Dubrovčanka Tina Šmanjak uzburkala je Zagrepčane svojim plakatom s kojim traži novi posao. Koliko je ljudska znatiželja velika govori i to da su neki čak zvali Zagrebplakat kako bi saznali o čemu se radi, s obzirom da nije bilo ni imena ni prezimena već tek mail adresa. Kako piše Jutarnji, u manje od sedam dana javilo joj se desetak poslodavaca i bila je na četiri razgovora za posao, od kompanija koje se bave maloprodajom do financija.
“Radi li se o još jednom u nizu brojnih teasera za kampanju ili netko uistinu traži posao preko billboarda”, pitali su se Zagrepčani. Neki su išli čak toliko daleko da su nazivali Zagrebplakat i raspitivali se o značenju panoa. Plakat je izazvao neviđen interes. Ona je Tina Šmanjak, 31-godišnja rođena Dubrovčanka koja je odrasla u Sloveniji, završila je dva fakulteta u Zagrebu i marketingom se bavi više od pet godina, piše Jutarnji.hr.
– Svatko može smisliti ovako nešto kreativno i originalno, samo je potrebno malo hrabrosti. Htjela bih da ljudi shvate da promijeniti posao nije neka velika stvar. Danas stalni posao ne znači ništa osim da mogu ušetati u banku i da će mi odobriti kakav-takav kredit. Htjela bih potaknuti ljude da krenu mijenjati stvari kad su nezadovoljni – rekla je Tina za Jutarnji, za koju i dubrovački profesor Đorđe Obradović ima samo riječi hvale.
– Kreativnošću do (boljeg) posla, originalnošću do (boljih) poslodavaca. Takva je Tina Šmanjak bila i na studiju Mediji i kultura društva Sveučilišta u Dubrovniku i takva je, srećom, ostala i danas, poslije još dva završena (zagrebačka) diplomska studija – napisao je profesor Obradović na svome fb profilu.
Na Tivatskim solilima, koja se nalaze na Jadransko migratornom koridoru i služe kao poslednje odmaralište i hranilište pticama selicama, na njihovom putu ka jugu, a za odredjen broj vrsta ptica predstavljaju i zimovalište, ovih dana izuzetno je živo.
Osim ptica ornitološki rezervat sa dolaskom proljeća i lijepim danima posjećuje sve veći broj izletnika i ljubitelja prirode.
Podsjetimo, rješenjem iz 2008. godine ovo područje zaštićeno je kao poseban, specijalan prirodni rezervat radi očuvanja biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune.
Na Solilima je registrovano 114 vrsta ptica. No, spisak nije ni približno konačan, jer se svake godine na njima registruje po nekoliko novih za to stanište. S obzirom da je u Evropi do sada registrovano 526 ptičjih vrsta, broj prisutnih ptica na ovoj laguni čini više od 20 odsto ukupnog broja vrsta evropske ornitofaune.
Solila
Od ukupno registrovanih 342 vrste ptica u Crnoj Gori, 114 vrsta je registrovano na samim Solilima. A čak 109 primjećenih vrsta uživa neki vid zaštite. Sve ovo ukazuje upravo na to kolika je zapravo važnost samih Solila za ornitofaunu Crne Gore. Ovdje često možemo sresti vrste kao što su galebovi, patka zvizdara, divlja patka, siva čaplja, kobac, mali gnjurac i drugi.
Solila
Najvrednije vrste ptica su – javanski kormoran, šljunak, flamingo, morski jastreb.Ovo je savršeno mjesto za posmatranje ptica. Pored ptica ovdje živi oko 14 vrsta rijetkih vodozemaca i gmizavaca, od kojih 3 vrste prijeti izumiranje. Ova teritorija je proglašena područjem očuvanja u 2007. godini.
Tivatska solila kroz istoriju
Solila foto Anđelko Stjepčević
Tivatska solila jedinstveni prirodni ptičji rezervat, koji se nalazi na mjestu bivšeg solane, između aerodroma Tivat i poluostrva Luštica.
