U današnjem izdanju Preporuka za čitanje naredne sedmice, rubrike koju realizujemo sa Knjižarom So, predlažemo po oprobanoj formuli koji bi to naslovi mogli da privuku pripadnike oba pola svih generacija.
Ljudi delfini Torstena Krola egzotičan je, uzbudljiv i originalan roman – jedan od sasvim rijetke vrste koji nam vraća film na scene iz romana kao da je riječ o najboljem filmu. Par godina nakon Drugog svjetskog rata, njemačka udovica Helga, sa dva svoja sina dolazi u Venecuelu. Avion ulijeće u tropsku oluju i pada u rijeku u zabačenom dijelu Amazonije. Spasavaju ih Jojomaji, izolovano indijansko pleme, potpuno nago – što će i junaci uskoro postati. Među indijancima je i antropolog Gerhard Vencler, koji je most između plemena i porodice. U sudaru dvije kulture opravdano se postavlja pitanje koja je ona „primitivnija“. Šta god da čitalac očekuje, dobiće triput više. Izdavač je Stylos.
Ulična akademija Lazara Ristovskog zbirka je provokativnih priča iz života običnih ljudi našeg vremena. Dobro izabrani i upečatljivi likovi, neposredan doživljaj, komunikativan izraz i stil čine ovu knjigu posebnom. Autor ovozemaljsku ljubav predstavlja kao surovu erotsku igru iza koje se krije strah od samoće. Posebno su zanimljive priče o našim ljudima u stranim sredinama, u Njujorku, Beču i drugdje, koje će svojom slikovitošću, filmskim zapletom i dramskim intenzitetom, sigurno naći neposredan put do čitalačke publike. Izdavač je Laguna.
Male vlogerke Eme Mos roman je za tinejdžere. Kao da nije dovoljno loše što je morala da se preseli na drugi kontinent, promijeni školu i stekne nove prijatelje – Lusi se prvi dan škole strahovito izblamirala. Da sve bude još gore, jedna djevojčica iz razreda je to snimila i okačila na internet. Kada drugarica počne da je ohrabruje da snimi sopstveni video za jutjub, to joj zvuči kao užasna ideja. Ali, kad na kraju ipak pristane da isproba vlogovanje, prijatno će je iznenaditi saznanje da je ljudima zapravo zanimljiva. Izdavač je Vulkan.
Dobra misao za svaki dan sadrži 365 korisnih savjeta za tinejdžere. Za period života kad je to možda najpotrebnije ova neobična knjiga nudi široku paletu smjernica – kako da se rješavaju problemi, kako da se postavljaju ciljevi i kako se osjećati dobro svakog dana u godini. Dobra misao za svaki dan odličan je vodič sa kojim možete krenuti kad god poželite. Svi tekstovi u knjizi propraćeni su inspirativnim citatima koji treba da navedu na razmišljanje. Tekstovi su kratki i lako se stiče navika da se knjiga redovno čita. Izdavač je Kreativni centar.
Silicijumska dolina – digitalna revolucijaiz prve ruke knjiga je u kojoj nas novinar i stručnjak za ekonomske nauke Kristof Keze izvještava o inovacijama iz oblasti digitalne revolucije i povezuje ih u cjelovitu sliku. On je proveo pola godine u Silicijumskoj dolini i razgovarao sa osnivačima preduzeća, finansijerima, inovatorima i profesorima sa Stanforda i Berklija. Tražio je recepte za uspjeh i ideje koje pokreću ekonomsku stranu svijeta. Keze nam otkriva u kakvu nas to budućnost vodi najnoviji tehnološki razvoj. Izdavač je Laguna.
Neron, 2000 godina Masima Finija knjiga je o jednoj zaista posebnoj istorijskoj ličnosti. Niko, sem možda Adolfa Hitlera, nije bio tako ocrnjen kao Neron. Neki hrišćanski pisci smatrali su ga Antihristom. On je, u stvari, bio veliki državnik ali i veliki ljubitelj muzike, poezije, glume, likovnih umjetnsti, nauke i tehnike. Tokom 14 godina njegove vladavine Rimsko carstvo je upoznalo razdoblje mira i napretka kao nikad do tada. Svakako je bio i megaloman, vizionar, psihički labilna ličnost, žrtva svoje autoritarne i beskrupulozne majke. Neron je bio monarh koji je nastojao vladati u korist naroda, a protiv oligarhije. Izdavač je Ukronija.
U doba posta valja prelistati i teološku literaturu. Knjiga Carostavnik kroz paralelno izlaganje žitija i istorijskih dokumenata na kojima su ona zasnovana, govori o podvigu svetih Carskih Mučenika, svetog Patrijarha Tihona Ispovjednika i o tajnom životu Katakombne Crkve u Rusiji. Ovo je knjiga o plamenoj vjeri, nepostidnoj nadi i beskrajnoj ljubavi i odanosti. Izdavač je Artprint.
Uzlovi je naziv džepnog priručnika koji će nam pomoći da nađemo pravi čvor za svaku situaciju te je kao takav dragocjen za kampere, penjače, mornare i ribare. Sadrži zaustavne, očne, kučeve, skraćenike i spojne čvorove i korak po korak, uz adekvatne ilustracije prikazuje kako ih ispravno i sigurno vezati. Uz neophodne informacije od građi konopa, priručnik nas upućuje na to da je vrlo važno koju vrstu istog ćemo izabrati. Nakon toga, vrlo detaljno je opisano kako i za koju priliku se pravi određena vrsta čvorova. Sve ovo propraćeno je prikazom više od 50 čvorova u boji. Izdavač je Leo-Komerc.
