Društvo prijatelja dubrovačke starine u prva četiri mjeseca ove godine bilježi znatan porast posjetitelja na dubrovačkim zidinama, ali i na svim drugim lokacijama. Čak 23 hiljade ulaznica više za zidine u prva četiri mjeseca najavljuju jako dobru godinu, koja će prema riječima predsjednika DPDS-a Nika Kapetanića sasvim sigurno oboriti prošlogodišnji rekord od 1,1 milijun posjetitelja. Prema najskromnijoj procjeni dubrovačke zidine posjetit će do kraja 2017. oko 1,200 000 posjetitelja.
Ukoliko se te prognoze ostvare ukupna zarada od zidina nakon plaćanja PDV-a iznosit će oko 144 milijuna kuna, od čega u gradski proračun ide 72, a Društvu ostaje također 72 milijuna kuna.
„Podaci za prva četiri mjeseca 2017. ,uz napomenu kako je Uskrs prošle godine bio u ožujku, a ove godine u travnju, su iznenađujuće dobri. Prošle godine u travnju imali smo 60 000 posjeta, ove godine to je 82 tisuću ili čak 35 posto više. U prva četiri mjeseca lani zabilježili smo 96 000, a ove godine 119 000 posjeta, što je 23 000 ili 24 posto više. Prema ovom porastu i mojim najskromnijim procjenama 2017. za 10 posto će biti bolja od prošle godine što znači da ćemo opet oboriti rekord“, ističe Kapetanić.
Ozbiljan porast bilježe i svi drugi objekti koje je obnovilo i njima upravalja Društvo prijatelja, pa su tako Stonske zidine s prošlogodišnjih 2 900 prodanih karata u prva četiri mjeseca zabilježile 3 900 prodanih karata u istom razdoblju ove godine. Društvo ove godine očekuje najmanje 60 000 posjetitelja na prema 51 000 iz 2016. Završetkom obnove Velikog Kaštija do kraja tekuće godine u sljedećoj sezoni očekuju 100 000 posjetitelja u Stonu. Napomenimo da ulaznica za stonske zidine stoji 40 kuna.
Dubrovnik
Sokol grad u Konavlima u posljednjih pet godina od otvaranja bilježi rekord od 8000 posjeta godišnje, a u prva četiri mjeseca prodano je više od 700 ulaznica, što također govori kako će se brojke prodanih ulaznica do kraja tekuće godine podići na oko 10 000.
Napomenimo i kako u Dunavama također traju radovi na dodatnom uređenju i opremanju konavoske tvrđave, koja bi turistima trebala postati dostupnija i zanimljivija, pa u Društvu očekuju da broj posjeta Sokol gradu u slijedećoj turističkoj sezoni.
Evo nama priče nad pričama, a akter nam je 27-ogodišnji Damir Mišetić, mladi poduzetnik brižno njegovanog šarmerskog Zorro brka, koji je sa svojom gondolom, ali ne onom od 40-ak centimetra što se sidrila u vitrinama naših baka, digao Trogir na noge. Njegova je duga 11 metara, teška oko 600 kila, venecijanska, originalna, s bogatim masivnim ukrasima na bokovima. I po nekim saznanjima, prva je koja vozi hrvatskim morem i rijekama.
Pa kada Damir 4,5 metara dugim veslom lagano zapasa od trogirskog Velikog mosta u pravcu punte, prema Kuli Kamerlengo, ljudi, i domaći i strani skaču na noge. Dižu kamere i fotoaparate, komentiraju čudo neviđeno, pričaju o mladom poduzetniku koji je Trogirski kanal pretvorilo u venecijanski Grande canale. E, ima Damir i brk i stas, ali fali mu još nešto dok onako vesla, ona poznata gondolijerska crvena marama i neka kancona da sve bude kao po originalu.
– Majica i šešir su iz Venecije, ali na njemu će uskoro pisat Trogir. A crvenu maramu ću nabaviti odavde. Prova san ja i pivat dok veslan, ali ne kanconu nego naše klape. Onako potiho. Ali bogme nije lako veslat i pivat u isto vrime. Dok sam vježba smršavija san jedno dva tri kila. Pa san odlučija koristit blagodati moderne tehnologije, i u moju gondolu stavit nešto opreme s koje će tiho sviruckat naša glazba.
