U okviru programa “Dani pejzaža 2025″ KZU Napredak Gornja Lastva organizuje jazz koncert 18. avgusta u 21 i 30. Ispred Doma kulture nastupiće Ivan Marović na klavijaturama, Slaven Ljubičić bubnjevi i Miloš Čolović kontrabas. Biće organizovan besplatan prevoz, a kombi kreće u 21 sat sa stare autobuske stanice u centru Tivta.
Koncert je dio projekta ”Dani pejzaža” koji finansijski podržava Opština Tivat.
Gospa od Škrpjela - Velika Gospa 2025. foto Boka News
1 od 5
Gospa od Škrpjela - foto Boka News
Gospa od Škrpjela - foto Boka News
Gospa od Škrpjela - foto Boka News
Gospa od Škrpjela - foto Boka News
Gospa od Škrpjela - foto Boka News
Blagdan Velike Gospe, Uznesenja Blažene Djevice Marije (15.avgust), tradicionalno je obilježen danas u Boki Kotorskoj na otocima Gospa od Škrpjela i Gospi od Milosti svetim misama, u prisustvu velikog broja mještana, hodočasnika i turista.
Zvona sa brojnih crkava u Boki Kotorskoj, još u jutarnjim satima, najavila su blagdan Velike Gospe.
Na otoku Gospe od Škrpela jutarnju misu predvodio je don Robert Tonsati, dok je centralnu misu, služio kotorski biskup monsinjor Mladen Vukšić.
Propovjed don Roberta Tonsatija možete pogledati u našaem video prilogu.
Na ovaj dan podjednako i pravoslavci i katolici, brojni odočasnici iz regiona i inostranstva dolaze na Gospu od Škrpjela, zajednički slaveći Bogorodicu, majku Kristovu i svih Kršćana, koja nas ujedinjuje i povezuje.
Podsjećamo, braća Martešići još 1452. godine, su na hridi našli sliku Bogorodice.
“Dvjesto godina se na tom mjestu potapaju brodovi, kamenje. Koliko je bilo potrebno vjere, truda, Dakle, naši preci su imali čvrstu nadu da će na tom njihovom trudu, na nasutom otočiću nakon dvjesto godina izrasti jedna predivna crkva koja će povezivati i ujediniti ljude iz svih krajeva svijeta, a posebno povezati, kroz suživot, katolike i pravoslavne vjernike na prostoru Boke Kotorske, Crne Gore “ – kazao je za Boka News dugogodišnji upravitelj Gospe od Škrpjela don Srećko Majić.
Na drugi rođendan žičare možemo konstatovati da je do sada ukupno posjetilo preko 650.000 turista i da u 2025. godini, u odnosu na prethodnu, zabilježen rast broja putnika od čak 50 odsto. Izvjesno je da već sljedeće godine žičara očekuje milionitog putnika, što predstavlja impresivan učinak, istakao je Dritan Abazović, predsjednik Građanskog pokreta URA.
On se oglasio povodom dvije godine od otvaranja žičare Kotor – Lovćen.
Abazović je, prema saopštenju GP URA, kazao da je, iako država u ovom trenutku prolazi kroz izuzetno težak period izazvan požarima koji danima bukte širom zemlje, kao i slabijom turističkom sezonom i određenim problemima koje je proizvela nova vlast, želio sa građanima da podjeli lijepe vijesti.
“Čestitam žičari Kotor – Lovćen drugi rođendan. Nakon decenija praznih obećanja, prije tri godine, zajedno sa gradonačelnicima Cetinja i Kotora, Nikolom Đuraškovićem i Vladimirom Jokićem, kao i predstavnicima investitora, označili smo početak radova čime je pokrenut, a kasnije i realizovan ovaj istorijski projekat u turističkoj infrastrukturi. San mnogih generacija je postao java”, dodao je Abazović.
Bivši premijer je dodao da kako vrijeme prolazi, sve veće je zadovoljstvo što potvrđuju ispravne odluke prethodne Vlade koje su vodile ka tome da dobije priliku da kao predsjednik Vlade postavi kamen temeljac 13. jula 2022. godine i da se, kako je kazao, u rekordnom roku, kako se i dogovorilo, za godinu dana otvori žičara na zadovoljstvo svih.
