Izložba radova turskog fotografa Mustafe Dedeoglua pod nazivom “Anadolija” biće otvorena u utorak 21. februara sa početkom u 19 sati u Muzeju grada Perasta.
Izložbu će otvoriti Serhat Galip, izvanredni i opunomoćeni ambasador Republike Turske u Crnoj Gori.
„Saradnja OJU “Muzeji Kotor” – Muzeja grada Perasta turskog Kulturnog centra “Junus Emre” (Yunus Emre) iz Podgorice nastavlja se ovom izložbom na obostrano zadovoljstvo. Mustafa Dedeoglu je rođen u Istanbulu 1978. godine. Nakon završene osnovne i srednje škole u Turskoj, na Kipru odlazi na studije. Pošto je diplomirao industrijski inžinjering na Eastern Mediterranean Univerzitetu, vratio se u rodni grad Istanbul gdje i sada živi i stvara svoje fotografske eseje. Umjetnik svoje kreacije dijeli kroz izložbe. On je pokazao svoju umjetnost na mnogim izložbama u Rusiji, Španiji, Bosni i Hercegovini, Gruziji, na Kosovu, u Makedoniji, Americi, Teheranu i Francuskoj” – stoji, pored ostalog, u najavi organizatora.
Redatelj filma ‘Robin Hood: Origins’ E. Bennett Walsh odgovorio je za DD TV o tome koliko je zadovoljan suradnjom s lokalnim vlastima, ali i otkrio ponešto o filmu i glavnim glumcima filma.
‘Prvi posjet Dubrovniku smo imali u travnju prošle godine i vraćali smo se svakih četiri do šest tjedana do sada. Počet ćemo snimati u ponedjeljak. Izvanredno je od Dubrovčana što su vidjeli potencijal onoga što pokušavam napraviti. Mislim da ponekad može biti malo ludo, kad mislite o tome na početku, ali ljudi su bili otvoreni i dopustili su nam da to napravimo,’ kazao je.
Komentirao je i činjenicu kako je jedan od prvih producenata koji su se produkciji otvorili prema Kini te odgovorio na pitanje kako se odlučio da veliku produkciju dovede upravo u Dubrovnik.
Obilazak lokacija Robin Hood
‘Prvu produkciju koju sam radio u Kini je bio Kill Bill 1 i to je bilo 2002. godine. Mogu pogledati određeno mjesto i vidjeti je li spremno. Zbog uspjeha Igre prijestolja i Ratova zvijezda koji su snimali prije nas, znao sam da mogu ići korak naprijed. To se odnosi na kulise koje postavljamo na Stradunu i kulise u luci gdje će naše scene biti veće,’ kazao je Bennett za DD TV te dodao kako je siguran da u Dubrovniku postoji puno zanimljivih priča te kako će ih naći. Najavio je i kako će se vratiti u Dubrovnik jer je to ‘prelijepo mjesto kojem će se vratiti na ljeto, nakon snimanja Robina Hooda’.
Na pitanje DD TV-a postavljeno na konferenciji za medije o tome kakav će biti novi Robin Hood i po čemu će se razlikovati od prethodnih izdanja, redatalj Otto Bathurst je odgovorio kako je priča o Robin Hoodu danas relevantnija nego ikada prije.
‘Ovo će biti sjajna zabava, ali poruka o vladi, društvu i snazi jedinke da donese promjene društvu. To je onih 99 posto ljudi kojima vlada jedan posto i ako itko od nas ima snage i hrabrosti da ustane protiv njih, to se zbilja može i dogoditi. To je snažna poruka Robina Hooda i bit će još snažnija poruka mog Robina Hooda,’ kazao je, a cijeli odgovor pročitajte na Dubrovnik Daily, stranom izdanju Dubrovačkog dnevnika.
Dubrovnik – Robin Hood
Nakon konferencije za medije, Bennet Walsh je s ministrom turizma Garijem Capellijem, ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek i donedavnim gradonačelnikom Androm Vlahušićem obišao set. Tom je prilikom otkrio što će se događati u pojedinim scenama. Izjavu za DD TV je dao i na mostu poviše Porta i Posata.
‘Ovdje će Mali John (kojeg glumi Oskarovac Jamie Foxx, op.a.) doći u Nottingham, morskim putem. Ovdje će se snimati scena njegovog dolaska. Ovdje će biti prve slike Dubrovnika u filmu i ništa od ovog ne bi bilo moguće da Grad Dubrovnik nije bio tako otvoren, s prošlim iskustvom sa serijom Igra prijestolja i Ratova zvijezda,’ kazao je te dodao kako logistički nije toliko teško bilo izvesti sve što je bilo potrebno jer Dubrovnik već ima određeno filmsko iskustvo pa su u ovom projektu pošli korak naprijed.