Ma znaš li da je na ovoj mojoj brodici već jedan moj prijatelj zaprosija svoju curu! A dok san vježba provoza san do Foše, znači od Kamerlenga preko kule sv. Marka i jedan talijanski par sa Sicilije. Bili su oduševljeni – kaže nam Damir, koji prije pet godina počeo razmišljati o projektu venecijska gondola u dalmatinskom UNESCO-ovom gradu.
I onda je otišao u posjet rodbini u Veneciju, susreo se s jednim rođakom gondolijerom. Pa pitanje tu, pitanje tamo, i shvatio kako obitelj ima jednu originalnu gondolu, već narušenog zdravlja od dugog stajanja vani. Cijelu smežuranu, koje im je bilo lakše prodati za simboličnu cijenu naknade za skladištenje, nego silne pare ulagati u renovaciju, u Italiji iznimno skupu.
Damir se mislio, pa je obišao male venecijanske pogone za izradu gondola, pa kalkulirao i onako inovatorski raspoložen odlučio krenuti u projekt. Kupio je ubacio u šleper, doveo do Trogira, stavio u lučicu i uhvatio se renoviranja. Sam samcat.
Gondola – Foto Joško Ponoš/HANZA MEDIA
Turističke ture
– Bavim se modelarstvom, to mi je hobi, i shvatio sam da mi je bolje polako je srediti sam, nego bankrotirat dok je drugi dotjeruju. Pa sam zatvorio rupe, nahranio drvo, opet išao u Veneciju kupiti ovo šta je falilo od opreme. Uzeo sam tamo i boju, lakirao je, sredio joj ukrase, klupice, i bacio je u more. Malo me držala nervoza, u Veneciji je bila u tako lošem stanju da je odma tonula.
Odlično je prošlo, uz savjete starih trogirskih meštara, dobar san posal odradija. Reka san sam sebi kad sa se mislija oću li je kupit, ma jel mi to triba. Šta ću s njom. A onda sam promislija i kako imam samo dvije mogućnosti, uzet je, ili o gondoli više nikad ne mislit. Neka onda dođe, ako ništa drugo na nju ću ukrcat ekipu, pa ćemo gondolom na lignje – priča.
Damir je neće držati samo za hobi, već za koji ući će ona u turističke ture. Ima kapaciteta za osam ljudi, vozit će do Foše, ispod mostova, oko kula. Polako uz Rivu, po kanalu, da ljudi mogu uživati u pogledu na prelijepe trogirske palače, fasade. Već je našao dva buduća gondolijera koji se lagano uštimavaju u baratanje veslom. Kaže Damir kako nije teško, i da je potrebno samo uhvatiti ruku. Malo musculfibera dođe kao nuspojava, ali i to s vremenom prođe. Njega je učio rođak, čak ga u Veneciji i zasjeo za jednu gondolu, pa ga pustio da se uživi u ulogu.
-E i kada je ušla u more, pa počela svoj novi život nekoliko mi je ljudi reklo kako je i njima to s gondolom bilo palo na pamet. Ali lako je sad pričat, trebalo je to izvest. I nać je, i pronać šleper za dovest je, i sredit je, i ubacit je iz kamiona u more, a bila je veća od njega pa smo je morali nakosit. I sak kad gledan, vidin da san i ma sriće, i kako san dobar posal odradija.
A sve je počelo od toga šta Trogir zovu Malom Venecijom. Sreća prati hrabre, tako bi ja to objasnia. Ali činjenica je i da san ja takav tip da u svemu oko sebe vidim poslovni potencijal – kaže Damir koji će na gondolu zbog dalmatinskog štiha staviti grb i zastavicu Trogira, te navigacijska svjetla za noćnu vožnju.
Maranguni ko’ švicarski sat
Na putu gondola projekta obišao je i venecijanske marangune. Iako se za dolazak u pogone treba najavljivati, i tu ga je pratila sreća, pa su ga puštali, kaže, doslovce na izravan upad. Te je male škverove doživio kao male, šesne radione, kaže, lipe kao i one u Muranu, u kojima ljudi u tišini i precizno kao švicarski sat rade svoj posao.