“Radi se o ubjedljivo najboljem i najvećem projektu u istoriji Crne Gore kada je u pitanju promocija turizma”, naznačio je Abazović dodajući da nakon preuzimanja trajektne linije Kamenari – Lepetane, koja je državi donijela ogromne prihode, ovo je bila još jedna velika pobjeda za Crnu Goru, njenu ekonomiju i turizam.
“Koncesiona naknada, PDV, zaposlenost, a naročito promocija zemlje, čine ovu priču toliko posebnom za državu, a mene neizmjerno ponosnim što sam kao premijer učestvovao aktivno u realizaciji ove investicije, istakao je Abazović.
Žičara Kotor – Lovćen
“U ovom trenutku dok su misli i molitve uz naše vatrogasce, dobrovoljce i građane koji aktivno učestvuju u borbi protiv požara, apelujem da, kada sve ovo prođe, budemo svi mudriji, pravedniji i posvetimo se konačno razvojnim temama od značaja za sve građane”, saopštio je Abazović dodajući da na primjeru ovog projekta se pokazalo kako se upravlja, djeluje efikasno i radi strateški u korist nacionalnih interesa. Jednostavno dokazalo se da može Crna Gora”, dodao je on.
Lider GP URA je čestitao i zahvalio svima koji su pomogli realizaciju projekta koji je omogućio da, kako je kazao, danas imamo ovako prestižan objekat koji ostavlja bez daha svakoga ko ga posjeti i čini da turisti nose naljepše uspomene i iskustva iz Crne Gore, da je pamte vječno po nečemu jedinstvenom i lijepom.
Prijateljstvo između Herceg Novog i kalifornijskog grada Džekson (Jackson) ozvaničeno je potpisivanjem Memoranduma o saradnji, čime su potvrđene veze koje ova dva grada njeguju još od početka 19. vijeka.
Potpisnici su predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić, i gradonačelnik Džeksona, Stiv Meklin (Steve McLean).
Prije više od dva vijeka, vođeni potrebom da svojim porodicama obezbijede bolji život, jedan broj iseljenika iz Herceg Novog našao je svoj novi dom u Džeksonu, tada rudarskom gradu. Oni su, zajedno sa svojim sunarodnicima, među kojima je bilo i Trebinjaca, predvođeni Svetim Sevastijanom Džeksonskim i Sasovićkim (kanonizovan 2015. godine), sagradili prvu pravoslavnu crkvu na tlu Sjedinjenih Američkih Država. Crkva Svetog Save upisana je u Nacionalni registar istorijskih mjesta SAD-a 1986. godine.
Sveti Sevastijan, potomak je Dabovića iz Sasovića, porodice koja je sa parohom crkve Svetog Save u Džeksonu, Markom Bojovićem, inicijator ideje povezivanja dva grada i dva naroda – istakao je, uz zahvalnost, predsjednik Katić.
„Na osnovu toga je grad Džekson još prije šest godina uputio inicijativu za uspostavljanje saradnje, što je Opština Herceg Novi sa zadovoljstvom prihvatila. Ovaj sporazum predstavlja samo prvi korak u uspostavljanju naših odnosa, a sljedeći je i zvanično bratimljenje dva grada“, kazao je Katić.
Most prijateljstva između Herceg Novog i Jacksona
Kako je naveo, vjeruje da je izgrađen most koji će donijeti mnogo dobra objema zajednicama i ojačati dosadašnju dobru saradnju Crne Gore i SAD-a.
„Naša dva grada imaju brojne potencijale koje vrijedi dalje razvijati i nadograđivati. Tu prvenstveno mislim na saradnju u oblastima kulture, turizma, sporta, privrede, duhovnog života, ali i prijateljskih posjeta i druženja. Neka naše prijateljstvo bude nastavak onoga što je započeto prije više od dva vijeka – budimo primjer kako nas istorija može spajati, a zajedničke vrijednosti voditi ka boljoj budućnosti“, poručio je Katić i najavio da će, u čast misionarskog djela Svetog Sevastijana, biti pokrenuta inicijativa da se po njemu nazove put koji povezuje Donje i Gornje Sasoviće.
Uz zahvalnost na prijateljskom dočeku u Herceg Novom, gradonačelnik Meklin podsjetio je da povezanost dva grada traje još od 1800. godine.
