U sklopu proslave blagdana zaštitnika grada, u Splitu je 6. maja održan 7. Međunarodni kup svetoga Duje u udičarenju iz usidrene brodice.
Osim 13 dvočlanih ekipa iz dalmatinskih klubova, nastupile su i po tri ekipe iz Crne Gore te Slovenije.
Crnogorski predstavnici su i ove godine ostvarili dobre rezultate. Najbolji dvojac budvanskog KSR „Delfina“, Vlada Vuković i Dean Cvetković, koji su osvojili drugo mjesto.
Vlada Vuković (lijevo) i Dean Cvetković – foto Š.Duvančić
Predrag Tasić i Goran Dabović, članovi KSR „Ama“ iz Kostanjice osvojili su deveto mjesto, dok su dvanaesti bili Željko Dulović i Mladen Rastović, članovi KSR „Bokeška jedra“ iz Đenovića.
Delfinaši biraju 20 najkrupnijih riba – foto Š.Duvančić
Poredak:
KŠR Špinut, Split (Darko Dvornik, Ante Deanković), 3.656 grama ulova,
KŠR „Delfin“, Budva (Vlada Vuković, Dean Cvetković), 3.076,
ŠRD „Marinar“, Kranj (Štefka Cvirn, Anton Veselić),2.978,
Građani Herceg–Novog danas biraju 34 odbornika u lokalnom parlamentu. Na izborima učestvuje 12 lista, političkih partija, koalicija i grupa građana.
Pravo glasa ima 24.927 građana. Na izborima će učestvovati 12 lista političkih partija, koalicija i grupa građana.
U izbornoj trci su Bokeljski demokratski savez, Novska lista, Demokratska partija socijalista, Socijaldemokrate, Demos, Građanska lista za Herceg Novi Mišo Škobalj, Crnogorska, Demokrate, Demokratski front, Socijalistička narodna partija, Građanska grupa Izbor, Koalicija Socijaldemokratska partija – URA.
Biračko pravo ima 24.927 građana, koji će birati predstavnike za 34 mjesta u hercegnovomskom parlamentu.
Građani će moći da glasaju na 51 biračkom mjestu u Opštini.
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) uspostavilo je kol centar 19820
„Pozivanjem ovog broja i saopštavanjem ličnih podataka (ime i prezime, datum rođenja i ime roditelja) ili jedinstvenog matičnog broja, građanin će od operatera dobiti informacije o tome da li je upisan u birački spisak i na kojem biračkom mjestu glasa“, saopšteno je iz MUP-a.
Jedinstveni broj 19820 besplatan je i dostupan za sve korisnike mobilne i fiksne telefonije u Crnoj Gori.
Turistička organizacija Herceg Novi izradila je novi web-site po najmodernijim tehnološkim standardima. Na novom portalu će se ljepše, preglednije i bolje turistima prezentovati Herceg Novi kao turistička destinacija.
Kako je internet reklamiranje turističke ponude Herceg Novog prioritet u strategiji marketinga Turističke organizaije, trudili smo se da obezbjedimo sve neophodne informacije za besplatno reklamiranje svih segmenata ponude grada, poručuju iz TO Herceg Novi.
TO Herceg – Novi
Portal obuhvata cjelokupnu turističku ponudu sa opširnijim opisima i navigacijama do atrakcija, izletišta, hotela, apartmana, restorana…. Zatim sve detaljne servisne informacije počevši od prijave boravka, saobraćajnih komunikacija, zdravstvenih usluga, servisnih usluga svih vidova, te detaljnu navigaciju kroz virtuelno putovanje gradom.
Portal www.hercegnovi.travel je prilagođen svim vrstama desktop i notebook računarima, tabletima i mobilnim uređajima.
Humanitarna trka pod nazivom “Tivat Fun Run”, od koje će sva prikupljena sredstva biti uložena u Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju Tivta, održana je danas. Organizator trke bila je međunarodna škola “Knightsbridge Schools International Montenegro” (KSI Montenegro), glavni pokrovitelj kompanija Adriatic Marinas – Porto Montenegro, a njima su se pridružile mnogobrojne firme i pojedinci koji su prepoznali važnost ovog projekta.
