijeme korektnog jezika i sve sterilnijih i nemoćnijih metafora.
Krajem sedmice završit će razdoblje stabilnog, suvog i iznadprosječno toplog vremena. Uostalom, u nedjelju i kalendarski/astronomski počinje jesen, poručuju meteorolozi.
“Do subote se očekuje uglavnom sunčano i toplo vrijeme, neuobičajeno toplo za ovo doba godine. Temperatura vazduha će biti oko 30 stepeni. Imamo neobičan broj tropskih dana tokom ove sezone. Juče je bio 114. tropski dan na području Podgorice, tako da je ovogodišnja sezona druga po redu po broju tropskih dana u posljednjih 70 godina. Rekordan broj tropskih dana bio je 2003. godine. Riječ je o kontinuitetu dana tokom kojih temperature tokom dana dostižu 30 stepeni”, rekao je meteorolog Branko Micev za Dnevne novine.
Kako kaže, tako će biti do petka i subote, kada se u pojedinim mjestima mogu očekivati kratkotrajne padavine. Od ponedjeljka pak, čeka nas značajno osvježenje i kiša.
“U petak i subotu, u kontinentalnim planinskim oblastima dolaziće do pojačanog razvoja oblačnosti sa uslovima za lokalnu kratkotrajnu pojavu kiše u popodnevnim satima. Negdje u periodu, počev od ponedjeljka, na osnovu prognostičkih materijala u ovom trenutku, očekuje se promjena vremenskih prilika’, kaže Micev.
Tako se, navodi on, od 24. pa sve do 28. septembra očekuje promjenljivo, pretežno oblačno, osjetno hladnije vrijeme, povremeno sa kišom i jakim sjevernim vjetrom.
“Dakle, sam kraj septembra će biti osjetno hladniji i očekuje nas promjenljivo vrijeme sa kišom i vjetrom. To će biti posljedica hladnog talasa sa sjevera Evrope koji će zahvatiti naše krajeve. Međutim, moguće je da će doći do promjene položaja tog sistema, što može usloviti promjenu meteoroloških prilika na terenu. Zbog toga se u septembru dešavaju najdrastičnije i najbrže promjene u ovom dijelu Evrope”, napominje Micev.
Suprotstavljajući se predloženom planu da se na ostrvu Sv. Nikola gradi hotel od 500 kreveta i marina sa 50 vezova, NVO “Porat Budva-Pizana” će u srijedu, 26. septembra organizovati mirni protest.
“Dragi sugrađani upoznati ste da se nevladina organizacija „Porat Budva – Pizana“ zalaže za očuvanje ostrva Sveti Nikola-Školj u svom prirodnom obliku.
Ostrvo Sv. Nikola je najveće crnogorsko ostrvo na Jadranu i predstavlja prirodni biser ne samo za grad Budvu već i za cijelu državu Crnu Goru. Kao takvo od neprocjenjive je vrijednosti i značaja da se sačuva od izgradnje hotela i marine za jahte.
Smatramo da je neophodno da valorizacija ostrva ide u pravcu razvoja koncepta park-šume i jednog modernog izletista za mještane, kao i za turiste, sa svim sadržajima koji predviđaju laganu rekreaciju i boravak u prirodi, što nedostaje turističkoj ponudi Budve”, navodi se u saopštenju NVO “Porat Budva-Pizana”.
Urbanizovanje ostrva je u suprotnosti sa svim međunarodnim konvencijama, kao i sa standardima zemalja regiona u kojima su očuvanje prirodnog bogatstva i priobalja podignuti na najviši civilizacijski nivo.
Ostrvo Sv. Nikola je, kako navode, jedina preostala netaknuta autentična prirodna cjelina koju treba sačuvati za dobro svih nas, kao i generacija koje dolaze. Ono ne pripada samo nama, ostrvo je jedan botanički svijet i stanište ptica, životinja i riba.
Ostrvo je vjekovima bilo neraskidivi dio grada i sastavni dio tradicije življenja na ovom našem prostoru. Generacijama se prenosi duh originalnih autentičnih vrijednosti mediteranskog života koji se u velikoj mjeri odvijao na našem ostrvu Sveti Nikola na kojem postoji istoimena crkva čije postojanje datira s kraja jedanaestog vijeka, što predstavlja neprocjenjivo kulturno-istorijsko dobro.