Obilazak lokacija Robin Hood
U Gradu se već pojavio dio filmske ekipe, a fotoreporteri su jučer fotografirali Jamiea Foxxa. Bennett Walsh je kazao kako zvijezde u Gradu nemaju nikakvih posebnih zahtjeva te kako su sretni što imaju priliku biti u Dubrovniku.
‘Nisu prije bili ovdje pa su oduševljeni,’ kazao je Bennet Walsh, a više pogledajte u videozapisu.
Poštovani čitaoci prenosimo reportažu o Kotoru sa portala www.yougopapir.com koju je objavio “Svijet” davne 1970. godine – Kotor, turistička patrola časopisa Svijet (1970): Od vile Alkime do krčme Bože Buzdovana, autora Ahmed Bosnić i T. Zolak.
Kotor 1970. www. yugopapir.com
Najbolji poznavalac turističkih prilika u gradu je profesor Ivo Antović. Najbogatiji pomorski muzej u Boki nalazi se u Kotoru! Najveselije časove Kotorani provode za vrijeme “Karampanske lude noći”. Najljepša parada je defile bokeljske mornarice. Najmanje prospekata govori o Kotoru, jer niko ne brine o turističkoj propagandi.
I, na kraju, najviše novaca posjetioci Kotora potroše u – Budvi!
Godinama u Kotor dolaze gosti iz svih krajeva svijeta, obilaze zidine u koje su minula stoljeća urezala svoje poruke, razgledaju kulturno-istorijske spomenike, listaju stranice burne istorije ovog kraja, dive se i – odlaze!
Poneki ostavi i poruku kao što je ova: “Dođoh, vidjeh i – pobjegoh!”
Zbog toga, valjda, Kotorani, u posljednje vrijeme, gotovo svakodnevno lijepe plakate po gradu; obećavaju fešte, ludo lijepe večeri, nezaboravne dane i, kao sasvim uzgred, zapovijedaju:
“Da se niko ne bi usudio poć ća iz Kotora na 8. avgust, jerbo će bit Karampanska luda noć! I ko se intendi u fešte neka ostane odjen!… ”
Sarajevski Svijet posetio je Kotor 1970. godine: Na žalost, reporteri nisu slikali svoje sagovornike…
Kotor 1970
Prava je šteta što se Karampanska luda noć održava samo jednom godišnje i što je između maškara vakuum, zbog kojeg turisti bježe u Budvu i Dubrovnik, gdje im se pruža prilika da ostanu – praznih džepova!
Jedan od najboljih poznavalaca bokokotorskog turizma Ivo Antović, čovjek sa maštom turističkog eksperta, čini se, najbolje je objasnio zašto se gosti u Kotoru zadržavaju samo po nekoliko sati:
Kotorani više ulažu u industriju od koje nemaju mnogo koristi, nego u turizam od kojeg žive. Preko ljeta kulturno-zabavni život gotovo da i ne postoji.
Niko se neće ni da sjeti da tvrđavu “Svetog Ivana” preuredi u ekskluzivni noćni lokal, da izgradi žičaru do nje, da organizuje sportska natjecanja na vodi, ili da u luci otvori zimovnik za jahte.
– Pa čega se uopšte sjećaju?
– Da ne treba ulagati mnogo u turizam, da to nije sladak dinar, jer može da zapadne u grlu!…
– … Pa ipak, nije tako sve ni crno. Odlučeno je da se do maja sljedeće godine izgradi niz turističkih naselja na Markovom rtu Morinju, Perastu, na plaži Bigovo i Jazu! Biće to, u stvari, početak pravog bokokotorskog turizma!
Pa, neka počne …
suncev yugopapir
Kotor je grad legendi. Ovdje je svaki kamen priča, svaka zidina istorija, svaka tvrđava predanje.
Kažu da je najljepši mit o vili Alkimi. Zato smo ga i zapisali.
Kada je neke bogate pomorce more izbacilo na bokokotorsku obalu, poželjeli su da podignu grad na visokim stijenama kako bi bili što bliže nebu i bogovima.
I počeli su da grade. Ali, kako podignuti naselje na tvrdom kamenu ispod kojeg more poput Baš-čelika kida okove propinjući se od siline? Kako zapaliti vatru u vodi?! …
Preci Kotorana bili su uporni. Godine su proveli u mukotrpnom i uzaludnom radu. I ko zna, možda bi i dan-danas pokušavali nemoguće, da se jedne noći u tamnom okviru pećine nije pojavila prekrasna vila Alkima.
Ljudi su prekinuli posao i zadivljeno pogledali kristalnu ljepoticu. Alkeima se znatiželjno prošetala stijenama, a onda im je glasom titrave harfe doviknula:
– Zašto uzaludno umirete u svom znoju? Gradite dolje, dobri ljudi, jer dolje ima brodu pristanište i konju pojilište!
