Iako je prethodna godina smatrana rekordnom, ovogodišnja turistička sezona u Trebinju, koja još nije završena, premašila je sve parametre. Organizovane posjete turista očekuju se sve do kraja novembra.
Da je Trebinje sve popularnija destinacija na turističkim mapama potvrđuje činjenica da je prethodnih sedam mjeseci na krajnjem jugu Srpske registrovano šest hiljada noćenja, odnosno 17 odsto više u odnosu na prethodnu godinu.
Marko Radić, direktor Turističke organizacije Trebinja kaže da su i ove sezone najveći broj noćenja ostvarili turisti iz Turske, Južne Koreje, Grčke,a što se tiče posjeta info centru više ih je za 30 odsto nego prošle godine.
Ovogodišnja turistička sezona je dosta bolja u odnosu na prethodnu, koja se smatrala jednom od najuspješnijih, što su potvrdili i trebinjski hotelijeri. Kapaciteti su i sada, tvrde, popunjeni 80 odsto.
„U junu, julu i avgustu svi kapaciteti su nam bili gotovo 100 odsto popunjeni“, kaže Minja Miljas, hotel „Platani“.
„Najčešći gosti su nam iz Izraela, Grčke, Španije, Meksika, Grci se najčešće zadržavaju tri dana, sad su nam tu Španci pet noći“, rekla je Maja Kovač, hotel „Nar“.
Zadovoljno trljaju ruke i prodavci suvenira, kojih je, čini se, ove godine u Trebinju nikad više.
„Zadovoljni smo prodajom i ovih dana ima gostiju, pretežno Rusa, ostaćemo sigurno ovdje do kraja septembra“, navela je Valentina Mitrović.
S razvijanjem Trebinja kao turističkog grada i smještajni kapaciteti sve su brojniji. Ove godine otvorena su dva nova hotela, dok će treći biti uskoro otvoren. U turističkoj organizaciji očekuju da će registrovani smještajni kapaciteti premašiti broj od 1 600 ležajeva.
,Nije meni problem što ujutru moram jako rano da ustanem da bih krenuo nazad, nego mi je problem što mi se ne ide odavde“, rečenica koju je posljednju veče jedanaestog izdanja Hercegnovskog strip festivala izgovorio jedan od gostiju, sjajni zagrebački strip autor, Krešimir Bijuk, možda i najbolje opisuje koliko je uspjela ovogodišnja hercegnovska svetkovina posvećena devetoj umjetnosti. Više od pedeset gostiju, četrdeset kajiševa stripa u staklenim bocama bačenim u more, petnaaest lokacija u opštini, četrnaest izložbi u pet izložbenih prostora, sedam žurki, četiri radionice sa najmlađim crtačima, četiri prezentacije, tri predavanja i nekoliko hiljada besplatno podijeljenih crteža za šest dana festivala – su argumenti zbog ne samo Bijuk već svi gosti ovogodišnjeg izdanja HSF-a na isti način reaguju:
,,Vaš festival prvo traje kao niti jedan drugi, a uz to mnogo je bolji od onih na kojima sam bio, jer oni najveći festivali su kao mašinerija – samo se radi, sve je po strogo predviđenim redosljedima i pretežno su koncipirano tako da su usmjereni ka fanovima. Dok s druge strane vi radite sjajnu stvar, vi širite ideju o strip umjetnosti i na one koji nisu baš fanovi, ali i na mlade generacije, edukujete ih da postanu fanovi i ovo nisam nigdje vidio da je cijeli grad praktično uključen“, kazao je fantastični autor iz barselone, Roger Ibanez, dok se divio prirodnim ljepotama Herceg Novog i Boke ploveći sa cijelom ekipom 11. HSF-a na katamaranu sa kojeg su van zaliva u more bačene staklene boce sa stripovima nastalmi na festivalu.
,,Ovaj doživljaj i ova ideja je nešto što je zaista isttorijsko i teško da ijedan festival ovo može da zasjeni“, maltene istovremeno je izgovorilo nekoliko gostiju u trenutku kada su bacili boce u more i krenuli u još jedan đir oko Mamule i na iskrcavanje u Rose.