Prve podatke o slanim bazenima Tivatskih solila nalazimo u srednjovjekovnim spisima, kada se opisuje njen značaj za privredu susjednog Kotora, koji je svoj prosperitet dobrim dijelom temeljio na proizvodnji i prodaji soli. Čak se i Statutom ovog grada regulisala proizvodnja, uvoz, izvoz i prodaja soli. Daleke 1683. godine, kada je ovo područje bilo pod turskom okupacijom, opisuje se da je područje na kome se danas nalaze Solila značajno za proizvodnju soli i da ona predstavlja 81% ukupnog prihoda lokalnog stanovništva.
Prema podacima iz istorijskih arhiva, rad na Solilima se uvijek odvijao pod budnim okom solara (pripremanje podloga, izgradnja nasipa, kanala, propusta), a berba soli, koja se odvijala od aprila do oktobra, uključivala je svo lokalno radno sposobno stanovništvo i tegleću stoku.
Prema istorijskim izvorama u 1425 solila je imala 109 parcela, od kojih 24 pripadali su Mitropolitu Zete, 27 – stanovništvu Luštici, 10 – stanovništvu Đuraševići , 32 – Kotoru i 16 – poznatim kotorskim porodicama. Slane močvare konstantno su bile “jabukom razdora” između susjednih zemalja. Kada su slane močvare prestale da se koriste u predviđenu svrhu, ovdje su počele dolaziti ptice.
Prostor Solila se kao solana nalazi na svim istorijskim kartama ovog područja.
Solila su ugostila, ibisa, čaplju kašikaru…
Ibis foto Miloš Mitkić
Proteklog vikenda na Solilima je odmaralo osam crnih ibisa (lat. Plegadis falcinellus, engl. Glossy ibis).
Ove ptice selice, inače poznate iz mitologije Egipta, gnijezde u Evropi i ponegdje na Balkanu, a rasprostranjenje su još i u Africi i Aziji. Ibisi su do prije par decenija bili na ivici opstanka zbog uništavanja njihovih staništa u močvarnim predjelima, međutim, zaštitom močvarnih i vlažnih područja i podizanjem ekološke svijesti danas se može reći da se populacija ibisa oporavila.
Interesantno je da je jedan od ovih osam ibisa na lijevoj nozi nosio prsten sa kombinacijom od četiri slova, po kojima ćemo uskoro saznati odakle je ova ptica doletjela.
„Možemo da se pohvalimo da su na Solilima ovog vikenda boravila jedina dva predstavnika porodice ibisa koji žive u Evropi, s obzirom da se čaplja kašikara (lat. Platalea leucorodia, engl. Common spoonbill), čije fotografije smo ranije objavlili, i dalje odmara u našem rezervatu.
Čaplja kašikara
Čaplja kašikara foto Miloš Mitkić
Imali smo čast da u našem rezervatu ugostimo i prekrasnu čaplju kašikaru (lat.Platalea leucorodia, engl. Eurasian spoonbill), koja ima karakterističan kljun u obliku kašike i ćubu na glavi. Tijelo joj je prekriveno bijelim perjem, dok su joj noge i kljun crne boje. Ova čaplja pripada porodici ibisa, i može dostići visinu do 1m i težiti oko 1 kg.
Čaplje kašikare žive u vlažnim područjima gdje se hrane malim ribama, žabama, rakovima, a ponekad i vodenim biljkama. Gnijezde se u šašu, grmlju i u gnijezdima nisko nad vodom, a prema informacijama Centra za zaštitu i proučavanje ptica, u Crnoj Gori se gnijezdi samo na ostrvu Paratuk na rijeci Bojani gdje je registrovano 32 para, poručuju iz rezervata Solila.
Saradnja u oblasti turizma, privrede, kulture i sporta u fokusu je sporazuma koji su juče potpisali predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić i gradonačelnik ruskog grada Ribinska Denis Valerijevič Dobriakov, saopšteno je iz lokalne uprave.
