Njemački niskotarifni zrakoplovni prijevoznik Eurowings u svom ljetnom redu letenja za 2018. godinu pojačat će operacije iz Njemačke za Dubrovnik.
Linija Dubrovnik – Düsseldorf pored ovogodišnja dva leta tjedno svakog četvrtka i nedjelje dobit će treći let tjedno svakog utorka. Ova linija počet će s prometom od 25. marta 2018. godine, kako piše AvioRadar.
Linija Dubrovnik – Hannover je druga linija koja će pored ovogodišnjeg jednog leta tjedno svake nedjelje, dobiti drugi let tjedno svakog četvrtka. S prometom će početi od 1. aprila 2018. godine. Obje linije tako s radom počinju ranije, prva spomenuta dva tjedna, a linije za Hannover čak pet tjedana ranije.
I na drugim linijama dolazi do produženja operacija u predsezoni, a to su linije za Berlin, Köln/Bonn, München i Stuttgart o čemu više možete pročitati ovdje.
Vrijedi dodati kako u slučaju linije Dubrovnik – Hamburg ne dolazi do promjena i ostaje s jednim letom tjedno svake nedjelje u istom razdoblju kao i svake godine.
Predhodnog vikenda na bazenu Instituta Igalo odigran je turnir Olimpijskih Nada, regionalnog takmičenja mlađih vaterpolo selekcija, za uzrastnu generaciju 2006 godište i mlađi.
Na turniru je učestvovalo 5 ekipa, a turnir se igrao po sistemu svako sa svakim u pet takmičarskih kola. Učesnici turnira su bile 4 ekipe iz Crne Gore: Budva, Primorac, Cattaro i domaćin Jadran Carine kao i ekipa iz Hrvatske Jug CO Dubrovnik.
Mladi vaterpolisti Jadrana Carine predvođeni trenerom Dušanom Ivanovskim i pomočnikom Filipom Andićem, zabilježili su tri pobjede i jedan ne riješen rezultat. Redom su pobjeđivane ekipe Cattaro sa 10:4, Budve 16:1, Juga CO 8:1, a ne riješeno sa ekipom Primorca 4:4. Prvo mjesto pripalo je ekipi Jadran Carine, drugo Primorac Kotor, a treće ekipi Cattaro Kotor.
Za ekipu Jadrana Carine na ovom turniru nastupili su: Danilo Ogurlić, Tadija Matijašević,Jovan Barbarez, Božo Stevanović, Rade Đukić, Petar Popović, Stefan Vico, Radivoj Radanović, Strahinja Gojković, Danilo Stupar, Miljan Bošković, Balša Damjanović, Nikola Bilafer, Matija Lučić, Danilo Ilić, Nikola Petrović, Filip Marković, Vuk Ivović, Aleksa Mandić
Crna Gora će ove godine od turizma imati prihod od blizu milijardu eura, što bi predstavljalo rast i do osam odsto u odnosu na prethodnu, smatra profesor beogradskog Univerziteta Singidunum Slobodan Unković.
“U budućem razvoju turizma Crne Gore maksimalno treba koristiti izuzetne mogućnosti koje pruža mediteranski dio. Istovremeno u skladu sa promjenama na međunarodnom turističkom tržištu, daleko veću pažnju treba posvetiti afirmaciji planinskih turističkih centara s obzirom na velike potencijale kojima se raspolaže”, rekao je Unković Pobjedi.
On je dodao da bi trebalo daleko više koristiti Podgoricu kao kongresni turistički centar, kao i druge gradove, posebno Cetinje.
“Kulturno-istorijski spomenici treba daleko više da se afirmišu i koriste u budućem razvoju turizma. Skadarsko jezero je izuzetni resurs, koji je do sada relativno malo korišćen. Potrebno je njegov razvoj vezivati i sa razvojem turizma u ostalim djelovima Crne Gore. To se odnosi i na zaštićena područja koja su važni turistički resursi”, kazao je Unković.
On je naveo da u razvoju buduće turističke ponude u svim djelovima Crne Gore dominantno mjesto treba da ima primjena koncepcije održivog razvoja, koja poentu stavlja na zaštitu prirodnih i kulturnih resursa.
Kvalitetan kadar u turizmu, prema riječima Unkovića, treba da dobije značajno mjesto jer od toga u velikoj meri zavisi dalji uspješan razvoj turizma Crne Gore.
“Uvjeren sam da je Crna Gora već afirmisana turistička destinacija na međunarodnom turističkom tržištu i da ima sve preduslove da zauzme još značajnije mjesto u budućem razvoju”, saopštio je Unković.
On je kazao da međunarodni turizam u svijetu i u ovoj godini nastavlja povoljnu tendenciju rasta.