HSF
A sve je počelo u petak veče, 1. septembra na trgu Belavista sa spektakularnim otvaranjem koje su muzički začinili ulični performersi Diego i Đulija – alijas Cheap seats iz Verona, a pred nekoliko stotina posjetilaca organizatori HSF-a prdstavili svojih pedeset ovogodišnjih gostiju. U tako sjajnoj atmosferi usliejdio je obilazak izložbi u tri galerije u starom gradu – Josip Bepo Benković, Sue Ryder i longe bar Amerika. Po običaju subota je rezervisana za program na glavnom trgu, gdje su uz muzički podršku DJ-eva iz Prostorije i Groovy Castel Nuovo, umjetnici crtali više od šest sati za sve posjetioce festivala, dok je u Kinu održana radionica i izložba radova najmlađih strip autora iz škole crtanja. Karavan veselih oblačića se u nedjelju preselio na Škver, pa su cjelodnevno crtanje, druženje sa autorima i berza stripova okupirali Palubu gdje je u večerenjim satima održano prezentacija jednog od trenutno najvećih strip artista – Rajka Miloševića gere, ali i razgovor koji su na temu 30 godina Dilana Doga na ovim prostorima vodili teoretičar Pavle Zelić i Maurizi Di Vincenzo, glavni crtač legendarnog junaka izdavačke kuće Bonelli editori. Četvrtog dana lokacija rezervisana za HSF je bila Gradska kafana u čijem izložbenom prostoru je urednik balkanskog strip serijala Vekovnici, Marko Stojanović održao prezentaciju toga djela, a veliki broj posjetilaca je moga da vidi i postavku od osamdesetak radova. Na terasi gradske kafane su a sve fanove besplatno srtali strip artisti čiji su radovi zastupljeni u Vekovnicima. U popodnevnim satima cijela ekipa se prebacila par desetina metara zapadnije u kafanu Atelje, koaj je stari dobri prijatelj HSF-a i u kojoj nekako kao po pravilu uvijek bude najbolja atmosfera kada je riječ o crtanju za fanove i druženju sa umjetnicima. Pored toga u Ateljeu je Pavle Zelić održao i prezentaciju svoje knjige Peščana hronika poslije čega se sva ekipa spustila na Škver na mušljadu. Utorak je donio jednu potpunu novinu u HSF priču, jer ne samo da je uključen još lokal – kafe bar Loža, nego je toga dana nastalo i više od četrdeset kajiševa stripa koji su sa porukom da su nastali u 11-om izdanju HSF-a raspoređeni u dvadeseta boca i bačeni u more. Poslije krstarenja katamaranomTrojan HSF drugari su obišli Lušticu i posjetili Green vilage Klinci – etno selo koje ambijentom i predivnim luštičkim krajolikom, oduzima dah i zove na ponovni dolazak.
HSF
,,Domaćini su okupili petnaestoro osnovaca iz luštičkih sela, podijelili ima pribore za crtanje i kada smo stigli mi sa našim gostima već su nas čekali neki radovi. Pedagozi Valerio Held, Vladimir Vesović i Nikola Ćurčin su par sati radili sa djecom učeći ih osnovama crtanja, ali i nekim trikovima strip umjetnosti“, objašnjavaju organizatori Hercegnopvskog strip festivala. Posljednjeg dana u srijedu 6. septembra, održano je predavanje u osnovnoj školi Dašo Pavičić, gdje je predstavljen projekat – stripom protiv prodaje nelegalnih ljekova, koji su realizovali EU i ministarstva zdravlja država Srbije i Crne Gore, a koji se stilski referira na kultnog Alana Forda. Ostatak posljednjeg dana Hercegnovskog strip festivala umjetnici su proveli na beach baru Peoples u cjelodnevnom crtanju za fanove, kao i slikajući zajednički rad koji je namjenjen za aukciju u humanitarne svrhe – za pomoć oporavka od požara nastradalih predjela Luštice, ali i učeći da rone sa bocama, vozeći se skuterima i kupajući se u more poslije ,,pregrijavanja“ na cjelodnevnoj salsa žurci sa plesačima iz Bayamo salsa kluba i njihovim gostima sa Kube.