Nakon što je 2007-2008 srušeno veliko vojno brodogradilište Arsenal koje je pretvoreno u marinu za mega jahte i nautičko naselje Porto Montenegro, malo ko je mogao vjerovati da će se u Tivtu sačuvati tradicija brodogradnje koja na tivatskom području, po pisanim tragovima, traje više od šest vjekova.
Ipak, entuzijazam diplomiranog inženjera brodogradnje Branka Zgradića, bivšeg inženjera Arsenala i veliki napori koji je njegova porodična kompanija „Navar Incorporated“ uložila u proteklih 25 godina, rezultirali su činjenicom da se u Tivtu i danas projektuju i grade novi brodovi, a koji se uspješno i izvoze u inostranstvo. Najnoviji dokaz tome stigao je prije par dana kada je i sam Porto Montenegro kod „Navara“ naručio izgradnu specijalnog vatrogasno-spasilačkog broda, prvog te vrste u Crnoj Gori.
Branko Zgradić je firmu „Navar“ osnovao 1992. godine, a u međuvremenu je ta kompanija koja je krenula bukvalno sa „gole ledine“ i sa jednim zaposlenim, izrasla u respektabilno srednje preduzeće sa 20 stalno zaposlenih radnika, te moderim nautičko-tehničkim centrom i malom marinom u Bonićima kod Tivta, vrijednim više od 10 miliona eura. Naime, na prostoru nekadašnje Ribarske zadruge u Bonićima, Zgradić je upornim i vrijednim radom uspio da stvori jednu od rijetkih firmi u Crnoj Gori koje u potpunosti prate najnovija svjetska dostignuća u djelatnosti kojom se bave – u ovom slučaju, malom brodogradnjom i servisom jahti dužine do 40 metara. Njegova kompanija uz sličnu firmu „Monte Marine Yachting“ u Kotoru, trenutno proizvodi i najkompleksniji tehnički proizvod koga pravi neko crogorsko preduzeće – kompletne brodove od stakloplastike i aluminijuma, dužine između 5 i 15 metara.
Proizvodni program „Navara“ čine tri osnovna modela stakloplastičnih plovila – mala barka pasara „navar 465“, dužine manje od 5 metara, motorni brodić „navar 795“ dug skoro 8 metara i motorni brod „navar 1025“, dug preko 10 metara.
Navar – Tivat
„Navar 465“ je barka tipa pasara, dužine 4,65 metara preko svega, i širine 1,72 metra. Teška je 350 kilograma a pokreće je vanbrodski motor snage do 10 konja. Cijenom od manje od 3 hiljade eura za osnovnu varijantu, ovo malo plovilo prilagođeno je potrebama i mogućnostima većine primoraca- ljubitelja sportskog ribolova i kraćeg boravka na moru. Do sada je napravljeno nekoliko desetina primjeraka ove barke.
Najpopularniji model tivatskog brodogradilišta koji je do sada izgrađen u više od 50 primjeraka je „navar 795“ – motorna brodica poludeplasmanske forme trupa, duga 7,95 metara, široka 2,5 metara i deplasmana 2.200 kilograma. Koliko je taj brod dobro „pogođen“ za potrebe ovdašnjih malo zahtjevnijih nautičara kojima ipak džep nije pretjerano dubok, govori podatak da je „navar 795“ do sada prodavan kako u Crnoj Gori, tako i u Hrvatskoj, BiH i u Srbiji, a kupuju ga kako domaći ljudi, tako i stranci koji imaju vikendice na Jadranu. Osim na Jadranskom moru, ovaj brodić plovi i Dunavom u Srbiji, kao i na Bilećkom jezeru u BiH, a njegovu radnu varijantu za potrebe svoje privezivačke i službe bezbjednosti u luci koristi i državno preduzeće „Luka Kotor“ A.D. iz Kotota.
Ovaj brod nudi se u „cabin“ i „open“ varijanti, pri čemu „navar 795“ sa kabinom nudi salon, mini kuhinju, toalet i kabinu sa dva ležaja, te prostranu otvorenu krmu. Pogoni ga brodski dizel motor renomiranog japanskog proizvođača „Yanmar“ snage 125 konja sa kojim ovaj skladno dizajnirani i veoma čvrsto građeni brodić, postiže maksimalnu brzinu od 22, odnosno krstareću od 16 čvorova. Brod ima dva tanka sa ukupno 224 litre dizel-goriva i tank od 100 litara za vodu. Standardno opremljeni „navar 795 cabin“ košta 45 hiljada eura bez PDV-a. Dvadeset centimetara kraći i 100 kilograma lakši „navar 795“ u „open“ varijanti nema kabinu, već otvorenu palubu i kokpit za skipera. Ovaj brodić za dnevne izlete može ukrcati do 8 ljudi.
Najnovija verzija ovog broda nazvana je „navar 7“ jer mu je izmjenom pramca, nestao tzv. pačiji kljun pa je brod dugačak tačno 7,1 metara. Brod je u „open“ varijanti ali ima poseban drveni jarbol i nosač za tendu što mu daje svojevrsni „retro šmek“. Iako ima dva ležaja u potpalubnoj kabini, „navar 7“ zamišljen je za lagano dnevno krstarenje uz obalu, pa je opremljen pogonskim motorom „Yanmar“ od samo 30 konja sa kojim postiže brzinu od 8 čvorova. Brod pored ostaloga, ima krmenu platformu za kupanje, tzv. shore connection priključak za napajanje strujom sa obale, električno sidreno vitlo, tuš, tank vode od 77 litara i dva tanka za gorivo kapaciteta po 50 litara.