Predstavnici dva grada izrazili su namjeru da rade na jačanju veza i razvoju partnerstava među institucijama, udruženjima i preduzetnicima.
“Saradnja će da se odvija prije svega na polju turizma, privrede, kulture i sporta. To su oblasti o kojima smo razgovarali i koje definitivno povezuju naša dva grada”, istakao je Katić.
Potpisivanje sporazuma HN-Ribinsk
Prva zvanična posjeta i sastanci čelnika uslijedili su nakon što je ovaj ruski grad iskazao želju za saradnju sa Herceg Novim. Tokom dvodnevne posjete i prijema u Kabinetu predsjednika, gosti su upoznati sa potencijalima našeg grada, brojnim projektima i planovima.
Katić je kazao da je dogovorena i uzvratna posjeta predstavnika lokalne uprave i hercegnovskih privrednika Ribinsku, gdje će imati priliku da predstave grad i njegove razvojne mogućnosti.
Potpisivanje sporazuma HN-Ribinsk
Gradonačelnik Ribinska Denis Valerijevič Dobriakov je potvrdio da su široke mogućnosti saradnje i kazao da će posjeta hercegnovske delegacije biti ozbiljno pripremljena jer je osim formalnih odnosa uprava dva grada, veoma važno uspostavljanje kontakata među preduzetnicima.
“Ukoliko ta važna oblast preduzetništva prepozna svoj interes i sama saradnja naših gradova ići će bržim tempom”, smatra Dobriakov.
Srećan je što se prva zvanična posjeta delegacije grada Ribinska realizuje tokom trajanja manifestacije Dani ruske kulture.
Zasad nema izvještaja o žrtvama, no snimke s mjesta nesreća pokazuju veliku štetu na povijesnoj palači smještenoj pod mostom sultana Fatiha Mehmeta.
Tanker se zaletio u povijesnu palaču u Istanbulu na obali Bospora u subotu, nakon što je zakazala oprema za upravljanje, javio je turski CNN i dodao da je obustavljen promet u oba smjera, piše 24sata.hr.
Na mjesto nesreće poslani su tegljači i plovila obalne straže, a tanker “Vitaspirit” koji plovi pod malteškom zastavom, izvučen je na obalu, javlja CNN Turk.
Zasad nema izvješća o žrtvama, no snimke s mjesta nesreća pokazuju veliku štetu na povijesnoj palači smještenoj pod mostom sultana Fatiha Mehmeta, jednog od tri prijelaza između azijske i europske strane.
Palača hekimbaše Saliha efendije potječe iz 18. stoljeća i koristi se za vjenčanja i koncerte, kako stoji na internetskoj stranici palače.
JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor organizuje Cabaret, uz baletske igrače i latino plesače Narodnog pozorišta iz Beograda, u ponedeljak 9. aprila 2018.g. od 20 sati.
Riječ je o lijepoj ljubavnoj priči, o borbi za istinu, ljepotu, slobodu i iznad svega – ljubav.
A da li će pobjediti ljubav saznaćete u našem Kabareu, u ponedeljak veče…
Uvježbanu plesačku ekipu čini sedmoro mladih igrača: Verica Stanojević, Nikola Tomašević, Dušanka Kaličanin, Milica Jević – Drndarević, Jovana Mirosavljević, Jelena Borović i Mirko Vasiljević.
Specijalni gost je operski pjevač Dragoljub Bajić, prvak Narodnog pozorišta u Beogradu.
Prodaja ulaznica po cijeni od 5,00 eura biće u ponedeljak, 9. aprila od 10 do 12 h i od 18 do 20h. U subotu 10. marta 2018.g. od 10h do 12h i od 18h do 20h”.
Institut “Simo Milošević” završio je prošlu godinu sa neto dobitkom od 34,69 hiljada eura, 1,9 puta većim u odnosu na 2016.