Iako joj je drvo postojano, okrunjeno vazdazelenom krošnjom, za maslinu se može reći da je stablo s hiljadu lica. Njih doduše po nijansama i nije uvijek lako razlikovati.
Tačnije, prilagodljivo je svakom godišnjem dobu, svim poslovima koje traži od uzgajivača, onih koji za nju skrbe i onih koji na kraju krajeva od nje uberu uvijek bar pristojan (u)rod.
Od nje se ne traži da po naravi bude raznolika, ona će uvijek biti postojana u smislu životne funkcije, i u pasiji i u slavlju, u trpnji i u slasti konačnih prinosa, ali i svega što zatim slijedi. To posebno vrijedi za uskršnje vrijeme kad naša dobra uljika, dobra majka naših voćnjaka u svojoj darežljivoj plemenitosti dolazi do punog izražaja.
Drvo masline, obzirom na godišnje mijene, toliko je raznoliko da se to, možda ne uvijek ali često, gotovo i ne primijeti. Raspolaže sa svim nijansama boja, a osobito su tu – rekli bismo – važne dvije temeljne: zeleno i još zelenije. Ili, obrnutim slijedom: živahno zeleno i ono koje prelazi u sutonskije, sivije otiske tog istog kad drvo u pravilu izgledom unekoliko malaksa, a unutar sebe ostaje jednako darežljivo.
A da bi sve to, sve njezino vrijeme doživio, čovjek bi trebao disati cijeli niz života, dodati na svoj životni konto daleko više vremena nego ih objektivno posjeduje.
Prema maslinovom izdašnom vijeku onaj ljudski je, moglo bi se to tako reći, izgubljen u tolikoj količini svega što nam maslina, u divljini ali po svome, pokazuje.
Maslina, s kojom se redovito mjerimo – nek je i izvan našeg stalnog domašaja i brige – sve u svemu je ipak naš domaći stvor. Nisu bez razloga povijest i mitologija toliko „omaslonjeni“, puni legendi i priča s nezaobilaznom ulogom masline, primjera za sva vremena, dakle, paradigmatskih situacija za navijek, a o tome u kojoj je mjeri ona od pamtivijeka obilježila život ljudi i koju je ulogu imala ne samo u mitologiji i religiji već i u prehrani i pučkoj medicini ljudi na Mediteranu da posebno i ne govorimo.
Maslina
Ne samo maslina nego i sve drveće, sav biljni svjet, sve biljke koje drže do sebe kao da na pameti imaju bar dvije stvari: kako živjeti i kako se osigurati za trajnu reprodukciju, korištenje svojih životnih potencijala, poruke za budućnost, svojevrsnog testamenta, u ispisivanju kojeg maslina kao da je „najpismenija“.
Antropomorfnost biljnog svijeta kao da nema granica a u tome prednjači upravo maslina. Istraživanja tumače da je njeno drvo od pamtivijeka, još od mlađeg kamenog doba prisutno na Zemlji – naši preci su sakupljali i plodove divlje masline, o čemu svjedoče i arheološki nalazi njenih koštica u špiljama, stari više od 9.000 godina.
Proširivši se Mediteranom maslina postaje, a i danas je jedna od najstarijih i najvažnijih biljnih kultura snažno obilježivši život ljudi i postavši njihov simbol.
Ako je cvijet simbol ljepote, maslina i njezino kvrgavo deblo zar ne personificiraju mudrost, obilježje starijeg doba? To se i ne vidi ali se u duhu itekako može imaginirati.
Primisli na dugovječnost i misiju obnove života osjeća se intenzivnije i u studeno zimsko doba kad se po ustaljenom godišnjem „scenariju“ dolaska Uskrsa i pripadajućeg mu slavlja nakon muke i pasije sve usmjeruje prema „razvedravanju“, misteriju oslobađanja od tereta trpnje i smrti, one najstrašnije, one na drvu križa.
Zanimljivo je što sve prethodi slavlju Uskrsa. U kršćanstvu to je prije svega svečani ulazak u Jeruzalem kad Krista dočekuju Židovi s palminim i maslinovim grančicama i slave dolazak Mesije. Pletenjem vijenaca još se ponegdje evocira uspomena na taj događaj.