Trku su takođe podržali Opština Tivat, MUP CG – Područna jedinica Tivat, Lovćen osiguranje i volonteri Crvenog krsta. U trci je učestvovalo oko 100 pojedinaca, djece i odraslih, u četiri kategorije: djevojčice do 16 godina, dječaci do 16 godina, žene i muškarci.
U kategoriji djevojčice do 16 godina pobjednici su: Mihaela Milić (prvo mjesto), Bjanka Telesmanić (drugo mjesto), Anđela Rajković (treće mjesto). U kategoriji dječaci do 16 godina prvoplasirani je bio Aleksandar Filip, drugo mjesto zauzeo je Milivoj Radulović dok je Ivan Serbus bio treći. Mileva Stojanović bila je najbolja u konkurenciji dama, Marija Đukić osvojila je drugo mjesto dok je Victoria Dashanova na cilj stugla kao trećeplasirana. U kategoriji muškarci pobjednici su: Dragan Jovanović (prvo mjesto), Vasilije Samardžić (drugo mjesto), Vuk Kaluđerović (treće mjesto).
Učesnici su za nastup plaćali kotizaciju od 7 eura za starije od 16 godina, odnosno 3 eura za djecu uzrasta do 15 godina. Osim onih koji su učestvovali u trci, bilo je pojedinaca koji su doprinijeli učestvovanjem u dobrotvornoj lutriji. Srećnim dobitnicima su uručene brojne nagrade, a svi učesnici u trci su dobili Fun Run majicu.
“Humanitarna trka “Fun Run” održala se po treći put, s namjerom da postane tradicionalna. Ove godine, u zelji da se humanitarnoj trci/šetnji pridruži što više ljudi, omogućili smo izbor dvije rute: takmičarsku rutu u duzini od 5 km i Fun Run rutu od 2 km za sve one koji su željeli da pomognu u sakupljanju sredstava za ovaj plemenit cilj, a koji su pritom uživali u finom trčanju ili šetnji”- saopšteno je iz menadžmenta KSI Montenegro škole.
Brojne donacije za organizaciju trke, nagradnu lutriju i podršku dešavanju, pristogle su od pokrovitelja i brojnih sponzora ove zanimljive sportsko.humanitarne manifestacije. Visina ukupno prikupljenih sredstava, biće naknadno objavljena.
Herceg Novi, karnevalska povorka, Praznik mimoze 201.
Opština Herceg Novi dobila je poziv za obnovu članstva u Federaciji evropskih karnevalskih gradova (FECC). Ceremonija prijema u članstvo održaće se 15. maja 2017. godine, u Valeti na Malti.
Obnavljanje članstva u FECC značajan je uspjeh Opštine Herceg Novi, jer se na ovaj način Herceg Novi vraća u grupu gradova sa priznatom karnevalskom tradicijom, gdje mu je i mjesto.
Članstvo u FECC obezbjeđuje međunarodne kontakte kroz organizaciju karnevalskih svečanosti, a rukovodstvo Federacije čine ljudi koji su se do sada dokazali u poslovnom i finansijskom svijetu.
Podsjećanja radi, Herceg Novi je bio prva opština u Crnoj Gori koja se učlanila u FECC. Član je bio do 2000. godine, kada je zbog nemara lokalne uprave isključen iz ovog udruženja.
Obnavljanju članstva značajno je doprinijela i novska nevledina organizacija “Maškare”, koja će takođe, kao karnevalska grupa, biti primljena u Federaciju.
NVO Maškare
Kao udruženje Novljana koje radi na promociji, očuvanju i afirmaciji karnevalske tradicije grada 2015. godine dobili su mogućnost da učešćem na Riječkom karnevalu predstave svoj grad i nakon 33 godine ponovo otvore vrata za saradnju sa ostalim najboljim karnevalima u regionu. Uz pomoć Opštine Herceg Novi u poslijednje dvije godine obišli su 11 karnevala predstavljajući naš grad.
-Time smo zasigurno pokazali ozbiljnost, volju i značaj ponovnog prijema grada u FECC, ali i onoga čemu težimo nakon prijema – organizacije velikog međunarodnog karnevala u Herceg Novom, sa ciljem obogaćivanja kulturno-turističke ponude – kazao je Ivan Peulić ispred NVO “Maškare.