Zatim je nestala ostavljajući u noći trag sunčevog zraka!
Ljudi su se zgledali i sišli sa visokih stijena. Izgradili su naselje pored mora i nazvali ga – Kotor.
Od tada se svake godine iznad grada, pojavljuje Alkima. Pogleda s visokih stijena kako živi njen grad i odleti.
Iza nje ostaje trag zlatne prašine od koje se hrane sunčevi zraci…
suncev yugopapir
Na Trgu oktobarske revolucije, u prizemlju robne kuće “Napredak”, smješten je jedan od najmodernijih kotorskih bifea, koji se nezvanično zove “Klub pomoraca”. U veoma prijatnoj atmosferi iskusni morski vuci ovdje osvježavaju (ne) prijatne uspomene sa putovanja po morima.
Poslovođa bifea i nezvanični direktor kluba šjor Mate Petrović uredio je svoj lokal u svojevrsnom stilu. Čitava jedna strana prostorije dekorisana je kolor-razgledinicama, koje su poslali pomorci iz svih krajeva svijeta.
Prvu razglednicu su poslali, prije tri godine, pomorci Nikola Lončarević i Vasko Lalić, a posljednja je stigla od Andre Nikolića prije nekoliko dana.
Na razglednicama pozdravi od Rada Prebiračevića, Mila Đurčića, Vuka Milića, Dragana Dragovića, Miodraga Đuraškovića, Slobodana Ševaljevića i mnogih drugih koji već godinama vode ljubav sa plavom pučinom.
I dok šjor Mate Petrović pravi gemišt za druga Hrvoja (“Dozvolite, ja sam upravitelj stroja, koji plovi po kopnu!…”), pristupamo grupi pomoraca i prisluškujemo o čemu ćakulaju.
– O ženama neka govore neoženjeni, a nama je da mučimo – govori kapetan Vojin Krivokapić.
– Ja nemam šta da krijem. Najbolje su Jugoslovenke, naročito ako su iz Sombora i ako ih čovjek sretne van Jugoslavije – dodaje Vukašin Milić, koji se prije nekoliko dana vratio iz Japana.
– A šta mislite šta rade naše žene dok mi plovimo? – provocira jedan prosijed čovjek.
– A šta će raditi? Plovimo mi, plove i one … I, kvit smo!
– Ajde, Vuko, mani se tih tema. Kaži kako ono bi sa kaštradinom – dovikuje Krivokapić, koji je nakon deset godina plovidbe bacio sidro u – hotel “Internacional” u Budvi.
– Dođem ja u jedan japanski restoran i od šale zatražim kaštradinu (suha jagnjetina). Malo zatim dolazi konobar i nosi neke đakonije. Pogledam, a ono kineska riža sa rakovima ! Ajme, alaj je to bilo loše jelo!…
Svi se smiju. Zatim neko drugi započinje priču. I sve tako do – posljednjeg gemišta!
Na “običnoj” plaži: Svijet je mladima podelio majice i lopte
Kotor 1970. www.yugopapir.com
Izuzev male plaže hotela “Fjord”, Kotor nema nijedne koja je uređena i o kojoj se neko brine.
Zbog toga, valjda, gosti odlaze na kupanje u Prčanj, Dobrotu, Risan ili Perast.
Priličan broj njih može se sresti i na kamenitoj plaži kod Bajeve kule.
Ovdje, na usijanom kamenjaru i u kao suza bistrom moru, sunčaju se i kupaju uglavnom, ljubitelji nudizma.
Pitali smo:
– Kako ste postali nudist?
Gertruda Fricen iz Verdena na Aleru (Z. Njemačka) ima dvadeset i tri godine:
– Ljetovala sam na Azurnoj obali. Društvo me je povelo na nudističku plažu. Kada sam se skinula, osjećala sam se divno. Pogotovo zato što smo svi bili goli. Momci su mi se udvarali, a ja sam imala priliku da izaberem po svom ukusu …Gert Horsten iz Beča ima 46 godina:
– Volim da gledam gole žene, a na nudističkim plažama obično ih je više nego muškaraca. Zar to nije prekrasno osjećati se kao u haremu … !
Žana Miron iz francuskog gradića Kjen već godinama se kupa na nudističkim plažama:
– Svog prvog muža upoznala sam na nudističkoj plaži. Poslije dva dana smo se vjenčali. U braku smo se divno slagali, ali eto, dogodila se nesreća i njega više nema.
Sada obilazim nudističke i tražim novog …
Kao da su čuli riječi ove pedesetogodišnje Francuskinje, nekoliko muškaraca zaroni u more, a dvotjica-trojica nađoše zaklon iza velike stijene.
Kotor sa razglednice 1980 – 1990.
Spasavaj se ko može!