HSF
,,Valter Trono mi je pričao hvalospjeve i bajke o vašem festivalu i govorio da to nikako ne smijem da propustim. Iskreno, nisam mu baš sve vjerovao što mi je pričao, međutim, sada moram da mu se izvinim zbog toga što mu nisam vjerova, ali i da mu kažem da mi nije ni dobro predstavio ovoliko gostoprimstvo i predanost i neviđenu atmosferu koju ima ovaj festival. Zaista sam tužan što se ovo šestodnenvno druženje završava“, kazao je italijanski umjetnik Antnio Lucchi prilikom namjerno odugovlačenog izlaska iz automobila i ulaska u aerodromsku zgradu.
HSF
,,Prezadovoljni smo kako je sve proteklo, prezadovoljni smo i posjetom i podrškom koju smo imali na svakom koraku. Moramo konstatovati da samo napravili festival za anale strip umjetnosti na ovim prostorima i bez lažne skromnosti HSF prevazilazi regionalne okvire i nameće se kao najznačajnija manifestacija posvećena devetoj umjetnosti u ovom dijelu Evrope“, konstatovali su organizatori uz zahvalnost svim sponzorima, medijima i sugrađanima na podršci i aktivnom učešću u svim programima HSF-a.
Radionica povodom početka izrade strategije održivog upravljanja plažama u Crnoj Gori biće održana u ponedjeljak u hotelu Budva, saopšteno je iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.
Za izradu strategije održivog upravljanja plažama u Crnoj Gori, Morsko dobro je, nakon sprovedenog tenderskog postupka, izabralo konzorcijum koji čine Hotelsko i destinacijsko savjetovanje iz Zagreba, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije, Urbanistički institut Hrvatske i Proficiscor iz Zagreba.
“Strategija u svojim rješenjima treba da se fokusira na uspješne prakse i inoviranje postojećeg modela upravljanja plažama, a sve kako bi se obezbijedila kvalitetna turistička ponuda, konkurentna sličnim destinacijama u Mediteranu i u skladu sa dugoročnom vizijom turističkog razvoja Crne Gore“, navodi se u saopštenju.
Cilj radionice je, pored prezentacija rada, metodologije i dinamičkog plana izrade strategije, aktivno učešće predstavnika relevantnih institucija koje učestvuju u kreiranju turističke ponude Crne Gore, a koji će sa aspekta rada svojih institucija dati doprinos za uspješnu izradu navedene strategije.
Legendarni glumac i režiser Ljubiša Samardžić preminuo je u 81. godini. Samardžić je rođen u rudarskoj porodici 19. novembra 1936. godine. Rano je otkriven njegov talenat za glumu.
Studirao je kod Bojana Stupice kao stipendista. Prvu ulogu ostvario je u filmu “Igre na skelama”. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, Samardžić je bio jedno od zaštitnih lica jugoslovenske kinematografije, a u karijeri je ukupno ostvario 130 uloga na velikom platnu i malim ekranima.
Nadimak “Smoki” dobio je zahvaljujući istoimenom liku kog je tumačio davne 1963. godine, u filmu “Peščani grad”. Među njegovim zapaženijim ulogama su filmovi “Bitka na neretvi”, “Sutjeska”, “Bombaši”, “Ljubavni život Budimira Trajkovića”, “Lude godine”, “Rad na određeno vreme”, “Moj tata na određeno vreme”, “Nije lako sa muškarcima”, “Magareće godine”, “Ubistvo sa predumišljajem”, “Nataša”, “Konji vrani”… U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama “Vruć vetar”, “Povratak otpisanih”, “Kuda idu divlje svinje”, “Bolji život”, “Policajac sa Petlovog brda”, “Jesen stiže, dunjo moja”…
Posljednja uloga koju je ostvario bila je u seriji “Miris kiše na Balkanu” 2011. godine, koju je i režirao. Kao reditelj, debitirao je dramom o bombardovanju “Nebeska udica”, i zatim režirao filmove “Nataša”, “Ledina”, “Konji vrani”…
Socijaldemokratska partija će naredne sedmice početi sa prikupljanjem potpisa građana za organizovanje referenduma o budućnosti aerodroma u Tivtu, saopštili su iz ove stranke.
