Ministar turizma u Vladi Crne Gore, Simonida Kordić posjetila je žičaru “Kotor – Lovćen”, te tom prilikom istakla da je riječ o uspješnom turističkom projektu koji je ove sezone i zvanično počeo da radi u punom kapacitetu.
“Izuzetno je interesantno da je tokom ove sezone žičara prevezla preko 100.000 posjetilaca. To je i recept kako se i na drugim mjestima u Crnoj Gori na sličan način mogu valorizovati neka ranija ulaganja, ali i budući projekti u turizmu”, kazala je Kordić.
Posebnu pažnju je skrenula na dodatne sadržaje poput vožnje bobom, biciklizma i ponudi kafića i restorana, što je bitno za formiranje ponude kakvu očekuje savremeni turista.
“Taj model treba imati na umu i kada govorimo o valorizaciji potencijala na drugim mjestima u Crnoj Gori. Znamo da su zimske sezone veoma osjetljive, posebno sa globalnim zagrijavanjem koje dovodi u pitanje hoće li biti snijega, te je uz prevoz žičarom pametno otvarati dodatne sadržaje koji zapravo predstavljaju poseban magnet za turiste koji ne zahtijevaju prevelika infrastrukturna ulaganja, već moderan, pristup turizmu kroz koji se stvara jedna moderna i atraktivna ponuda”, ističe ministar.
Zadovoljstvo zbog današnje posjete, ali i podrške koju dobijaju od Ministarstva turizma izrazio je izvršni direktor žičare “Kotor – Lovćen”, Marko Ćuš.
“Ostvareni rezultati i stečena reputacija među posjetiocima iz cijelog svijeta su potvrdili status žičare kao kapitalnog infrastrukturnog turističkog projekta. Radujemo se da smo danas ministarku Kordić i njene saradnike upoznali sa planovima za dalji razvoj ponude i kompleksa žičare”, naveo je Ćuš.
Osim Žičare “Kotor – Lovćen”, ministar Simonida Kordić je skrenula pažnju i na sličan potencijal projekta Žarski kod Mojkovca i značaj povezivanja sa bjelopoljskom stranom.
“Instalacija te žičare i realizacija tog projekta predstavlja jedan od onih prostora gdje se jednim modernim pristupom, uz izgradnju mosta na Tari, može napraviti cjelokupan paket gdje se može omogućiti da turistička sezona na tom potezu traje tokom čitave godine”, kazala je Kordić.
Uprava pomorske sigurnosti i upravljanja lukama razvila je mobilnu aplikaciju koja omogućava korisnicima slanje poziva u pomoć direktno sa njihovih mobilnih uređaja, koristeći GPS tehnologiju za precizno određivanje geografske pozicije.
Aplikacija SafeSea.me trenutno je dostupna za preuzimanje na Google Play Store platformi, uskoro će biti i dostupna i na App Store platformi. Cilj je da korisnici kada se nađu u nevolji na moru, preko aplikacije SafeSea.me pozovu pomoć, čime će se omogućiti automatsko generisanje njihove geografske pozicije i slanje nadležnim službama za traganje i spašavanje. Korisnici preko nje mogu direktno pozvati broj 129 za hitne slučajeve.
Pored toga, aplikacija pruža detaljnu vremensku prognozu i ažurirane oglase za pomorce, osiguravajući sve potrebne informacije za sigurnu plovidbu crnogorskom obalom. Takođe, preko aplikacije SafeSea.me korisnici mogu prijaviti prekršaje u pomorskom saobraćaju, doprinoseći na taj način boljoj sigurnosti na moru.
Aplikacija Pomoć na moru
Registracija korisnika je obavezna kako bi se osigurala efikasna komunikacija u hitnim situacijama. Aplikacija je dostupna na crnogorskom i engleskom jeziku, a vise informacija korisnici mogu pronaći na sajtu www.safesea.me.
SefaSea.me je projekat Uprave pomorske sigurnosti i upravljanja lukama, uz podršku Agencije za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore.
Iako u 18. stoljeću nisu postojali brojni i pouzdani meteorološki mjerni instrumenti, a ni Beaufortova skala jačine vjetra još nije bila definirana, neki klimatolozi vjeruju da bi im baš brodski dnevnici iz tog stoljeća mogli znatno pomoći pri razumijevanju klime i klimatskih promjena. I to brodski dnevnici s američkih kitolovaca.