Institut Igalo foto Lilja Nikezić
Poslovni prihodi kompanije, prema izvještaju o poslovanju objavljenom na sajtu Montenegroberze, su na kraju decembra bili 6,6 odsto viši i iznosili su 10,53 miliona eura.
Poslovni rashodi Instituta porasli su 3,5 odsto na 9,94 miliona eura, od čega se najviše odnosilo na troškove zarada, naknada i ostale lične rashode, 5,4 miliona eura.
Troškovi amortizacije i rezervisanja iznosili su 839,58 hiljada eura, a materijala 2,14 miliona eura. Ostali poslovni rashodi iznosili su 1,54 miliona eura.
Ukupna aktiva kompanije na kraju decembra je iznosila 65,73 miliona eura i bila je neznatno veća u odnosu na uporedni period.
Neraspoređena dobit kompanije iznosi 1,07 miliona eura.
Dugoročna rezervisanja i obaveze kompanije iznosile su 2,14 miliona eura, a kratkoročna 2,54 miliona eura. Odložene poreske obaveze iznose 539,06 hiljada eura.
Prema podacima Centralne depozitarne agencije, Vlada Srbije posjeduje 25,94 odsto akcija Instituta, a crnogorski Investiciono-razvojni fond 23,65 odsto. Crnogorska Vlada posjeduje 19,19 odsto dionica Instituta, Fond zdravstva 10,23 odsto, a Zavod za zapošljavanje 3,41 odsto. Valeant Pharmaceuticals International California posjeduje 1,29 odsto, dok je iza HB Zbirnog kastodi računa 1 skriveno 1,25 odsto akcija.
Ostali akcionari imaju manje od jedan odsto vlasništva.
Institut “Simo Milošević” četiri puta je, bezuspješno, nuđen na prodaju. Britansko-američki konzorcijum International Wellness Group (IWG) jedini je dostavio ponudu na posljednji tender, nakon čega je u novembru 2015. godine potpisan kupoprodajni ugovor sa predstavnicima Vlade.
Ugovor je raskinut u maju 2016. godine, jer IWG nije realizovao ugovorne obaveze koje je trebalo da ispuni u roku od šest mjeseci od potpisivanja ugovora, što je bio uslov za zatvaranje transakcije.
Jedan od najpoznatijih spomenika arhitekture u Boki Kotorskoj, Palata Smekja u Perastu izgrađena prije 250 godina, u maju će postati luksuzni hotel sa pet zvjezdica.
Da podsjetimo, privatizacijom Palatu i zgradu bivše fabrike konfekcije Jadrana 2006. kupuje budvanska kompanija “Imobilija” vlasnika Branka Ćupića. Rekonstrukcija i dogradnja aneksa na Jadranu i izgradnja nove zgrade, na devet ipo hiljada metara kvadratnih, je u toku i izazvala je brojne reakcije, polemike, obzirom da se gradi u prostoru koji je pod zaštitom UNESCO-a.
Izgrađene su nove zgrade na mjestima gdje su nekada postojale, kažu investitori i predstavnici države, te tvrde da je sve urađeno po zakonu, dok struka i mještani poručuju da smo zbog toga sve bliži gubitku zaštićenog područja, a da graditelji vrše urbicid nad Perastom.
Perast 2018.
Na našim fotografijama snimljnim u petak 6. aprila možete vidjeti kako Perast izgleda danas, kako se promjenio i mijenja… Ostavljamo vam da sami ocjeninte dali je u pitnju urbicid ili ne.
Definitivno u odnosu na prošla vremena drevni Perast je pretrpio značajne promjene…
Perast 2018.
U malom Perastu ima 19 palata, a jedna od najljepših je Palata Smekja koja se nalazi u središnjem, priobalnom dijelu Perasta, uz crkvu Sv. Marka. Sastoji se iz dva dijela – starijeg, izgrađenog 1764. godine, koji se nalazi između obalnog i starog puta i mlađeg dijela koji je započet 1764. godine, a završen 30-ih godina XX vijeka.