Najveći model u ponudi je 10,25 metara dugi, 3,15 metar širok i 5 tona težak motorni brod „navar 1025“. Poludeplasmanac koji može primiti maksimalno do 12 osoba, nudi prostranu kabinu sa kormilarnicom, salonom koji se pretvara u ležaj za dvije osobe, mini kuhinju, kabinu sa dva ležaja u pramcu, te toalet sa tušem i WC-om . Brod standardno pogodne dva dizel motora „Yanmar“ snage po 125 konja sa kojima postiže maksimalnu brzinu od 20 čvorova, a mogu se ugraditi i dva jača motora „Yanmar“ snage po 240 konja. Plovilo ima dva tanka za gorivo kapaciteta po 200 litara, te tank vode kapaciteta 135 litara. Standardno opremljeni „navar 1025“ košta 140 hiljada eura bez PDV-a.
Navar – Tivat
Osim u varijanti male lukusuzne jahte, ovaj brod koji je do sada napravljen u 7 primjeraka, građen je i u varijanti radnog plovila – napravljena su dva patrolna čamca za Pomorsku policiju Crne Gore, dva pilotska čamca za Luku Kotor i jedan patrolni čamac za Lučku kapetaniju Kotor, a „navar 1025“ koristi se i kao školsko plovilo za obuku skipera jahti. U praksi se „navar 1025“ pokazao kao izuzetno čvrst i kvalitetan brod odličnih maritimnih karakteristika koji je pobrao brojne komplimente i priznanja u stručnim medijima, a dva broda sagrađena prije sedam godina za crnogorsku Pomorsku policiju, potvrdila su se kao daleko najizdržljivija i najpouzdanija plovila sa kojima ta služba raspolaže.
U međuvremenu, završeno je i projektovanje najnove varijante „navara 1025“ – vatrogasno-spasilačkog broda koji je naručila marina Porto Montenegro. Pored izmijenjene palube i nadgrađa, te posebno ojačanog pramca broda sa bokobranom za potiskivanje drugih brodova, vatrogasni „navar 1025“ imaće ugrađenu jaku centrifugalnu pumpu za vodu, sa dva protivpožarna monitora, spinkler sistem za orošavanje trupa i kabine vodenim mlazom, kako bi se brod mogao bez opasnosti približiti drugom zapaljenom plovilu i adekvatno intervenisati. Brod će pogoniti dva „Yanmara“ od po 125 konja, dok će treći takav motor biti ugrađen za pogon glavne vatrogasne pumpe.
Sve navedene brodove kompanija “Navar” po narudžbi gradi u svojim pogonima u istoimenoj marini i nautičkom centru u Bonićima kod Tivta. Ulaganjem od preko 10 miliona eura, ovdje je stvoren remontni centar bez premca na Crnogorskom primorju za sve vrste brodova dužine do 40 metara i težine do 200 tona. Centar raspolaže operativnom obalom dugom nekoliko stotina metara, sa ukupno 36 vezova za jahte dušine do 50 metara u moru. Na suvom vezu na kopnu može se smjestiti preko 200 jahti i manjih plovila, pri čemu “Navar” jedini u Crnoj Gori, nudi uslugu skladištenja broda u posebnoj i za to namjenski konstruisanoj hali površine preko 1.700 kvadrata koja može primiti jahte duge do 40 metara.
Servisni centar ima i dva bazena za izvlačenje brodova iz mora na suvo – manji dimenzija 14 sa 5,5 metara na kojem se nalazi travel lift kapaciteta 60 tona, te veći bazen dimenzija 33 sa 10 metara, na kome radi novonabavljeni moderni travel lift kapaciteta 200 tona. Za manipulaciju i transport brodova na kopnu, marina raspolaže sa dvoje daljinski upravljanih dizel-električno-hidrauličnih specijalnih kolica za jahte – manja kapaciteta 20 tona koja mogu prenijeti brod dug do 15 metara, te veća kapaciteta 100 tona, koja mogu ukrcati brod težak do 100 tona. Kompleks ima mašinsku, električarsku, motornu, stolarsku, plastičarsku i bravarsku radionicu, a u njemu radi 20 stručnjaka sa velikim iskustvom, među kojima je 6 diplomiranih inženjera različite struke. Ocu Branku ovdje pomažu i njegova dvojica sinova, takođe diplomirani inženjeri brodogradnje, Božo i Antonio Zgradić, od kojih se ovaj drugi duže vrijeme stručno usavršavao u SAD. Uz standardne dokovske radove na brodovima, nautički centar “Navar” pruža sve usluge remonta brodova sa trupom od drva, stakloplastike, aluminijuma i čelika, sve vrste radova na pogonskom, kormilarskom i drugim tehničkim sistemima plovila, kao i proizvodnju i reparaciju elemenata brodske opreme od nerđajućeg čelika.
Navar – Tivat
“Poslujemo u skladu sa strogim međunarodnim standardima i redovno pratimo sva nova dostignuća u brodogradnji i tehnici, jer smo i ovlašćeni zastupnik za više renomiranih stranih brendova poput kompanija „Beneteau“, „Bavaria“, „Volvo Penta“, „Yanmar“ , „Suzuki“ , „SeaKeeper“ i „SeaJet“.“- kaže inženjer Branko Zgradić koji svoje ljude redovno šalje na obuku i specijalizacije u inostranstvu. Ističe međutim, da mu je najveću problem nedostatak madih stručno obrazovanih tehničkih kadrova – zanatlija u brodogradnji, mašinsko-metalskoj i elektro-struci koji su nekada bili preopoznatljivo obilježje Tivta dok je poslovao Arsenal, a sa gašenjem tog velikog vojnog brodogradilišta, postepeno na žalost, nestaju i ljudi tih specifilnih i visokocijenjenih tehničkih vještina. Ipak, uz spremnost „Navara“ da u saradnji sa Opštinom i ovdašnjim obrazovnim ustanovama podrži obrazovanje ovakvih novih kadrova, izvjesno je da će se se bogata i duga tradicija brodogradnje i brodoremonta u Tivtu, nastaviti te da će se i ubuduće novi brodovi „rađati“ na obalama Boke Kotorske.