Članstvom u FECC Herceg Novi dobija šansu da kao grad učestvuje na inostranim karnevalima, poput onih u Španiji, Portugalu, Grčkoj, Italiji, a onda i da grupe iz tih zemalja budu naši gosti.
Dječija cvijetna povorka
– Kao dobri domaćini Opština Herceg Novi i Javna ustanova kulture “Herceg-Fest” prepoznali su značaj Federacije i pokazali nesebičnu volju time što su na Prazniku Mimoze prošle i ove godine ugostili vodeće ljude i karnevalske grupe iz porodice FECC-a, sa kojima je uspostavljena stalna komunikacija i saradnja. Ta saradnja se kruniše za 15 dana na glavnoj konvenciji na Malti punopravnim članstvom Herceg Novog i karnevalske grupe NVO “Maškare” u najveću karnevalsku porodicu – istakao je Peulić.
FECC je osnovan 1980. godine i od tada okuplja javna tijela, nevladine i amaterske organizacije, u cilju očuvanja i promovisanja karnevalske tradicije kao kulturnog nasljeđa svakog od članova. Od 2001. godine članstvo se širi i na gradove van granica Evrope. Biti dio FECC-a doprinosi udruživanju kulturnih i festivalskih resursa, jačanju veza među gradovima i ljudima, kao i boljoj turističkoj promociji gradova i država.
Prvi put u povijesti čovjek je kročio na dno imotskog Crvenog jezera. Francuski speleoronilac Frederic Swierczynski zaronio je i krenuo u dubinu. Dno je dotaknuo na 245 m. Toliko je jezero duboko ovih dana.
Sam zaron počeo je oko 10 sati, trajao je oko 4 sata. Cijeli događaj pratili su predstavnici pedesetak medija iz zemlje i inozemstva.
Photo : Ivo Cagalj/PIXSELL
Temperatura na površini je oko 15 stupnjeva i prvih dvadesetak metara je prilično mutno, vidljivost je oko tri metra. Nakon dubine od dvadesetak metara vidljivost je osjetno bolja. Proteklih dana znanstveni dio ekipe postavio je 16 vrša, parangal i mrežu na različitim dubinama.
Cilj je utvrditi koji sve organizmi žive u Crvenom jezeru i na kojoj dubini. Također, uzimani su i uzorci sedimenta, spužvi i vode. Snima se i dokumentarac.
Društvo prijatelja dubrovačke starine u prva četiri mjeseca ove godine bilježi znatan porast posjetitelja na dubrovačkim zidinama, ali i na svim drugim lokacijama. Čak 23 hiljade ulaznica više za zidine u prva četiri mjeseca najavljuju jako dobru godinu, koja će prema riječima predsjednika DPDS-a Nika Kapetanića sasvim sigurno oboriti prošlogodišnji rekord od 1,1 milijun posjetitelja. Prema najskromnijoj procjeni dubrovačke zidine posjetit će do kraja 2017. oko 1,200 000 posjetitelja.
Ukoliko se te prognoze ostvare ukupna zarada od zidina nakon plaćanja PDV-a iznosit će oko 144 milijuna kuna, od čega u gradski proračun ide 72, a Društvu ostaje također 72 milijuna kuna.
„Podaci za prva četiri mjeseca 2017. ,uz napomenu kako je Uskrs prošle godine bio u ožujku, a ove godine u travnju, su iznenađujuće dobri. Prošle godine u travnju imali smo 60 000 posjeta, ove godine to je 82 tisuću ili čak 35 posto više. U prva četiri mjeseca lani zabilježili smo 96 000, a ove godine 119 000 posjeta, što je 23 000 ili 24 posto više. Prema ovom porastu i mojim najskromnijim procjenama 2017. za 10 posto će biti bolja od prošle godine što znači da ćemo opet oboriti rekord“, ističe Kapetanić.