Smekje iz kazade Cizmaj kao pomorci sreću se vrlo rano, već u drugoj polovini 16. vijeka. Petar Smekja dovodi svoju porodicu do ekonomnskog uspona, poslije čuvenog trgovačkog poduhvata, kada je brodom „Leon Koronato“ doprinio privrednom povezivanju Baltičkih zemalja sa Venecijom 1746. godine. Već 1748. on postaje „Konte“, a 1779. porodica je pripojena kotorskom plemstvu.
Najveća je palata u Perastu. Građena je u potpunosti od korčulanskog kamena. Ima prizemlje, dva sprata i belveder. U nivou prvog sprata je prostrana terasa, cijelom dužinom fasade, a na drugom i trećem spratu su balkoni sa balustradom. Na ulaznom dijelu palate je grb kazade Čizmai – ruka koja drži stabljiku („čičimak”) sa zvijezdama koje su znak porodice Smekja. Novi dio palate završen je 1936. godine, po uzoru na postojeće prizemlje i sprat, u istom stilu i od istog materijala.
U oba dijela palate je od 1936. godine bila smještena fabrika konfekcije „Jadran Perast”. Masiv je zgrade stilski jednostavan, ali dovraci i pragovi prozora odaju djelimično renesansnu jednostavnost u potezima, dok oblik gornjih pragova sa školjkastim ukrasnim motivom i uopšte ornametalna strana zgrade, pa tako i stilizacija balustrada sa renesansnim rozetama, imaju dašak baroka. U palati se nalazi i jedna osobenost stare primorske arhitekture, presvođen zatvoreni prelaz preko glavne ulice, kojim su dvije palate spojene.
Svojoj prijateljici Nadi Schiaroli, danas 96-godišnjakinji, razglednicu je s odmora na otoku Koločepu poslala njena prijateljica Radula i to 20. avgusta 1989…
Pismo
Iz Hrvatske je poslana davne 1989. godine, a u talijanski grad Fano (kod Ancone) stigla je prije dva dana. Razglednica iz Koločepa do druge obale Jadrana putovala je punih 29 godina.
Svojoj prijateljici Nadi Schiaroli, danas 96-godišnjakinji, razglednicu je s odmora iz Hrvatske poslala njena prijateljica Radula i to 20. avgusta 1989., piše Il Resto del Carlino. U sandučiću ju je našao Nadin sin Sergio:
– Ovo je ravno čudu. Ni moja mama (96) ne može vjerovati svojim očima – rekao je.
Uručiti ih nekome danas, poštarima je postao doslovce doživljaj. Je li razglednica s Koločepa putovala cijelo ovo vrijeme i zapinjala na različitim punktovima ili je bila zagubljena u poštanskom uredu u Hrvatskoj i prvom prilikom čim je otkrivena netko ju je poslao, teško ćemo doznati. Ipak, na kraju je uspjela stići na odredište i razgaliti srce starici koja ima hrvatske korijene i koja nikad nije zaboravila svoju prijateljicu Radulu.
– Moja je majka Radulu upoznala jer je u ono vrijeme ljetovala na Koločepu. Kasnije ih je razdvojio rat i više se nikad nisu čule – rekao je Sergio, kojeg smo uspjeli dobiti na telefon, ali nije više bio raspoložen za razgovor. Rekao je tek da je razglednica pisana na hrvatskom jeziku, a što na njoj piše nije nam otkrio.
Na Koločepu smo dobili starijeg gospodina koji je samouvjereno rekao da poznaje sve na svom otoku, ali da ne poznaje nikoga po imenu Radula te da, po njemu, ona ni ne postoji. Tako će i Radula, baš kao i priča o gotovo 30-godišnjem putovanju njezine razglednice, ostati obavijena tajnom.
– Jučer sam vidio poštara i imao sam potrebu upitati ga je li baš on ostavio ovu razglednicu u srijedu. Nasmijao se i rekao da jest – rekao je talijanskim medijima Sergio čvrsto stišćući rukama dragocjenu uspomenu na neka stara vremena.