Zbog prirode svoga posla kitolovci su plovili i morima kojima trgovački jedrenjaci između starog i novog svijeta nisu išli, a kako im je u traženju i lovljenju kitova svaki dašak vjetra bio važan, tako su u svojim dnevnicima detaljnim opisima vjetrova, njihovom smjeru i jačini, posvećivali pažnju veću nego kapetani na drugim brodovima.
Caroline Ummenhofer, oceanografkinja s Woods Hole Oceanographic Institutiona u Falmouthu u Massachusettsu, koja sa svojim timom proučava oko 4200 brodskih dnevnika američkih kitolovaca, više je nego zadovoljna otkrivenim:
– U početku nisam bila sigurna da će nam ti dnevnici puno pomoći. Sada mogu reći da je ovo puno više i bolje negoli smo očekivali.
Njemačka policija na granici – Foto: Hannes P. Albert/dpa
Osumnjičenik za napad nožem u gradu Solingenu na zapadu Njemačke, u kojem su u petak navečer ubijene tri osobe i ozlijeđeno osam, 26-godišnji je Sirijac i priznao je zločin, priopćile su vlasti danas.
Osumnjičenik se sam predao i priznao zločin, rekli su diseldorfska policija i tužitelji u zajedničkom saopštenju.
“Ja sam taj kojeg tražite…”
Napadač se predao policiji gotovo 26 sati nakon napada na festivalu u Solingenu. Bild piše da je mokar od kiše i prekriven krvlju prišao policajcima nešto poslije 23 sata i rekao: “Ja sam taj kojeg tražite…”
Bild piše i da se navodno skrivao u dvorištu zgrade.
“Umiješanost ove osobe trenutno je pod intenzivnom istragom”, napisali su.
Tužiteljstvo: Istražujemo ga zbog ubojstava i sumnje u članstvo u ISIS-u
Glasnogovornica Ureda saveznog tužiteljstva potvrdila je njemačkoj tiskovnoj agenciji da se protiv osumnjičenog vodi istraga zbog ubojstva i zbog sumnje u članstvo u terorističkoj skupini Islamska država (ISIS).
ISIS je preuzeo odgovornost za napad nožem u subotu navečer. Još nema službene potvrde da je motiv zločina povezan s islamizmom.
Prošle su 32 godine od kada je projektilima ispaljenim sa srpskih agresorskih položaja zapaljena sarajevska Vijećnica i uništeno dva miliona knjiga, javlja Anadolu.
Gradska vijećnica, kao jedan od najljepših i najreprezentativnijih objekata iz austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini, zapaljena je u noći sa 25. na 26. augusta 1992. godine, tokom opsade Sarajeva.
Nakon rata 1992. – 1995. obnovljena je i ponovo otvorena 2014. godine.
Sarajevska Vijećnica otvorena je 20. aprila 1896. godine i do danas predstavlja jedan od najljepših objekata izgrađenih za vrijeme austro-ugarske vladavine u pseudomaurskom stilu.
Prvobitno je bila zgrada tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine, služila je gradskoj upravi, kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora. Nakon toga, postaje Gradska biblioteka, odnosno Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.
Za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine Vijećnica je bila više puta granatirana.
U noći sa 25. na 26. augusta 1992. godine zapaljena je s srpskih agresorskih položaja u okolini opkoljenog Sarajeva, a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, oko 90 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji Bosne i Hercegovine. Procjenjuje se da je vatrena stihija odnijela oko dva miliona knjiga, koje su govorile o historiji Bosne i Hercegovine i predstavljale nacionalno blago zemlje.
U noći 25. na 26. augusta 1992. godine brojni građani Sarajeva zajedno sa tadašnjim uposlenicima pokušavali su da spase neke od knjiga od požara, dok su bili izloženi konstantnoj snajperskoj vatri s položaja tadašnje Vojske Republike Srpske sa okolnih brda.
Zahvaljujući snazi razumijevanja i solidarnosti prijatelja i partnera, Vijećnica je obnovljena i svečano otvorena 9. maja 2014. godine, na Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom.
Svi dijelovi Vijećnice rekonstruisani su na osnovu dokumenata i fotografija stare Vijećnice pronađenih u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, pa su u prostoriji Gradskog vijeća danas drvene klupe i govornica, a svi ornamenti na zidovima i plafonu su autentični i ručno oslikavani.