Boka Kotorska – foto Boka News
“Procjenjujemo da se u ovoj godini može očekivati oko 1,3 milijardi stranih turista. To bi predstavljao rast od 4,5 odsto u odnosu na prošlu godinu. Ukupna turistička potrošnja može se procijeniti na oko 1,5 biliona američkih USD”, rekao je Unković.
On je dodao da Evropa i dalje dominira sa oko 50 odsto učešća. U okviru regiona posebnu ulogu imaće zemlje južne i mediteranske Evrope, sa učešćem oko 38 odsto.
“Zemlje ovog subregiona imaće veći rast od svjetskog i evropskog prosjeka”, tvrdi Unković i dodaje da se za Crnu Goru može očekivati rast broja stranih turista od oko 11 odsto.
Nakon sedam nedjelja u Herceg Novom završeno je snimanje dugometražnog igranog filma pod radnim nazivom “Mornarica” scenariste i reditelja Ivana Salatića.
Snimanje filma se odvijalo u tri faze, od marta ove godine, na lokacijama u Hereceg Novom, Morinju, Đenovi i putničkom brodu.
Debitantsko ostvarenje Ivana Salatića je projekat koji se realizuje u okviru produkcijske kuće Meander Film iz Crne Gore, uz koprodukciju Non Aligned Films iz Srbije i Gustav Filma Iz Slovenije. Film je sufinansiran sredstvima Ministartsva kulture Crne Gore.
U filmu pratimo jednu mladu ženu na povratku iz inostranstva, koja nam svojim lutanjem kroz različita mjesta i susrete sa bliskim ljudima otkriva mnogo više od njenog ličnog odnosa sa njima.
Uloge tumače Ivana Vuković, Momčilo Pićurić, Nikola Stojanović, Luka Petrone. Marko Štibohar, Jasna Djuričić i Boris Isaković uz Nikolu Manojlobvića, koji je prvi put na filmu.
Direktor fotografije je Ivan Marković, scenografkinja Dragana Baćović, kostimografkinja Lidija Andrić, snimatelji zvuka Luka Barajević i Jakov Munižaba.
Izvršnu produkciju potpisuje Jelena Angelovski, a producent filma je Dušan Kasalica.
Trajekt na kojemu je bilo više od tristo ljudi nasukao se u nedjelju u francuskoj luci Calaisu, pri čemu nitko nije ozlijeđen, ali je prekinut promet preko La Manchea, doznaje se od službenog izvora.
“Brod je stabilan, kapetanija ga trenutačno pokušava odsukati”, priopćila je prefektura Pas-de-Calaisa dok u priobalju puše vjetar brzinom od 90 do 110 km/h. Trajekt je oko podneva udario u mostić dok je manevrirao kako bi izašao iz luke. “Brod je odgurnut na drugu stranu luke”, rekla je za AFP glasnogovornica britanske brodarske kompanije P&O u čijem je vlasništvu trajekt.
Hrvatska nema razloga da zbog otvorenog graničnog pitanja odgađa pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji (EU), ocijenio je hrvatski analitičar, Davor Gjenero, dodajući da rješavanje pitanje granice između dvje države nije politički problem.
Zagrebački dnevnik “Jutarnji list” u utorak je objavio poruku iz nacrta strategije Evropske komisije (EK) u kojoj se navodi da će EU Srbiji i Crnoj Gori, kao uslov za članstvo do 2025. godine, postaviti rješavanje otvorenih pitanja o granicama sa Hrvatskom.
Gjenero je agenciji Mina kazao da rješavanje pitanja granice između Hrvatske i Crne Gore nije politički problem zbog toga što je uspostavljen privremeni režim koji zadovoljava interese obje strane.
“Da li će Crna Gora i Hrvatska imati politička vođstva koja će imati strpljenja, pregovarati, potpisati i ratifikovati definitivni sporazum ili će se dvije države dogovoriti da se problem preda stranom međunarodnom sudu u ovom trenutku je manje važno”, rekao je Gjenero.
On smatra da Hrvatska nema moralno pravo da traži od Crne Gore išta drugo, nego da se to pitanje rješi u uslovima potpune ravnopravnosti.
Za rješavanje tog pitanja sa pozicije hrvatske politike, kako je naveo, irelevantno je da li je Crna Gora članica EU ili nije.
“Hrvatska nema nikakvog razloga da odlaže pristupanje Crne Gore EU zbog otvorenog graničnog pitanja”, poručio je Gjenero.
On je podsjetio da u vrijeme pristupanja Hrvatske EU pitanje razgraničenja sa Slovenijom bilo otvoreno i da je izazivalo konkretne sukobe i problem.
“Nečeg takvog između Hrvatske i Crne Gore nema”, dodao je Gjenero.
Prema njegovim riječima, Hrvatska je u napetim pregovorima sa Slovenijom uspjela postići konačno rješenje problem onog trenutka kada su obje države postale ravnopravne članice EU.