Ozbiljan porast bilježe i svi drugi objekti koje je obnovilo i njima upravalja Društvo prijatelja, pa su tako Stonske zidine s prošlogodišnjih 2 900 prodanih karata u prva četiri mjeseca zabilježile 3 900 prodanih karata u istom razdoblju ove godine. Društvo ove godine očekuje najmanje 60 000 posjetitelja na prema 51 000 iz 2016. Završetkom obnove Velikog Kaštija do kraja tekuće godine u sljedećoj sezoni očekuju 100 000 posjetitelja u Stonu. Napomenimo da ulaznica za stonske zidine stoji 40 kuna.
Dubrovnik
Sokol grad u Konavlima u posljednjih pet godina od otvaranja bilježi rekord od 8000 posjeta godišnje, a u prva četiri mjeseca prodano je više od 700 ulaznica, što također govori kako će se brojke prodanih ulaznica do kraja tekuće godine podići na oko 10 000.
Napomenimo i kako u Dunavama također traju radovi na dodatnom uređenju i opremanju konavoske tvrđave, koja bi turistima trebala postati dostupnija i zanimljivija, pa u Društvu očekuju da broj posjeta Sokol gradu u slijedećoj turističkoj sezoni.
Evo nama priče nad pričama, a akter nam je 27-ogodišnji Damir Mišetić, mladi poduzetnik brižno njegovanog šarmerskog Zorro brka, koji je sa svojom gondolom, ali ne onom od 40-ak centimetra što se sidrila u vitrinama naših baka, digao Trogir na noge. Njegova je duga 11 metara, teška oko 600 kila, venecijanska, originalna, s bogatim masivnim ukrasima na bokovima. I po nekim saznanjima, prva je koja vozi hrvatskim morem i rijekama.
Pa kada Damir 4,5 metara dugim veslom lagano zapasa od trogirskog Velikog mosta u pravcu punte, prema Kuli Kamerlengo, ljudi, i domaći i strani skaču na noge. Dižu kamere i fotoaparate, komentiraju čudo neviđeno, pričaju o mladom poduzetniku koji je Trogirski kanal pretvorilo u venecijanski Grande canale. E, ima Damir i brk i stas, ali fali mu još nešto dok onako vesla, ona poznata gondolijerska crvena marama i neka kancona da sve bude kao po originalu.
– Majica i šešir su iz Venecije, ali na njemu će uskoro pisat Trogir. A crvenu maramu ću nabaviti odavde. Prova san ja i pivat dok veslan, ali ne kanconu nego naše klape. Onako potiho. Ali bogme nije lako veslat i pivat u isto vrime. Dok sam vježba smršavija san jedno dva tri kila. Pa san odlučija koristit blagodati moderne tehnologije, i u moju gondolu stavit nešto opreme s koje će tiho sviruckat naša glazba.
Ma znaš li da je na ovoj mojoj brodici već jedan moj prijatelj zaprosija svoju curu! A dok san vježba provoza san do Foše, znači od Kamerlenga preko kule sv. Marka i jedan talijanski par sa Sicilije. Bili su oduševljeni – kaže nam Damir, koji prije pet godina počeo razmišljati o projektu venecijska gondola u dalmatinskom UNESCO-ovom gradu.
I onda je otišao u posjet rodbini u Veneciju, susreo se s jednim rođakom gondolijerom. Pa pitanje tu, pitanje tamo, i shvatio kako obitelj ima jednu originalnu gondolu, već narušenog zdravlja od dugog stajanja vani. Cijelu smežuranu, koje im je bilo lakše prodati za simboličnu cijenu naknade za skladištenje, nego silne pare ulagati u renovaciju, u Italiji iznimno skupu.
Damir se mislio, pa je obišao male venecijanske pogone za izradu gondola, pa kalkulirao i onako inovatorski raspoložen odlučio krenuti u projekt. Kupio je ubacio u šleper, doveo do Trogira, stavio u lučicu i uhvatio se renoviranja. Sam samcat.
Gondola – Foto Joško Ponoš/HANZA MEDIA
Turističke ture
– Bavim se modelarstvom, to mi je hobi, i shvatio sam da mi je bolje polako je srediti sam, nego bankrotirat dok je drugi dotjeruju. Pa sam zatvorio rupe, nahranio drvo, opet išao u Veneciju kupiti ovo šta je falilo od opreme. Uzeo sam tamo i boju, lakirao je, sredio joj ukrase, klupice, i bacio je u more. Malo me držala nervoza, u Veneciji je bila u tako lošem stanju da je odma tonula.