“Zbog svega nevedenog i odgovornosti prema budućim generacijama nevladina organizacija „Porat Budva-Pizana“ će organizovati mirni protest 26. septembra sa početkom u 17 časova u gradskoj luci.
Budva foto Boka News
Protest je organizovan tako da se isplovi sa barkama ispred porta, potom da se od vrha lanterne do ostrva barke povežu u niz, što simbolizuje neraskidivu vezu grada sa ostrvom.
Pozivamo sve građane koji podržavaju naše zalaganje za zaštitu ostrva da se pridruže protestu i sa rive daju svoj doprinos i neophodnu podršku”, zaključuju iz NVO “Porat Budva-Pizana”.
Povodom Dana evropske baštine 2018, JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor / Gradska biblioteka i čitaonica, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, organizuju u subotu 22. septembra događaj „Tradicija umijeća spajanja“ posvećen održanju i valorizaciji tradicionalne vještine gradnje u kamenu na suvo.
U Multimedijalnoj sali Kulturnog centra sa početkom u 10 sati održaće se okrugli sto sa temom „Tradicionalna gradnja u kamenu bez vezivnog materijala“ sa sljedećim učesnicima: Anita Trojanović, pejzažna arhitektica Udruga „Dragodid“ Hrvatska, Antonela Stjepčević, KZU „Napredak“ Gornja Lastva, Aleksandra Kapetanović, arhitektica-konzervatorka, NVO „Expeditio“ i Željko Starčević, arheolog.
Na putu prema Špiljarima
Nakon okruglog stola, sa početkom u 14 sati u planu je kratka demonstracija tehnike gradnje u okviru pješačkog puta kroz Špiljare. Cilj ove pokazne radionice jeste da se volonteri upoznaju sa baznim vještinama i pravilima tradicionalne gradnje.
Pozivamo sve zainteresovane sugrađane da nam se pridruže u aktivnostima kojima obilježavamo Dane evropske baštine 2018.
Barski kalafati Bokovac porodično, već godinama unazad, prave jedrilice. I ovih dana rade punom parom, kazala je u razgovoru za Antenu M Lala Bokovac.
Kaže, proizvodnja ne staje, pa će već na proljeće biti ojedrene još četiri “arsenalke”. To će biti veliki podvig u svakom smislu za ovu porodicu.
“Brojaćemo najveću flotu u svom vlasništvu, osam arsenalki na jedra, korculanku od 6 metara takođe na jedra i novi brod dužine 8 metara model dubrovačko korčulanski koji je “oplemenjen” performansama. Takođe će imati latinsko arapsko jedro”, kazala nam je naša sagovornica.
Otkriva nam da im je uspješna saradnja sa Emiratima otvorila velika vrata ostalih bogatih naručilaca iz te zemlje.
“Osim poslovne saradnje poziv smo dobili da se predstavimo kroz tradicionalno jedrenje koji itekako cijene i na prvo im je mjesto pa tek onda karbonske i nedrvene jedrilice. Pohvale i ocjene koje nam stižu iz mnogih zemalja kojima je tradicija u srcu, daju nam elan za uporan rad. Nijesu pohvale vezane samo za brodogradnju već i brzinu naših jedrilica što je sve u paketu djelo vještih majstora”, priča Lala.
foto Bokovac
Veliku podršku dobili su i od marine Porto Montenegro, gdje se već četiri godine nalaze i to u najelitnijem dijelu crnogorske, a svjetske marine.
Takođe, ove godine i barska marina im je ustupila mjesta koja su im značajna za jedrenje i obuku novih jedriličara.
“Samim tim je Bar postavo vidljiviji na turističkoj i nautičkoj sceni. Brend nam je donio ono što smo i htjeli, a opravdali smo ga višedecenijskim iskustvom i znanjem, a ne usputnim hobijem”, priča naša sagovornica.
Spremaju se za nove izazove. Sljedeći je regata u Crnoj Gori, ali i jedna van naših granica.
On line izložba Latinsko jedro – Foto Zoran Nikolić
Ipak, jedna vijest ih posebno raduje.
“Za nekih 15 dana ćemo biti uvršteni u kulturna dobra Crne Gore. Nećemo reći naziv, neka to bude iznenađenje za sve koji nas podržavaju i poštuju. Pečat ovog itekako značajnog nematerijalnog dobra je na ponos svih nas, djece naše i unuka kao i cijele Crne Gore kao čuvara tradicije za buduće generacije”, kaže Lala.
