Država rasprodaje luksuzne rezidencije na jugu: Titova vila mogla bi u ruke Rusima

1
Vila Čingrija

Među desetak luksuznih i vrlo vrijednih rezidencijalnih objekata iz portfelja državnog vlasništva kojima će, najvjerojatnije već do kraja rujna, Ministarstvo državne imovine RH oglasiti prodaju na međunarodnom natječaju, nalaze se i dvije dubrovačke vile: vila Čingrija i Titova vila u Kuparima. I dok nije tajna kako je za vilu Čingriju budući vlasnik već poznat, za Titovu vilu tek će se vidjeti.

Naime, ministar državne imovine Goran Marić upravo je tijekom boravka u Dubrovniku, nakon sastanka s dubrovačko-neretvanskim županom Nikolom Dobroslavićem i gradonačelnikom Dubrovnika Matom Frankovićem, objavio kako je s gradonačelnikom postignut dogovor o sudbini vile Čingrije za koju je, inače, već bio pripremljen javni natječaj za prodaju.

Za Čingriju će država tražiti kunsku protuvrijednost od oko dva milijuna eura, dok se za Titovu vilu iznos ne zna, jer vještaci još ne mogu procijeniti ni veličinu parcele ni “knjižiti” nekretnine koje se na njoj nalaze.

Privatna plaža

– No, kad je gradonačelnik iskazao ozbiljan interes za preuzimanje vile Čingrije po procijenjenoj vrijednosti, u roku 30 dana ćemo pripremiti ugovor i Grad će uskoro postati vlasnik te vile.

Tako bi konačno trebala biti dovršena prodaja vile koju je početkom 20. stoljeća, na 35 metara visokoj stijeni iznad mora na predjelu Boninovo, oko 1200 metara jednake udaljenosti od zidina Grada i luke Gruž, izgradio bivši dubrovački gradonačelnik Pero Čingrija.

Ugledni intelektualac i političar još za života je imao svoju ulicu (sadašnju Široku ulicu u povijesnoj jezgri, dok ulica uz vilu nosi njegovo ime), a povjesničari kažu da je uz Frana Supila bio jedan od najuspješnijih političara Dubrovnika i Dalmacije koji je odlučujuće utjecao na poraz autonomaša u Dalmaciji. Kao priznati odvjetnik, Čingrija je od 1878. do 1882. te od 1899. do 1911. bio gradonačelnik Dubrovnika. Vodio je i hrvatsku Narodnu stranku za Dalmaciju.

Vila koju je izgradio imala je privatnu plažu, u kamen uklesane skaline i stihove. Postala je okupljalište vodećih intelektualaca onog doba, a tijekom Drugog svjetskog rata bila je sjedište njemačke uprave Dubrovnika.

Kad bi zidovi mogli pričati, sigurno bismo doznali neotkrivene priče, pa i one kada je tijekom rata ugostila jednog od nacističkih glavešina te zapovjednika ratnog zrakoplovstva Luftwaffea Hermanna Göringa, koji je u Trećem Reichu bio dogovoreni nasljednik Hitlera.

Nakon rata vila je neko vrijeme bila luksuzni smještajni i ugostiteljski objekt, iznajmljivala se strancima, a zatim je ustupljena Hrvatskoj radioteleviziji, koja je tu imala sjedište dubrovačkog dopisništva i odjela Odašiljači i veze.

Vila Čingrija

Otvoreno za javnost

No, prije tri godine je napuštena i od tada je predmet interesa bivše i aktualne gradske uprave. Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić Čingriju je zamislio kao ključni objekt buduće pješačke zone te je s bivšim potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem dogovorio otkup iz državnog portfelja.

– Odlučeno je da vila mora ići u procjenu, a kad je Grad kupi, dobivat će najam i sama će sebe isplatiti. To treba biti prostor s vrhunskim restoranom u zgradi i okolnim prostorom gdje može stati i do tisuću ljudi – rekao je Vlahušić za medije i poručio Frankoviću da prihvati sve njegove projekte ako želi biti uspješan gradonačelnik.

Kao da odgovara na pitanje koje nije čuo, Franković je novinare izvijestio kako je cilj da prostor postane otvoren, a ne da postane privatno vlasništvo koje bi ga zatvorilo za javnost. Mnogo više o namjeni prostora odlučit će se nakon otkupa vile, pa i o mogućoj komercijalizaciji toga prestižnog prostora. Također, Franković je ponovio prijašnju Vlahušićevu “mantru”:

– Grad Dubrovnik želi kupiti sve nekretnine od značenja!