1: Šetamo kotorskim uličicama i trgovima. Na svakom koraku prošlost je ostavila svoj pečat. Napokon, nailazimo i na nešto savremenije: prodavnica mrtvačkih sanduka i vijenaca. Čitamo firmu: “NAPREDAK”!
Nekoliko metara dalje nailazimo na drugu prodavnicu koja se bavi istim poslovima. Zove se – “BUDUĆNOST”!
Upadamo u prvi bife. Tražimo čašu dobrog vina. Odričemo se takvog napretka i budućnosti!
Vino je dobro – nije loša ni sadašnjica.
2: U novom dijelu Kotora i Dobrote izgrađeno je mnogo lijepih stambenih zgrada. Budući da nisu numerisane, pismonoše su muku mučili kako poštanske pošiljke da dostave na naznačene adrese.
No, duhoviti Kotorani su im odmah priskočili u pomoć pa su zgradama dali ovakva i slična imena:
“Ujedinjene nacije” (stanuju građani više jugoslovenskih nacionalnosti), “Šest smjelih” (stanuje šest opštinskih funkcionera), “Provizija” (stanuju bankari), “Tri pendreka” (stanuju tri milicionera na tri ulaza), “Admiral” (stanuje glavni direktor “Jugooceanije”) …
I tako redom – napisano kredom!
3: Pitali smo jednog Kotoranina šta zna o turističkom razvoju svog grada. Evo šta nam je doslovno odgovorio :
– Strana četiri Programa o razvoju turizma na području opštine, koji je donesen prije tri godine, kaže da će Kotor do 1970. (!?) postati prava turistička oaza! Podatke iz istog programa možete koristiti i narednih pet godina, jer od njega neće biti ništa ostvareno!
Tako je to kod nas. Mi živimo od planiranja, a drugi od – turističkog dinara!
Najstarija građevina u Kotoru je poznata crkva Svetog Tripuna. Stara je više od osam stoljeća.
Najvredniji čovjek je direktor hotela “Fjord” kome radno vrijeme traje od jutra do sutra!
Najjeftiniji lokal u gradu je krčma Bože Buzdovana, koji već godinama nije mijenjao cijene jelima. Pečenje ovdje staje svega osam dinara! (Svijet – formata dnevnih novina – koštao je jedan dinar – op. Y.)
Najviše kapetana dala je Dobrota.
Najbolji poznavalac turističkih prilika u gradu je profesor Ivo Antović.
Najbogatiji pomorski muzej u Boki nalazi se u Kotoru!
Najveselije časove Kotorani provode za vrijeme “Karampanske lude noći”.
Najljepša parada je defile bokeljske mornarice.
Najmanje sredstava Skupština opštine Kotor izdvaja za kulturno-zabavni život!
Najmanje prospekata govori o Kotoru, jer niko ne brine o turističkoj propagandi.
I, na kraju, najviše novaca posjetioci Kotora potroše u – Budvi!
Reporteri: Ahmed Bosnić i T. Zolak, obrada: Yugopapir (Svijet, jul 1970.)
Kada kompletan projekat bude gotov, Crna Gora će biti u središtu energetskih tokova povezujući se sa energetskim sistemom Italije i Zapadne Evrope, čime će postati energetska spona zapadnog Balkana sa Evropskom unijom (EU).
“Terna će danas položiti posljednje metre trećeg-središnjeg dijela podmorskog kabla, koji će povezati dva dijela kabla koji su ranije položeni u Jadransko more”, prenosi Pobjeda iz izvora bliskih kompaniji Terna.
Kabl se polagao sa broda Skarerak norveške kompanije Neksans, koji je specijalizovan za polaganje kabla. Ukupna dužina kabla između Peskare i Rta Jaz iznosi 455 kilometra, od čega je dužina podmorskog dijela 433 kilometra.
Terna je početkom 2015. godine od italijanske obale položila 136 kilometara, a početkom decembra prošle godine završeno je polaganje 157 kilometara kabla sa crnogorske strane, od Rta Jaz ka Italiji.
Pri polaganju kabla radovi su se izvodili po dnu Jadranskog mora na dubini koja je dostizala i do 1,2 hiljade metara, sa nominalnim kapacitetom prenosa jednosmjerne struje od hiljadu megavata (MW).
Kompletan projekat energetskog povezivanja Crne Gore i Italije trebalo bi da bude završen krajem naredne godine.
Ranije je najavljeno da će se istovremeno i paralelno sa energetskim položiti i optički kabl za telekomunikacione veze.
Početkom oktobra prošle godine je počelo polaganje kopnenog dijela kabla sa crnogorske strane dužine oko šest kilometara, od Rta Jaz do trafostanice Lastva.
U okviru ovog projekta Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) gradi trafostanicu Lastva i 400- kilovoltni dalekovod Lastva –Čevo–Pljevlja.