„Prema definiciji pobratimskih gradova, to je sporazum između dva grada, u našem slučaju tri grada, često iz različitih zemalja, sa ciljem promocije kulturne, obrazovne i ekonomske razmjene. U našem konkretnom slučaju, ovaj sporazum ima mnogo dublje značenje, jer Džekson ima bogatu kulturu i vezu sa Herceg Novim i Trebinjem. Na kraju, Džekson ne bi bio ono što je danas da nije bilo naše zajedničke istorije sa vama“, kazao je Meklin, najavljujući potpisivanje sporazuma i sa Trebinjem.
Potpisivanju su prisustvovali predsjednik Skupštine opštine, Miloš Konjević, potpredsjednik Opštine, Ivan Otović, državni sekretar za ekologiju, održivi razvoj i razvoj sjevera, Nenad Vitomirović, poslanik Jovan Subotić, šef Odjeljenja za medije, obrazovanje i kulturu Ambasade SAD u Crnoj Gori, Stiven E. Drajkorn, odbornici, predstavnici sveštenstva, sekretari i direktori opštinskih preduzeća.
Na tačno 111 godina od potonuća, u okviru projekta “Podvodni kulturni predjeli Crne Gore”, tim Centra za arheologiju Instituta za interdisciplinarne i multidisciplinarne studije Univerziteta Crne Gore i Sektora za hidrografiju Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore dokumentovao je ostatke austrougarske krstarice SMS Zenta. Ova legendarna olupina prvi je put precizno dokumentovana savremenom tehnologijom.
SMS Zenta bila je austrougarska laka krstarica, ponos svoje klase, nazvana po gradu Senti. Tokom službe plovila je od Dalekog istoka, gdje je učestvovala u Bokserskom ustanku u Kini, pa sve do Južne Amerike i Afrike. Elegantna, 97 metara duga krstarica, na samom početku Prvog svjetskog rata, u avgustu 1914. godine, dobila je posljednji zadatak, da patrolira i blokira obalu Crne Gore.
Zenta 3D Scene
Njen kraj bio je dramatičan. Prije 111 godina, kobnog 16. avgusta 1914. godine, Zenta se našla sama pred nadmoćnom francusko-britanskom flotom koja je sa juga uplovila u Jadran. Borba se pretvorila u vatreni pakao, neprijateljski projektili probili su trup, a more je počelo gutati brod. Uprkos nemoćnom topovskom naoružanju, 308 članova posade pružalo je otpor, tokom čega je polovina stradala. Zenta je potonula nedaleko od Petrovca, a oko 139 mornara, uključujući i komandanta Pola Pahnera, domoglo se obale, gdje su ih zarobile crnogorske snage.
Mjesto njenog počinka otkriveno je tek 2001. godine, kada su ronioci beogradskog kluba Triton, Mirko Bevenja, Vlatko Taleski, Aleksandar Ljuština, Živojin Stojankić, Uroš Filipović i Tanja Novaković, prvi put zaronili i identifikovali olupinu. Poseban doprinos očuvanju sjećanja i prikupljanju istorijskih činjenica o Zenti dali su novinar i publicista Siniša Luković te istraživač i tehnički ronilac Dragan Gačević.
Prvo “in-situ” dokumentovanje lokaliteta olupine Zenta, koji je prema UNESCO Konvenciji iz 2001. godine zvanično arheološki lokalitet, obavljeno je pomoću multibeam echosounder (MBES) sistema NORBIT iWBMS, montiranog na istraživačkom plovilu Sejong, kojim upravlja Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore. Ova vrhunska oprema omogućila je precizno trodimenzionalno mapiranje brodoloma koji miruje na dubini od oko 72 metra.
Na ovom poduhvatu radili su hidrografi Luka Ćalić i Radovan Kandić i podvodni arheolozi Filip Popović i Darko Kovačević. Rezultat rada je 3D model koji stvara osnovu za naučno proučavanje i digitalno praćenje promjena na lokalitetu. Inicijativa za zaštitu ovog lokaliteta, podnesena 2022. godine, prihvaćena je od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Projekat “Podvodni kulturni predjeli Crne Gore” ima za cilj da savremenim tehnologijama i multidisciplinarnim pristupom istraži, dokumentuje i predstavi javnosti bogato nasljeđe crnogorskog podmorja. Ishod projekta je formirana baza podataka podvodne kulturne baštine Crne Gore, koja je uključena u novi prostorni plan. Koncept projekta podržao je UNESCO Sekretarijat za podvodnu kulturnu baštinu, a Centar za arheologiju Univerziteta Crne Gore dio je UNESCO UNITWIN mreže za podvodnu arheologiju.