Navar – Tivat
NAPRAVILI BROD ZA UPRAVU POMORSKE SIGUROSTI
Posebnost kompanije „Navar“ je i to što je malo tivatsko brodogradilište prije nekoliko godina, prvi put kod nas primijenilo tehnologiju zavarivanja aluminijuma prilikom gradnje do sada najvećeg svog broda – modela „navar 40“. Ovo plovilo koje je “Navar” konstruisao u saradnji sa biroom inženjera Ivana Erdevičkog iz Herceg Novog, je čamac tipa RHIB sa trupom od aluminijuma opasanim pojasom od specijalnog sintetičkog materijala i poliuretanske pjene napravljene u Velikoj Britaniji, a kroz koju prolazi i tanki naduvavajći pneumatski obruč koji čitavom pojasu daje neophodnu tenziju. Brod je konstruisan tako da se u slučaju prevrtanja, opet sam vrati u ravnotežni položaj, odnosno normalno stanje plovidbe. “Navar 40” deplasmana je 6,6 tona, dug je 12,2 i širok 4,4 metra, a gaz mu iznosi pola metra. Maksimalnom brzinom od 35 čvorova preko dva vodomlazna propulzora „Hamilton JET“ pogone ga dva dizel motora „Yanmar“ ukupne smage 630 konja. Pola miliona eura vrijedan „navar 40“ koji je pod imenom SAR-1 izgrađen za potrebe Službe traganja i spašavanja na moru Uprave pomorske sigurnosti Crne Gore, opremljen je najmodernijom navigacionom i komunikacionom elektronikom, a na njega se može ukrcati do 12 ljudi. Pored svoje osnovne namjene- spašavanja ljudskih života na moru, ovaj brod može u slučaju potrebe, da do najbliže sigurne luke, dotegli neko manje plovilo, a do sada se “navar 40” već dokazao u nekoliko uspješnih spasilačkih i akcija tegljenja onesposobljenih plovila na moru.
GRADE I RIBARSKE BRODOVE
Na poseban zahtjev naručioca iz Budve, izgrađena je i specijalno izmijenjena varijanta „navara 1025“ u profesionalnoj ribarskoj varijanti, sa izmijenjenom i ojačanom palubom i nagrađem, te specijalnom opremom za izvlačenje mreža, skladištenje i čuvanje ulovljene svježe ribe. Ovaj 10 metara dugi brodić može ukrcati 3 člana posade kojima je na raspolaganju kormilarnica, kabina sa dva ležaja, mini kuhinja i toalet sa tušem, kao i dosta prostora ispod palube za skladištenje ribarskih alata i opreme. Ribarski „navar 1025“ pokreću dva „Yanmara“ snage po 125 konja.
[KGVID width=”568″ height=”320″]/wp-content/uploads/2017/03/Video.mp4[/KGVID]
Jedriličarski klub Delfin se vraća sa Otvorenog prvenstva Splita kao najbolji klub, sa osvojene dvije zlatne medalje. U klasi Laser 4.7 u generalnom poretku, Ilija Marković osvojio je zlatnu medalju sa apsolutnom pobjedom u sve tri odjedrene regate.
Irina Kusovac osvojila je zlatnu medalju u konkurenciji djevojaka u klasi Laser 4.7 i u generalnom poretku je četvrta.
Na Prvenstvu su jedrili i Delfinovi Optimisti. Stefan Andjelić je 18., Nikola Golubović 22., Danilo Jončić 27. i Josipa Čelanović je 34., a Pavle Musić nije jedrio zbog prejakog vjetra.
Sa Otvorenog prvenstva u Splitu
Na Prvenstvu je jedrilo oko 120 jedriličara u klasama Laser 4.7, Laser Radial i Optimist.
Juče su jedrene tri regate po južnom vjetru jačine 19 do 30 čvorova. Danas su udari vjetra bili do 40 čvorova, tako da se nije jedrilo.
Istorijski Boutique Hotel Cattaro zvanično je postao član Udruženja istorijskih hotela Evrope (HHE), asocijacije koja okuplja jedinstvena mjesta za boravak, kao što su dvorci, zamkovi, palate, vile i manastiri.
Iz Nacionalne turističke organizacije saopšteno je da se u UNESCO-vom gradu Svjetske kulturne i prirodne baštine koji obiluje pregrštom raskošnih palata, te barokne i renesansne arhitekture, na samom ulasku u Stari grad nalazi jedinstveni hotel koji je dobio prestižno priznanje, kao i priliku da predstavlja Crnu Goru u istorijskom dijelu Evrope.
HHE, kako se navodi na sajtu NTO, ima za cilj da svojim gostima pruži najljepše iskustvo prilikom njihovog boravka na jedinstvenim istorijskim mjestima širom Evrope.
„Vidimo sebe kao čuvare naših četiri stotine posjeda, koji se prostiru širom 11 zemalja. Svaki od njih odabran je zbog svoje istorijske arhitekture i nevjerovatnih priča koje se kriju iza njih“, rekli su iz tog udruženja.
„Istorijski Boutique Hotel Cattaro svojim nazivom simbolizuje i u potpunosti oslikava Stari grad Kotor, njegovu bogatu kulturu, tradiciju i gostoprimstvo“, kazali su iz HHE.
Kotor – foto Boka News
Osim kotorskog hotela Cattaro na listi te asocijacije nalaze se i Symboles De France, Ireland’s blue book, Greek Historic Hotel, Hungarian Castle Hotel Assotiation, Abitare La Storia, De Historiske, Hoteis Heritage iz Francuske, Irske, Grčke, Mađarske, Italije, Portugalije kao i mnogih drugih zemalja.