On je istakao da ono što je objavljeno u “Jutarnjem listu” nije dokument hrvatske Vlade, već Evropske komisije “koja pokušava smanjivati mogući problem”.
Prevlaka-foto M. Marušić
Gjenero je ponovio da ne postoji nikakav razlog da Crnoj Gori bude postavljen taj uslov.
“Jer granični problem između Zagreba i Podgorice nije politički nego pravni”, naglasio je analitičar.
Gjenero smatra da EK tim dokumentom vrši pritisak na obje strane da zaključe pregovore prije postupanja EU ali, kako je dodao, za taj pritisak nema nikakve opravdanosti.
On je rekao da na granicu Crne Gore gleda sa velikim poštovanjem.
Prema riječima Gjenera, Crna Gora niti u razgraničenju sa Bosnom i Hercegovinom niti sa Kosovom nije bila ta koja je stvarala probleme.
On je kazao da je i sa Hrvatskom plodonosno pregovarala o kvalitetnom privremenom sporazumu.
“Crnogorska administracija ne bi smjela u EU biti opterećena pitanjem razgraničenja. Ona se ponaša vještije nego ostale vlade na području bivše Jugoslavije”, zaključio je Gjenero.
CETINJE kao austrougarski PIONIER na Skadarskom jezeru 1917 godine
Dana 10.decembra 1944., dakle prije 73. godine dogodila se jedna od najvećih tragedija u trgovačkoj mornarici na istočnom Jadranu – potonuća parobroda “Cetinje” koji je stradao, naletjevši na minu u Tivatskom zalivu.
Udruženje boraca NOR-a i antifašista Tivat u saradnji sa Mornaricom Crne Gore, rodbinom stradaslih, kao i rodbinom partizana iz Italije, dana 10.12.2017.godine-nedjelja održaće komemorativni skup posvećen ovom događaju:
– 10,00 h polaganje vijanaca na spomenik –groblje u Donjoj Lastvi
– 10,15 h ukrcavanje na brod –polazak na mjesto potapanja broad “Cetinje”
Pozivamo potomke stradalnika i sve zainteresovane građane da prisustvuju obilježavanju ovoga datuma i time odaju pomen žrtvama fašističkog terora, poručuju iz UBNOR-a.
„Uteć` će mi vapor!“ – sa strijepnjom je pomislila u rano jutro tog sudbonosnog 10.decembra 1944, Kotoranka Gospava Lučić (43). Čuvši reski pisak brodske sirene, Gospava je potrčala prema Luži, gdje se sa rive upravo otiskivao mali parobrod „Cetinje“.
Već dobrano nakrcan šarolikom gomilom -narodom,partizanima, zarobljenim Njemcima i Italijanima iz partizanske divizije „Garibaldi“, „Cetinje“ je lagano zavezao krmom i odvojio se od obale. Žena što je trčala prema rivi, noseći u rukama zavežljaj sa nešto hrane i preobuke, upala je u oči zapovjedniku broda, kapetanu Božu Papareli. Znajući da osim njegovog broda, u tek oslobođenoj Boki nema drugog prevoznog sredstva koje mještane može prebaciti u neki drugi dio zaliva, kapetan Božo naredio je obustavu manovre isplovljenja. Mašinski telegraf u strojarnici „Cetinja“ zazvonio je i zaustavio se na natpisu „stoj“, a potom i na oznaci „lagano napred“. Brodić se zatresao, zaustavio u pjeni koja se širila ispod njegove krme, i opet provom usmjerio prema rivi na koju je, u međuvremenu pristigla zadihana Gospava…. Sa boka „Cetinja“, poslije komandantove naredbe, do obale je ispružen ponat (drvena daska) preko koje se Gospava Lučić ukrcala na brod i ne znajući što je čeka,krenula na sastanak sa svojom sudbinom…..
U mornaričkoj bolnici u Meljinama ležao je Gospavin sin Ilija. Partizanski borac Prve bokeljske narodnooslobodilačke udarne brigade, ranjen je neznatno ranije, tokom završnih operacija za oslobođenje Boke Kotorske od njemačkih okupatora. Brižna majka hitala je da u Meljinama obiđe sina zbog čega je Gospavi pao ogroman kamen sa srca kada se, obrevši se na palubi „Cetinja“, uvjerila da ipak nije propustila brod i time priliku da se sretne sa svojim djetetom za koga je strijepila. Umorna i zadihana, snašla je sebi malo mjesta na palubi malog parobroda što se po oblačnom jutru, usmjerio od Kotora prema Prčanju idalje, sve do Herceg Novoga na ulazu u zaliv Boke.
