Kusturičin film “Na mliječnom putu” će otvoriti 45. FEST u Budvi, koji počinje 25. februara i trajaće do 3. marta. Festival će biti prikazati jedino u kinu Cadmus Cineplex u Budvi.

Reditelj Emir Kusurica je posljednjim ostvarenjem “Na mliječnom putu” oduševio brojne kritičare širom Evrope. Mediji već mjesecima pričaju o njegovom uspjehu kao i učešću slavne italijanske glumice Monike Beluči kojoj je povjerio glavnu ulogu.

-Za istoriju Festa vezani ste na više načina, kroz aktivnosti svojevremeno u Savjetu Festa, kao neko ko je u vrijeme sankcija dovodio u Beograd svjetske zvijezde (Džim Džarmuš, Džoni Dep, Beatris Dal, Harvi Kajtel), a sada ste dali svoj najnoviji film „Na mliječnom putu” za svečano otvaranje festivala. Kako danas ocjenjujete značaj Festa?

“Fest je preživio. On je kao i naša država, pokušava da nađe svoje mjesto među festivalima kao i država prema drugim državama. Fest je bio mezimče Amerike i Evrope, svi filmovi su stizali do rumunske i bugarske gvozdene zavjese, nema ko od glumaca i autora u ono doba nije stigao u Beograd. Kada je srušena Jugoslavija meni je bilo žao pa sam, koliko je to bilo moguće, pomogao Fest. Ono što je važnije – Fest je u zlatnim godinama bio ogledalo svjetskog filma i ja mislim da bi on trebalo da nastavi sa onim što je ostalo u sjećanju iz tog doba: velika autorska dostignuća, veliki filmovi, to je ono što bi Fest trebalo da bude u budućnosti, pozornica na kojoj se smjenjuju najznačajniji autorski pothvati u svijetu”.

-Film „Na mliječnom putu” je izazvao pozitivne reakcije na svjetskoj premijeri na festivalu u Veneciji, zatim u Londonu, Moskvi, Lisabonu, i na domaćoj premijeri na Kustendorfu. Kakva su Vaša očekivanja od premijere u Beogradu?

“Beogradska publika je oduvijek bila prava mjera za vrijednost jednog filma. Pošto je ta publika počela da me prati davno ja sam se uvijek trudio da ih dovedem do ushićenja. Nema razloga da to ne bude najbolja projekcija ovog filma”.

-Mediji su sa puno pažnje pratili nastanak ove, kako ste izjavili, savremene bajke, ali možete li za publiku Festa da podsjetite na osnovnu ideju sa kojom ste ušli u projekat?

“Ideja ovog filma je skrivena u tajni ljubavi, žrtvovanja i idealizovane forme koju njegujem od početka. Čovjek koji nosi mlijeko otkrije da zmija voli mlijeko, a žena koja je zaljubljena u njega sve čini da ga pridobije. K’o što to biva u životu, on se zaljubi u onu drugu. Nije ono što hoćeš nego će biti ono što je suđeno. Riječju, ovaj film aktivira ne samo zaplet koji vodi preko pogrešne odluke mlade žene koja je zaljubljena u Kostu, koja odluči da će svadba između njenog
brata i one druge biti, što odvede u tragičan kraj, niti se njen brat i ona ne vjenčaju nego bivaju ubijeni od potjere koja goni onu drugu, koju igra Monika Beluči. U toj potjeri se pridruži Kosta i tada se javlja velika nerealizovana ljubav između njih dvoje. Sve bude, na kraju, u znaku Foknera i njegove ideje iz romana “Divlje Palme” kada jedan čovjek prouzrokuje, ne htijući, smrt voljene osobe i kada želi da se ubije pomisli: ako se ubijem ko će se sjećati one žene gore i
ljubavi naše”.

-Da li ste mijenjali scenario tokom snimanja? Koliko ste se držali plana, a koliko ste se prepuštali intuiciji, nadahnuću kao preduslovu za nastanak autorskog filma?

“Nikada nijedan film koji proizvodi potres u duši i koji ushićuje ljude nije pravljen tačno po scenariju. Ima i takvih ali su rijetki”.

-Mnogi su fascinirani učešćem zvijezde kao što je Monika Beluči u srpskom filmu, a mnogi Vam i zavide na scenama koje ste imali sa njom kao glumac. Šta je za Vas značila ta umjetnička saradnja i po čemu ćete je se najviše sjećati?

“Pošto sam ja tanak glumac, ali sam dobar komunista, moja uloga je bila da pratim rad oko sebe, Moniku Beluči i Slobodu Mićalović. Moram da kažem kako sam oduševljen njihovim kreacijama, koje su i meni pomogli da budem i reditelj, ali i glumac komunista”.

-Poslije Festa „Na mliječnom putu” će biti i na redovnom bioskopskom repertoaru. Sa kojom vrstom publike će, prema Vašem mišljenju, najbolje komunicirati?

“Mislim da je moguća šira komunikacija zato što film barata potresnim, dramatičnim, ali i duhovitim situacijama iz ljudskog života”.