Odlično je prošlo, uz savjete starih trogirskih meštara, dobar san posal odradija. Reka san sam sebi kad sa se mislija oću li je kupit, ma jel mi to triba. Šta ću s njom. A onda sam promislija i kako imam samo dvije mogućnosti, uzet je, ili o gondoli više nikad ne mislit. Neka onda dođe, ako ništa drugo na nju ću ukrcat ekipu, pa ćemo gondolom na lignje – priča.
Damir je neće držati samo za hobi, već za koji ući će ona u turističke ture. Ima kapaciteta za osam ljudi, vozit će do Foše, ispod mostova, oko kula. Polako uz Rivu, po kanalu, da ljudi mogu uživati u pogledu na prelijepe trogirske palače, fasade. Već je našao dva buduća gondolijera koji se lagano uštimavaju u baratanje veslom. Kaže Damir kako nije teško, i da je potrebno samo uhvatiti ruku. Malo musculfibera dođe kao nuspojava, ali i to s vremenom prođe. Njega je učio rođak, čak ga u Veneciji i zasjeo za jednu gondolu, pa ga pustio da se uživi u ulogu.
-E i kada je ušla u more, pa počela svoj novi život nekoliko mi je ljudi reklo kako je i njima to s gondolom bilo palo na pamet. Ali lako je sad pričat, trebalo je to izvest. I nać je, i pronać šleper za dovest je, i sredit je, i ubacit je iz kamiona u more, a bila je veća od njega pa smo je morali nakosit. I sak kad gledan, vidin da san i ma sriće, i kako san dobar posal odradija.
A sve je počelo od toga šta Trogir zovu Malom Venecijom. Sreća prati hrabre, tako bi ja to objasnia. Ali činjenica je i da san ja takav tip da u svemu oko sebe vidim poslovni potencijal – kaže Damir koji će na gondolu zbog dalmatinskog štiha staviti grb i zastavicu Trogira, te navigacijska svjetla za noćnu vožnju.
Maranguni ko’ švicarski sat
Na putu gondola projekta obišao je i venecijanske marangune. Iako se za dolazak u pogone treba najavljivati, i tu ga je pratila sreća, pa su ga puštali, kaže, doslovce na izravan upad. Te je male škverove doživio kao male, šesne radione, kaže, lipe kao i one u Muranu, u kojima ljudi u tišini i precizno kao švicarski sat rade svoj posao.
Iako joj je drvo postojano, okrunjeno vazdazelenom krošnjom, za maslinu se može reći da je stablo s hiljadu lica. Njih doduše po nijansama i nije uvijek lako razlikovati.
Tačnije, prilagodljivo je svakom godišnjem dobu, svim poslovima koje traži od uzgajivača, onih koji za nju skrbe i onih koji na kraju krajeva od nje uberu uvijek bar pristojan (u)rod.
Od nje se ne traži da po naravi bude raznolika, ona će uvijek biti postojana u smislu životne funkcije, i u pasiji i u slavlju, u trpnji i u slasti konačnih prinosa, ali i svega što zatim slijedi. To posebno vrijedi za uskršnje vrijeme kad naša dobra uljika, dobra majka naših voćnjaka u svojoj darežljivoj plemenitosti dolazi do punog izražaja.
Drvo masline, obzirom na godišnje mijene, toliko je raznoliko da se to, možda ne uvijek ali često, gotovo i ne primijeti. Raspolaže sa svim nijansama boja, a osobito su tu – rekli bismo – važne dvije temeljne: zeleno i još zelenije. Ili, obrnutim slijedom: živahno zeleno i ono koje prelazi u sutonskije, sivije otiske tog istog kad drvo u pravilu izgledom unekoliko malaksa, a unutar sebe ostaje jednako darežljivo.
A da bi sve to, sve njezino vrijeme doživio, čovjek bi trebao disati cijeli niz života, dodati na svoj životni konto daleko više vremena nego ih objektivno posjeduje.