Za izgradnju trafostanice Lastva kao dio glavnog projekta investiraće se 38,5 miliona eura, dok će investicija za dalekovode od Lastve do Čeva iznositi 28,5 miliona eura, a za dalekovod od Čeva do Pljevalja 39 miliona eura.
Ministarstvo održivog razvoja izdalo je početkom godine građevinsku dozvolu kompaniji Terna Crna Gora za izgradnju trafostanice, u Lastvi Grbaljskoj, koje je dio projekta energetskog povezivanja Crne Gore i Italije.
To konvertorsko postrojenje vrijedno oko 80 miliona eura, nalaziće se u neposrednoj blizini trafostanice Lastva Grbaljska, koju u okviru istog projekta gradi CGES. Isto takvo konvertorsko postrojenje se gradi i na italijanskoj strani u blizini Peskare.
Ugovor o povezivanju Italije i Crne Gore energetskim kablom potpisan je sredinom novembra 2010. godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi oko milijardu eura.
Franjevački samostan “Duha Svetoga” nalazi se u Fojnici, živopisnom gradiću smještenom u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, na pola puta između Sarajeva i Bugojna
Kao područje koje obiluje ljekovitim izvorima vode i rudnim bogatstvom, još u desetom vijeku Fojnica je bila izuzetno poželjno mjesto za stanovanje, a naseljavali su je Dubrovčani i Sasi koji su se bavili iskopavanjem rude, koju su kasnije nosili u svoje krajeve. Kako su radnici poticali uglavnom iz katoličkih zemalja, oni su zamolili crkvene vlasti da u Fojnicu dovedu katoličke sveštenike. Prvi sveštenici bili su dubrovčani, potom dominikanci koji su se takođe zadržali vrlo kratko, da bi tek početkom 14. vijeka Fojnicu trajno naselili franjevci, koji su nekoliko decenija kasnije na brdu Križ izgradili crkvu i samostan koji danas predstavljaju značajno kulturno-istorijsko blago BiH.
Sadašnji izgled samostana datira iz 19. vijeka, a od svog nastanka pa do danas, rušen je i obnavljan nekoliko puta. Ratovi, ali i godine učinili su svoje, pa je tako zbog dotrajalosti zgrade, 2000-te godine morao biti srušen stari dio samostana gdje su se nalazili muzej i biblioteka. Nakon rušenja, uslijedila je obnova koja je trajala punih četrnaest godina uz finansijku podršku Vlade FbiH, Turske i Vlade Republike Hrvatske, koja je bila najveći pojedinačni donator izdvojivši 2 miliona kuna.
Uprkos brojnim nedaćama koje su kroz istoriju zadesile ovaj samostan, danas se u njegovom muzeju pažljivo čuvaju eksponati koje su kroz vijekove prikupljali fratri uz pomoć lokalnog stanovništva, kao i izuzetno vrijedni dokumenti i knjige.
Fojnica – Franjevački samostan
Jedan od najvažnijih dokumenata koji se čuva u samostanskom muzeju je Ahdnama iz 1463. godine kojim je sultan Mehmed II El-Fatih na molbu fra Anđela Zvizdovića, dozvolio franjevcima slobodno kretanje po Bosni i djelovanje među narodom. Nakon pismenog odobrenja da franjevci ostanu u Bosni, dogovoren je susret sultana i fra Anđela, a kao znak poštovanja i prijateljstva sultan je ogrnuo fra Anđela svilenim plaštom koji se i danas čuva u Muzeju. Pored svilenog plašta , među posebno vrijedne predmete ubrajaju se i crkveno posuđe, amfore, predmeti koje su izrađivali fojnički zlatari i datiraju iz 15. i 16. vijeka, nakit iz osmanskog perioda, različito srednjovjekovno oružje, te crkvena zvona iz otomanskog perioda.
Brojne posjetioce i zaljubljenike u umjetnost posebno oduševljava samostanska galerija, koja se nalazi na poslednjem spratu zgrade i baštini izuzetno bogatu kolekciju umjetničkih slika, među kojima je i najstarija slika u Bosni i Hercegovini koja još uvijek nije izložena jer se čeka adekvatna zaštita. Rađena je tehnikom tempere na dasci i potiče iz 1328. godine.
Da je samostan u Fojnici istinski čuvar kulturno-istorijskog blaga BiH, pored svega navedenog, svjedoči i činjenica da u svom posjedu ima izuzetno bogatu biblioteku, u kojoj se pažljivo čuva više od 50 000 knjiga, među kojima je 13 inkunabula. Većina naslova nastala je u periodu od 1850. godine do danas, ali tu su i naslovi nastali do 1850. godine.
Fojnica – Franjevački samostan
Cjelokupno blago koje baštini samostanski muzej je od neprocjenjive vrijednosti, pa tako s pravom nosi titulu jednog od najbolje uređenih muzeja u BiH, a kao takav iz godine u godinu privlači veliki broj turista kako iz BiH, tako i inostranstva.