U vezi s maslinom religija je ispreplela obilje znakova u obilježavanju Velike sedmice, njoj je pridavano niz simboličkih značenja, pa je, između ostalog, postala simbolom mira, života, obilja, vječnosti, zdravlja, učenosti i mudrosti.
Maslina
Ukratko, postala je izuzetno važna i gotovo besmrtna, u očima ljudi mogla je nastati samo božanskom voljom, pa su je u mitovima stvarali bogovi, a još po zapisima starih pisaca u kršćanstvu je, primjerice, simbol Božje providnosti i brige za djecu Božju.
Kako njena stabla mogu doživjeti i više hiljada godina, dugovječna starina s naših kamenjara, gotovo je čudotvorno i besmrtno drvo. Kolonije ovog “svetog drva”, npr. na lokalitetu Lun na Pagu, o tome najrječitije govori. Sve u svemu, blagdan Uskrsa govori više od njezina simboličkog buđenja za Uskrs, više od godišnje obnove njezine flore.
Lucidni je Homer njezino ulje nazvao ”tekućim zlatom”, a znano je da još i danas služi i za očuvanje zdravlja i ljepote. Koristilo se i za balzamiranje mrtvih tijela, prinosilo i kao dar bogovima i umrlima.
Maslina je dakle bila (i ostala) drvo za sve prilike, sve potrebe. Za korist i za uzor, za sve što koristi navijek važeću ideju uskrsnuća. Za sve što je trebalo vratiti funkciji, dakle životu, dakle uskrsnuti. Tako je bilo, tako je i danas, a i tako će i nadalje biti.
Jelo sa radionice samoniklog jestivog bilja Za Vratlom
Kamenska ravan i pl dom Za Vratlom
Udruženje Ruke u sklopu ovogodišnje fešte PRIMAVERA organizuje izlet sa upoznavanjem, sakupljanjem i degustacijom samoniklog bilja Orjena.
Izlet, koji je najavljen za 13. maj, biće realizovan u saradnji sa Agencijom za zaštitu i razvoj Orjena i Planinarskim klubom „Subra“.
Tom prilikom obići ćemo prevoj Malo Vratlo i Kamensku ravan, gdje nas, kao dar prirode, čekaju razne vrste samoniklog jestivog bilja, koje ćemo imati priliku odmah isprobati, pripremljenog u više vrsta jela, na zajedničkoj trpezi u planinarskom domu „Za Vratlom” (1160 m).
Plansko i ograničeno branje pojedinih vrsta je aktivnost koja je prihvatljiva i za zaštićene površine, tim prije što njihovo sakupljanje može biti vid turističke ponude pri posjetama Orjenu, odnosno, domaći proizvodi dobijeni njihovom preradom mogu u značajnoj mjeri obogatiti lokalnu gastro ponudu.
Zainteresovani mogu kontaktirati organizatore preko e-maila, FB stranice ili telefona dostupnih na portalu www.ruke.me.
Fešta Primavera je, podsjećaju organizatori, zamišljena kao mali proljećni festival koji u gastronomski fokus stavlja samoniklo bilje našeg podneblja jestivo, začinsko i ljekovito (žućenica, šparoga, rukola, mažurana, ruzmarin, žalfija, metvica i druge biljke) u saradnji sa organizacijama, restoranima, gastro profesionalacima i amaterima.
U okviru projekta „Tina Modoti – između umjetnosti i politike“, ljubiteljima umjetnosti u Crnoj Gori naredne sedmice će premijerno biti predstavljeni radovi jedne od najistaknutijih fotografkinja 20. vijeka – Tine Modoti.
Svečano otvaranje izložbe zakazano je za četvrtak 18. maj, u Zbirci pomorskog nasljeđa nautičlkog centra Porto Mo ntenegro u Tivtu, sa početkom u 20 sati.
Kolekcija u najvećoj mjeri obuhvata radove koji su nastajali u Meksiku, zatim nekoliko ostvarenja iz Berlina, kao i aktove i portrete Tine Modoti, a koje su radili čuveni Edvard Veston i anonimni fotografi. Crno-bijeli opus fotografija sadrži prikaze arhitekture, predmeta, meksičkog stanovništva i svakidašnjice, radničkih protesta i parada, kao i istaknutnih umjetnika, intelektualaca i političara vremena u kojem je Modoti živjela. Tim povodom biografski dokumentarac o Modotijevoj – „Tinisima, dogma i strast“, rediteljke Laure Martinez Diaz, biće prikazan u utorak, 16. maja u Zbirci pomorskog nasljeđa, sa početkom u 20 sati.