Prema maslinovom izdašnom vijeku onaj ljudski je, moglo bi se to tako reći, izgubljen u tolikoj količini svega što nam maslina, u divljini ali po svome, pokazuje.
Maslina, s kojom se redovito mjerimo – nek je i izvan našeg stalnog domašaja i brige – sve u svemu je ipak naš domaći stvor. Nisu bez razloga povijest i mitologija toliko „omaslonjeni“, puni legendi i priča s nezaobilaznom ulogom masline, primjera za sva vremena, dakle, paradigmatskih situacija za navijek, a o tome u kojoj je mjeri ona od pamtivijeka obilježila život ljudi i koju je ulogu imala ne samo u mitologiji i religiji već i u prehrani i pučkoj medicini ljudi na Mediteranu da posebno i ne govorimo.
Maslina
Ne samo maslina nego i sve drveće, sav biljni svjet, sve biljke koje drže do sebe kao da na pameti imaju bar dvije stvari: kako živjeti i kako se osigurati za trajnu reprodukciju, korištenje svojih životnih potencijala, poruke za budućnost, svojevrsnog testamenta, u ispisivanju kojeg maslina kao da je „najpismenija“.
Antropomorfnost biljnog svijeta kao da nema granica a u tome prednjači upravo maslina. Istraživanja tumače da je njeno drvo od pamtivijeka, još od mlađeg kamenog doba prisutno na Zemlji – naši preci su sakupljali i plodove divlje masline, o čemu svjedoče i arheološki nalazi njenih koštica u špiljama, stari više od 9.000 godina.
Proširivši se Mediteranom maslina postaje, a i danas je jedna od najstarijih i najvažnijih biljnih kultura snažno obilježivši život ljudi i postavši njihov simbol.
Ako je cvijet simbol ljepote, maslina i njezino kvrgavo deblo zar ne personificiraju mudrost, obilježje starijeg doba? To se i ne vidi ali se u duhu itekako može imaginirati.
Primisli na dugovječnost i misiju obnove života osjeća se intenzivnije i u studeno zimsko doba kad se po ustaljenom godišnjem „scenariju“ dolaska Uskrsa i pripadajućeg mu slavlja nakon muke i pasije sve usmjeruje prema „razvedravanju“, misteriju oslobađanja od tereta trpnje i smrti, one najstrašnije, one na drvu križa.
Zanimljivo je što sve prethodi slavlju Uskrsa. U kršćanstvu to je prije svega svečani ulazak u Jeruzalem kad Krista dočekuju Židovi s palminim i maslinovim grančicama i slave dolazak Mesije. Pletenjem vijenaca još se ponegdje evocira uspomena na taj događaj.
U vezi s maslinom religija je ispreplela obilje znakova u obilježavanju Velike sedmice, njoj je pridavano niz simboličkih značenja, pa je, između ostalog, postala simbolom mira, života, obilja, vječnosti, zdravlja, učenosti i mudrosti.
Maslina
Ukratko, postala je izuzetno važna i gotovo besmrtna, u očima ljudi mogla je nastati samo božanskom voljom, pa su je u mitovima stvarali bogovi, a još po zapisima starih pisaca u kršćanstvu je, primjerice, simbol Božje providnosti i brige za djecu Božju.
Kako njena stabla mogu doživjeti i više hiljada godina, dugovječna starina s naših kamenjara, gotovo je čudotvorno i besmrtno drvo. Kolonije ovog “svetog drva”, npr. na lokalitetu Lun na Pagu, o tome najrječitije govori. Sve u svemu, blagdan Uskrsa govori više od njezina simboličkog buđenja za Uskrs, više od godišnje obnove njezine flore.
Lucidni je Homer njezino ulje nazvao ”tekućim zlatom”, a znano je da još i danas služi i za očuvanje zdravlja i ljepote. Koristilo se i za balzamiranje mrtvih tijela, prinosilo i kao dar bogovima i umrlima.
Maslina je dakle bila (i ostala) drvo za sve prilike, sve potrebe. Za korist i za uzor, za sve što koristi navijek važeću ideju uskrsnuća. Za sve što je trebalo vratiti funkciji, dakle životu, dakle uskrsnuti. Tako je bilo, tako je i danas, a i tako će i nadalje biti.