Partizanske vlasti, u prvim danima po okončanju ratnog haosa, činile su sve da što prije koliko-toliko normalizuju život na obalama zaliva. Uspostavljenje redovnog brodskog saobraćaja bio je prioritet pa je kapetan Paparela, odmah pošto je oslobođen Kotor 21.novembra, postavljen za zapovjednika malog putničkog parobroda „Cetinje“ što je kraj rata dočekao zapušten i oštećen, na mrtvom vezu u Dobroti. Pored zapovjednika Paparele iz Dubrovnika, posadu »Cetinja« činili su i upravitelj stroja Luka Kostić iz Krtola, prvi oficir palube Ivo Tomić iz Dobrote, prvi oficir stroja Tonko Karaman iz Dubrovnika, noštromo Josip Katelan sa Prčanja, kormilari Gracija Rizoniko i Tripo Radoničić sa Prčanja, odakle je bio i kuvar Petar Marković. Vođa stroja bio je Krsto Marković iz Stoliva, a mornari na brodu su bili Anton Katalin iz Prčanja, Mato Marković iz Stoliva i Mihailo Jovanović iz Dobrote. Oni su osposobili brod za plovidbu i već 5.decembra 1944, »Cetinje« je postao prvi trgovački brod koji je nakon oslobođenja, uplovio u luku Kotor. Za Bokelje, poslovično vezane za more i brodove, to je bio pravi praznik i vjesnik dolaska dugo žuđenih, mirnijih i boljih vremena, pa je maleni stari parobrod tok prilikom na rivi na Luži dočekala i kotorska Gradska muzika.
Parobrod Cetinje u Kotoru
Već 9. decembra »Cetinje« je krenuo na obnovljenu i tada jedinu putničku liniji zalivom na relaciji Kotor-Prčanj-Stoliv-Perast-Risan-Kamenari-Tivat-Đenovići-Herceg Novi.
Ovaj maleni stari parobrod od samo 100 bruto-registarskih tona, prije Drugog svjetskog rata pripadao je kompaniji »Zetska plovidba« a.d. sa Cetinja. Čelični brod dug 30,8 i širok 5,3 izgrađen je davne 1903 godine u Lajtamu u Velikoj Britaniji, mogao je primiti 250 putnika, a brzinom od 10 čvorova pogonila su ga dva klipna parna stroja ukupne snage 280 konja. Pod imenom »Nettuno« u vlasništvu Barskog društva, brod je početkom 20.vijeka plovio na Skadarskom jezeru. U Prvom balkanskom ratu služio je za tegljenje barži sa ratnim materijalom crnogorske vojske, a upravo na ovom brodu je crnogorski prestolonasljednik Danilo Petrović 22. aprila 1913, potpisao sporazum sa Esad-pašom o predaji Skadra Crnoj Gori.
U Prvom svjetskom ratu brod je početkom 1916, artiljerijskom vatrom nadomak Skadra, potopila austro-ugarska vojska i tom prilikom poginulo je 16 ljudi. Austro-Ugari su nedugo potom izvadili »Nettuno« sa dna jezera, nadjenuli mu novo ime »Pionier« i koristili ga za svoje vojne potrebe. Kraj Prvog svjetskog rata brod je dočekao u luci Bar gdje je djelimično oštećen, ostao narednih nekoliko godina do 1925, kada ga je Barsko društvo prodalo Brodarskom preduzeću a.d. »Boka« iz Kotora, (kasnijoj »Zetskoj plovidbi« a.d. Cetinje). Brod je dobio ime »Cetinje« i do početka Drugog svjetskog rata korišten je na redovnim putničkim linijama u zalivu Boke Kotorske.
Oslobođenje Boke u Drugom svjetskom ratu, u poznu jesen 1944 godine, »Cetinje« je dočekao napuđten i oštećen, na vezu u Dobroti.
Nakon opravke, svoje prvo i jedino putovanje na upravno obnovljenoj civilnoj brodskoj liniji Kotor-Herceg Novi, parobrod »Cetinje« je obavio 9.decembra, a rano jutro narednog dana opet je vozio kroz Boku, pritisnutu teškim, olovnim oblacima iz kojih je sipila sita kiša, a more podizao jak jugo. Kada je oko 8.30 isplovio iz Tivta prema Đenovićima, na »Cetinju« se nalazilo preko 250 ljudi,žena i djece -civili, partizani, Italijani iz čuvene divizije »Garibaldi« i zarobljeni Njemci. Dok je rominjala lagana kiša, parobrod je mirno plovio po uzburkanom zalivu, valjajući se na valovima nošenim jakim jugom, da bi u 8.50 sati kada je bio na sred Tivatskog zaliva, odjeknula ogromna eksplozija. Na mjestu gdje je bio pramac »Cetinja«, podigao se ogromni gejzir vode, a očevici su kasnije govorili da je brod nošen inercijom mašina, nakon eksplozije koja mu je raznijela pramac, komandni most, dimnjak, jarbol i veći dio nadgrađa, skrenuo 90 stepeni u odnosu na dotadašnji kurs i potonuo za manje od 3 minuta.