Među brojnim, gotovo zaboravljenim vrijednim, ali tržišno neiskorištenim, državnim rezidencijalnim objektima na jugu Jadrana je i Titova vila. Ali ne ona u Lapadu, nego u Kuparima. Na upit o sudbini te vile u borovu šumarku uz more, skrovitoj uvali nedaleko od nekadašnjeg vojnog kompleksa Kupari, ministar Marić je lakonski odgovorio.

– Koja od Titovih vila? Mnogo ih je – kazao je, dajući do znanja da procjena vrijednosti objekta još nije obavljena.

U borovoj šumi

Nije tajna da je vila znatno oštećena u listopadu 1991. godine, tijekom granatiranja jugovojske početkom Domovinskog rata na jugu domovine. Nakon oslobođenja Dubrovnika i okolice tu je bilo sjedište Zapovjedništva južnog bojišta, a zatim i Zbornog područja Ston, da bi je od potpune devastacije (sa)čuvala jedna od tu stacioniranih postrojbi Hrvatske vojske. Novinari su tu boravili zadnji put tijekom jedne pokazne vježbe HV-a prije šest godina i uvjerili se u njezino relativno dobro stanje. Možda najbolji primjer nebrige države je upravo ta “južna” Titova vila.

Važno je reći kako je, zapravo, riječ o dvjema vilama: Borovka 1 i 2, nazvanima po gustoj borovoj šumi u kojoj su smještene.

Najvjerojatniji kupac je ruska “Avenue grupa”, koja je već dobila kompleks Kupara na uporabu uz rok od 99 godina. Time bi se cijeli kompleks bivše Vojne ustanove Kupari objedinio u jednu funkcionalnu cjelinu.

Maršalov lift za spuštanje u bazen

Rušenje hotela u sklopu bivšega kompleksa najavljeno je već za ovu jesen, a posjed Titove vile u Kuparima, čija vrijednost javno još nije poznata, bit će svakako vlasnički dragulj u portfelju novog vlasnika, tko god on bio.
Hrvatska vojska je još u doba Domovinskog rata u podrumskim prostorijama kuparske Titove vile otkrila bazen. Uz njega se nalazila specijalna dizalica kojom se, u posebnoj stolici, već ostarjeli i teško pokretni maršal spuštao u bazen. Govori se da se voda u bazenu u ono doba posebno grijala, zbog čega su i računi za struju bili enormno visoki.

Licitacija bi podignula cijenu
U investicijskim krugovima vila Čingrija se spominjala kao idealna lokacija za ekskluzivan boutique hotel. Agenti za nekretnine procjenjivali su njezinu vrijednost na barem dva milijuna eura. Da je država ponudila na licitaciji, na otvorenom tržištu, mogla je postići 30 i više posto višu cijenu, a neki su razmišljali i o davanju rezidencijalnog objekta u 90-godišnju koncesiju, po modelu sličnom kompleksu Kupara.

/Ahmet Kalajdžić, Gabrijela Bijelić/

Pulska luka ne može primiti veće brodove zbog 3.000 tona željeza u podmorju

0
Luka Pula – foto Goran Šebelić / CROPIX

Čak tri hiljade tona čelika krije podmorje pulske luke, nekad najveće vojne luke na Jadranu. Ima tu svega, od austrougarskih sekcija brodova iz brodogradilišta Uljanika, sitnih ostataka s potopljenih brodova poput legendarnog Viribus Unitisa, najvećeg vojnog broda u mornaričkoj floti Austro-Ugarske pa sve do ogromnih sidrenih vezova, olupina manjih ribarica, ali i smeća, pa čak i zaostalih mina i bombi. Prava je to riznica povijesti ovoga grada kojem je značaj vojne luke opadao nakon Prvog svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske monarhije prije stotinu godina.

Sigurno mu na ruku nije išla i velika devastacija u bombardiranju nakon Drugog svjetskog rata čiji su krateri još itekako vidljivi u podmorju luke. Iz svih tih razdoblja pulska luka skriva povijesne činjenice, manje znane Puležanima, ali i ostatku javnosti. Ali prisjete se vrlo brzo svi te povijesti kada, primjerice, u luku doplovi veliki putnički kruzer pa iz nje ne može izaći.