Za slijepe i slabovidne osobe pripremljen je vodič na Brajevom pismu, kako bi i oni na svoj način mogli doživjeti draž muzeja, a nedavno je uređena i suvenirnica u kojoj posjetioci mogu kupiti unikatne predmete koje ručno izrađuju članovi različitih fojničkih udruženja, ali i domaće vino, rakiju, likere i meleme.
Nakon uzbudljive šetnje kroz vijekove, degustacije domaćih proizvoda, ostaje vam da posjetu jednom od najstarijih zdanja Bosne i Hercegovine završite uživanjem u prelijepom pogledu na Fojnicu koji se pruža sa platoa samostana.
Radno vrijeme je svakim radnim danom od 10 do 18 sati u ljetnjem periodu, a u zimskom od 10 do 16 sati. Cijena pojedinačne ulaznice iznosi 5 KM (2.50 eura), dok je za djecu, penzionere i veće grupe obezbijeđen popust.
Tim španjolskih arheologa otkrio je drevnu rimsku olupinu kod otočića Cabrera, blizu južne obale Majorke.
Olupina je stara oko 1800 godina, nađena je na 70 metara dubine, a istraživanje je predvodio institut IBEAM. Pronađeno je čak hiljadu do dvije hiljade amfora, a brod se praktički nalazi ispod mnoštva amfora gdje leži netaknut gotovo dva milenija. U IBEAM-u kažu kako se radi o jednoj od najbolje očuvanih olupina takve vrste na zapadnom Mediteranu.
“Koliko mi znamo, ovo je prvi put da je nađena netaknuta olupina takve vrste u španjolskim vodama”, rekao je Javier Rodríguez, jedan od povodnih arheologa koji je sudjelovao u istraživanju.
Ključ očuvanja bio je u činjenici da se nalazi na teško dostupnoj lokaciji i u vodama koje su dio nacionalnog parka. Da se tamo nešto nalazi prvi su posumnjali lokalni ribari kada su našli dijelove amfora u svojim mrežama, a potom su o tome obavijestili IBEAM koji je poslao robota u istraživanje prošloga proljeća. Tada je otkrivena velika količina amfora na morskom dnu. Potom su, prije dva – tri mjeseca, dva profesionalna ronioca po uputama IBEAM-a provela pretraživanje i pri tome napravila 2000 snimaka, što je pomoglo u utvrđivanju lokacije olupine. Arheolozi vjeruju kako je olupina dugačka oko 20 metara, a nađene posude su oko metra dužine. Vjeruje se da je to bio brod na trgovačkoj ruti iz sjeverne Afrike i Španjolske na putu prema Francuskoj ili Rimu.
Jedan od najznačajnijih centralnoevropskih međunarodnih sajmova turizma „Holiday World 2017“ održava se u Pragu, od 16 -19. februara. Turističku ponudu Crne Gore, u saradnji sa Nacionalnom turističkom organizacijom Crne Gore, predstavlja TO Kotor kao i lokalne turističke organizacije Budve, Bara, Ulcinja, Herceg Novog, Tivta i Podgorice. Na zajedniĉkom štandu, koji je ove godine u organizaciji LTO Budva, prisutni su i predstavnici hotelskih preduzeća “Budvanska rivijera” , „Montenegro Stars“ i „Ulcinjska rivijera“.
Drugog dana sajma,17. februara, održana je press konferencija za češke medija iz oblasti turizma, među kojima: Češko udruženje turističkih novinara- Czech Travel Press-, Fine Dining Prague, Lifestyle Magazin, New Europe, Czech Wine Magazine, Press M, Nejmagazin, Zeme A Cesty, Golden Gate, Family Fresh News Magazine itd.
Prisutnim medijima se u ime crnogorskih predstavnika obratila Maja Liješević pomoćnik direktora Nacionalne turisticke organizacije Crne Gore, predstavljajuci cjelokupnu aktuelnu ponudu za predstojeću turističku sezonu, program kulturnih i zabavnih dešavanja, ponudu za aktivan i odmor u prirodi, i pozvala turiste iz Češke da svoj odmor provedu u Crnoj Gori.
Nakon press konferencije na crnogorskom štandu priređena je degustacija crnogorskih proizvoda tokom koje su novinari imali priliku da isprobaju dio naŝih tradicionalnih specijaliteta, a od predstavnika lokalnih turističkih organizacija i turističke privrede u neformalnoj atmosferi dobiju detaljnije informacije o specifičnostima ponude.