U porodičnom stanu u naselju Sveti Stasije u Kotoru pronađena su beživotna tijela supružnika R.N. (89) i M.N. (84), a dosadašnje aktivnosti koje je sprovela policija ukazuju na to da se radi o ubistvu i samoubistvu.
Rođak supružnika je o pronalasku tijela Odjeljenje bezbjednosti Kotor obavijestio večeras oko 20,15 sati.
“Prikupljena saznanja i tragovi na licu mjesta ukazuju na to da je R.N. upotrebom vatrenog oružja, odnosno pištolja, lišio života suprugu M.N. te da je potom upotrebom pištolja izvršio samoubistvo”, navodi se u saopštenju policije.
Policijski službenici su na licu mjesta pronašli pištolj koji je, kako se sumnja, korišćen prilikom izvršenja ubistva i somubistva.
“Na licu mjesta se vrši uviđaj. U konsultaciji sa nadležnim državnim tužiocem u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, slijedi preduzimanje daljih mjera i radnji radi utvrđivanja svih činjenica u ovom događaju”, kazali su iz policije.
Od subote totalna obustava saobraćaja Budva – Cetinje
Od subote, 6. maja od šest sati do ponedjeljka 8. maja do šest sati zbog rekonstrukcije magistralnog puta Cetinje – Budva, biće potpuna obustava saobraćaja za sve vrste vozila od raskrsnice Zavala – Budva do raskrsnice Cetinje (kružni tok na ulazu u Cetinje).
Raskrsnica Budva – Cetinje
U Tivtu 25% više turista
U svim vidovima smještaja na Tivatskoj rivijeri trenutno boravi ukupno 1.140 zvanično prijavljenih turista, što je čak 25 odsto više nego na isti dan prošle godine – saopštila je danas Turistička organizacija najmanjeg grada u Boki.
Tivat-foto Boka News
Od ukupnog broja gostiju, njih samo 6 je iz Crne Gore, dok su svi ostaloi iz inostranstva. Tivatski hoteli ugostili su ukupno 238 turista, dok 902 posjetioca borave u privatnom smještaju.
Blizu 7.000 turista u Budvi
U Budvi trenutno boravi 6.946 turista, 8% više nego u istom periodu prošle godine, saopšteno je iz Turističke organizacije Budve.
Budva
Od ukupnog broja 76 su domaći turisti, a 6.870 stranci. U hotelima boravi 5.103, dok je u privatnom smještaju 1.839 turista.
Kotor – Jedličari Lahora na “Otvorenom prvenstvu jugoistočne Evrope”
Jedriličari JK “Lahor” iz Kotora, Romina Racković, Nina Strahinja i Daniel Waldegg, u pratnji trenera i vođe puta otputovali na “Otvoreno prvenstvo jugoistočne Evrope” za klasu “Optimist” koja će se ovog vikenda održati na Paliću.
Regata – JK Lahor
Produžene prijave za Azmont Stipendijski program
Zbog velikog interesovanja ove godine, prijave za Azmont Stipendijski program produžene su do 19. maja 2017.
Portonovi by Azmont Investments
Drugu godinu zaredom, kroz Azmont Investments Stipendijski program, kompanija će dodijeliti do pet školarina, 100% vrijednosti školarine i one se odnose isključivo na studijski program Međunarodno hotelijerstvo i menadžment u okviru Fakultet za kulturu u turizam Univerziteta Donja Gorica – Bachelor diploma. Studije za međunarodno hotelijerstvo na UDG-iju se rade po licenci francuske škole Vatel koja je kao takva prošle godine proglašena najboljom školom u ovoj oblasti.
Izložba slika sa 20. i 21. likovne kolonije „Buljarica art”, će se održati u nedjelju, 7. maja 2017. godine, u 19.30 časova, u Galeriji „Marko K. Gregović“, u Spomen domu „Crvena komuna” u Petrovcu.