Mnoge stvari unutar ove ljepotice su specifične. Rubovi zidova zlatne boje zapravo su zaista zlatni. Rađeni posebnom tehnikom, premazivani su listićima zlata potopljenim u boju, posebnim kistom od kamilje dlake.
Smještena nedaleko od Baščaršije, na Mustaj-pašinom mejdanu, Vijećnica, iako je sve u njoj novo, i danas odiše periodom u kojem je napravljena.
U njoj se sada čuvaju knjige i rukopisi od iznimne vrijednosti i rariteti te predstavlja multimedijalni centar kulture, umjetnosti i privrede Grada Sarajeva i države Bosne i Hercegovine, u kojem se održavaju koncerti, književne večeri, izložbe, prezentacije, konferencije, kongresi, simpoziji, prijemi, obilježavanje godišnjica, vjenčanja.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2006. godine proglasila je Vijećnicu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja - Foto Anton Gula Marković
1 od 6
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja
Posthumnim objavljivanjem knjige „Kapetani i jedrenjaci Prčanja” autora Petra Palavršića, uz njegovu monografiju “Kapetani i jedrenjaci Herceg Novog”, koja je ugledala svjetlost dana za njegova života prije šest godina, poštovaoci kulturnog naslijeđa Boke i ljubitelji kvalitetne literature dobili su, u izdanju Pomorskog muzeja Crne Gore, najkompletniji prikaz i popise prčanjskih kapetana i jedrenjaka, istoriju pomorstva „na dlanu“, koja će biti nezaobilazan izvor svim budućim naučnim radnicima i istraživačima pomorstva.
Autor ovih djela je sačuvao sjećanje na bokeške kapetane i njihove jedrenjake i na taj način sebe upisao u istoriju Boke, koju je cijelog života znalački istraživao. Ovo je istakla mr Maja Uskoković, direktorka Pomorskog muzeja Crne Gore, čiji je dugogodišnji kustos Pomorsko-tehničke zbirke Palavršić bio. Rukopis knjige je za objavljivanje priredio Željko Brguljan, profesor, slikar, pisac, istraživač pomorske prošlosti porijeklom iz Prčanja, nastanjen u Zagrebu.
Gospođa Lala Palavršić, udovica pok. Petra Palavršića objašnjava da je rukopis svog supruga pronašla na stolici u dnevnoj sobi, odakle ga je sklonila u kućnu biblioteku, a kasnije, prema usmenoj oporuci svog supruga, predala Željku Brguljanu, dugogodišnjem prijateluj i saradniku Palavršića.
-Divan je osjećaj vidjeti da je rukopis moga supruga uobličen u ovako lijepu knjigu. Poslenici Pomorakog muzeja su nam baš izašli ususret- Radojka uvijek opširna, detaljna i Željko je stvarno fantastičan čovjek, nije ni čudo što je s mojim mužem našao teme za raspravu. Direktorica Maja je opisala njegov lik i djelo, baš je sve bilo lijepo, kazala je za Boka News Lala Palavršić, koja je vrlo emotivno ispratila promociju u Galeriji Pomorskog muzeja.
Po riječima Brguljana, u odabiru i formiranju rukopisa Petru je svojim prethodnim radom izuzetno pomogao Prčanjanin pok. konte Mario Luković, koji je formirao kartoteku prčanjskih kapetana, te u nju unio sve podatke iz brojnih dokumenata nekadašnje prčanjske crkvene opštine.
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja – foto Anton Gula Marković
-Posebno mi je zadovoljstvo da smo večeras imali čast, uz prisustvo Petrove familije, prisjetiti se dragog prijatelja i poštovanog kustosa ove institucije, te i ovom knjigom skrenuti pažnju na njegov vrijedan i predan rad. Ako će ova knjiga uploviti u biblioteke pomorskih institucija, stručnjaka i ljubitelja pomorstva, trud će biti opravdan, a izdanje će tako doprinjeti trajnom sjećanju na autora Petra Palavršića koji je veliki dio svog života posvetio pomorskoj prošlosti Boke Kotorske, djelatnosti koja je i Prčanj uzdigla uz bok najznačajnijih pomorskih centara Jadrana i Sredozemlja, kazao je Brguljan.