Filmski festival Herceg Novi – Montenegro film festival (FFHN-MFF) predstavlja ključni stub kulturne i turističke prepoznatljivosti Crne Gore, jer svojom tradicijom, kvalitetom, regionalnim i međunarodnim ugledom doprinosi promociji grada i države, istakao je predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić.
„Filmski festival je definitivno manifestacija od posebnog značaja, ne samo za Herceg Novi, nego i za državu Crnu Goru“, rekao je Katić u intrevjuu za PR Centar.
U posljednjih nekoliko godina, termin održavanja festivala pomjeren je sa početka na kraj avgusta, čime se, prema riječima predsjednika Opštine, dodatno pojačava turistički efekat ove manifestacije.
Opština Herceg Novi je, kako je podsjetio, bila među osnivačima festivala, dok je prije petnaestak godina FFHN-MFF zvanično proglašen manifestacijom od državnog značaja. Danas se realizuje u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija, što, kako je naglasio Katić, daje dodatnu težinu i doprinos razvoju same manifestacije.
„Podrška Opštine je iz godine u godinu sve snažnija. Očekujemo da ovogodišnje izdanje bude još kvalitetnije, a cilj nam je da se festival pozicionira kao lider u filmskoj industriji regiona“, kazao je Katić.
FFHN 2025.
Prema njegovim riječima, Herceg Novi se kroz festival dodatno brendira kao grad filma.
„Mnoge poznate ličnosti iz regiona, glumci i reditelji, borave i posjeduju nekretnine u ovom gradu, što značajno doprinosi njegovoj vidljivosti i promociji. Kada dođete u Stari grad za vrijeme festivala i vidite toliki broj poznatih imena – glumaca, reditelja, scenarista, to je ogroman benefit za grad“, rekao je Katić.
Podsjetio je da se, uz festival filma, Herceg Novi ponosi bogatom kulturnom scenom tokom cijele godine: od Praznika mimoze, preko Festivala klapa, Gitar arta, Strip festivala, Dana klasične muzike, pa sve do festivala opere, što ovaj grad čini jednim od najznačajnijih kulturnih centara u regionu.
„Prošle godine je u okviru Filmskog festivala organizovan i „Montenegro Film Rendezvous“, događaj koji je okupio profesionalce iz filmske industrije i dao dodatnu vrijednost festivalskom sadržaju. Ove godine planirano je i prikazivanje televizijskih serija u okviru posebne “TV Niše”, što će biti prvi put da se ovakav sadržaj uvrsti u program“, naveo je Katić.
Ukazao je i na sve veće interesovanje međunarodnih produkcija za snimanje u Herceg Novom.
„Već sada počinje snimanje nove regionalne TV serije koja će se snimati preko dva mjeseca kod nas, sa jakom glumačkom postavom iz regiona“, naveo je Katić.
Herceg Novi, ističe Katić, ima značajan broj mladih i talentovanih umjetnika – glumaca, reditelja, scenarista, koji su već ostvarili zapažene uspjehe.
„To potvrđuje ulogu grada kao značajnog faktora u razvoju crnogorske i regionalne filmske industrije“, zaključio je Katić.
Različite tragedije sa kojima se crnogorsko društvo nažalost nerijetko suočava i preplavljenost vijestima iz crne hronike stvaraju veliki pritisak na mentalno zdravlje stanovništva Crne Gore.
O posljedicama prevelike izloženosti takvim negativnim informacijama i načinima da ublažimo pritisak na naš mentalni sistem medijska agencija Media Biro razgovarala je sa psihološkinjom Adrianom Pejaković.
„Kada smo preplavljeni vijestima iz crne hronike, bilo da su u pitanju nasilje, ubistva, samoubistva, to stvarno zna da bude previše za naš mentalni sistem. Kada gledamo te vijesti možemo da osjetimo različita osjećanja, bilo da je u pitanju anksioznost, depresivnost ili depresija. Čini mi se da su u najvećem riziku djeca i mladi, zato što oni nemaju neke mehanizme kojima bi mogli da se suočavaju sa takvim vijestima. Ljudi mogu da dođu u stanje ne samo da imaju neke intenzivne emocije koje nazivamo negativnima, već da dođu do nekog osjećaja apatije – da će uvijek biti tako, da ništa ne može da se mijenja, da nema nikakvog izlaza. Tu psiholozi često naglašavaju pojam sekundarne viktimizacije – da gledate da neko pati ili da se dešava neki tragičan događaj i da vi prosto iskušavate slične emocije na vašem mentalnom planu jer gledate takve događaje,“ navodi Pejaković.
