Kotoranin, poznati hrvatski i španjolski novinar, književnik i sveučilišni nastavnik Luka Brajnović, kojega su Španjolci prozvali “el maestro”, u hrvatskoj domovini posve je zanemaren, a prva knjiga njegovih odabranih spisa “Služiti istini” prevedena na hrvatski jezik želi ga približiti našoj javnosti, rečeno je u petak na svečanom predstavljanju te jedinstvene knjige.

Zlatna dvorana Hrvatskog instituta za povijest bila je tako mjesto jedinstvena događaja, suglasni su bili ugledni govornici i predstavljači, jer prvi put u Hrvatskoj donosi i dio njegovih objavljenih memoara u kojima vrsno opisuje torturu svih režima koje su prolazili hrvatski intelektualci prije i poslije Drugoga svjetskog rata. Na predstavljanje su iz Španjolske doputovale i  Brajnovićeva kći počasna hrvatska konzulica u Španjolskoj Elica Brajnović de Leahy i njezina mlađa sestra Olga, a s rimskoga Sveučilišta njegov nekadašnji student i asistent dr. Norberto González Gaitano.

“Moj je otac uvijek ‘veslao na pučinu’. Nadam se da će svojim zapisima te intelektualnom i ljudskom ostavštinom nastaviti podučavati buduće generacije, kao što je to nastojao do posljednjeg trenutka svoga života«, rekla je Elica Brajnović de Leahy.

Knjigu je objavio “Glas Koncila”, kao 29. naslov u nizu “Hrvatska katolička baština 20. stoljeća, a urednik Vladimir Lončarević istaknuo je kako je riječ o maloj, ali važnoj knjizi o velikome čovjeku koju je s posebnom ljubavlju i marom priredila komunikologinja s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu mr. Matilda Kolić Stanić, koja priprema i doktorsku disertaciju posvećenu osobi i djelu Luke Brajnovića, a autorica je i predgovora knjizi.

Brajnović – novinar, katolički intelektualac i vrstan učitelj

Matilda Kolić Stanić podsjetila je da se sporadično posljednjih godina u Hrvatskoj moglo o Brajnoviću nešto čuti i pročitati, posebno kao o književniku, ali rijetko njegov glas Luke Brajnovića katoličkog intelektualca, novinara, i teoretičara, te istaknula kako ova knjiga to želi pokušati promijeniti. U knjizi su tek 22 teksta od ukupno više od šest tisuća publicističkih tekstova koje je Brajnović napisao. Izrazila je i nadu da neće pogriješiti ako kaže da je ovo i prva knjiga s takvim izabranim tekstovima također i s obzirom na španjolsko govorno područje, a njezina je posebnost i ta što su u njoj objavljeni i neki španjolski tekstovi koji su sada prvi put prevedeni za hrvatsku publiku. U knjizi su i njegovih stručnih radova o novinarskoj deontologiji- Brajnović je napisao jedan od prvih udžbenika novinarske etike na području Europe, koji je i danas standard u poučavanju, kao i neke njegove vanjskopolitičke kolumne  koje je ispisivao u dnevniku “Diario de Navarra”.

Gost iz Rima, prof. dr. Norberto González Gaitano s Papinskoga sveučilišta Svetog križa surađivao je s Lukom Brajnovićem od 1981. do 1991. kao asistent na katedri za Etiku i novinarsku deontologiju na Sveučilištu Navarra, a Brajnovića je nazvao svojim “sveučilišnim ocem”. Rekao je kako je Brajnović, već pri koncu svoje akademske karijere pisao “Priču o šestom novinaru” a da pri tomu nije bio svjestan i ne misleći na samoga sebe, svoj vlastiti profil. Podsjetio je kako je Brajnović proučavao i obrađivao načela, koncepte i kriterije o dobrom profesionalcu u svojim knjigama koje je, smatra González Gaitano, sve naučio praktično tijekom svog života i prenio dalje svojim životnim primjerom.

Brojne okupljene pozdravili su veleposlanik Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj Eduardo Aznar, predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb Ivo Škanata, v. d. direktora i glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić, a program je moderirala prof. dr. Gordana Varošanec Škarić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U glazbenome dijelu nastupili su sopranistica Marija Kuhar Šoša te pijanist Mario Šoša.

Luka Brajnović hrvatski je iseljenik, rođen 1919. u Kotoru, profesionalno je stasao u Zagrebu, a u Španjolskoj je ostvario jednu od najblistavijih međunarodnih karijera u povijesti hrvatskoga i europskoga novinarstva te mu djelo živi i nakon smrti 2001. Krajem 50-ih godina prošloga stoljeća bio je jedan od suosnivača Instituta za novinarstvo Sveučilišta u Navari. Zbog njegova golemoga znanja i profesionalnog integriteta Brajnović je u Španjolskoj bio poznat i kao “el maestro”.

Brajnovićevo ime nosi ugledna međunarodna novinarska nagrada koju je još za njegova života ustanovilo glasovito španjolsko Sveučilište Navara u Pamploni. Nagradu su u posljednjih 20 godina dobila velika imena iz svijeta medija koja su se istaknula u etičkom djelovanju – novinari, fotoreporteri, filmski redatelji  – a posthumno ju je dobio i Siniša Glavašević 2001. godine za izvještavanje iz okupiranoga Vukovara, kao i redatelj filma “Misija” David Puttnam.