Iz knjige pomorske trgovine Prčanja 1790-1803. godine
Nagovještavajući sadržaj Palavršićevog djela, govoreći o istoriji pomorstva Prčanja, muzejska savjetnica Radojka Abramović, istoričarka umjetnosti, opisala je kako je Odbor za gradnju Bogorodičinoga hrama na Prčanju uveo računsku knjigu u kojoj su ubilježeni svi prihodi i rashodi. U toku gradnje crkve, od 36. do 196. strane knjige vođeni su računi za svakog pojedinačnog trgovca, brodovlasnika, kao i za obrt kapitala za period 1790-1803. sa oznakom količine robe kojom se trgovalo, gdje se ona razvozila, i posebno sa brojem otpremljenih voštanica.
-Kako su se prčanjski pomorci i trgovci obavezali da će davati ugovoreni postotak za gradnju Hrama, u sažetom obliku u ovoj knjizi obuhvaćena je ukupna pomorska trgovina Prčanja tog razdoblja, ističe Abramović i dodaje da u simboličnom smislu, „na grobovima potonulih jedrenjaka i pomoraca, oni koje je sudbina vratila njihovim domovima, kroz pokoljenja, u kontinuitetu, podigli su mjesto raskošnih građevina i umjetničkih spomenika, brod od kamena sa jedriljem i zastavama, zvonicima i skulpturama koje streme ka nebu“.
Brza brodska pošta, gusari i ropstvo
Prčanj se u Kotorskom arhivu pominje već u XIV vijeku, a već u XVI ovo je mjesto steklo ugled u pomorstvu kroz privilegiju da njegovi žitelji- vlasnici feluka, fusta i gaeta prevoze državnu poštu od Kotora do Venecije. Ovi mali brzi brodovi sa jednim jarbolom i na vesla (koji su brzinom preticali mletačke brodove), sa posadom od oko 10 ljudi, stizali su u Veneciju sa obaveznim zadržavanjem u Zadru, za oko 15-20 dana. Jedan od „junaka toga doba“ bio je kapetan Tripo Lukov Luković (1585-1656) koji je prevozio državnu poštu između Venecije, Zadra, Kotora i Krfa punih trideset godina, odolijevajući brojnim napadima gusara. U krvavim okršajima mnogi su Prčanjani- pomorci izgubili svoje živote ili su zapali u ropstvo na prisilnom radu u Albaniji, na grčkim ostrvima, u Tripolisu, Tunisu, Alžiru, Carigradu i bliže – u Ulcinju.
-Frana Đurovića, zapovjednika tartane u vlasništvu Vuka Đurovića, za vrijeme prenošenja državne pošte napali su gusari u vodama između ostrva Zante na putu prema Veneciji i odveli ga u ropstvo. Turci su ga, zajedno sa desetočlanom posadom pogubili 1666. godine.
Božo Tripov Sbutega umire kao rob u Ulcinju 15. avgusta 1668. godine, a patrun Ivo Sbutega takođe je uimro vršeći poštansku službu u Herceg Novom 22. januara 1665. godine, navela je precizno Abramović, iznoseći niz značajnih imena prčanjskih kapetana, trgovaca, mecena i događaja koji su obilježili slavnu pomorsku i brodograditeljsku prošlost mjesta. Nije izostavila ni put oko svijeta Iva Visina (1806-1868).
Promocija knjige Kapetani i jedrenjaci Prčanja – foto Anton Gula Marković
Najugledniji trgovci i brodovlasnici
-Trgovačka kuća Verona bila je, uz trgovačke kuće porodica Florio, Ivanović i Tripković, jedna od ekonomski najmoćnijih u Boki Kotorskoj – u posjedu Verona bilo je 10 kuća i velika palata kapetana Antona Verone, podignuta 1780- 1790. godine.
Prčanj je 1729. godine posjedovao ukupno 22 broda, 1755. godine 35 brodova, 130 mornara i dva pomorska oficira, a između 1764. i 1797. godine na Prčanju je bilo 35 patentiranih brodova bez ubrajanja manjih plovnih jedinica. Privredni kapital koji je počivao na pomorskoj trgovini 1791. godine iznosio je 240 705 mletačkih talira, precizna je Abramović.
Najugledniji prčanjski brodovlasnici u XIX vijeku bili su: konte Anton Luković (Cardiff), Špiro i Tripo Florio (Trst), porodica Lazari (Venecija i Prčanj), Verona (Prčanj), Anton Sbutega sa sinovima Nikom i Jozom, Ivo Sbutega, Edvard i braća Sbutega, Đurović, Fatuta, Grando, Tomić, Ivo I Jozo Visin, Miletić, Špiro Miajlović, Božo Damjanović i Božo Matković.