Pejaković ukazuje na veliku ulogu koju način medijskog izvještavanja može imati u tragičnim okolnostima.
„Jako je važno kako mediji izvještavaju o tome, kakav je njihov okvir, da li je njihov okvir senzacionalistički. Nekada mediji posežu za senzacionalizmom zato što na takav način dobijaju više klikova i više pažnje, jer ljudi će nekako po svojoj prirodi da više obrate pažnju na one senzacije koje su ugrožavajuće, koje će da aktiviraju njihove regije u mozgu za oprez i opasnost, a mediji često to znaju. Imamo i neetička i jako teška izvještavanja o nekim stvarima koje su tragične umjesto da ponudimo neki informativni i edukativni okvir, kako da se pomogne ljudima, kako da mi potražimo pomoć ako imamo nekih problema sa mentalnim zdravljem, ako smo u nekoj opasnosti… Bez obzira što mi želimo da posegnemo za nekim senzacionalističkim sadržajem da bismo mogli da ispratimo šta se dešava, dugoročno to na nas ostavlja posljedice,“ ispričala psihološkinja.
Savjetuje da u trenucima kada osjetimo da smo preplavljeni takvim sadržajima treba da ograničimo vrijeme koje provodimo ispred televizora i na mobilnom telefonu.
„Znam da je to lako reći, ali teško uraditi, međutim, to je ono što je potrebno da bismo mogli da sačuvamo svoje mentalno zdravlje. Treba da, koliko možemo, izbalansiramo tu svu crnu hroniku sa nekim drugim pozitivnim stvarima koje pratimo bilo u životu ili u medijima, da razgovaramo sa porodicom, prijateljima. Za one koji imaju mogućnost, preporučujem društveni aktivizam – hajde da svi zajedno utičemo na to kako mediji izvještavaju, kako sistem reaguje kada se nešto desi, da ne budemo samo pasivni primaoci vijesti, nego da znamo da kao građani, društvo i lokalne zajednice da na nešto možemo da utičemo. Treba da slušamo, ali ne onako kao što smo navikli iz neke pozicije naučene bespomoćnosti – nešto se dešava, mi tu ne možemo ništa, nego iz aktivne pozicije – da vidimo da li se nešto može, jer mora da nešto može da bi nam bilo bolje,“ istakla je Pejaković.
Skrenula je pažnju na opasne posljedice prevelike izloženosti vijestima iz crne hronike.
„Kada smo preplavljeni negativnim vijestima naš organizam će početi da se „gasi“ i to je normalna stvar. Normalno da ako ima previše takvih vijesti da ćemo da pokažemo manje osjetljivosti i manje empatije, a to je dugoročno opasno za društvo jer ako vidimo da se ništa ne mijenja mi ćemo početi da se povlačimo iz tih sadržaja, da smatramo da to nije naš problem, da se sve više povlačimo u svoj mikrosvijet i to je nešto što ne bi trebalo. Zato je jako potrebno za ljude da se povezuju na lokalnom nivou, u nevladinim organizacijama, bilo kakvim građanskim inicijativama, da utiču na sistem. Mi imamo više prava nego što mislimo da imamo, s tim je važno da se upoznamo. Sam taj osjećaj da možemo nešto od svog ulaza, od svog naselja, od svog grada, da započenemo, uradimo, pomognemo može za nas na mentalnom nivou da bude blagorodan. Istraživanja pokazuju da ukoliko patite od ozbiljne depresije, ukoliko volontirate u nekoj humanitarnoj organizaciji to na vaš organizam ima učinak kao da pijete značajne antidepresive. Dobrota, altruizam i aktivizam jako utiču na nas da nas izvuku iz naučene bespomoćnosti,“ ispričala je psihološkinja.
U teškim trenucima u kojima se osjećamo preplavljeno negativnim emocijama, Pejaković savjetuje da razgovaramo sa bliskim ljudima, a po potrebi i sa psihologom.