“Kao što smo se uvjerili proteklih nekoliko mjeseci, lokalna DPS vlast, sa partijama koje je podržavaju, je potpuno nezainteresovana da se ovo pitanje otvori u lokalnoj Skupštini pa smo se odlučili da na ovaj način uključimo lokalnu zajednicu. Aerodrom u Tivtu je najveće i najznačajnije preduzeće u našem gradu, u kojem direktno ili indirektno radi ogroman broj naših sugrađana. Pri tome se radi o izuzetno profitabilnom preduzeću koje bi moglo generisati i preko 350 miliona eura profita u narednom periodu, kroz povećanje kapaciteta sa sadašnjih milion na tri miliona putnika godišnje”, kazali su iz SDP-a.
Kako su istakli, njihove teze potvrđuje i izvještaj za prvih osam mjeseci rada aerodroma u kojima se bilježi veliki porast broja putnika, kojih će, po prvi put ove godine, biti preko milion.
“Kako bi nastavio da se razvija i doprinosi prosperitetu Tivta i naših sugrađana, aerodrome se ne smije prodavati ili `valorizovati` bez ijednog papira ili studije kojim bi se to opravdalo. Zbog toga pozivamo naše sugrađane da nam daju podršku, kako bi u najkraćem roku organizovali referendum na kojem bi dali svoje mišljenje, za koje nas niko do sad iz DPS Vlade ili DPS tivatske vlasti nije pitao”, poručili su iz SDP-a.
Projekat „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu –AGRISCAPE&ME formalno je započeo prije dva dana tzv. kick-off sastankom učesnika i javnom prezentacijom, u Gornjoj Lastvi kod Tivta.
Projekat realizuju nevladine organizacije Expeditio Centar za održivi prostorni razvoj iz Kotora, Kulturno zavičajno udruženja “Napredak” Gornja Lastva i Maslinarsko društvo „Boka“ – Boka Kotorska. Saradnik na projektu je Mreža za ruralni razvoj Crne Gore. AGRISCAPE&ME trajaće 12 mjeseci, a finansira se iz sredstava Evropske unije u okviru regionalnog projekta “Održiva poljoprivreda za održivi Balkan: jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za javno zastupanje i razvijanje politika na zapadnom Balkanu“. Njega realizuje regionalni konzorcijum organizacija civilnog društva iz Albanije, Makedonije, sa Kosova i iz Crne Gore, predvođen Organizacijom za poštovanje i brigu oživotinjama –ORCA iz Srbije.
Opšti cilj projekta AGRISCAPE&ME o kome su u Gornjoj Lastvi govorili predstavnici partnerskih organizacija- “Expeditio-a”, “Napretka” i MD “Boka” Aleksandra Kapetanović, Marija Nikolić i Vesna Đukić, te Mreže za ruralni razvoj Crne Gore Ratko Bataković, je da doprinese razvoju održive poljoprivrede kroz zalaganje za obnovu, očuvanje i unapređenje tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža kao dijela ukupnog kulturnog pejzaža.