Slučaj razglednice iz Hrvatske nije usamljen, u svijetu je već bilo razglednica koje su primatelju stizale i nakon 70 godina. Ipak, u 29 godina razdoblje je u kojem se promijenila i naša zemlja, ali i cijeli svijet, javlja 24 sata
Vladimir Hrlić, posljednji živući član posade Besa Jože Horvata, ispričati će svoju stranu priče o tom legendarnom putovanju. Gostuje, naime, danas 6. travnja, s početkom u 18 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u sklopu posljednje zimske “Ćakule pod jedrima”. Ulaz je besplatan.
Sve će tako biti u znaku jedne povijesne priče koju svi ljubitelji mora, jedrenja i avantura jako dobro znaju. Priče o brodu Besa – obećanoj riječi. Godine 1964. na inicijativu Jože Horvata, u pulskom brodogradilištu Uljanik završena je gradnja jedrilice dužine 16.2 metara, oplate od čelika prema nacrtima inženjera Živote Pavlovića s kojom su Joža, njegova supruga i sin te još dvoje Puljana krenuli na put oko svijeta isplovivši upravo s Ribarske kolibe u Puli. Knjigu “Besa – brodski dnevnik” svi jedriličari jako dobro znaju, no uvijek postoji i druga strana priče, ono nešto između redaka što čitatelj ne vidi. Upravo te detalje, kao i svoju priču o putovanju na Besi ispričati će Vladimir Hrlić.
Iz knjige Besa – brodski dnevnik: “Pronađen i peti član ekipe! Primio sam pismo iz Pule od konstruktora inž. Pavlovića. Žika mi javlja da u brodogradilištu ‘Uljanik’ radi neki mladić, imenom Vladimir Hrlić, koji svoje slobodno vrijeme provodi radeći na Besi. Pomaže u svemu što stigne, a imade mnogo smisla i za mehaniku i brodogradnju. Prvi je dojam da bi bio ozbiljan kandidat. Visok i snažan, ne puši, a i ne pije, simpatičan. Jedinac je, roditelji mu žive ovdje, u Puli. Među ponudama što ste ih primili preko VUS-a za petog člana posade nalazi se i njegova… Potražio sam tu ponudu.”
Organizator je Jedriličarski klub Delfin, a potporu u realizaciji programa pružili su Grad Pula, Turistička zajednica grada Pule, Gradska knjižnica i čitaonica Pula, AGD reklame te PIJK Hijena.
“U četvrtak se u Tivtu, kao u niskobudžetnim holivudskim horor filmovima – taman kad je djelovalo da je lokalna DPS uprava “poklekla” pred mračnim silama destrukcije oličene u medijima i NVO sektoru (!?) – ukazao anđeo svjetlosti iz Rastoka, razagnao tminu i svima jasno nacrtao put koji “sigurnim korakom” vodi u “stabilnost i razvoj”: Opština Tivat sa zadovoljstvom treba da oprosti 5,6 miliona evra Portu Montenegro!”, saopštili su iz Tivatske akcije.
“Građani Tivta, “lider, državnik i predsjednik svih građana (!!!)”, bio je jasan da ne može biti jasniji. Ako je DPS pred lokalne i državne izbore 2016. godine sakrio od vas namjeru da prodaju Aerodrom Tivat i opraštaju milione našeg novca stranim(?) investitorima – sada je Đukanović bio brutalno jasan i iskren. I treba mu čestitati što nas je poštedio diplomatskih predizbornih izmotavanja.
Druga je stvar zašto je tako nastupio: da li zbog iznenadnog napada iskrenosti, ili zbog toga što na Tivćane gleda kao na ljude koji zaslužuju da im se jasno stavi do znanja da su njegovi robovi, i da za njih njegova volja mora biti iznad svih zakona i ugovora?
On je u Tivtu pokazao da više nema ni volje ni strpljenja da glumi političara; Tivćanima se bez ustručavanja obratio ne kao predsjednički kandidat nego kao vlasnik Crne Gore, kao vlasnik Tivta i Tivćana.