Strahovita detonacija koja je razorila »Cetinje« odmah je ubila i većinu njegovih putnika pa su mornari iz više vojnih i privatnih brodića i čamaca koji su se iz Tivta i sa hercegnovske rivijere odmah uputili na mjesto tragedije, uspjeli spasiti samo nekoliko ranjenika među kojima i teško povrijeđenog kapetana Paparelu. Pored njega, preživjela su još samo tri člana posade i sedam putnika. Zvaničan bilans potonuća parobroda prema podacima partizanskih vlasti je 87 poginulih, ali istoričari koji su kasnije istraživali tu tužnu epizodu govore o oko 240 žrtava. Tijela koja su pokupljena iz mora kasnije su sahranjena u kolektivnu grobnicu na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi kod Tivta.
Cetinje
Iako je 2. i 3.decembra 1944 godine improvizovanim minolovkama kojesu vukli motorni jedrenjaci »Ljubomir« i »Durmitor«, Štab »Mornaričke stanice Boka« obavio čišćenje od sidrenih protivbrodskih mina četiri prolaza na ruti Tivat-Đenovići, u komandi partizanskih snaga u Boki nisu znali da su Njemci petnaestak dana ranije, neposredno pred svoje povlačenje, u vode zaliva bacili ukupno 82 na dnu ležeće magnetske mine. Upravo takva, izuzetno razorna mina sa magnetnim upaljačem koji se aktivira kada iznad mine prođe brod metalne konstrukcije, uništila je parobrod »Cetinje« i sa njim u smrt odvela preko 200 ljudi. Među stradalima bila je i Gospava Lučić koja je tog jutra prije 70 godina, bila presretna da nije propustila brod što ju je odveo u smrt, umjesto u posjetu svom ranjenom sinu u meljinskoj bolnici.
Gospavin unuk Mladen Lučić, do skoro direktor Lučke uprave Crne Gore koja brine o gazdovanju svim crnogorskim morskim lukama, pa i bokeškim koje je decembra 1944, povezivao parobrod „Cetinje“. Za njega i njegovu porodicu tragedija koja je zadesila parobrod je duboko lična, pa Mladen i njegov brat Boško, redovno svakog 10.decembra, obilaze kolektivnu grobnicu žrtava sa „Cetinja“ u Donjoj Lastvi kod Tivta i zajedno sa mnogim drugim pojedincima i institucijama, trude se da ovaj nesrećni događaj nađe adekvatno mjesto u našoj istoriografiji.
„Na brodu „Cetinje“ stadala je majka mog oca, ali je kompletan sastav ljudi na tom brodu bio je zaista heterogen – bili su tu mještani iz Boke, partizani iz svih krajeva bivše Jugoslavije, italijanski partizani, njemački zarobljenici, tako da je ovo stvarno multinacionalna tragedija od značaja za nekoliko država. Stoga mi je još i draže i srce mi je puno kada vidim da se svake godine obilježavanju ovog događaja pridružuje sve veći broj ljudi i institucija kako bi se odala počast sjenima poginulih sa „Cetinja“. – kaže Mladen Lučić. Ove godine vijence i cvijeće na grobnicu u Donjoj Lastvi, ali i u more Tivatskog zaliva na poziciji potapanja „Cetinja“ položili su rodbina i prijatelji žrtava i preživjelih, članovi UBNOR-a, Mornarice VCG.
„Jako je važno da se ovdje okupljaju i stari i stariji mlađ i ljudi jer mi stari, trebamo predati tu „štafetnu palicu“ mlađim generacijma, da bi se i ubuduće znalo što su ti ljudi koji su stradali na „Cetinju“ radili i kako su poginuli. Biti član posade tog broda i ploviti još nesigurnim vodama Boke iz kojih su vrebale brojne opasnosti poput mina, nije tada bilo nikakvo posebno junaštvo, već da tako kažem, svakodnevno herojstvo ljudi koji su radili svoj posao, bez da traže neku nadoknadu, jer je tako bio i ljudski i Božiji zakon. Ti ljudi iz posade, bez obzira odakle dolazili, išli su za nekim idealima koji su ih povezivali uprkos razlikama.“-smatra sin kapetana Boža Paparele, dr Ivo Paparela, univerzitetski profesor iz Dubrovnika i Pariza, koji je iz Francuske i ovaj put stigao na obilježavanje godišnjice tragedije parobroda „Cetinje“ u Boku Kotorsku.