„U Crnoj Gori danas vrijednost tradicionalnih poljoprivrednih pejzaža nije dovoljno prepoznata, tradicionalni pejzaži nisu zvanično zaštićeni i uglavnom su izmijenjeni ili devastirani i njima se neadekvatno upravlja. Ubrzani gubitak poljoprivrednih pejzaža dovodi do gubitka važnog dijela kulturnog pejzaža, kao i održive poljoprivrede.“- istakla je Kapetanović ilustrujući te tendencije primjerom Dobrote gdje je, sredinom prošlog vijeka potpuno kultivisan teren, do samog podnožja brda okićen terasastim vrtovima, s kamenim naseljem uz samu obalu, industrijalizacijom lagano prepuštan makijskom rastinju, da bi, posebno u posljednjih nekoliko godina postao jedna od najvećih „rana“ Boke, prostor prekomjerne urbanizacije i bespovratno devastiranog pejzaža.
“Tradicionalni poljoprivredni pejzaži govore o nama. Nastajući tokom vremena, kroz različite poljoprivredne aktivnosti ljudi na određnom prostoru, ovi pejzaži govore o lokalnim kulturama, one su odraz identiteta, u kontekstu ukupnog kulturnog pejzaža predstavljaju osnovne resurse jedne teritorije“- istakla je Marija Nikolić, dok je Vesna Đukić istakla da „maslinjake ima Španija, prelijepim morima maslina hvali se Italija, ali, meni je najmilija ona moja maslina.”
“ Jer ona nije samo ekonomija, ona nije samo hrana. Ona je naš način života.”- poručila je direktorica Maslinarskog društva Boke.
Kako se čulo, ključne aktivnosti koje će se realizovati tokom projekta AGRICPAPE & ME obuhvatiće: stvaranje platforme za tradicionalni poljoprivredni pejzaž relevantnih aktera u oblastima poljoprivrede, kulturne baštine, pejzaža i planiranja; izradu preporuka za unapređenje okvira za zaštitu, planiranje i upravljanje poljoprivrednim pejzažom u Crnoj Gori; sprovođenje pilot projekta u selu Gornja Lastva na Vrmcu i sprovođenje kampanje koja promoviše tradicionalni poljoprivredni pejzaž.
Kompanija „Primorje Hotels & Restaurants“ iz Tivta prodala je svoj najnoviji objekat – atraktivni restoran „Prova“ u Tivtu – nezvanično nam je potvrđeno iz poslovodstva te firme.
Novi vlasnik jednog od najluksuznijih i najspecifičnijih restorana u Crnoj Gori je autralijski biznismen libanskog porijekla Romi Havat koji je, prema nezvaničnim informacijama, „Primorju“ za „Provu“ platio 2,4 miliona eura. Primopredaja restorana novom vlansiku trebalo bi da bude završena početkom oktobra.
Ekskluzivni loung-restoran „Prova“ ranga pet zvjezdica, otvoren je prije sedam godina, a „Primorje“ je tada u njegovu izgradnju i opremanje uložilo oko milion eura. Restoran površine 570 kvadrata koji ima ukupan kapacet od 400 mjesta izgrađen je na atraktivnoj lokaciji na Šetalištu kapetana Iva Visina u centru Tivta, a svojim neuobičajenim izgledom koji podsjeća na pramac jedrenjaka, postao je svojevrsni lendmark Tivta.Vizuelno izuzetno atraktivnu građevinu projektovala je i dizajnirala čuvena italijanska arihetktica Elena Bruza Paskve iz Varesea.
Romi Havat je već duže vrijeme prisutan kao investotor u Crnoj Gori. On je vlasnik libanskih restorana „Byblos“ u Tivtu i u Podgorici, kompanije „Discover Montenegro“ stacionirane u tiovatskom nautičkom centru Porto Montenegro koja se bavi pružanjem raznih vrsta usluga u elitnom turizmu i čarteru jahi i vazduhoplova, kao i firme „Airways Scenic& Charter“ koja se bavi iznajmljivanjem vazduhoplova i obavljanjem panoramskih i čarter letova helikopterima i malim avionima u Crnoj Gori. Havat je u Podgorici osnovao i crnogorsku podružnicu svoje multinacionalne kompanije „Airways Aviation“ koja se bavi školovanjem profesionalnih pilota civilnih vazduhoplova u skladu sa najstrožijim evropskim EASA standardima. Ta škola trenutno pored ostalih klijenata, za račun Vlade Libije, ovdje obučava i 70 kandidata za pilote iz te sjevernoafričke države. Havat je vlasnik i 42-metarske luksuzne mega jahte – jedrenjaka „Riana“ čija je matična luka u Porto Montenegru gdje ovaj energični biznismen ima i stan.