– Bilo je to prije šest-sedam godina. U luku je uplovio jedan veliki kruzer i nije se usidrio u uvali Žunac, malo dalje u luci. Bacio je sidro i čekao povratak putnika. Međutim, kada je htio isploviti, došlo je do problema. Sidro mu je zapelo i nikako ga nisu mogli izvaditi. Brzo smo zvali ronioce i svu pomoć kako bismo pomogli u ovom slučaju. Naime, njihovo je sidro zapelo za veliki sidreni blok iz doba Austro-Ugarske i nikako ga nisu mogli otkačiti – priča nam Florian Veneruzzo iz pulske Lučke uprave. I to nije bio jedini takav slučaj.

Blokovi od 7 tona

Naime, riječ je o ogromnim blokovima od sedam-osam tona koji su široki i visoki po dva metra te su za morsko dno prikačeni s tri ogromna sidra poput lopata. Na vrhu imaju divovski lanac te su nekad s tim lancem bili prikačeni za velike metalne plutače po kojoj se moglo čak i šetati. Na njih bi se u to doba ratne slave Pule “kačili” vojni brodovi. Sada se za dno “kače” veliki putnički luksuzni kruzeri jer i nakon više od stotinu godina luka još nije “očišćena” od tih sidara.

Kaže da su svojedobno s nekoliko tvrtki razgovarali o čišćenju luke, a ta je tema bila aktualna posebno nakon što je sagrađena nova kanalizacija. – Naime, čišćenjem bi se odstranio smrdljivi mulj koji je negdje debeo i do 10 metara i nije opasan ni otrovan – kaže nam Veneruzzo, ali bi se i produbila luka, što bi bilo od značajne koristi za putnički promet. Međutim, to je iznimno skup pothvat, doznajemo, koji bi koštao više desetaka milijuna eura, tako da je zasad tak projekt stavljen sa strane, barem dok se ne pokrene projekt velikog putničkog terminala vrijednog oko milijardu kuna za čiju je gradnju zainteresiran investitor iz Venecije, Venezia Terminal Passeggeri.

 – Ipak, javilo nam se nekoliko tvrtki koje su bile zainteresirane bez naknade izvaditi iz luke sve željezo, što bi nama bilo dobro došlo. Zauzvrat su tražili da oni to što izvade i preuzmu te si tako namire troškove. Ali tada se konzervatori s time nisu složili, nego su naložili da se svako sidro očisti i spremi. I tako je sve ostalo na tome jer je to veliki trošak vrijedan milijune eura. A za to bi trebao biti zaposlen cijeli tim ljudi i to se sigurno ne bi napravilo u mjesec dana, već u nekoliko godina. Uvijek postoji neka administrativna kočnica zašto se nešto ne može napraviti, a luka je poput cesta. Nikakvo romantično mjesto, nego mjesto za transport robe i ljudi – nastavlja Veneruzzo. Dodaje da je dosad iz luke izvađeno samo nekoliko takvih sidrišta koja su smetala drugim brodovima. Jedno se, primjerice, danas nalazi u luci Mandrač, a drugo u carinskoj zoni luke. Za druga se ne zna gdje su.

Za vađenje željeza iz luke svojedobno je bio zainteresiran ronilac Boris Rosanda, ali kaže da do toga nikad nije došlo jer mu je rečeno, kaže, da konzervatori to stopiraju.

– Jesmo, bili smo zainteresirani, a tada su nam rekli da konzervatori to ne daju da radimo, iako ne znam što se tamo ima štititi. Ima puno važnijih stvari na obali, poput Katarine ili lukobrana, koje bi trebali štititi – tvrdi nam Rosanda. Napominje da je sve sasječeno još u korijenu jer su najprije trebali odraditi snimanje samog dna da vide koliko je toga uopće na dnu ostalo.

– Da, znamo da su tu sidreni vezovi, ali i dalje ne znamo koliko ih je. Teško mi je reći koliko je toga na dnu, ne bih sada htio bacati neke brojke pa tako ne mogu dati ni procjenu te vrijednosti. Imali smo njihovu skicu, ali moramo znati da su poslije Prvog svjetskog rata tu bile i druge mornarice i dosta je toga izvađeno. Zato je bilo potrebno najprije snimiti dno – objašnjava Rosanda te dodaje da ni druge tvrtke koje su htjele napraviti isto kao i oni nisu bolje prošle. Zato se na kraju od svega odustalo, a sada se vezovi vade nesustavno, kako kome smetaju. Doduše, kako doznajemo, onaj u carinskoj zoni konzervatori nisu ni pogledali. Tamo stoji usred lučkog otpada čekajući bolje dane.

Brodovi u dva reda

A sidreni vezovi bili su postavljeni duž cijele luke. Kako kažu stare austrougarske skice, bilo ih je čak 71 raznih veličina. Svi su imali i plutače, koje su u međuvremenu završile u rezalištima. Bio je to dio velikog sustava vojne luke koja je nekad imala i obalna privezišta koja su kasnije zatrpana nasipavanjem, nakon Drugog svjetskog rata.