“Kad prošetam Crnom Gorom” naziv je sjajnog svečanog koncetra KUD-a “Boka” iz Tivta kojim je sinoć taj folkorni ansambl obilježio 40-u godišnjicu postojanja i rada.
U prepunoj velikoj dvorani Centra za kulturu Tivat Tivat, pjesmom i igrom KUD “Boka” proveo je publiku kroz bogatno folklorno kulruno nasleđe svih krajeva Crne Gore, a pričom je kroz 40 godina istorije tog ansambla, prusutne proveo jedan od doajena KUD-a “Boka”, novinar i publicista Mašo Čekić. Kao prvi predsjendik KUD-a “Boka”, Čekič je potom uručio plaketu-zahvalnicu Lazaru Božoviću, jednom od osnivača KUD-a i najstarijem aktivnom članu.
KUD Boka
U ime Saveza folklornih društava Crne Gore, izvršni direktor Hasan Cano Đečević KUD-u “Boka” uručena je posebna Plaketa za doprinos razvoju folklora u Crnoj Gori.
KUD Boka
Inače, scenario za ovaj cjelovečernji concert tivatskih folkloraša napisao je glumac Dejan Đonović, scenografiju je uradio akademski slikar Zoran Kruta i članovi KUD-a, a voditelji su bili glumci Jelena Simić i Emir Ćatović.
KUD Boka
Nastupio je orkestar Aleksandra Magovčevića, a specijalni gosti bili su istaknuti muzičari na narodnim instrumentima Stevan Čavor iz Crne Gore i Đorđije Begu iz Hrvatske.
Sa zavrsne prezentacije kursa italijanskog poslasticarstva
Završnom večeri i prezentacijom stečenih znanja kroz degustaciju slatkiša i poslastica, u tivatskom hotelu ”Magnolija” u subotu veče okončan je sedmodnevni kurs autentičnog italijanskog poslastičarstva “Pasticeria, gelatteria e cioccolateria artigianale Italiana”.
Besplatni kurs koji je završilo tridesetak polaznika, oreganizovali su Zajednica Italijana Crne Gore iz Kotora i Udruženje “Veneti nel mondo” iz Venecije.
Parola “Večeras zaboravite na dijetu” pod kojom se odvijala završna prezentacija, možda je i najbolje ilustrovala na kakav prijem kod publike su naišle autentične italijanske poslastice, sladoledi, kolači, torte i razne druge đakonije od čokolade, što su ih po originalnim venecijanskim receptima, pripremile učesnice radionice, kao i njihovi master-šefovi Gabriele Delle Fratte i Federico Fracassi koji su vodili obuku. Još jednom u praksi se pokazalo zašto je italijanska kuhinja jedna od najboljih na svijetu, ali i koliko sličnosti imaju ta i specifična i autentična lokalna kuhinja Boke.
Posebno iznenađenje večeri bila je Crema Cattarana, na bazi domaćih pomorandži, koju su šefovi osmislili u čast i na poklon Boki.
Naziv je odabran po ugledu na čuveni španski dezert Crema Catalana, s namjerom da postane bokešk gastronomski brend.
Crema Catalana
Prisutne su pozdravili predsjednik Zajednice Italijana Crna Gore Aleksandar Dender, kao i šefovi kuhunje Della Frate i Fracassi, dok je diplome polaznicama kursa uručio predsjednik Udruženja “Veneti nel mondo”, Bruno Giseppe Moretto. Kurs autentičnog itaijanskog poslastičarstva u Tivtu priređen je u saradnnji sa italijanskom regijom Veneto, hotelom “Magnolija”, poslatičarnicom “Minjon”, Turističkom organizacijom Tivat i tivatskim DOO „Vodovod i kanalizacija”.
Daniel Krstulović Opara, član Hrvatskog planinarskog društva Mosor iz Splita, pobjednik je 12. međunarodne trekking utrke Škraping u kategoriji Marathon Trail (45 km), Josip Barić iz Bocanjevaca prvi je u Tkonu na otoku Pašmanu stigao u cilj u kategoriji Challenger (25 km), a Marko Vrbanec iz Zagorje adventure teama u kategoriji Active (12 km).
Ukupno je na ovogodišnjem Škrapingu u subotu sudjelovalo 1.600 natjecatelja iz devet europskih zemalja, a još najmanje tisuću ljudi rekreativno je hodalo od središta Tkona do uvala na južnoj strani otoka.
“Unatoč olujnom jugu, koje je tijekom dana sve više jačalo, okupio se rekordan broj natjecatelja i gostiju te smo ponovno oborili rekord. Ne samo na utrci, nego i na popratnom Sajmu otočnih proizvoda, gdje su autohtone proizvode izložili mali proizvođači sa 42 otoka. Škraping već odavno nije lokalna manifestacija, postao je brend Zadarske županije i cijele Hrvatske, razvio je potpuno novi oblik turizma u predsezoni, potaknuo male otočne proizvođače, a s posebnim zadovoljstvom predstavili smo i budući Škraping centar u koji smo uložili 1,6 milijuna kuna, od čega Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU sudjeluje sa 60 posto sredstava”, kazao je Dino Smoljan, voditelj Škraping teama.
Kao izaslanica premijera Andreja Plenkovića, Škraping je posjetila državna tajnica za sport Janica Kostelić. Istaknula je kako ju osobito veseli što se natjecanja i manifestacije poput Škrapinga održavaju na otocima kad inače nema puno zbivanja, a još više da ljudi imaju potrebu za kretanjem i tjelesnom aktivnošću, te da će ih ona kao bivša sportašica, a sada državna tajnica za sport uvijek podupirati.