Kada se oporavio od rana zadobijenih u potonuću »Cetinja« , njegov otac kapetan Božo Paparela, vratio se na more i godinama služio kao pilot koji je sprovodio trgovačke brodove kroz minska polja zaostala iz rata na rutama prema Albaniji. Dubrovački kapetan ostavio je i neizbrisiv trag u ustanovljavanju kompanije »Prekookeanska plovidba« Bar gdje je kapetan Paparela odgojio i tajnama tog zanata naučio više generacija mladih pomoraca iz Crne Gore.
Najveće pomorske tragedije na Crnogorskom primorju živo se sjeća i tivatski publicista Vasko Kostić, koji je tada kao 15-godišnjak, sa mnogim Tivćanima ispratio brod “Cetinje” 10.decembra 1944 sa tivatske gradske rive Pine na, ispostavilo se, njegovo posljednje putovanje.
»Ti ljudi na brodu kao da su nešto slutili – svi su mahali rukama pozdravljajući se sa nama koji smo ostali na obali, kao da putuju preko okeana u daleku Ameriku, a ne tu na drugu stranu zaliva do koje nažalost, nikada nisu stigli.«- sa sjetom se prisjeća Kostić momenata od prije sedam desetljeća.
Kostić, čiji je dalji stric Luka bio upravitelj stroja na “Cetinju”, je krajem šezdesetih, gledao i akciju splitskog “Brodospasa” kada su djelovi olupine stradalog parobroda, podignuti sa dna mora. Prilikom vađenja, krhka olupina se prepolovila, tako da je jedan dio ponovno pao u more, gdje se i danas nalazi. Tom prilikom, čelične sajle koje su se otkačile, povrijedile su nekoliko ljudi na plovnoj dizalici »Brodospasa«.
»Djelovi olupine »Cetinja« dizalicom su podizani sa dna mora i stavljani u jednu veliku baržu. Brod je bio prelomljen u dva dijela od kojh je jedan bio pun ostataka poginulih putnika, dok u drugom nije bilo gotovo ničega jer su ostaci koji su se tu nalazili, poispadali na dno mora tokom podizanja tog dijela olupine. Iako su zabranjivali da se išta dira, ja sam se popeo na baržu da pogledam ostatke »Cetinja« – tu je uzaista malo ko mogao preživjeti, stepen razaranja je bio nevjerovatan, a prizor užasan- smrvljeni djelovi broda bili su pomiješani sa ljudskim kostima, cokulama, tašnama i drugim predmetima. Tu si bile izmješane kosti naših ljudi, Italijana, čak i zarobljenih Njemaca, pa je »Cetinje« zaista postao internacionalna grobnica.«- ispričao nam je Kostić.
Na 41 metar dubine na dnu mora, na sredini Tivatskog zaliva, danas počiva jedan veći dio krme »Cetinja«,brodski dimnjak i dosta manjih metalnih krhotina.
»S obzirom na veliku dubinu i mutnu vodu Tivatskog zaliva, kao i situaciju snimljenu na licu mjesta, za ovaj brod se više ništa ne može učiniti. Aktivnosti nadležnih institucija koje bi mogle biti vezane za »Cetinje«, prije svega, trebalo bi usmjeriti na obilježavanje godišnjice ove tragedije i simbolično obilježavanje spomena brojnim žrtvama.«- zapisao je o olupini parobroda »Cetinje«, poznati hercegnovski ronilac i istraživač podmorja Dragan Gačević, u svojoj knjizi »Podmorje Crne Gore«.
Kako je preživio kapetan Paparela
dr Ivo Paparela
»Odjeknula je strahovita eksplozija, koja je bila tako jaka da sam skupa sa zapovjedničkim mostom, bio dignut u vazduh i bačen u more. Kada sam izašao na površinu, po kojoj su plivali drveni predmeti, prašina od uglja, mrlje nafte i ulja, uhvatio sam se grčevito za neki predmet, mislim da su to bila vrata kormilarnice. Oko sebe sam vidio nekoliko davljenika koji su dozivali u pomoć. Nijesam bio u stanju da bilo kome pomognem jer mi je bila prelomljena desna noga. U trenutku potpune malaksalosti, osjetio sam da me je jedna ruka uhvatila za kabanicu i izvukla u čamac koji je mislim, bio iz Bijele. Kada sam polovinom tijela ušao u čamac, potpuno sam se onesvijestio i ne znam što se sa mnom dalje dešavalo dok se nijesam osvijestio u vojnoj bolnici u Meljinama.« – zapisao je kapetan Božo Paparela prije četrdesetak godina, u tekstu »Moja sjećanja na katastrofu parobroda Cetinje« koji je objavljen u Godišnjaku Pomorskog muzeja u Kotoru.
Jedan od najljepših jedrenjaka na svijetu, školski brod “Jadran” više od 20 godina nalazi se u Crnoj Gori gdje je došao sredinom oktobra 1990. godine, piše hrvatski Večernji list.