Prova
Romi Havat: Mi vidimo „Provu“ kao lendmark i učinićemo sve da i grad ima međunarodni prizvuk
„Mi vidimo „Provu“ kao lendmark i učinićemo sve da i grad ima međunarodni prizvuk. Unijećemo novu energiju lokaciji na kojoj ćemo stalno imati gostovanja stranih bendova i poboljšati kvalite života u Tivtu kada je riječ o zabavi.
Sve što mi radimo je usmjereno na pozicioniranje Crne Gore na svjetskoj mapi kao premijum destinacije. Želimo da ovu destinaciju predstavimo svjetski poznatim imenima“- kazao nam je danas u ekskluzivnoj izjavi Romi Havat.
Prva samostalne izložbe pod nazivom “Između treptaja” autora fotografa Ranka Maraša, biće otvorena u nedelju, 10. septembra sa početkom u 12 sati na lokalitetu Rimski mozaici u Risnu.
Izložbu će otvoriti novinarka Tamara Vuković, a prisutni će imati priliku da prisustvuju mini koncertu trube polaznika Muzičke škole “Vida Matjan” Boška Bismiljaka, iz klase pfofesorke Sare Lakičević.
“Težak je zadatak prikazati Boku. Hiljade je pjesama, slika, stihova i fotografija ovog starog zaliva. Ranko Maraš vidi mjesta u njemu kao tiha, skoro pa mistična. Risanska energija je jedinstvena i kada ste rođeni u nastarijem gradu u Crnoj Gori, objektiv vidi skrivene stvari. Plavu nijansu koja se provlači kroz sve Rankove fotografije može uhvatiti samo neko ko živi zaliv vjekovima unazad. Uz nju, boja osunčanog kamena, samo produbljuje plavetnilo Boke. Na osnovu 18 fotografija može se naslutiti zašto je Aleksa Šantić napisao pesmu Boka”, rekao je o autorovom radu Vladimir Petrović, diplomirani industrijski dizajner.
Izložba fotografija
Ranko Maraš je rođen 1983. godine u Kotoru gdje je završio Fakultet za pomorski menadžment. Fotografijom se uspješno bavi posljednjih 5 godina. Inspiraciju pronalazi u ljepoti Boke Kotorske.
Izložba će biti otvorena do 20.septembra 2017.godine.
Organizator izložbe je Turistička organizacija opštine Kotor.
Ljeto na izdisaju pobire brojne rekorde, a jedan od njih je, prema tvrdnjama ribolovaca, domaćica i domaćina, neprijeporno povijesni. Ma što povijesni, milenijski, pa eto Šimi Strikomanu prijedloga da u svoj fotografski serijal uvrsti grupni portret zaprepaštenih građana s dvije kašete.
U jednoj su hobotnice, u drugoj lignje, a poanta je da im je na šibenskoj peškariji ovog ljeta cijena ista – 120, čak i 150 kuna! Uspoređeno s ribom, toliko, recimo, košta i uvijek tražena divlja orada prve klase ili kilogram lijepog, svježeg odreska cijenjene tune…
Godinama je “riba s korijenjem” – kako hobotnicu u vicu zovu žabari – bila barem upola jeftinija od lignje, kao njezina manje vrijedna rođakinja, a do prije 15-20 godina koštala je i samo trećinu cijene “glavonošca nad glavonošcima”. Nekad je, osim bodulaca i rijetkih bonkulovića, nitko nije htio, uostalom kao i lignju 50-60 godina unatrag, no to su “tempi passati”, rekli bi Talijani.