Janica Kostelić: Ivica i ja smo Škraping zvali ‘kozarenje’
“Škraping, hodanje i trčanje po oštrom morskom kamenju i škrapama moj brat (skijaš Ivica Kostelić) i ja uvijek smo prakticirali kad smo trenirali na otoku Mljetu. Mi smo to zvali ‘kozarenje’, zato što smo gledali koze kako spretno skaču po tim stijenama. To je uvijek bio jedan od mojih najdražih hobija ljeti, jer na stijenama se uvijek nešto događa, zabavno je, moraš biti pažljiv i koncentriran”, poručila je.
Na najveću hrvatsku trekking utrku došli su i ove godine posjetitelji iz cijele zemlje, vodički fotograf Šime Strikoman snimio je 570. milenijsku fotografiju, a u nedjelju će se održati Škrapić, utrka u kojoj će sudjelovati djeca iz desetak vrtića Zadarske županije.
Iz knjige „Pomorska lica Boke Kotorske“ autora Siniše Lukovića prenosimo priču o kapetanu fregate Georg von Trappu, komandantu Podmorničke baze u Boki Kotorskoj, čovjeku koji je odbio poziv da 1938. sa horom svoje djece nastupi na rođendanskoj zabavi njemačkog nacističkog kancelara Adolfa Hitlera. Nekadašnji zapovjednik podmorničke baze u Boki je i prvi podmorničar na svijetu po čijoj je nesvakidašnjoj životnoj priči snimljen i jedan visokobudžetni holivudski film – ostvarenje „Moje pjesme, moji snovi“ (The Sound of Music) iz 1965. u režji Roberta Vajsa.
Duboko u mračnim vodama južnog Jadrana mala austro-ugarska podmornica U-5 oprezno je manevrisala te noći 26.aprila 1915 godine, trudeći se da se primakne svom cilju – velikom francuskom oklopnom krstašu „Leon Gambetta“ koji je patrolirao Otrantom.
Jedna od prvih borbeno upotrebljivih podmornica na svijetu, U-5 je pripadala tipu „Holland“ koji je razvio čuveni američki konstruktor Džon P. Holand. Mala i nesigurna podmornica od samo 273 tone deplasmana, duga 32 metra, jedno od eksperimentalnih preteča kasnijih većih i mnogo moćnijih austro-ugarskih podvodnih plovila, u tišini se približavala svojoj žrtvi – ogromnom francuskom ratnom brodu od čak 12.500 tona.
Francuzi nisu ništa primijetili dok se 19-člana posada U-5 pod komandom poručnika bojnog broda Georga fon Trepa (Georg von Trapp), grozničavo pripremala za napad. Kad se austro-ugarska podmornica približila na samo 500 metara od ogromnog trupa francuskog krstaša koji je mirno sjekao tamnu površinu mora južnog Jadrana, ponoć je već prošla – Trep je gledajući cilj kroz periskop precizno nanišanio i već narednog trenutka dva torpeda ispaljena sa U-5 hitala su ka „Leonu Gambetti“. Dvije strahovite eksplozije potresle su francuski brod razorivši mu vitalne djelove – kotlarnicu i strojarnicu pa je „Leon Gambetta“ potonuo za samo 15-tak minuta odnoseći sa sobom na dno Jadrana 684 članova posade. Bio je to najteži gubitak francuske mornarice u Prvom svjetskom ratu na Jadranu, a za mladog austrougarskog podmorničara dogadjaj koji ga je proslavio i učinio nacionalnim herojem – nedugo pošto se U-5 vratila u bazu, Trep je odlikovan kao i svi članovi njegove multinacionalne austrijsko-madjarsko-češko-slovačko-poljsko-italijansko-hrvatske posade.
U narednom periodu uslijedili su brojni drugi uspjesi mladog i vještog austro-ugarskog podmorničara, pa je Trep pored ostaloga sa svojom U-5 potopio veliki italijanski putnički brod „Principe Umberto“ koji je na front prevozio 2 hiljade italijanskih vojnika, kod Palagruže je uništio italijansku podmornicu „Nereide“, a u blizini Drača zaplijenio je veliki grčki teretni brod „Cefaloina“. Oktobra 1915 Trepu je povjerena komanda nad najmodernijom podmornicom u austro-ugarskoj floti, U-14, zarobljenom bivšom francuskom podmornicom „Curie“. Iako je to bio daleko moderniji brod od njegove U-5, Trep nije bio nimalo impresioniran bivšom francuskom podmornicom. Često se naime, žalio na tehničke nedostatke U-14 tvrdeći: „Čak bi i moja baba napravila bolju podmornicu!“
Trapp na palubi podmornice
To ga medjutim, nije spriječilo da vrlo efikasno nastavi sa uništavanjem protivničkih plovila pa je u svoj konto sa U-14 upisao i potapanje italijanskog teretnjaka „Milazzo“ od 11.480 tona, najvećeg savezničkog trgovačkog broda koga su tokom rata uništili Austro-Ugari. Potapanje „Leona Gambette“ ipak je bio najveći uspjeh u izuzetno bogatoj Trepovoj ratnoj karijeri koja je vrhunac doživjela u maju 1918 kada ga je car Franc Jozef I odlikovao najvišim austro-ugarskim vojnim odlikovanjem, viteškim Krstom reda carice Marije Terezije i dodijelio mu titulu barona. Unapredjen u čin kapetana korvete, Trep je postavljen za komadanta austro-ugarske podmorničke baze u Boki Kotorskoj odakle je većina austro-ugarskih, ali i njemačkih podmornica tokom Prvog svjetskog rata kretala u svoje borbene patrole po Jadranu i Mediteranu. Kada je rat završio, Trep je sa ukupno 19 borbenih patrola tokom kojih je potopio 12 trgovačkih brodova, 1 oklopni krstaš i jednu podmornicu sa ukupno 58.494 tone, bio najbolji i najuspješniji austro-ugarski podmornički as.