Kako zaključuje, ničega ne bi bilo da iza svega ne stoji uporan i pošten rad, što je, uprkos svemu, najbolji put do uspjeha.
Preko 1.500 Tivćana potpisalo je peticiju „Besplatni udžbenici za sve učenike osnovnih i srednjih škola grada Tivta“ koja će 20.septembra biti predata lokalnoj upravi, kako bi se o njoj izjasnila Skupština opštine Tivat. Peticija koju je pokrenula grupa građana potpisivana je na punktu na obali Pine.
– Tivat se hvali i ponosi time da je grad i prijatelj djece, ali je u stvarnom životu teško vidjeti istinu u tome. Roditelji se snalaze, kupuju stare udžbenike, brišu stare radne sveske, kopiraju što mogu, jer su udžbenici jako skupi. Školovanje je po zakonu besplatno i jednako dostupno svima, ali osim klupa gdje djeca sjede, ništa drugo nije besplatno. Budimo realni, u školama nema ni VC papira – saopštili su pokretači peticije.
Oni objašnjavaju da s obzirom da slijedi donošenje gradskog budžeta za 2019. godinu, njihov je cilj da od naredne školske godine svi učenici tivatskih osnovnih i srednjih škola steknu pravo na besplatne udžbenike.
– Novac iz opštinskog budžeta često se usmjerava na daleko bezvrednije projekte. Grad Tivat finansira knjige, prehranu u školskim menzama i osigurava novac za socijalno ugrožene i za djecu romske populacije i hvali se brigom za potomstvo. To će učini i najizdašniji „lokalni šerifi“ za svoju djecu. Većina roditelja iz Tivta će ostati na cjedilu jer svojim primanjima ne mogu podmiriti ni zvaničnu potrošačku korpu, a kamoli udžbenike za svoju djecu – objašnjavaju iz grupe koja je pokrenula peticiju– Bakir Džonlić, Dubravka Stanišić, Nataša Bulatović, Sandra Sindik i Željko Crnogorac, a podršku akciji dali su brojni volonteri koji su prikupljali potpise.
– Peticija je sprovedena sa ciljem de se pomogne roditeljima osnovnih i srednjih škola, jer je za udžbenike većina roditelja morala da odvoji cjelokupni mjesečni dohodak. Drugi cilj peticije je da se izjednače uslovi školovanja za sve učenike i da se pruži ista šansa svima. Možda ovoliki odziv građana proizlazi i iz razloga što peticiju nije pokrenula nijedna politička stranka ili grupacija.
Pokretač peticije je grupa građana koji nisu aktivisti nijedne političke stranke. Drugi razlog ovolikog odziva su stvarni uslovi života većine građana, koji jedva sastavljaju kraj s krajem.
Moramo primjetiti da skoro nijedan građanin iz opštinskih organa uprave nije potpisao peticiju. Čuvaju svoje fotelje. Toliko o njihovoj brizi za potomstvo. Podrška građana peticiji bila je izuzetna, pa sa ovom zahvaljujemo svima koji su stavili svoj potpis na istu. Ako oni koji ih zastupaju u odborničkim klupama grada Tivta budu razmišljali kao većina građana, ne sumnjamo da će se usvojiti zahtjevi iz peticije. Na njima je da odluče – poručuju organizatori peticije i dodaju da će opštinskim organima peticiju predati 20. septembra.
Hercegnovsko pozorište u saradnji sa “Herceg festom” priprema predstavu za djecu „Carevo novo odijelo”.
Premijera predstave čiji je reditelj Petar Pejaković, planirana je početkom oktobra.
U predstavi će igrati hercegnovski glumci: Goran Slavić, Miloš Pejović, Dejan Đonović i Vlado Milošević.
Bajku „Carevo novo odijelo” dramatizovao je Novljanin Đorđe Stanojlović.
Scenograf je Vojo Kilibarda, a kostimografkinja Jelena Vasiljević.
“Petar Pejaković diplomirao je Pozorišnu i radio režiju kod prof. Egona Savina na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Pojavljuje se kao autor tekstova i scenografije, a posebno se istakao u projektima i radu sa socijalno osjetljivim grupama u kojima je umjetnost primijenjena u svrhu društvenih promjena.