Taj list navodi da je “Jadran” prije toga bio je u Hrvatskoj, kao i da su na njemu školovane generacije oficira ratne mornarice.
Večernji ističe da su se crnogorski intelektualci obratili javnosti povodom 26 godina napada na Dubrovnik, te su poručili da se prekine ćutnja o razaranju Dubrovnika.
Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda “Jadran” je pozdravio ovaj kako su kazali “hvale vrijedan gest” te istup opisuju kao ‘hrabri građanski, ali i civilizacijski čin istaknute grupe intelektualaca.
“Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda “Jadran”, kao i cijela hrvatska javnost, za zanimanjem su primili hvale vrijedan gest crnogorskih intelektualaca, koji su se apelom obratili medijima i crnogorskoj javnosti u povodu godišnjjice 26 godina od najžešćeg napada na dubrovačke starine, branitelje i civile. U svom apelu crnogorski intelektualci navode da je podsjećanje na mučno vrijeme patnji i zločina nužno za crnogorsko suočavanje s prošlošću i da taj proces crnogorski intelektualci “doživljavaju ključnim za istinu, zadovoljenje žrtava i oporavak cijelog društva”. Ne samo to, crnogorski intelektualci u svom javnom obraćanju idu i korak dalje pa navode kako suočavanje s vlastitom ratnom prošlošću, citiramo, “uključuju i reparacije”. Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda “Jadran” pozdravlja ovaj hrabri građanski, ali i civilizacijski čin istaknute grupe intelektualaca. Radi se o snažnom gestu ključnom za istinu i ozdravljenje savjesti crnogorskog društva, koje se nije do kraja i na pravi način suočilo sa sramotnom ulogom dijela vlastitih građana u napadima na Dubrovnik i počinjenim zločinima na hrvatskom jugu. Nema nikakve sumnje da je napad na Dubrovnik i pustošenje Konavala najveća sramota u cjelokupnoj povijesti Crne Gore. Vrijeme je pokazalo da “žaljenje” Mile Đukanovića, verbalno iskazano Dubrovčanima 2001. godine, nije donijelo toliko potrebno ozdravljenje vlastitom crnogorskom društvu. Istovremeno, taj gest nije umanjio gorčinu koju i danas osjećaju građani Dubrovnika i stanovnici Konavala zbog ratnih pohoda i pustošenja od strane najbližih susjeda”, navodi se u saopštenju Zbora bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda “Jadran” , a prenosi Večernji list.
U saopštenju se dodaje da bezrezervno pozdravljajući apel grupe crnogorskih intelektualaca, ipak moraju konstatovati da i ovog puta njihovu verbalnost ne prati materijalna konkretnost njihovih institucija vlasti.
“Kad to kažemo smatramo da u rasterećenju održivih međudržavnih odnosa Crna Gora treba Hrvatskoj konačno vratiti ono što je otuđila, a što se prvenstveno odnosi na školski brod “Jadran” koji se od 1990. godine nalazi u Crnoj Gori. Četvrt vijeka bilo je i više nego dovoljno vremena da Crna Gora, ako želi iskrene odnose s Hrvatskom, vrati otuđeni jedrenjak na kojem su se školovale generacije hrvatskih pomoraca. Stalne crnogorske izjave o “dobrosusjedskoj iskrenosti”, koje neprestano ističe službena Podgorica, pretvaraju se u obične fraze jer Crnogorci ne vraćaju ništa od onoga što su s teritorija i akvatorija Republike Hrvatske bespravno otuđili tokom rata. Zar misle da je pjesmuljak spjevan još za vrijeme rata: “S Lovćena vila kliče – oprosti nam Dubrovniče” dovoljno snažan gest da izbriše iz hrvatskog kolektivnog sjećanja silnu Flotu JRM-a, lociranu u hrvatskim lukama, a vrijednu oko dvije milijarde američkih dolara, koja je, od septembra 1991. do maja 1992. godine, nasilno prisvojena od strane crnogorske države. Zar doista nosioci političkog odlučivanja u Crnoj Gori misle da je hrvatska službena politika odustala od svih svojih opravdanih potraživanja prema Crnoj Gori, onoga trenutka kada je pružila ruku crnogorskom narodu da se izvuče iz “balkanskog gliba” i sačuva svoju državnost i opstojnost. Ne, gospodo crnogorski političari i intelektualci! Nismo i nećemo odustati! I dalje ćemo podržavati Crnu Goru na putu u zapadnoevropske integracije. Ali, znajte, “dok u nama živo srce bije” podsjećaćemo vas i na vaše neispunjene obveze prema nama”, navodi se u saopštenju.
Ističu da je to u više navrata ove godine, učinio i hrvatski ministar odbrane Damir Krstičević, javno poručivši svom crnogorskom kolegi i cijeloj crnogorskoj naciji da je povratak školskog broda “Jadran” jedan od temeljnih spoljnopolitičkih prioriteta Republike Hrvatske prema Crnoj Gori.