Sve vam je rekao u brk, nema više potrebe da slušate lažna obećanja kojima vam lokalni špijunčići pred svake izbore svakodnevno pune glavu. Sad znate da glasajući za Đukanovića glasate da se oprosti Portu prvo 5,6 miliona evra, a potom još i 6,6 miliona.
Sad znate da glasate i za prodaju Aerodroma Tivat, po istom “modelu” kao što je prodat Arsenal.
Glasate takođe i za još mnogo gore stvari koje će mu u međuvremenu pasti na pamet.
Nema više izgovora – “nijesmo znali”, “prevarili su nas”, “sljedeći put neću za DPS”…
U svakom gradu u kome žive iole normalni ljudi (ljudi kojima je ostalo makar malo samopoštovanja i zdravog razuma) političar koji ovako nastupi ne bi mogao da dobije ni jedan odsto glasova. Ali, pošto su brojni građani Tivta već previše puta pokazali da su te kategorije u njima davno umrle, reći ćemo ovako: Ako Đukanović u Tivtu dobije makar jedan glas više od kandidata opozicije – onda Tivćani i zaslužuju da budu njegovi robovi, i Tivat zaslužuje sve ono što mu on sprema.
Đukanović u Tivtu – foto DPS
I neće biti više nikakvog smisla da se “mediji i NVO sektor” u Tivtu i dalje bave odbranom opšteg interesa i sličnim “destrukcijama”. Uživajte u svojim ropskim poslovima, u daljim smanjenjima plata, u nezaposlenosti i najavljenim otpuštanjima, u stalnom povećavanju nameta, u finansiranju stranih i domaćih “investitora” iz vašeg džepa, u otimačini privatne imovine, u urbanističkom haosu i uzurpaciji obale, u razrovanim ulicama i saobraćajnim kolapsima, u kreditima kojima lokalni funkcioneri rješavaju stambeno pitanje po četvrti ili peti put, u obračunima kriminalnih klanova, u iščekivanju zalutalih metaka, itd.
Na kraju, obaveza nam je – u ovo vrijeme duhovno najznačajnijeg hrišćanskog praznika – u ime istine da se osvrnemo na ogorčenje, bijes, i zgađenost koju je širom Crne Gore izazvala jučerašnja Đukanovićeva izjava u Tivtu.
Za ovaj sve dublji i mračniji košmar u kome živimo 28 godina najmanje je kriv Milo Đukanović. Nije pravedno njega za to optuživati. Mora se razumjeti da su neki ljudi rođeni za zlo, i da im nije dato da učine bilo što dobro. Oni su rođeni da čine zlo da bi sve ostale stavljali pred iskušenja, i natjerali ih da pokažu svoju pravu prirodu – jer je “u dobru lako dobar biti”. Đukanović je imao na desetine prilika u ove tri decenije da napravi nešto dobro, ali je nepogrešivo činio suprotno. On bolje ne može i da hoće, i savršeno ostvaruje svoje poslanje.
Zato ga ne krivite. Krivi smo svi drugi.
Prvo oni koji su zbog pohlepe, bolesne ambicije ili straha stali uz njega, a najviše oni kojima ništa nije dao a sve je uzeo.
Ništa manje krivi nismo ni svi mi koji smo na suprotnoj strani, i koji smo mu dozvolili da od naših života i naše zemlje učini ovo što je učinio. A među nama najviše su krivi oni koji su se sve ove godine prsili da budu lideri raznih opozicionih partija.
I zato je možda i najpravednije da Đukanović završi posao zbog kojeg je rođen, i koji je u kućno pletenom džemperu započeo dok je još bio mlad, lijep i pametan.
Da kao nekrunisani monarh otvori posljednji čin ove mučne tragedije koju živimo, i da nas sve zajedno povede u konačni ambis”, ističe se u sopštenju Tivatske akcije.