– Austrijanci su to projektirali bez greške – tvrdi Veneruzzo. A povjesničar Raul Marsetič, koji se posebno u svojem radu bavi i vojnom poviješću luke, kaže da je taj sustav nastao jer veliki vojni brodovi nisu mogli biti usidreni uz obalu pa je austrougarska mornarica uzduž pulskog zaljeva postavila veliko betonsko kamenje i plutače za najveće brodove flote.

– Ti su brodovi bili usidreni u dva reda po dužini, a najvažniji i najveći brodovi bili su najdublje u luci kako bi bili zaštićeni u slučaju napada. Zadnji brod flote bio je zapovjedni brod Viribus Unitis koji je bio usidren ispred Vargarole. Bio je dugačak 100 metara, a na kraju mu ni to što je bio zaštićen nije pomoglo jer je bio potopljen upravo u luci. Uglavnom, brodovi su bili privezani uz plutače, a blokovi su bili postavljeni na dno, dakle na dubinu od 25 do 30 metara – priča nam Marsetič, inače znanstvenik u rovinjskom Centru za povijesna istraživanja.

Povijesne skice i ostaci sidrišta kažu da su veliki brodovi bili usidreni u vanjskom dijelu zaljeva od Vargarole pa do lukobrana koji je bio granica vojne luke.

– Taj lukobran sagrađen je početkom 20. stoljeća i nikada nije dovršen, dok je sidreni sustav postavljen kroz niz godina isto u tom periodu. Ali upravo taj lukobran stvorio je tada najveću ratnu luku Austro-Ugarske – tvrdi nam Marsetič.

Zanimljivo da se konzervatori dosad, usprkos tome što nisu dozvolili vađenje sidrenih vezova, time nisu bavili. Više ih je zanimalo mjesto gdje je Viribus Unitis, najveći brod vojne flote koji je potopljen 1. studenoga 1918. godine. Riječ je o prvom austrougarskom dreadnought bojnom brodu klase Tegetthoff koji je izgrađen u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu. On je nakon završetka rata, kao i sve brodovlje austrougarske ratne mornarice, prešao u hrvatske ruke, a čim se na njemu zavijorila hrvatska zastava, potopljen je u akciji Prepad na Pulu. Potopili su ga talijanski vojni diverzanti koji su nakon povratka u svoju domovinu poslije ovog pothvata odlikovani i proglašeni narodnim herojima.

Potonuće Viribus Unitisa, čiji naziv u prijevodu znači Zajedničkim snagama, što je bio moto tadašnjeg vladara Franza Josefa I., i dandanas, stotinu godina poslije, intrigira povjesničare. Tvrdi se da je tada na brodu bilo oko 900 mornara, a da ih je 400 poginulo. Marsetič smatra da to nije istina.

– U svim se spisima govori da je poginulo između 300 i 400 mornara, ali to ne stoji jer su imali vremena napustiti brod. Naime, kada su talijanski diverzanti stavili minu uz trup broda obavijetili su posadu da je brod miniran i da će brzo eksplodirati. Kapetan je tada zapovijedio evakuaciju 900 mornara, članova posade. Imali su vremena skloniti se. Dakle, kada je eksplodirala mina, velik dio njih otišao je s broda. Na mornaričkom groblju u Puli u registrima ukopa stoji da je ovdje pokopan 31 član tog broda, koji su isplivali na obalu kroz mjesec dana. Neka je još toliko ljudi ostalo na brodu, dolazimo do brojke od najviše 100 poginulih mornara – zaključuje Marsetič.

Sidreni sustav

– Nismo se dosad bavili sidrenim sustavom, nego smo samo pokušali pronaći ostatke Viribus Unitisa koji je za vrijeme Italije izvađen iz pulske luke – tvrdi podvodni arheolog Kruno Zubčić. Istraživanja su se provodila u više navrata i nastavit će se, naglašava da nema puno ostataka, ali ono što su pronašli je dragocjeno.

– Danas u Puli nemate opipljivu materijalnu ostavštinu s tog broda. Njegovo sidro i dio prove završili su u muzeju u Veneciji. Postojala je želja da se taj brod u cijelosti izvadi nekoliko mjeseci nakon što je potopljen, ali se odustalo od toga pa su ga minirali i vadili u dijelovima. To je trajalo više od 20 godina, a može se naći i podatak da su se građani Pule 1924. žalili na to miniranje jer su im pucala stakla na prozorima. Isto tako od brončanih ostataka te oklopnjače 1930. godine u arsenalskoj je ljevaonici izliveno Mussolinijevo poprsje, rad pulskog kipara Romea Endriga koje mu je predano kasnije u Rimu – tvrdi nam podvodni arheolog, koji je na morskom dnu od Viribus Unitisa pronašao samo sitnice – četiri vrste keramičkih pločica, ostaci WC školjke, brave s nekog ormara, jedan potplat cipele, staklo od nivokaza.

– Tijekom mojih istraživanja nađen je mali dio toga jer je, naravno, većina izvađena, ali još ima tog sitnog materijala koji je vrlo zanimljiv. Stoga će se istraživanja o ovoj vojnoj grdosiji nastaviti, a na prigodan će se način i zabilježiti 100. godišnjica njegova potonuća – zaključuje Kruno Zubčić, arheolog Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Tivat – na Župi posjekli stabla čempresa i eukaliptusa: Planirana sječa?

0
Župa – sječa

U kompleksu parka na rtu Župa nepoznati počinilac posjekao je nekoliko stabala čempresa i eukaliptusa, a zabrinuti građani su to javili medijima.

Oboreno je ukupno desetak stabala, a na sjevernoj strani kompleksa je probijena i metalna ograda, kako bi se posječeno drveće izvuklo i odnijelo iz parka.

Dragan Bućin, zamjenik generalnog direktora HTP „Mimoza“ u čijem je većinskom vlasništvu zemljipni kompleks na Župi, novinarima je međutim, kazao da je riječ o dogovorenim aktivnostima.

“U pitanju su isključivo suva stabla. Dogovorili smo sa jednim vajarom da ih ukloni i iskoristi za svoje potrebe, da se mi ne bi tim bavili. U parku je pored ovih osušenih, palo još nekoliko stabala više stabala pa je i njih takođe potrebno ukloniti”, objasno je Bučin.

On je istakao da je riječ o komercijalnom aranžmanu i da „Mimoza“ nije nikome prodavala drvenu građu, odnosno oblovinu sa Župe.

Predavanje za učenike na temu “Morske kornjače i delfini”

0
BIBLIOTEKA I BIOLOGIJA MORA

Javna ustanova Kulturni centar „Nikola Đurković” Kotor – Gradska biblioteka i čitaonica, u saradnji sa kotorskim Institutom za biologiju mora, organizuje predavanje za učenike od trećeg do šestog razreda osnovnih škola na temu “Morske kornjače i delfini”.

Predavanje će u četvrtak 28. septembra u čitaonici biblioteke održati mr Slađana Gvozdenović, a početak je u 17 sati.

“Dan kasnije, u petak, 29. septembra u isto vrijeme organizovaćemo i posjetu Institutu za biologiju mora Kotor, a mjesto okupljanja je park ispred Instituta u 16 sati i 50 minuta” – obavještavaju iz Kulturnog centra.

Koordinatorka programa je bibliotekarka Jelena Vukasović.

TO Tivat će povodom Dana turizma saditi sadnice stabala i ostalog bilja

1
Prilaz tvrđavi Grabovac sa pogledom na tivatski dio Bokokotorskog zaliva

Povodom Dana turizma i Dana zelene kupovine, koji se u svijetu  obilježavaju 27 i 28. septembra, Turistička organizacija Tivat će na više lokacija zahvaćenih požarima na prostoru opštine Tivat, zasaditi sadnice stabala i ostalog bilja.

Ova aktivnost je planirana za četvrtak 28. septembra 2017. godine u jutarnjim časovima, a obaviće jezaposleni u Turističkoj organizaciji Tivat.

S obzirom na požarima zahvaćenim oblastima koja su ranije obilovala brojnom biljnom vegetacijom, a neposredno u blizini pješačkih staza i ornitološkog rezervata Solila, ideja je bila da ovaj dan obilježimo na najkorisniji način – pošumljavanjem.

Na ovaj način stavljamo akcenat i na ljepote aktivnog turizma i kretanja, okrenutosti prirodi i čarima koje ona ima u asocijaciji na neko mjesto, a posebno kada je u pitanju vansezonski period, kao što je upravo ovaj period godine, poručuju iz TO Tivat.

Kineska delegacija u Kotoru: U turizmu vidjeli ekonomski potencijal grada

0
Cui Zhi Wei Ma Peihua i predsjednik Jokic

Potpredsjednik Svekineskog narodnog političkog savjetodavnog kongresa NR Kine Ma Peihua, koji predvodi delegaciju ove države u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori, i izvanredni i opunomoćeni ambasador NR Kine u Crnoj Gori Cui Zhi Wei posjetili su danas Kotor i u razgovoru sa predsjednikom Opštine Vladimirom Jokićem i njegovim saradnicima posjetili kulturno-istorijske znamenitosti Kotora.

Jokić je podsjetio da Opština Kotor njeguje dobru saradnju sa Ambasadom NR Kine u Crnoj Gori i kineskim prijateljskim gradovima, izražavajući uvjerenje da ta saradnja u budućnosti može biti samo bolja, saopšteno je iz kabineta.

“Predsjednik Jokić je, takođe, ukazao na otvorenost i spremnost Opštine Kotor da unapređuje saradnju sa NR Kinom na svim poljima, a posebno u oblasti turističke privrede. Predstavnici delegacije NR Kine naglasili su da upravo u turizmu postoji ogroman potencijal za ekonomski razvoj grada, kao i da će u budućnosti sve veći broj kineskih turista posjećivati UNESCO-v grad”, zaključuje se.

“Dani evropske baštine “ u Budvi

0
Dani evropske baštine

JU Muzeji i galerije Budve u saradnji sa Ministarstvom kulture po prvi put organizuju manifestaciju “Dani evropske baštine” koji se održavaju od 25. do 30. septembra u Modernoj galeriji u Starom gradu u Budvi.

Program manifestacije “Dani evropske bastine” obuhvata izložbu dokumentarnih fotografija, stručna predavanja i promociju knjige o kulturnom pejzažu budvanskog priobalja, integrisanim u ovogodišnju centralnu temu manifestacije – „Kulturna i prirodna baština: pejzaž mogućnosti“.

Početak programa međunarodne manifestacije „Dani evropske baštine“ 2017. počeo je sinoć otvaranjem dokumentarne izložbe o kulturnom pejzažu budvanskog priobalja i predavanjem Slobodana Boba Mitrovića o kulturnom pejzažu budvanskog priobalja;

– u srijedu, 26. septembra od 20 sati biće održano predavanje Aleksandre Kapetanović o vrijednosti, rezilijentnosti i transformacijama kulturnog pejzaža;

– 27. septembra sa početkom u 20 sati biće održano predavanje mr Lucije Đurašković o hrišćanskim kultovima na prostoru budvanskog priobalja;

– 28. septembra od 20 sati biće održano predavanje Petra Perovića o recikliranju kulturne i prirodne baštine;

– 29. septembra od 20 sati predviđena je promocija knjige „Venecijanske fortifikacije u Boki Kotorskoj“ prof. dr Ilije Laloševića.

Budva – foto Laforest

Dani evropske baštine obilježavaju se u 50 država potpisnica Evropske konvencije o kulturi, a bazirani su na promociji lokalnih vještina, tradicije, arhitekture i umjetnosti, što predstavlja zajedničko kulturno nasljeđe evropskih zemalja. Pokrenuta 1985. godine u Francuskoj, manifestacija je organizovana kao zajednička inicijativa Evropske Unije i Savjeta Evrope od 1999. godine, a obilježava se u septembru mjesecu, sa više od 70.000 događaja organizovanih širom Evrope.

Međunarodni susret učenika ugostiteljsko turističke struke – GATUS 2017.

0

Međunarodni susret učenika ugostiteljsko turističke struke jugoistočne Evrope, GATUS 2017, čiji je domaćin bila hercegnovska Srednja mješovita škola Ivan Goran Kovačić, održan je od 21. – 23. septembra u Herceg Novom. Na susretu je učestvovalo 13 turističko-ugostiteljskih škola sa preko 100 učenika i to iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.

Ovaj susret takmičarskog karaktera imao je za cilj valorizaciju lokalnih kulturnih vrijednosti i razmjenu obrazovne prakse u ugostiteljstvu i turizmu.

Učesnici su se takmičiti u pet disciplina: postavljanje svečanog stola za poslovni ručak za četiri osobe, pripremanje nacionalnog jela po izboru, pripremanje barskih pića – koktela, u Gradskoj kafani, pripremanje restoranskog deserta u hotelu Plaža i osmišljavanje i prezentovanje trodnevnog “Special Interest aranžmana u vašem mjestu” za grupu ljudi, u Dvorani Park.

Sabiranjem odluka žirija iz svih kategorija najbolja škola u ukupnom plasmanu je bila Srednja šola za gostinstvo in turizem, Maribor.