Ovogodišnja, 21. likovna kolonija „Buljarica art“ otvorena je 2. maja 2017. godine a na njoj učešće imali umjetnici iz zemlje i regiona: Slavica Marković (Srbija), Jasna Nikolić (Srbija), Konstantin Konstantinov (Bugarska), Nelisa Baždar (Bosna i Hercegovina), Sandra Kotevska (Makedonija) i Goran Ćetković (Crna Gora).
Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić i predsjednica Skupštine Opštine Dragica Perović danas su, sa saradnicima, posjetili Gimnaziju i Srednju pomorsku školu, na poziv direktora tih obrazovnih institucija prof. Boža Perovićai prof. Veljka Botice.
Predstavnici lokalne uprave prilikom posjete obišli su učionice i kabinete za izvođenje strućne nastave, te razgovarali sa učenicima, profesorima i direktorima. U razgovorima je naglašeno da ove dvije srednjoškolske obrazovne institucije sa dugom tradicijom i brojnim uspjesima u radu mogu ubuduće očekivati punu podršku lokalne uprave u realizaciji projekata važnih za unapređenje nastave i položaj učenika.
Posjeta školi
Predsjednik Opštine Vladimir Jokić i predsjednica Skupštine Dragica Perović posebno su se obratili maturantima obje škole, sa željom za puno uspjeha u daljem nastavku školovanja i budućoj karijeri.
Posjeta školi
„Poručujem da, ako odete, da se vratite bolji, jer samo tako, kada se vratite bolji – i ovaj grad će biti bolji“ – naglasio je predsjednik Jokić.
Izložba skulptura izvanrednog crnogorskog vajara Miodraga Šćepanovića u prepunoj Galeriji “Josip Bepo Benković” – učinila je da povjerujemo da kultura može odnijeti pobjedu nad tenzičnom političkom situacijom u Herceg Novom.
Izložbu, koja će biti otvorena do 31.maja, otvorio je akademik Niko Martinović:
Svojevrsno ovaploćenje Vajdlovog stava da je „ljepota jedino protiv čega ni vrijeme ništa ne može“, te da se „filozofije rasipaju kao pjesak, jedna vjera prolazi za drugom, ali je ljepota radost za sva vremena i svojina vječnosti“, predstavlja djelo ingenioznog vajara Miodraga Šćepanovića. Ushićenjem kakvog srednjevjekovnog sveca, on traga za ljepotom kao istinskom tajnom života. Posvetio se kamenu koji ga podsjeća na fakat da je Crna Gora freska u kamenu, da je „ kamen od svega stariji“, te da slikom i riječju u njega ucrtanom ostavljamo „znak da smo zanoćili pod trem zagonetke“. Paradoks je da je za dugo godina njegov rad bio prekriven odorom tišine.
Uprava galerije Josip Bepo Benković promišljeno, ovim i ovakvim kulturnim događajem, dokazuje ono što su sebi postavili kao zadatak – oživljavanje do skora letargične likovne scene i nametnu se kao lider u Crnoj Gori.
Šćepanović je vajarstvo završio na FLU u Beogradu u klasi prof. Miše Popovića 1983 godine. Član je ULUCG od 1990 godine i „Jesenjeg salona“ u Parizu od 2008 godine. Dobitnik je velikog broja domaćih i inostranih nagrada među kojima posebnu pažnju zaslužuju : Prva nagrada „Pol Belmondo“ za skulpturu na jesenjem salonu u Parizu 2006 godine, nagrada „Mišel Dimon“ za skulpturu na Salonu francuskih umjetnika u Parizu 2012 godine kao i bronzana medalja na Salonu francuskih umjetnika, Grand pale u Parizu 2014 godine. Umjetnik svjetskog renomea i član član udruženja “Jesenji salon” u Parizu od 2008 godine, još uvijek nema svoj atelje.
skulptura
Šćepanović kaze da se za takvu vrstu rada treba psihički pripremiti i da zato ne radi koliko bi mogao. Vremenski uslovi u Kolašinu dodatno otežavaju rad i zato bukvalno grabi liijepo vrijeme kako bi skulpturu napravio “grubo”, da bi onda rad nastavio u kući što je svakako otežavajuće.
Ovo je njegova 22. samostalna izložba , a hercegnovskoj publici se predstavlja sa 60 radova u kamenu.