Pejaković je potpisao režiju u pedesetak pozorišnih predstava u Crnoj Gori i inostranstvu. Direktor je Kotorskog festivala pozorišta za djecu, režirao je za CNP, Centar za kulturu, Pančevo, Centar za kulturu, Tivat, Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje, Zahumlje, Nikšić, Gradsko pozorižte, Podgorica, Narodno pozorište Zenica, FIAT, Nikšićko pozorište, KIC Budo Tomović, BELEF, MESS, režirao je u Amsterdamu, Erlangenu, Beogradu, Rijeci…
Objavljivao je priče i pjesme, stripove i članke o stripu, pripremao autorske radijske emisije, i u svim oblastima primao nagrade. Između ostalih, dobio je Novembarsku nagradu Grada Kotora, nagradu na Kotorskom dječjem festivalu, nagradu za OFF program na Festivalu crnogorskog teatra, priznanje za najbolju predstavu i režiju na festivalu amatera u Bijelom Polju, predstava Rašomon, jedna je deset od najboljih predstava u 75 godina Akademskog pozorišta u Beogradu, a nagrađivan je u Njemačkoj i Tunisu te na beogradskom Festiću i BRAMSU” – navodi se, pored ostalog, u saopštenju organizatora koje nam je proslijeđeno.
U povodu Međunarodnog dana čišćenja otpada iz okoliša, koji se 15. septembra održao 144 zemlje, Greenpeace je u suradnji s Parkom prirode Telašćica organizirao čišćenje uvale Kobiljak na Dugom otoku. Analizom prikupljenog otpada s jadranskih plaža pokazali su da su određene robne marke posebno zastupljene pa pozivaju tvrtke i korporacije na odgovornost za plastiku koju plasiraju na tržište. Značajan dio onečišćenja pripada robnim markama korištenim u Hrvatskoj, suprotno uvriježenom mišljenju da se radi isključivo o plastici iz susjednih zemalja.
Ružni prizori onečišćenja jadranskih plaža plastičnim otpadom su postali uobičajeni čak i u najzaštićenijim područjima, kao što su nacionalni parkovi i parkovi prirode. Akcije čišćenja plaža nisu dovoljne da se velike količine plastike uklone iz okoliša, nego se problem treba hitno rješavati na izvoru, poručuju iz Greenpeacea.
– Svi snosimo odgovornost. Postoji tendencija da za onečišćenje našeg mora krivimo nemarne turiste i otpad iz Crne Gore i Albanije. Na dvije od tri lokacije pretežno smo pronašli hrvatske robne marke. Analize koje smo proveli na otocima ukazuju na to da plastični otpad ovisi o zemljopisnom položaju i morskim strujama. Radi se, dakle, o problemu koji nema nacionalni identitet i ne poznaje granice. Osim ulaganja napora da mijenjamo navike i kulturu bacanja, odgovornost napokon moraju preuzeti i korporacije koje na tržište plasiraju ogromne količine plastične ambalaže, izjavila je Petra Andrić, voditeljica Greenpeaceove kampanje.
Coca Cola, Jamnica, Ožujsko i Karlovačko pivo, samo su neki od brendova čiji se proizvodi mogu prepoznati na rajskim plažama i uvalama. Čepovi, boce, vrećice pakiranja, sve su to dobro poznati predmeti koji nam svakodnevno svima prolaze kroz ruke, a nakon kratkog korištenja ostaju trajno u okolišu. Ambalaža je jedan od najzastupljenijih oblika jednokratne plastike, što je vidljivo iz prikupljenog otpada.
– Iskorjenjivanje kulture bacanja i okretanje višekratnim materijalima moraju podržati i sami proizvođači. Tvrtke moraju osvijestiti da svi zajedno snosimo posljedice njihovog poslovanja i stjecanja profita. Normaliziranjem i nametanjem jednokratne upotrebe i uvjeravanjem javnosti da je plastika jeftina, praktična i sigurna, korporacije zarađuju novac na račun okoliša. O tome se mora govoriti u javnom prostoru i njihova odgovornost se treba zakonski regulirati, dodaje Andrić.
U tijeku je donošenje direktive EU o smanjenju učinaka određenih plastičnih proizvoda na okoliš, pozivamo ministra Ćorića da se založi za ambiciozniju varijantu direktive koja bi uključivala i osnažene mjere proširene odgovornosti proizvođača.