KRUZERI Nastavljen trend pada kružnih putovanja stranih brodova po Jadranu

0
Zadra – kruzer – foto Zadraski list
Kružnih putovanja stranih brodova po hrvatskom Jadranu u julu je bilo 7,5 posto manje nego u istom lanjskom mjesecu, dok ih je na razini sedam mjeseci bilo 15,2 posto manje, čime je nastavljen negativni ovogodišnji trend tih putovanja, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.
Po podacima DZS-a, u julu je bilo 99 kružnih putovanja, a na razini sedam mjeseci 335, pri čemu je i u srpnju i u sedam mjeseci na tim brodovima došlo i manje putnika u Hrvatsku nego u istom razdoblju prošle godine.
U sedam mjeseci 335 kružnih putovanja stranih brodova po Jadranu znači i 60 manje tih putovanja nego u lanjskih sedam mjeseci, dok je putnika na njima došlo 13,1 posto manje ili 467 tisuća.
Brodovi su u tom razdoblju na Jadranu i boravili kraće, odnosno zabilježeno je ukupno 737 njihovih dana boravka, što je gotovo 20 posto manje dana nego lani.
Brodovi su na ta putovanja u Hrvatsku stizali pod zastavama ukupno 11 zemalja svijeta, no kao i prijašnjih godina najviše ih je u sedam mjeseci, 81, bilo pod zastavom Bahama, a potom 79 s Malte, dok je pod zastavama ostalih zemalja stiglo manje od po 50 kruzera na Jadran.
Također uobičajeno, brodovi su najviše dolazili u Dubrovnik, čija je luka zabilježila 267 posjeta kruzera u sedam mjeseci, što sa 107 slijedi Split te Korčula sa 69, a potom Zadar, Hvar, Šibenik, Rovinj i druge.
Promatrano po mjesecima ove godine, samo je u veljači bilo kružnih putovanja stranih brodova više nego u istom mjesecu porošle godine, 14,3 posto više, ali na maloj bazi odnosno s tek osam tih putovanja, u siječnju je putovanja bilo jednako kao u lansjkom, četiri, dok je u svim ostalim mjesecima tih putovanja bilo manje nego lani, što se nije događalo zadnjih par godina.
Najveći pad broja tih putovanja ove godine zabilježen je u mjesecu u kojemu inače tih putovanja bude dosta, u svibnju, kada je bilo 77 putovanja, što je 24 ili 23 posto manje nego u lanjskom svibnju.
Neki od analitičara, koji prate putnički i općenito promet u morskim lukama, pad dolazaka kruzera u hrvatski Jadran dijelom povezuju i s ovogodišnjom odlukom Venecije o ograničavanju broja posjetitelja u tom talijanskom gradu, s obzirom da su strani mediji kada je ta odluka objavljena (u travnju ove godine) javljali da bi to moglo utjecati na ograničenje broja kruzera koji posjećuju Veneciju, ali i na manje tih brodova u cijelom Jadranskom moru, uključujući i Hrvatsku i Crnu Goru.
Iz hrvatskih jadranskih luka su na to, a na upit Hine, u svibnju odgovorili kako ne vjeruju da će odluka Venecije značajnije utjecati na broj dolazaka kruzera u hrvatske luke.

Česi odnijeli ukupnu pobjedu na 5. Regati hiljadu ostrva

0
Regata Hiljadu ostrva start Rijeka 17.septembar 2017.

Češka posada Pavela Belhrada na jedrilici 01 Express pobjednik je tradicionalne 5. Regate hiljadu ostrva koja je odjedrena od 14. do 24. septembra. Ove je godine u utrci sudjelovalo osam krstaša s posadama iz Hrvatske, Češke, Slovenije, Crne Gore, Čilea, Latvije, Litve i Slovačke, te tri višetrupca u klasi Mocra s posadama iz Velike Britanije, Njemačke i Austrije. Druga etapa koja je startala u četvrtak, 21. septembra ispred marine Porto Montenegro u Tivtu, a završila u nedjelju, 24.09. u Rijeci još je jednom pokazala koliko uvjeti na kursu od 279.7 NM između više od 1000 jadranskih otoka mogu biti različiti i nepredvidivi pri čemu treba puno strpljenja ali i snage i izdržljivosti kako posada tako i jedrilica.

Podsjetimo, prema regatnim pravilima otoke Unije, Susak, Premudu, Dugi otok, Kornat, Vis, Lastovo i Sveti Andrija u prvoj etapi koja kreće iz Rijeke treba ostaviti desno, a u drugoj etapi koja kreće iz Porto Montenegra ostaviti lijevo. Osim nekoliko oznaka na startu i cilju, nema drugih ograničenja kursa, i na volju je svakoj pojedinoj jedrilici odabrati najbolji kurs.