Turističku ponudu Crne Gore u svojim programima nude češki turoperatori i turističke agencije: Kovotour plus, Vitkovice tours, Čedok, Relax Adriatic, Fischer, MH Travel, Ivanco Travel itd. Za ovu sezonu Kovotour Plus je intezivirao saradnju sa crnogorskim partnerima i uvodi čarter linije za Crnu Goru iz tri češka grada, Praga, Ostrave i Brna, po dva puta nedjeljno, u periodu od kraja maja do početka oktobra, sa aranžmanima koji se uglavnom odnose na klasični porodični program, program za seniore i dječiji program.
Takođe, češka niskobudžetna aviokompanija „Smart Wings“ najavila je da će ovog ljeta u periodu od kraja maja do kraja septembra, dva puta nedjeljno, saobraćati na relaciji Prag- Podgorica-Prag.
Prema očekivanjima čeških turoperatora i crnogorske privrede koji su obnovili i intezivirali saradnju, sa ovog tržišta se u tekućoj godini očekuje rast turističkog prometa.
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
1 od 11
Luka kotor foto Boka News
SPD Jedinstvo - Božićni koncert 2018.
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
Lav Svetog Marka, simbol Serenissime, predstavljen u umjetnosti grada Kotora
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
Dodir vatre - priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
„Dodir vatre – priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore” naziv je izložbe autora arheologa Miloša Živanovića i Dragana Radovića, koja je otvorena u petak u Galeriji solidarnosti u Kotoru.
Autori izložbe su sažeto obradili kompleksnu istoriju staklarstva od antike do novog vijeka kroz tehniku izrade, alate, radionice, staklarske centre, trgovinu, trgovačke puteve i arheološka nalazišta stakla, kazala je kustosica Marija Mihaliček, koja se zahvalila Kotorskoj biskupiji i don Antonu Belanu koji je za ovu priliku ustupio, artifakte, kolekciju srednjovjekovnog stakla, inače izloženog u zbirci sakralne umjetnosti u katedrali Svetog Tripuna.
Izložbu je otvorila arhitektica i konzervatorka mr Zorica Čubrović koja se osvrnula na okolnosti u kojima su otkriveni brojni fragmenti predmeta od stakla nađeni na prostoru katedrale Svetog Tripuna u toku arheoloških istraživanja obavljanih u periodu od 1987. do 1989. godine.
Dodir vatre – priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
“Tema izložbe je proizašla iz izražene svijesti o značaju i vrijednostima predmeta od stakla iznesenih na svjetlost dana zahvaljujući pomno obavljenim arheološkim istraživanjima antičkih, srednjovjekovnih i novovjekovnih lokaliteta u Crnoj Gori. Među njima su istraživanja Duklje, Pljevalja, Budve, Risna, Lužca kod Berana, Šipkove glavice kod Danilovgrada, Starog Bara, Ulcinja, Kotora, Herceg Novog i drugih lokaliteta. Bogatstvo vrsta i kvalitet izrade najvećeg broja ovih predmeta ukazuje na oblike života u prošlosti, prostora koji predstavlja današnja Crna Gora” – kazala je Čubrović.
Ona je istakla da su prilikom arheloških istraživanja prvobitne crkve Svetog Tripuna u bunaru koji se nalazi uz jugoistočni stuba crkve, koji je od 15. vijeka bio van funkcije nađeni ulomci stakla od kojih su izdvojena 163 predmeta.
Među njima posebno se izdvajaju vizantijsko staklo i staklo pod jakim islamskim uticajem.
Dodir vatre – priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
„Najbrojnije su boce od kojih je izdvojeno sedam tipova, a datovane su od 12, do 16. vijeka. Čaše se javljaju u tri varijante, a datuju se od 13 do 15 vijeka. Od predmeta za osvjetljavanje crkve nađena su dva tipa kandila – zvonolika i kandila bikoničnog tipa. Stakleni predmeti su izrađivani od plavog, purpurnog, mliječno bijelog, crnog, zelenog neprovidnog i prozirnog, tirkiznog, žutog i bezbojnog stakla. Ukrasi su takođe raznovrsni – u vidu perja, pozlate, apliciranih kapi i niti, zatim reljefnih ukrasa i faseta. Predmeti potiču iz vizantijskih odnosno levantinskih i muranskih radionica” – kazala je Čubrović.
Arheolog Miloš Živanović Jedan od autora izložbe, istakao je da je staklo u Crnoj Gori izuzetno arheološko blago, ne samo po bogatstvo već i po tome što je rijetko.