Rodjen 1880 godine u Zadru u porodici austro-ugarskog pomorskog oficira, Trep je sa 14 godina stupio u mornaricu upisavši se na Vojno-pomorsku akademiju u Rijeci. Kao mladi podoficir 1900 godine služio je na austro-ugarskoj oklopnoj krstarici „Kaiserin und Konigin Maria Theresia“ i naročito se istakao prilikom intervencije tog broda u tzv. „Bokserskom ustanku“ u Kini zbog čega je prvi put odlikovan. Uprkos brojnim opasnostima koje ga je pratilo kao tada novu tehničku granu na počecima razvoja, fasciniran podmorničarstvom, Trep je 1908 stupio u austro-ugarsku podmorničku flotilu. Dvije godine kasnije dobija i komandu nad svojom prvom podmornicom U-6 izgradjenom 1910 u Rijeci kada upoznaje nakon mora, drugu najveću ljubav svog života – buduću suprugu Agatu Vajthed, unukom poznatog britanskog industrijalca Roberta Vajtheda. Trepov tast je čovjek koji je iz osnovne zamisli mladog hrvatskog pomorskog oficira Ivana Blaža Vučića-Lupisa, razvio tada novo oružje – torpedo i u Rijeci osnovao prvu fabriku na svijetu za proizvodnju tog moćnog pomorskog oružja.
Igrom sudbine, Agata je prilikom porinuća, krstila Trepovu podmornicu U-5, a njih dvoje upoznali su se nešto ranije na jednom balu i zaljubili se na prvi pogled. Ubrzo su se vjenčali i izrodili čak sedmoro djece. Po završetku Prvog svjetskog rata i nakon što je Austrija izgubila izlaz na more, Trep se sa porodicom preselio u Salcburg. Nakon što je izgubio svoju karijeru mornaričkog oficira, Trep je 1922 ostao i bez voljene životne saputnice jer je supruga Agata umrla tokom epidemije šarlaha. Bivši podmornički as sada je sam podizao sedmoro djece, pa je morao zatražiti pomoć brojnih guvernatni koje su se smjenjivale u porodičnom domu Trepovih. Na kraju je jedna od njih, mlada Marija Augusta Kučera osvojila ranjeno srce iskusnog pomorskog vuka, pa se Trep njome oženio 1927 i nedugo potom dobio još troje djece.
Desetoro mališana bilo je vrlo nadareno za muziku, naslijedjujuči očev talenat jer je i sam Trep bio veoma dobar violinista, a svirao je i gitaru i mandolinu. Podučavana od strane roditelja, djeca su postala odličan i veoma poznati hor koji je pjevao madrigale, renesansu, muziku baroka i popularne napjeve širom Austrije i Evrope.
Porodični hor Trepovih koji je nakon ekonomskog kolapsa u Evropi 1933 i propasti njihove uštedjevine u bankama, postao i glavni izvor egzistencije cijele familije, čak je 1936. osvojio prvo mjesto na muzičkom festivalu u Salcburgu. Dvije godine kasnije, Austrija je anšlusom pripojena njemačkom Trećem Rajhu, a Trep je dobio „ponudu koja se ne odbija“ da se kao iskusni podmorničar ponovno aktivira i na visokom položaju u njemačkoj Ratnoj mornarici, pomogne u ustanovljanju tada još uvijek tajne, nove njemačke podmorničke flotile. Zgrožen politikom nacista koja je kršila sve principe u koje je vjerovao, proslavljeni austrijski ratni heroj je to međutim, glatko odbio:
„Ja sam se na vjernost zakleo samo jednom caru“- prezrivo je odgovorio Trep koji je, veoma hrabro za prilike koje su tada vladale u Austriji, odbio i poziv da 1938. sa horom svoje djece, nastupi na rodjendanskoj zabavi njemačkog nacističkog kancelara Adolfa Hitlera. Čak je direktno odbio i naredbu Gestapoa da na svojoj kući istakne njemačku zastavu sa kukastim krstom:
„Mnogo ljepše izgledalo bi da na jarbol za zastavu postavim neki od mojih persijskih tepiha“- prkosno je odgovorio Trep.
Georga fon Trep
Znajući da za njega i djecu nakon toga u Austriji i Njemačkoj nema budućnosti, Trep je sa familijom par mjeseci kasnije napustio doimovinu i preko Italije i Velike Britanije, emigrirao se u SAD. Trepovi su se početkom 1940 preselili u gradić Stouv u američkoj saveznoj državi Vermont gdje su kupili farmu. Deset godina kasnije, ovo imanje pretvorili su u hotelski i kompleks apartmana nazvan „Trapp family Lodge“ koji je postao nova egzistencijalna osnova za porodicu. Čuveni porodični hor Trepovih prestao je sa turnejama 1955 jer je većina djece željela da životnu karijeru gradi u drugim društvenim djelatnostima. Osnivač hora i glava familije, kapetan fregate, baron Georg fon Trep, umro je daleko od mora koga je toliko volio, u Vermontu 1947 godine od raka pluća. Kasnija istraživanja pokazala su da je proslavljeni podmorničar, poput mnogih svojih kolega iz Prvog svjetskog rata, bio „kolateralna šteta“ – naime, prve podmornice imale su benzinske motore i lošu ventilaciju zbog kojih su izduvni gasovi često dospijevali u unutrašnojst broda, pa je mnogo podmorničara kasnije bolovalo i umiralo od teških posljedica dugotrajnog udisanja otrovnih gasova i isparenja.