U prvoj je etapi regate pobjedu odnijela latvijska Roccabella Edgarsa Salmanisa. Ove su godine gotovo na cijelom kursu prve etape jedrilice pratili povoljni vjetrovi, a ovogodišnja je flota bila i prilično izjednačena u performansama, pa se nerijetko događalo da se sve jedrilice na cijelom kursu nađu unutar samo nekoliko nautičkih milja. No na kraju se ipak ispostavilo da je prva etapa bila drukčija nego prethodnih godina. A druga je etapa bilježila daleko više problema zbog nedostatka vjetra.

Izlazak iz zaljeva Boke Kotorske na samom početku druge etape ove je godine uz povoljniji vjetar prošao nešto brže nego prošle godine a odmah nakon što su jedrilice zaobišle rt Prevlaku, najjužniju točku hrvatskog kopna dočekao ih je snažniji vjetar sjevernih i sjeverozapadnih smjerova snage i do 20 čvorova što je značilo jedrenje uz vjetar i dosta vala baš onako kako se očekuje na ovakvoj odobalnoj regati. Snagu vjetra najbolje je osjetila posada jedrilice Lucia X. Nakon što im je pukao podigač prednjeg jedra član posade popeo se na jarbol, ali vjetar je ipak bio prejak za takav popravak te se se morali vratiti u zavjetrinu rta Prevlake gdje su uspješno popravili oštećenje ali izgubili značajno vrijeme.

Iako prognoza vjetrova za drugi dio etape nije bila baš obećavajuća nekako su se svi nadali da će idealni uvjeti za jedrenje potrajati što duže. Međutim nakon nešto više od polovice prve etape zavladali su potpuno suprotni vremenski uvjeti. Vjetar je potpuno oslabio i krenula je borba s bonacom gotovo 100 NM. Jedrilice su stajale i ponovno kretale pokušavajući iskoristiti svaki dašak vjetra pri čemu su postizale brzine od samo 3-4 čvora što je značilo skoro dva dana i dvije naporne noći.

Vremensko ograničenje završavanja na cilju u Rijeci bilo je 72 sata nakon starta, odnosno u nedjelju 21. rujna u podne. Također pravilima je propisano da ako prva jedrilica završi nakon više od 56 sati vremensko ograničenje povećava se za dodatnih 16 sati. Međutim da bi se to dogodilo trebalo je da bar jedna jedrilica završi i unutar 72 sata. U nedjelju ujutro jedrilice su bile na 9 do 20 NM do cilja a u 9 sati ujutro cijeli Kvarner bio je u bonaci i izgledalo je skoro nemoguće da itko završi do 12:00 sati. Ipak, kao naručena došla je nevera s Kvarnera, donijela je buru i najprije pomogla čileanskom Mardivinu Miguela Gonzalesa da prvi presječe liniju cilja u 09:45:47 i tako učini drugu etapu valjanom a zatim i svim ostalim jedrilicama da završe do 14:00 sati. S malim razlikama završavanja u realnom vremenu po korigiranom vremenu najbolje su bile tri jedrilice koje su završile zadnje, a ukupni rezultati pokazali su koliko je regata na kraju bila izjednačena te da za ukupnu pobjedu nakon dvije etape od 279 NM na kraju mogu odlučivati minute.

Pobjedom u drugoj etapi češka posada Pavela Belehrada na jedrilici 01 Express iznajmljenoj u hrvatskoj charter floti s 5. mjestom u prvoj etapi osvojila je naslov pobjednika sa 6 bodova ispred čileanskog Mardivina Miguela Gonzalesa sa 7 bodova (2 i 5. mjesto) koliko je imao i treće plasirani slovenski Macropus s Boštjanom Jančarom (4 i 3. mjesto) a isto bodova s 3. i 4. mjestom osvojila je litavska Hispaniola ali je Macropus bolje plasiran zahvaljujući boljem rezultatu u zadnjem jedrenju. Još jedna češka posada na jedrilici Sultan također iznajmljenoj u Hrvatskoj zauzela je 5 mjesto s 8 bodova (6. i 2. mjesto) zaokruživši tako prvih 5 mjesta sa samo dva boda razlike.

U konkurenciji višetrupaca njemački Proteus Wernera Stoltza nije ima konkurencije jer ostale jedrilice nisu jedrile drugu etapu, a Proteus je na cilj u Rijeci došao u 12:52:10.