‘Morske cijene’
I dok domaćice i namjernici kojima je jutarnji đir peškarijom dio uobičajenog dnevnog obreda padaju na trepavice, križaju se lijevom i desnom na anomaliju kojoj ne vide racionalnog opravdanja osim filozofije da se ljeti može uvaliti puno toga iz mora po “morskim” cijenama, dotle prodavač hladnokrvno odgovara kako je razmišljao istaknuti cijenu od 150 kuna!
Jedini je u inače oskudnoj ponudi peškarije ovih dana imao hobotnicu, svježu i očišćenu, uvezenu iz Grčke, budući da domaće nema, no predomislio se. Dakle, navali, narode, samo po 120! Dakako, ni kap grčkog maslinova ulja nije u cijeni, samo hobotnica, gola ko pištolj.
– Šta se čudiš, pa cilo lito je 150 kuna, naša i uvozna – govori mi prodavač pidoća i drugih školjaka, dok mušterija s jednim okom na kunjkama komentira kako smo očito izgubili sve kriterije.
Jednako misli i Jere Zorić, rekreativni ribolovac s dugim stažem, iznoseći moguće razloge zašto je cijena hobotnice podivljala mimo svih kriterija i ustaljenih omjera u odnosu na druge morske plodove.
– Naše hobotnice nema, istrijebljena je i otud tolika cijena. Loviti miru od četiri komada u kilu je divljaštvo, a ko se to drži nepisanog pravila da lakšu od kilograma triba pustiti natrag u more? Nema ni lovostaja, kao na većinu ribe, a najviše stradaju od ronilaca, pravih “specijalaca” koji ih jednostavno čupaju iz rupa – iznosi javnu tajnu o nečemu na što se malo tko obazire, a dovelo je ovu morsku vrstu na niske grane. Ima, međutim, i drugih mišljenja.
– Nikad, ama baš nikad, restoranska potražnja za hobotnicom nije bila kao ovoga ljeta, niti se na peškariji za nju toliko tražilo – potvrđuje i Gordan Jurić, također sportski ribolovac, predsjednik ŠRD-a “Brodarica”, uskoro i sudac na ribolovnim natjecanjima. Nije slučajno odabran za izjavu, jer ako o hobotnicama u šibenskom kraju netko nešto zna, onda su to Krapljani i njihovi potomci s Brodarice budući da su ih hobotnice naraštajima othranjivale.
‘Ništa čudno’
Kako objašnjava Jurić, potražnja ugostitelja i neviđeno visoka cijena usko su povezani. Jer, nije baš da je hobotnica do te mjere izlovljena – ne slaže se potpuno sa Zorićem – nego sav ulov otkako je počela sezona završava u restoranima, koji za 60 kuna po kilogramu otkupljuju sve odreda, svježe i zamrznute.
Zapravo, toliko ribolovcu plaća nakupac iz okolice Šibenika koji svakodnevno obilazi teren, a mora i on nešto zaraditi. Prema tome, gostioničari za hobotnicu daju nešto više, a građanima se, naposljetku, nudi zapanjujuće najskuplje od malih količina što nisu dospjele ugostiteljima – pa tko nasjedne i APP – ako prođe, prođe.
– Već mjesec i po dana na šibenskoj peškariji hobotnice od pola kila i manje koštaju 120, a za one prave, veće, od dva-tri kila traži se 150 kuna. Isto koliko i za lignje kojima drugog dana cijenu spuste na 120. U nekoliko sam se navrata uvjerio da to nije svježa roba, nego je stara i tri dana! Ne čudi me to jer tko će od domaćih za hobotnicu dati toliko, sve da i može? Prema tome, jedina razumna preporuka je zaobići ponudu u velikom luku i pričekati da se cijena vrati na uobičajenu – savjetuje Jurić.
Još zakratko, možda je realan zaključak. Jer, kako je krenulo s turizmom i rekordima koje postiže, “normalna cijena” nekad sasvim običnog glavonošca, ionako preskupog s obzirom na ono što od “hobe” preostane nakon kuhanja, mogla bi biti pospremljena u škafetin s oznakom “tempi passati”.