MOJE PJESME, MOJI SNOVI
Nekadašnji zapovjednik podmorničke baze u Boki je i prvi podmorničar na svijetu po čijoj je nesvakidašnjoj životnoj priči snimljen i jedan visokobudžetni holivudski film – ostvarenje „Moje pjesme, moji snovi“ (The Sound of Music) iz 1965 u režji Roberta Vajsa. Film o podmorničaru koga je sudbina grubo lomila, ali ga nije porazila, sa Kristoferom Plamerom i Džuli Endrjus u glavnim ulogama, okitio se sa čak pet Oskara.
Trepova kćerka Marija objavila je knjigu „Priča o pjevačima porodice Trep“, a u Njemačkoj su o ovoj čuvenoj porodici snimljena dva filma i to „Die Trapp-Familie” (1956) i “Die Trapp-Familie in Amerika” (1958). Sam fon Trep prije smrti napisao je i u SAD objavio svoje memoare pod nazivom “Posljednji pozdrav – sjećanja jednog austro-ugarskog podmorničkog komadanta”.
U autobusu koji saobraća od Herceg Novog do Beograda, oko 2 sata poslije ponoći došlo je do incidenta kada su vozilo “uletjela” trojica mladića sa palicama i psom i zaprijetili putnicima i vozačima, saznaje “Blic”.
Do incidenta je navodno došlo zbog jedne putnice koja je insistirala da sjedi sama na dva mjesta, iako je vozilo bilo puno i za to nije bilo uslova.
“Jedna žena je zahtijevala da sjedi sama. Prvo ju je vozač prebacio pored jednog mladića, a onda se bunila da je on maltretira. Onda je prešla pored druge žene, ali je i dalje tražila da kupi još jednu kartu kako bi dobila slobodno mjesto pored sebe. Vozač joj je rekao da to ne može, jer jednostavno nema mjesta u autobusu”, ispričala je za “Blic” Beograđanka koja je bila u ovom autobusu, ali je zbog straha insistirala da ostane anonimna.
Kako kaže, nakon toga, putnica je nastavila da pravi probleme.
“Uporno je pričala da ona nije bilo ko u Crnoj Gori, da je inspektorka, pa je vadila neku značku, a onda je počela da telefonira i nekome priča da je maltretiraju u autobusu”, priča Beograđanka.
Ubrzo nakon toga, oko 2 sata ujutru, kada je autobus bio u Bijelom Polju, vozilo je prestigao crni automobil i zaustavio se ispred.
“Vozač je zaustavio autobus, a u vozilo su upala tri momka. Vikali su, šetali se po autobusu, a onda su dvojica stala ispred autobusa i vrata sa psom koji je bijesno lajao, a treći je ostao u autobusu, mahao palicom i vikao: ‘Šta je sad? Što sad ćutite? Da čujem ko je maltretira?’” – priča vidno uznemirena putnica.
Ona kaže da su putnici, kao i vozač, bili preplašeni i da su ćutali i samo čekali da se drama završi.
Kako dodaje, skoro pola sata su se mladići šetali po autobusu i bili izuzetno neprijatni.
“Bilo je strašno. Zamislite kako izgleda kada neko u pola noći presretne autobus i upadne sa palicama i psom i viče na sve nas. Bilo je strašno što su uznemiravali i vozača koji nakon toga treba da nas vozi satima”, kaže ona.
Drama u autobusu okončana je nakon pola sata, kada su momci napustili vozilo i otišli u nepoznatom smjeru. Putnici su zapisali registarske oznake automobila kojim su otišli i već na granici podatke predali crnogorskoj policiji.
U prevozniku “Royal” su potvrdili da su upoznati sa tim da je došlo do incidenta.
“Kako mi je vozač autobusa rekao, došlo je do incidenta kada je jedna putnica odbila da dozvoli drugom putniku da sjedne pored nje, jer je ona navodno privatni detektiv i zabranjuje da bilo ko zauzima mjesto pored njenog. Pokazala je vozaču i neku legitimaciju čak. To se desilo preksinoć poslije ponoći, kada se primao novi priliv putnika u Podgorici. Iako joj je vozač rekao da će biti 3-4 mjesta slobodna u posljednjim redovima autobusa, putnica nije odustala. Zatim su negdje dalje nakon toga autobus zaustavila trojica ljudi, valjda i njen suprug među njima, i počeli da prijete putnicima” kažu u “Royalu” i dodaju da niko od 44 putnika nije povrijeđen i da je nakon incidenta pozvana policija iz Mojkovca.
Završeno je i četvrto kolo Novske sky MINI trail lige. Četvrta od šest trka nazvana je KAMENO sky MINI EXTREME i održana je na stazi dugačkoj 5,4 km i 300 D+.
Učestvovao je 31 takmičar i uprkos teškoj stazi svi su uspješno završili trku, iako je staza u zadnjem djelu ekstremna i otežavala je takmičarima samu završnicu. Time se pokazalo da je podjednako važno da je trkač vješt koliko i da je kondiciono spreman što je i cilj same lige, da pokaže razliku između drumskog i trail ili sky running-a. Trka je i ovog puta okupila takmičare iz Bara, Podgorice, Budve, Dubrovnika i našeg Herceg Novog.
Sledeće kolo je zakazano za 11.03. u Bjelotini na dvije distance gdje ćemo imati simulaciju ultra trail-a .
Novska sky MINI trail liga
Ovom prilikom zahvaljujemo se kafe baru Karakas i vlasniku Goranu Stanovčiću koji je sve učesnike, nakon trke, počastio čajem. Nadam se da će neko prepoznati vrijednost održavanja ove lige kojom, između ostalog, promovišemo novsko zaleđe, sport, zdrav stil života i postati naš sponzor ili makar jedan od njih. Za sada nemamo pomoć ni jedne kompanije ili ustanove – saopštili su iz NVO “ORJEN OUTDOOR”.