“Ministar Krstičević poslao je svom crnogorskom kolegi Predragu Boškoviću dva pisma u kojima traži povratak školskog broda “Jadran”. No, zauzvrat, u hrvatskoj javnosti izuzetno su negativno odjeknule riječi crnogorskog ministra obrane iz mjeseca oktobra ove godine, izgovorene “dobrosusjedski iskreno”, kada je novinarima izjavio kako je “brod crnogorski”. Ovom prilikom Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda “Jadran” predlaže crnogorskim intelektualcima kojima je, kako kažu, stalo do ozdravljenja crnogorskog društva, da zamole svog ministra obrane, predsjednika Crne Gore i predsjednika Vlade Crne Gore, da samo vrate ono što je, blago budi rečeno – bespravno otuđeno s teritorije i akvatorijuma Republike Hrvatske. Za početak – neka to bude školski brod “Jadran”. Republika Hrvatska znaće cijeniti taj maleni, ali visoko simbolički gest “dobrosusjedske iskrenosti”. Gospodo, crnogorski intelektualci, što se čeka? Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda “Jadran” s pravom očekuje da čuje: “S Lovćena vila kliče – vraćamo ti “Jadran” Dubrovniče!!!””, zaključuje se u saopštenju.
Uzdah oduševljenja stotina okupljenih Riječana prohujao je Trsatskom gradinom u trenutku paljenja čak 111.000 lampica koje su poznatu utvrdu nad centrom Rijeke u prizor iz božićne bajke.
Spektakularan prizor dodatno je uveličan i vatrometom, uz prigodnu glazbenu kulisu. Zavjese svjetlosti ogrnule su kule i zidine Gradine, a već na samom ulazu postavljena je najveća božićna kuglica promjera pet metara, dok unutra posjetitelje dočekuje zmaj upregnut u kočiju, sve izvedeno od lampica.
Mir junaka smjestio je ručno rađene jaslice, a u špilji je ledena bajka s čokoladnim kutkom za najmlađe, dok nešto starije očekuje i prigodna ponuda hrane i pića.
Svečanost otvaranja privukla je mnogo više posjetitelja nego što ih Gradina odjednom može primiti, pa se na ulaz čekalo i dulje od sat vremena. No svi koji su došli bili su oduševljeni.
– Čudesno, prekrasno, očaravajuće, bili su samo neki od komentara koje smo čuli od posjetitelja svih dobi, što je najbolja potvrda da je Rijeka napokon dobila pravu adventsku atrakciju zbog koje će, ne sumnjamo, do grada na Rječini potegnuti i mnogi iz bliže i dalje okolice.
Put od Cetinja do Budve zbog odrona već sedmicu zatvoren je saobraćaj. Zbog jake kiše i guste magle radnici su danas samo nekoliko sati radili na sanaciji puta istakli su iz Direkcije za saobraćaj, naglasivši da će put sigurno biti prohodan za praznike.
“Sutra startujemo sa izradom potpornog zida kao drugu fazu, očekujemo da bi za 15 dana ti radovi bili završeni. Što se nas tiče mogli bi za par dana pustiti saobraćaj. Mi očekujemo saobraćajnog inspektora da procijeni da li su dosadašnji radovi garant da se puste radovi jednom trakom naizmijenično”, kazao je Dušan Kokić iz Direkcije za saobraćaj za TVCG.
Rekonstrukcija puta, kako je bilo planirano, trebalo je da bude završena krajem novembra, pa su u opštini Budva nezadovoljni dinamikom radova.Plaše se da bi se sve to moglo odraziti i na dolazak turista za predstojeće novogodišnje i božićne praznike.
“Ja se nadam da će se naći neko rješenje što je prije moguće.Mi ćemo se potruditi da goste koji dolaze u Budvu. Sa ljudima iz Turističke organizacije uputimo da dođu alternativnim putevima kroz Sozinu ili Bara”, rekao je predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović.
U Direkciji za saobraćaj se nadaju da do toga ipak neće doći.
“Ono što je izvjesno da ćemo mi završiti te radove bez obzira na vremenske prilike i da će put biti potpuno prohodan za vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika”, istakao je Kokić.
A vremenske prilike ipak neće ići na ruku radovima na otvorenom smatraju u Hidrometeorološkom zavodu.
“I narednih dana biće padavina koje će biti slabog do umjerenog inteziteta ali će doći do topljenja sniježnog pokrivača jer se narednih dana očekuje porast temperature vazduha i južni vjetar što će usloviti topljenje sniježnog prekrivača što će usloviti i porast vodostaja”, rekla je Daliborka Gojković Bajčeta iz HMZ.