Tartane, nave….
Tipovi prčanjskih jedrenjaka XIX vijeka bili su različiti: tartane, trabakule, pjelezi, škune, brigantine, brikovi, polake, bark-logeri, bark-škune, barkovi, nave. Razlika među njima ogledala se u načinu izgradnje, tipu jedara, veličini i nosivosti, a imali su topove trombone i puške kremenjače i sablje za odbranu od gusara. U drugoj polovini XIX vijeka uz državnu zastavu viju I slavjanski barjak, a brodovi imaju narodna imena. Radili sui h u brodogradilištima na Korčuli, LOšinju, Rijeci I Trstu. Posljednji bark “Obilić” 427 t nosivosti, koji je pripadao Božu Matkoviću, sagrađen je u Malom Lošinju. Cijena gradnje broda od 600 t nosivosti iznosila je 50 hiljada forinti, navela je Abramović.
Usljed razvoja parabroda krajem XIX vijeka nastaje slom jedrenjaka, te brodovlasnici, svjesni nemogućnosti opstanka, oko 1880. godine polako rasprodaju svoje jedrenjake uglavnom Grcima i Albancima i to ispod njihove realne cijene.
Slike i portreti kao svjedočanstva prošlosti
-Velika i slavna prošlost prčanjskih jedrenjaka i njihovih posada, potopljenih po raznim okeanima i morima svijeta u svojim plavim grobnicama nijemi su svjedoci svoje burne istorije. Na njih podsjećaju samo svetionici koji u tamnim noćima osvjetljavaju put mornarima u raznim lukama svijeta. Na Prčanju se sjećanje na slavno doba prčanjskih jedrenjaka čuva na brojnim portretima pomorskih kapetana, slikama jedrenjaka prikazanih u plovidbi po mirnom moru, olujnim noćima i brojnim okršajima na moru, dokumentima, potsjeća Abramović, istoričarka umjetnosti.
Od ribara i pomorca do muzeologa, kustosa i publiciste
-Gospodin Palavršić je godine provedene u Pomorskom muzeju posvetio proučavanju pomorske prošlosti Boke Kotorske. Posao muzeologa, kustosa i kasnije publiciste započeo je prvi put 1975. godine upravo u našem muzeju. Kao kustos Pomorsko-tehničke zbirke radio je do 1974. godine kada je kao pomorac započeo desetogodišnju plovidbu svjetskim morima. Potom se četiri godine profesionalno bavio ribanjem, da bi se 1999. godine vratio u Pomorski muzej ponovo kao kustos Pomorsko-tehničke zbirke. Aprila 2012. godine otišao je u penziju, ali je i poslije toga nastavio plodnu saradnju sa muzejem. Autor je nekoliko monografskih djela iz istorije pomorstva Boke koju je odlično poznavao i s ljubavlju znalački istraživao. Pred kraj svog rada u muzeju, zajedno sa Slavkom Dabinovićem objavio je dragocjeno djelo „Plovidba Iva Visina oko svijeta”, istakla je Maja Uskoković.
U Crnoj Gori se svake godine gube životi zbog neizgrađenje infrastrukture, kazao je premijer Milojko Spajić i poručio da je došlo vrijeme da budu izgrađeni auto-putevi.
“Neko radi i trudi se, a neko se podsmijava da je “Spajić izvozao građane neizgrađenim putevima””, napisao je Spajić na društvenoj mreži X.
On je istakao da su neizgrađeni putevi tu preko 80 godina, a da tek sad popravljaju tu užasnu situaciju koju su zatekli.
“Svake godine gubimo prvo živote, pa onda vrijeme i živce zbog neizgrađene infrastrukture u našoj zemlji. Došlo je vrijeme da izgradimo auto-puteve”, poručio je Spajić.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News godina uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, popularne književnosti, tehnologije, teologije i knjiga za djecu.
Maroko 1968, porodica Belhadž pripada novoj buržoaziji koja napreduje i vjeruje u bolje sutra. Amin uspješno vodi imanje i privlači mnoge žene, Matilda je cijenjena u zajednici, ali je privatno nesrećna, a njihova deca, Ajša i Salim, traže svoje ja u godinama nakon dekolonizacije. Suočeni s korupcijom i prikrivenim rasizmom, razapeti između kompromisa i mladalačkih ideala o slobodi i jednakosti, Ajša i Salim pokušavaju da shvate ko su i u kojoj i kakvoj zemlji mogu i žele da žive. U romanu Gledajte kako plešemo Lejla Slimani se oslanja na inspirativnu priču svoje porodice. Opisujući postkolonijalni Maroko koji pokušava da prihvati tekovine modernog društva. Izdavač je Booka.
Elen je na pragu 40-te i pred njom je budućnost u kojoj će joj se društveni život svesti na časove joge i fine književne klubove gdje se čitaju samo ozbiljne knjige i svi su nacvrcani posle jedne čaše vina. Njen život je i bez toga prilično haotičan. Deca se ponašaju kao divljaci, pas je uopšte ne sluša, skoro kao ni muž. Elen samo želi da bude kao sve one uzorne majke koje na kapiji škole dočekuju svoju anđeosku djecu s osmjehom na licu. I riješena je da će baš ova školska godina biti prekretnica u životu njene porodice. Stvarnost je, međutim, često sasvim suprotna od onoga što priželjkujemo. Urnebesno smiješan i surovo iskren u opisima svakodnevnih frustracija u životu svake žene, roman Zašto mama pije iz pera Džil Sims je literatura koja se ne ispušta iz ruku. Izdavač je Odiseja.
Kada pređe na novi posao kako bi pobjegla od seksualnog uznemiravanja, Šibata otkriva da se od nje očekuje da kuva kafu, mijenja tonere, prazni korpe za smeće i radi sve ono što se podrazumijeva samo zato što je jedina žena u kancelariji. U trenutku bijesa objavljuje da ne može više da sklanja prljave čaše pune opušaka jer je – trudna. Trudna Šibata nije primorana da radi prekovremeno. Trudna Šibata se odmara, gleda TV, ide na aerobik za buduće majke i vodi dnevnik trudnoće. Jedini problem je što… Šibata nije trudna. Uskoro ta spontana laž izmiče kontroli, a granica između prevare i njenog života polako počinje da se briše. Izdavač romana Dnevnik praznine je Booka.
Za doktora Benedikta Prinsa, psihologa iz londonskog Harli strita, buđenje Ane O, kako je i naslovljen roman Metjua Blejka, moglo bi biti prekretnica u karijeri. On je vrhunski stručnjak, poznaje sva tamna mjesta uma, tajne zarobljene u podsvijesti. Proučavajući Anine snove i sjećanja, vraćajući Anu O na mjesto jezivog događaja, doktor Prins će uhvatiti nit mnogo skrivenije, mračnije misterije. Samo Ana zna istinu o kobnoj noći, ali jedino Benedikt može da je otkrije. Da li je Ana odgovorna za ubistva? Jesu li oboje u opasnosti zbog onog što će saznati? Anino buđenje nije kraj, već samo početak priče. Osvežavajuće nov pristup žanru. Izdavač je Laguna.
Šta je tačno vještačka inteligencija? Hoće li nam algoritmi odlučivati o životu u budućnosti? Kako bi izgledalo kad bi postojale mašine pametnije od ljudi? I da li su te mašine stvarno pametne? Vještačka inteligencija nam već olakšava svakodnevni život. Ujedno je i veoma uzbudljiva, posebno ako se zapitamo šta nas tek očekuje? U svojoj knjizi za male i velike čitaoce Veštačka inteligencija nije bauk autor Bas Haring objašnjava šta je zaista vještačka inteligencija i motiviše čitaoce da razmisle o mogućnostima i opasnostima kompjutera koji svakog dana postaju sve sposobniji. Izdavač je Odiseja.
Bogato ilustrovana, dvojezična Blagodatna knjiga je koja predstavlja likovne prikaze Bogorodice u našim manastirima. Jedinstveno izdanje, luksuzno i atraktivno, u punom koloru. Format omogućava da se uživa u fotografijama koje prate tekstovi koje su napisali istoričarka umjetnosti dr Ivana Lemkul i vladika Maksim. Tekstovi su napisani stručno a s druge strane veoma su prijemčivi i razumljivi. Posebnu vrijednost knjizi daje i njena dvojezičnost: tekstove možemo da čitamo i na engleskom i na srpskom jeziku. Idealna je za poklon ali i neizostavna na polici svake kućne biblioteke. Izdavač je Laguna.
Čarobni jedrenjak – Priča o Nikoli Tesli je avanturistički roman koji obiluje interesantnim istorijskim, naučnim, ali i podacima opšteg znanja. Zanimljiva je ideja autorke Maje Cvetković Sotirov da savremenom dječaku o čudesnom Nikoli Tesli ispriča magijom vječite borbe dobra i zla u kojoj je i sam Tesla čudesni borac. Knjiga je puna zabavnih obrta, komičnih situacija, uz dozu opasnosti i neizvijesnosti. Izdavači su Luka Books i Institut za dečku književnost Beograd.
Bokeška noć 2024. - foto Krsto Vulović - Kulturni centar i Boka News
1 od 15
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
Kotor - foto Boka News
Bokeška noć 2024.
Bokeška noć 2024.
U akvatorijumu Kotorskog zaliva pred više hiljada posjetilaca, u subotu je održana je tradicionalna Fešta nad feštama “Bokeška noć”.
Defile ukrašenih barki najavila je Gradska muzika Kotor i jedrilice Jedrličarskog kluba “Lahor”, 32 maštovite kreacije ukrašenih barki, djela kotorskih meštara, predstavile su se publici i žiriju u tri đira i konkurisale su za nagrade u vrijednosti od 3.000 eura.
Ukupan fond nagrada podjeljen na pet barki.
Prvo mjesto i 1.200 eura osvojila je barka FETIVA MAHALA meštra Zvjezdana Šantića.
Drugo mjesto i 800 eura pripalo je je kreacija YABA DABBADO koju je radio Drago Radimiri.
Bokeška noć 2024.
Treće mjesto i 400 eura dobio je Ilko Marović sa svojom barkom VRATIJA SE ILKO.
Bokeška noć 2024.
Četvrto mjesto dijele dvije barke, tako da su po 300 eura osvojili su Marko Ševaljević sa barkom ŠKALJARINA i Ilija Mirošević sa kreacijom BAGAT.
Bokeška noć 2024.
Žiri je radio u sastavu: kotorski meštar Mijo Milovanović, predsjednik i članovi – direktorica Kulturnog centra Radmila Beća Radulović i u ime sponzora, direktor „Luke Kotor“ AD Ljubo Radović imali su težak zadatak da izaberu tri najbolje.
Bokeška noć 2024.
Nakon proglašenja najboljih, Kotorani i gosti su uživali u fantastičnom desetominutnom vatrometu.
Podsjećamo, manifestacija Bokeška noć ima status nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja.
Bokeška noć 2024.
Nakon završetka nastupa na akva pozornici, fešta se do ranih jutarnjih sati nastavila na trgovima u Starom gradu. Na Pjaci od sata goste su zabavljali DJ NIGGOR i DANIJELA MARTINOVIĆ sa bendom.
Bokeška noć 2024.
Na Pjaci Sv. Luke nastupili su LUKA TARLE I LJUBO ČIKIĆ na Pjaci od muzeja – TRIO MARE bend, na Pjaci od brašna – DJ BURA i THE GRUPA, na Pjaci Sv. Tripuna- DJ DIMI i VIS TETRA, na Škaljarskoj pjaci – JELENA i KIKO i na Pjaci od Kina – FANKULO BAND.
Organizator ove manifestacije je Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor, uz suorganizaciju lokalne Turističke organizacije i pokroviteljstvo Opštine Kotor, uz pomoć brojnih sponzora.
U Kotoru boravi 8.97 hiljada gostiju, saopšteno je iz kotorske Turističke organizacije.
U privatnom smještaju boravi 7.1 hiljadu turista, među kojima su najbrojniji državljani Srbije, Rusije, Turske, Velike Britanije i Francuske.
U hotelskom smještaju boravi 1.55 hiljada gostiju, najviše iz Velike Britanije, Kanade, Turske, Francuske, Italije i Belgije.
U hostelima je videntirano 265 gostiju, a u kampovima 51 gost.
Prema podacima Turističko-informativnog centra, Kotor je protekle sedmice obišlo 19.02 hiljade izletnika, među kojima su najbrojnije bile grupe iz Turske, Sjedinjenih Američkih Država, Poljske, Rusije, Francuske i Velike Britanije.