Dodir vatre – priča o staklu iz muzejskih zbirki Crne Gore
“Ova izložba je napravljena hronološki, dakle, od početka, u helenističkom vremenu kada su nađeni prvi ostaci staklenih predmeta do novog vijeka i svaki taj period nosi nešto specifično u oblasti staklarske proizvodnje, industrije te u sferi umjetnosti stakla. U helenizmu ćete tako na primjer vidjeti male bočice iz Budve, potom u antici prelijepe primjerke budvanskog i dukljanskog stakla, a u kasnijoj antici imamo lijepih primjeraka i u Pljevljima. To su bukvalno primjerci svjetskog renomea. U srednjem vijeku je značajan upravo ovaj kotorski nalaz, a onda u kasnom srednjem vijeku dolazi do, da tako kažem, prevlasti barskog i ulcinjskog stakla. U novom vijeku se to nastavlja pa imamo jedan od najljepših primjera venecijanskog stakla. Na panoima su i primjeri iz svijeta, upravo zato što smo imali namjeru da uporedite i vidite kako Crna Gora ne zaostaje za svjetskim primjercima staklenih predmeta” – kazao je Živanović.
Posjetioce je pozdravio Sead Đokaj direktor Javne ustanove “Muzeji i galerije Podgorice, koja je u saradnji sa OJU “Muzeji Kotor” realizovala izložbu.
Otvorena ulica za ples, manifestacija u sklopu 48. Praznika mimoze, opravdala je očekivanja svih koji su došli da se dobro zabave uz poznate hitove, koje su nizali Exodusi, Boka bend, Stari kapetan, Duje & Castel Nuovo, večeras u Herceg-Novom.
Osim plesa i zabave bilo je prigane ribe vina, sve u mediternaskom ugođaju u čast mimozi.
Organizatori su najavili treći maskenbal koji će biti održan u subotu 18. februara od 21 sat, u Institutu “Dr Simo Milošević” uz pop pjevačicu Danijelu Martinović. Nastupiće Gradska muzika, mažoretke, klapa Stari kapetan i Exodusi.
U nedelju, 19. februara, zakazano je suđenje karnevalu. Presuda će biti izrečena na glavnom gradskom trgu.
Karnevalska povorka kreće iz Igala u 19 sati. Koncert regionalne pop zvijezde Željka Samardžića biće održan u nedelju veče na glavnom gradskom trgu, sa početkom u 21 sat.
Agencija za zaštitu životne sredine uputila je javni poziv za dostavljanje ponuda za sanaciju zagađenog zemljišta i eliminisanje grita u Brodogradilištu “Bijela”.
Crna Gora je dobila kredit od 50 miliona eura od Svjetske banke za troškove projekta “Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje”, kojim je predviđeno eliminisanje četiri crne ekološke tačke: deponija grita u Bijeloj, deponija šljake i pepela Termoelektrane i jalovište “Gradac” u Pljevljima, kao i baseni crvenog mulja i čvrsti otpad na lokaciji KAP-a.
Prvo na redu je Brodogradilište, gdje je procijenjeno da se nalazi 60.000 tona zagađenog grita odloženog u velike vreće.
Grit se koristi za skidanje i čišćenje boje na brodu i tretira se, uglavnom, kao opasan otpad. Ranije naslage tog materijala uzrokovale su zagađenje oblasti površine od 1,5 hektara, a očekuje se da će se iskopavanjem usljed rekonstrukcije lokacije nakupiti količina od 40.000 tona zagađenog zemljišta i 7.200 tona kontaminiranih sedimenata. Projekat će finansirati prepakovanje, transport i finalno odlaganje zagađenog zemljišta i iskorištenog grita.
Zagađeno zemljište klasifikuje se kao neopasan otpad i biće odloženo u Crnoj Gori u jednoj od opštinskih deponija. U javnom pozivu se navodi da radovi podrazumijevaju uklanjanje svih otpadnih materijala sa površine sanacija područja koja nisu grit ili kontaminirano zemljište, iskopavanje ili prikupljanje grita koje je prethodno upakovano u vreće, prosijavanje materijala za uklanjanje i ponovno pakovanje opasnog grita i kontaminiranog zemljišta u velike vreće i izvoz u postrojenja specijalizovana za tretman u inostranstvu.
Grit
Takođe, podrazumijeva punjenje iskopanih jama koje će ostati nakon otkopavanja grita i kontaminiranog zemljišta i imobilizaciju neopasnog grita na licu mjesta i zatrpavanje jame.
“Nakon završetka sanacije svih opasnih miniranja grit i teško kontaminirano zemljište iz napuštene deponije biće uklonjeni sa područja i transportovani do postrojenja za uništavanje, preradu ili ponovnu upotrebu”, piše u pozivu koji je otvoren do 31. marta.
330.000 eura je planirala Vlada za praćenje stanja životne sredine u 2017. godini. U predlogu monitoringa životne sredine navodi se da je za praćenje kvaliteta vazduha izdvojeno 185.000, za sadržaj opasnih i štetnih materija u zemljištu 29. 000, stanje ekosistema priobalnog mora 55.000, stanje biodiverziteta 20.000, buku u životnoj sredini 6.000 i za stanje radioaktivnosti 35.000 eura. Ti podaci biće osnova za izradu godišnjeg izvještaja koji priprema Agencija za zaštitu životne sredine.