„Treba da vidimo možemo li da dobijemo pomoć i podršku u našoj sredini. Međutim, sa druge strane ukoliko ti simptomi traju više od mjesec ili dva mjeseca i više mjeseci se osjećamo anksiozno, potišteno, mislimo da nema izlaza, onda je u redu da popričamo sa stručnjakom za mentalno zdravlje, da vidimo dijagnostiku i šta se tu dešava. Kod nas postoji vjerovanje da moramo da budemo jaki i da moramo svoje probleme da nosimo sami, a to nas kada imamo neki problem vodi u dalju izolaciju i stid. Mi ćutimo i trpimo, te u sebi stvaramo atmosferu ekspres lonca dok ne puknemo u jednom trenutku. Ako napravimo korak ka tome da potražimo pomoć, da napravimo nešto u trenutku i budemo aktivni to može jako da nam pomogne.“
Pejaković ističe da joj se čini da je stigma oko odlaska kod psihologa danas manja nego što je bila ranije.
„Dosta mladih ljudi želi da dođe na terapiju, da pričaju o svojim problemima… Ipak, veliki broj ljudi smatra da kad idete kod stručnog lica nešto sa vama nije u redu, da je to nešto što je neprihvatljivo i da će se na kraju cijelog tog procesa otkriti nešto veliko što nije u redu sa vama. U stvari, kada odete po stručnu pomoć vi možete da vidite ljude koji će vam pomoći da svoje resurse oslobodite, da svoja ograničenja smanjite ili skinete u potpunosti, da se bolje povežete sa ljudima i sa sobom, da bolje prihvatite svoju ranjivost iz koje može da iznikne jako velika snaga. Problemi sa mentalnim zdravljem su zarazni – ukoliko u porodici imate nekoga ko ima veliki problem vi možete da dobijete post traumatski poremećaj jer se dugo nosite sa tim. Ti problemi su zarazni i ne bi trebalo čekati da se oni šire, već bi prosto trebalo da reagujemo na vrijeme i onda stvarno možemo da pomognemo sebi,“ poručila je Pejaković.
U povodu obilježavanja Dana Školskog broda Jadran, Mornarica Vojske Crne Gore, Jedriličarski klub Delfin Tivat i Crnogorski jedriličarski savez organizuju Regatu ŠB Jadran, koja će biti održana u subotu, 16.avgusta, sa startom u 12 sati u akvatorijumu Tivatskog zaliva.
Jedrilice će biti svrstane po kategorijama (Montenegro open) shodno odluci o premjeru jedrilica klasa krstaš 2008. godine, te klase J70 i ojedrene barke.
Prijava jedrilica moguča je putem maila na adresu jk.mornar.tivat@gmail.com, dok će registracija biti organizovana na ŠB Jadran u petak, 15.avgusta od 17 do 19 sati, te u na dan regate, u sbotu, 15.avgusta od 8.30 do 10 sati.
Skiperski satanak biće održan u subotu u 10.30 sati, start je u podne, a krajnje vrijeme jedrenja 17 sati.
Proglašenje pobjednika i dodjela nagrada uslijediće od 19 sati na palubi ŠB Jadran.
Uputstvo za jedrenje i kursni nacrt regate bit će uručeni na dan regate u okviru registracije jedrilica.
Sva obaveštenja jedriličarima bit će istaknuta i na oglasnoj tabli ispred JK DELFIN, Šetalište Seljanovo 6, i ispred ŠB JADRAN na mulu Staničića.
Blagdan Velike Gospe, Uznesenja Blažene Djevice Marije, tradicionalno se obilježava u Boki Kotorskoj na otoku Gospa od Škrpjela svetim misama, u prisustvu velikog broja mještana, hodočasnika i turista. Jutarnje svete Mise biće služene u šest, osam i deset sati. Centralna Sveta misa je u 17.30 sati.
Zvona sa brojnih crkava u Boki Kotorskoj, još u jutarnjim satima, najavila su blagdan Velike Gospe, koji se slavi svetim misama i na otoku Gospe od Milosti, u tivatskom zalivu i u Baru, u benediktinskom samostanu Gospe Ratačke.
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija, po završetku zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena u slavu neba, u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom.
To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Velika Gospa – Gospa od Škrpjela – foto Boka News
Nauk o Marijinuuznesenju na nebo proglasio je 1. novembra 1950. papa Pio XII., a službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
Na blagdan Velike Gospe vjernici slave i hodočaste u mnogobrojna marijanska svetišta u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.
Majku Božju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta.