U organizaciji paraglajding kluba Adriafly, u subotu je, na poletištu „Dizdarica“ na Žlijebskoj lastvi – Orjen, održan „Paraglajding dan“, uz veoma dobar odaziv, kako paraglajding klubova iz regiona, tako i građana. Među zainteresovanima da se prvi put oprobaju u ovom sportu, bilo je i sretnih osam Novljana i Tivćana, koji su iskoristili priliku da polete u tandemu.
Na poletištu se okupilo preko 50 ljubitelja paraglajdinga, između kojih četrnaest solo pilota, četiri tandema, tri instruktora, uz obezbijeđene pomoćnike na startu i sletištu i stalnu radio komunikaciju.
Piloti su bili pretežno iz Crne Gore: Berana, Bijelog Polja, Mojkovca, Podgorice, Danilovgrada, Nikšića i Herceg Novog, ali i regiona tromeđe, Trebinja i Dubrovnika. Pomoć u tandemima je obezbijedio Paraglajding savez Crne Gore, transport nazad nakon spuštanja na sletište u Kutima – planinarski klub „Subra“, dok je lovačko društvo „Orjen“ ustupilo lovački dom. Letenje je, u skladu sa propisima, uredno najavljeno kontroli aerodroma Tivat, a letovi su se izvodili u dobrim meteo uslovima i toplom vremenu.
Cijeneći značaj promocije našeg zaleđa kroz aktivni, odnosno sportski turizam, Turistička organizacija Herceg Novi, donirala prošle godine Agenciji za razvoj i zaštitu Orjena tandem paraglajder, koji je Agencija potom ustupila na korištenje hercegnovskom paraglajding klubu Adriafly. Kao zanimljivost ističemo da su ovom prilikom, među ostalima, i zaposlenici TO Herceg-Novi bili učesnici leta tandem paraglajdera.
Paraglajding dan
Upravo održani „Paraglajding dan“ je organizovan premijerno u sklopu zajedničkog programa „Zimski gušti na Orjenu“, čiji je koordinator Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, a uz podršku opštine Herceg Novi i Turističke organizacije Herceg Novi.
– Možemo s ponosom reći da je događaj u potpunosti ispunio očekivanja i ujedno pokazao veliko interesovanje za ovaj perspektivni sport. Žao nam je što su kapaciteti za građanstvo bili ograničeni na osam osoba, budući da smo primili upite za učešće od preko 50 zainteresovanih širom Boke” – poručili su zadovoljni organizatori.
Tradicionalna Festa od kamenica održana je u subotu na Stradunu, a u toj morskoj deliciji uživali su brojni Dubrovčani, ali i njhovi gosti.
Tradicionalna Festa od kamenica na Stradunu
Kako napominju iz Turističke zajednice grada Dubrovnika ta morska delicija iz Malostonskog zaliva, najukusnija je baš u ovo doba godine. Na Stradunu su danas svoje kamenice po cijeni od pet kuna po komadu nudila četiri školjkarskih obrta i to ”Mušula”, ”Štica”, ”Petar” te ”Šotro”, a po cijeni od deset kuna za čašu nudila su se vina vinarije ”Andrović”.
Tradicionalna Festa od kamenica na Stradunu
Festu od kamenica uveličao je i nastup Folklornog ansambla Linđo ispred Crkve sv. Vlaha, koji je ovu subotu održan posljednji put u okviru projekta “Subotnje jutro u Gradu”, kao poklon Turističke zajednice grada Dubrovnika svim gostima Dubrovnika tokom cijele zime, uz besplatne razglede Grada s vodičem na engleskom jeziku.
„Skriveni svijet starih bokeljskih kužina” naziv je izložbe autorki etnološkinja mr Mileva Pejaković Vujošević i Jelena Karadžić, koja je otvorena 24.marta u Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor.
„Ne zaboravimo da kužina nije samo mjesto gdje se prave i konzumiraju jela. Ona je, prije svega, simbol porodičnog okupljanja kao i naših emotivnih i nostalgičnih sjećanja i podsjećanja na tajne prohujalih vremena. Ovi predmeti, različite namjene, zadivljuju nas svojim oblicima, funkcionalnom primjenom i dekorativnim ukrasima i prenose nam intimu bokeljskih porodica, ispunjenu ljubavlju i pijetetom prema naslijeđenom blagu koje se ne može materijalno procjenjivati, već ga prihvatiti i cijeniti kroz njegove duhovne i emotivne vrijednosti”, kazala je između ostalog otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Jedna od autorki izložbe mr Mileva Pejaković Vujošević istakla je da je izložba dio projekta koji će nastaviti da živi. „Promovisaćemo ovu izložbu u mnogim mjestima u Crnoj Gori, jer ona to zaslužuje. Potom ćemo sve sublimirati u jednu publikaciju i predstaviti je posjetiocima našeg grada i turistima”, istakla je Pejaković Vujošević.
Izložbu prati interesantni katalog sa strinskim receptima za: polpete od oriza i rikote, salsu od sardela i mrkve, puding od kruha, umak od rena, žgance od krtole, patišpanj, fritule, dobrostku tortu, prhko tijesto s mendulima…
U muzičkom dijelu programa nastupila je ženska klapa iz Kotora „Bisernice Boke”.
Članovi Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor, predsjednik Jovo Bećir, sekretar Daliborka Sefervić, članovi Udruženja Anka Perović i Vlado Kašćelan posjetili spomenik u Bratišićima (Grbalj) i tom prilikom položili cvijeće, u spomen poginulim borcima i civilnim žrtvama ovog kraja.
Pored članova Udruženja prisutni su bili članovi familije Voja Vukadinovića i Lazara Vuksanovića, koji baštine i čuvaju svijetlu prošlost ovog kraja i ovog slavnog datuma.
Predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor Jovo Bećir je kazao:
„O borbi na Paštrovnici i grbaljskim selima Bratešići i Gorovići nemože se ništa više kazati nego što je napisao Jovan Vujadinović u svom djelu Grbalj u oslobodilačkom ratu 1941-1945 i bio bih najzadovoljniji kad bih i približno evocirao danas uspomene na te slavne i teške dane. Tadašnja Provincija di Cattaro graničila se sa Poborima i Gornjim Grbljem.
Istovremeno to je bilo i jako partizansko uporište i Italijani su pokušali da neutrališu njihov uticaj na narod preduzimajuci snažan napad sa dva bataljona divizije Emilia jačine oko 3000 vojnika i 50 artiljerijskih oruđa. Napad je počeo noću 24/25 marta 1942 iz dva pravca. Jedan je vodio preko Mirca i Čavora a drugi preko Bratešica i i Gorovića s namjerom da se obije vojske sretnu u Poborima. Neprijateljske snage stacionirane u rejonu Budve onemogućile su da se ostali dio Primorskog Bataljona ukljuci u borbu.Na položajima u Koložunju i Paštrovnici neprijateljskim snagama su pružili ogorčen otpor 24 borca Kotorsko-primorske čete i oko 50 boraca Poborsko-Brajićke i Majinske čete. Dio Grbaljske čete je na položaju iznad sela Bratešića ,na čelu s komandirom Vukom Vuksanovićem,uspio da zaustavi prodor druge kolone i primora je da se povuče nazad.Prva kolona je trpeći gubitke uspjela da potisne partizane sa Paštrovnice ka Lovčenu,Trudovu i Stanjevićima i prodre u selo Pobore.Parizani nijesu uništeni,ali je stradalo stanovništvo i njegova imovina u Poborima,Bratešicima i Gorovićima.
Druga kolona ,prilikom povlačenja prema Kotoru napadnuta je od oko 20 boraca Zagorskog voda Grbaljske čete,na čelu sa političkim komesarom čete Boškom Strugarom.Neprijatelj je u ovom okršaju imao osjetne gubitke.Ukupni gubici neprijatelja u ovim borbama iznosili su preko 50 mrtvih i mnogo veći broj ranjenih.Partizani su imali 8 ranjenih i 7 poginulih i to:Gracija Ppetković,Niko Zec,Jovo Ivanović,Vido Kapisoda,Vido Knežević,Petar- MišoZec i Mitar Ivanović. U znak odmazde za gubitke na Paštrovnici i Grblju ,Italijani su izvršili krvave represalije nad stanovništvom Pobora i Grblja.U toku noći 25/26 marta 1942 prilikom ulaska u Pobore ,Italijani su otkrili zbjeg i u njemu pobili 7 lica i to:Đakonović I.Petra,Šumar I.Vida,Šumar S.Iva,Šumar N.Raka , Šumar R.Sava i Zec M.Iva dijete od 7 godina.Gotovo sve kuće su zapalili a cjelokupno stanovništvo iz zbjegova poveli u zatočenoštvo na Mamuli.Italijanska kolona ,koja je 25 marta zaustavljena u Bratešićima ,pobila je 5 lica iz Bratešica i Gorovica i to:Vujadinović Ivanu,Kaluđerović Joku,Mazarak Ivanu,Mazarak Marka i Mazarak Maru.Istovremeno Italijani su zapalili 8 kuća u Bratešićima i dvije u Gorovićima ,a petnaestak lica su poveli sa sobom i smjestili ih u logor. Borba koja je vođena 25 marta 1942 u Grblju i Poborima spada u red većih oružanih sukoba partizana s italijanskom okupatorskom vojskom na području Boke Kotorske.Po snagama koje je okupator u njoj upotrijebio i vatrenoj moći koncentrisanoj na relativno malom prostoru,to je bila jedna od najžešćih bitaka
Po gubicima kojima su Italijani platili ovaj pohod to je bio jedan značajan trijumf partizanskog oružja.Ova bitka ostala je zapamćena i po bezobzirnom pustošenju napadnutih sela i po izuzetno brutalnom nasilju nad neboračkim stanovništvom koje je u njemu zatečeno.Neosporno je da je ovaj datum (25 mart)ostao ugrađen u slobodarskoj tradiciji Grblja.
Ovaj naš susret ovdje danas je jedno prigodno sječanje na te slavne dane u spomen poginulim borcima i civilnim žrtvama i njihovim stradanjima i neka budu sigurni da ih nikad nećemo zaboraviti dok je i jedan živi borac i antafašista“ – kazao je Bećir.
Više od 200 novih naslova od danas su na raspolaganju u prvoj strip biblioteci u Crnoj Gori koju je Hercegnovski Strip Festival (HSF) u decembru otvorio u Kinu – Kluba istraživača neistraženih oblasti, u prostorijama nekadašnje Tore, na glavnom gradskom trgu.
Ovo značajno proširenje fonda je dodatni motiv za sve ljubitelja devete umjetnosti da se učlane u HSF-ovu biblioteku koja od danas(subota 25. mart) počinje i sa izdavanjem članskih karata.
,,Biblioteka je obnovila svoj fond i nakon perioda uhodavanja danas i zvanično počinjemo sa učlanjenjem. Dakle od danas svi koji žele mogu da se učlane, a članarina je besplatna ili na dobrovoljnoj osnovi, koliko ko želi da plati“, kazao je direktor HSF-a, hercegnovski umjetnik Nikola Ćurčin. Uz poziv na učlanjenje, Ćurčin je pozvao i sve koji imaju stare stripove, a ne znaju šta bi sa njima, da ih donesu u HSF biblioteku.
,,To bi dodatno obogatilo naš fond, a i cilj nam je da se stvore uslovi i za neku vrstu razmjene stripova među članovima HSF biblioteke“, kazao je Ćurčin.
Uz podsjećanje da je u biblioteci već od ranije na raspolaganju svim ljubiteljima devete umjetnosti oko 400 svesaka, Ćurčin poručuje da je ovo korak koji je uvod u početak rada i prve striparnice u Boki.
Hercegnovski Strip Festival
,,Takođe u Kinu ćemo tokom sljedeće sedmice otvoriti i prvu striparnicu u Herceg Novom i u Boki, i to u saradnji sa striparnicom Mister NO iz Podgorice, jedinom u Crnoj Gori”, kaže Ćurčin.
U HSF biblioteci su od ranije na raspolaganju regionalne strip revije koje vole generacije čitalaca, nezavisni strip magazini koji daju pregled vrlo žive aktuelne alternativne scene, poput slovenačkog Stripburgera, Dilan Dog u originalnom Bonellijevom izdanju, te izdanja koja se mogu svrstati u SFRJ klasiku – Lunov Magnus Strip, Zlatna Serija… i mnoga druga, na policama Kina čekaju strip sladokusce. Tu su i rariteti, poput Fleš Gordona objavljenog u Politikinom zabavniku 1964. ili revije o jugoslovenskom partizanskom stripu iz 1980.
Hercegnovski Strip Festival
Podsjetimo da HSF priprema i Pank strip vikend od 7. do 9. aprila, kada će u Herceg Novom povodom 40 godina panka gostovati poznati britanski i italijanski strip umjetnici Rufus Dayglo i Walter Trono, a cijelu manifestaciju muzički upotpuniti najpoznatiji pank bend sa ovih prostora Psihomodo pop.
Pozorišna predstava Gradskog pozorišta iz Podgorice „Čuvari tvog poštenja” biće odigrana u velikoj sali Centra za kulturu Tivat u ponedjeljak 27. marta u 20 sati.
U pitanju je autorski projekat Borisa Liješevića, a u predstavi igraju: Dubravka Drakić, Branka Femić Šćekić, Božidar Zuber, Katarina Krek, Emir Ćatović, Pavle Ilić, Ivona Čović Jaćimović, Sanja Popović, Simo Trebješanin, Željko Radunović i Branko Ilić.
Projekt Hrvatski centar korala u četvrtak je krenuo u život: gradonačelnik Šibenika Željko Burić potpisao je na Zlarinu prijavu ovog projekta na konkursu Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU-a “Promicanje održivog razvoja prirodne baštine”.
Bude li odobren, do ljeta 2020., kada je planiran završetak, na otok koralara ući će 26 milijuna kuna i s time će biti otvorena nova stranica u razvoju Zlarina, morskog predgrađa Šibenika. Europska unija financirat će 75 posto od tog iznosa, a radovi na objektima i poučnim stazama na šest otočnih punktova započeli bi u rujnu ove godine.
– Ono što je prije dvije godine, kada smo prvi put predstavili namjeru o utemeljenju koraljarskog centra, zvučalo kao priča iz mašte, sada je pred ostvarenjem. Uvjeren sam u to jer je projekt izradila najbolja ekipa u Hrvatskoj, iz Odjela za gospodarstvo na čelu s pročelnikom Matijom Bumbakom, isti oni koji su s uspjehom aplicirali na natječaje za revitalizaciju šibenskih tvrđava koje su danas samoodrživi projekti, kao što će biti i Hrvatski centar koralja sa tri stalno zaposlena i troje sezonaca – naglasio je Burić.
Plan je gradske uprave da Hrvatski centar korala Zlarin značajno pridonese daljnjem razvoju otoka i u budućnosti, te da, osim kao turistička atrakcija, funkcionira i kao mala razvojna agencija Zlarina koja će generirati čitav niz manjih razvojnih projekata.
Otoci, dodao je gradonačelnik, tijekom cijele godine trebaju živjeti pod jednakim uvjetima kao i ostali dijelovi grada, a svjesni smo i toga da je našim otočanima glavni problem bolja prometna povezanost, stoga Grad Šibenik intenzivno radi na pripremi dokumentacije za pomorsko povezivanje svih otoka brzim brodskim linijama koje bi prometovale svakoga sata.
Zlarin predstavljanje projekta
-Projekt Hrvatskog centra koraljara obuhvaća obnovu kuća Šare i Kažerme, poljskih putova koji će biti uređeni u poučne staze, a time i domaćem stanovništvu omogućiti lakši pristup do polja, zatim uređenje pristupnog puta od pristaništa do samih kuća Šare i Kažerma, opremanje kuća te nabavu plovila i ronilice na daljinsko upravljanje, također i dva električna automobila – iznijela je Ivana Bujas Rupić iz Odjela za gospodarstvo temeljne postavke ovog projekta danas u Kažermi, gdje je prije petnaestak godina otvorena otočna muzejska zbirka.
Dolazak gradonačelnika sa suradnicima koji su donijeli dobre vijesti za otok privukao je pažnju grupe Zlarinjana koji su s pažnjom saslušali izlaganje o projektu koji su i sami pomogli osmisliti, kako je istaknula Bujas Rupić.
Sve evropske zemlje, osim Islanda, u noći sa subote (26. marta) na nedjelju (27. marta) pomiče kazaljke na satovima sat vremena naprijed, čime počinje računanje ljetnog vremena oko čijih prednosti i nedostataka ne prestaju kontroverze, tako da su taj model računanja vremena u zadnje vrijeme napustile Turska i Rusija.
Osim Evrope, sat će za ljetno računanje vremena pomaknuti više od 70 zemalja svijeta, većinom na sjevernoj hemisferi. To će im donijeti više danjeg svjetla i moguće uštede električne energije ali i poremaćaje spavanja, koje mogu pratiti i neke druge zdravstvene tegobe.
Pomicanje sata ustaljeno 70-tih godina
U zapadnoj Evropi “pomicanje sata” ustaljeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time “produžava” dan, štedi energija, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
Međutim, suprotno nekadašnjim vjerovanjima, sve se češće navode i argumenti protiv takve prakse, poput onoga da nema rezultata u uštedama energije, a remeti se ustaljene obrasce spavanja što, tvrde znanstvenici, može imati značajne posljedice.
Tako su nedavna znanstvena istraživanja pokazala su da će pomicanje sata s 2 na 3 sata u nedjelju, 27. marta, vjerojatno rezultirati porastom srčanih i moždanih udara, većim brojem automobilskih nesreća, te smanjenjem radne učinkovitosti.
“Naša studija ukazuje na to da nagle, pa i male promjene ritma sna mogu imati štetan utjecaj”, upozorava kardiolog Amneet Sandhu sa Sveučilišta u Coloradu, čija je studija, utemeljena na bolničkim podacima, otkrila porast broja srčanih udara za 25 posto u ponedjeljak, dan nakon početka ljetnog računanja vremena.
Stranka umirovljenika prošle je godine zatražila od hrvatske Vlade da preispita odluku o prelasku na ljetno računanje vremena, odnosno pomicanju kazaljki na satu.
Po njihovu mišljenju, pomicanje sata provodi se po inerciji, bez razmišljanja o korisnosti ili štetnosti tog poteza kao i bez rasprave o mogućim drugim rješenjima. Tvrde kako ni na razni Europske unije po tom pitanju ne postoji ni jedinstveno stajalište ni jasni pokazatelji opravdanosti.
Sat računanje vremena – ljeto – zima
Uvedeno u Prvom svjetskom ratu sa ciljem uštede ugljena
Motiv za prelazak na ljetno računanje vremena bile su u prvom redu energetske uštede u Prvom svjetskom ratu, zbog kojih Austro-Ugarska i njezini saveznici počinju eksperimentirati s tom praksom. Cilj je bila ušteda ugljena, tadašnjeg glavnog energenta. Već sljedeće godine, 1917., pridružuje im se i Britanija sa svojim saveznicima, dok su Rusija i Sjedinjene Države pričekale još koju godinu.
Ljetno računanje vremena, koje ove godine traje do 29. listopada, šire je razmjere dobilo za vrijeme Drugog svjetskog rata kao mjera štednje struje. Logika je bila da dulje trajanje dana znači da će ljudi manje sati provoditi uz umjetnu rasvjetu.
Prakse su nakon rata bile različite i neujednačene, a prekretnica je bila velika energetska kriza 70-ih godina kada se svijet počeo vraćati “pomicanju vremena” koje se od tada ustalilo u većem dijelu Sjeverne Amerike i Europi, ali ne i u većini drugih zemalja svijeta. Bivša Jugoslavija ljetno je vrijeme prvi put uvela 1983. godine.
Ljetno računanje u Europi i Americi; Rusija i Turska odustale
Sat unaprijed u Evropi će pomaknuti stanovnici svih zemalja, osim Islanda, te više od 70 država u svijetu. Osim Europe, SAD-a i Kanade, kazaljke naprijed pomiču se i u većini zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, u Meksiku, na Kubi, Grenlandu…
Ljetno računanje vremena nikad nije koristio velik dio zemalja tropskog pojasa jer u tim zemljama ljeto traje cijelu godinu pa danjeg svjetla ima dovoljno tijekom cijele godine, a ono ne koristi ni veći broj zemalja u Africi i Južnoj Americi. Neke od gospodarski najjačih zemalja kao Kina i Japan koristile su ljetno računanje vremena, ali su od njegova korištenja odustale.
Kazaljke sat unaprijed nisu pomaknuli niti stanovnici Rusije koji od 2014. imaju “trajno zimsko računanje vremena”, a na teritoriju te velike zemlje je te godine i sa devet na 11 povećan broj vremenskih zona. Nekadašnji Sovjetski Savez uveo je 1981. godine ljetno računanje vremena, a 2011. tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev smanjio je broj vremenskih zona na devet i odlučio da će ljetno računanje vremena vrijediti cijelu godinu. Svoju odluku tada je objasnio time da pomicanje kazaljki dvaput godišnje ljudima remeti bioritam i uznemiruje krave.
Od pomicanja sata prošle je godine odustala i Turska koja je također odlučila da će ljetno računanje vremena vrijediti cijele godine.
Tamo gdje se vrijeme mijenja na sjevernoj hemisferi, ljetno računanje obično počinje zadnje nedjelje u ožujku ili prve nedjelje u travnju, a završava zadnje nedjelje u listopadu. No, ima i iznimaka. Tako od 2007. godine SAD i Kanada počinju ljetno računanje vremena s drugom nedjeljom u ožujku, a završavaju s prvom nedjeljom u studenome
Bez obzira na protivnike, ljetno računanje vremena nesumnjivo ima i svoje dobre strane. Pokazalo se da se tada manje i rjeđe gleda televizija, a češće se boravi u prirodi i trči, hoda ili bavi sportom. Zbog duljeg dana ljudi mogu biti više biti na otvorenom i uživati u blagodatima svježeg zraka i sunčevih zraka. Također, mogli bi se i osjećati bolje nego inače jer će sunce sjati i u popodnevnim satima kada završava radno vrijeme što će povećati razinu serotonina,
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina - foto Boka News
1 od 23
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Bolnica Kotor
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina - klapa Bisernice Boke
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Lastovski karneval 2019.
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina - klapa Bisernice Boke
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Izložba - Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Palata Verona - Tivat - foto Boka News
„Skriveni svijet starih bokeljskih kužina” naziv je izložbe autorki etnološkinja mr Mileva Pejaković Vujošević i Jelena Karadžić, koja je u petak otvorena u Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor.
„Ne zaboravimo da kužina nije samo mjesto gdje se prave i konzumiraju jela. Ona je, prije svega, simbol porodičnog okupljanja kao i naših emotivnih i nostalgičnih sjećanja i podsjećanja na tajne prohujalih vremena. Ovi predmeti, različite namjene, zadivljuju nas svojim oblicima, funkcionalnom primjenom i dekorativnim ukrasima i prenose nam intimu bokeljskih porodica, ispunjenu ljubavlju i pijetetom prema naslijeđenom blagu koje se ne može materijalno procjenjivati, već ga prihvatiti i cijeniti kroz njegove duhovne i emotivne vrijednosti”, kazala je između ostalog otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Jedna od autorki izložbe mr Mileva Pejaković Vujošević istakla je da je izložba dio projekta koji će nastaviti da živi. „Promovisaćemo ovu izložbu u mnogim mjestima u Crnoj Gori, jer ona to zaslužuje. Potom ćemo sve sublimirati u jednu publikaciju i predstaviti je posjetiocima našeg grada i turistima”, istakla je Pejaković Vujošević.
Izložbu prati interesantni katalog sa strinskim receptima za: polpete od oriza i rikote, salsu od sardela i mrkve, puding od kruha, umak od rena, žgance od krtole, patišpanj, fritule, dobrostku tortu, prhko tijesto s mendulima…
U muzičkom dijelu programa nastupila je ženska klapa iz Kotora „Bisernice Boke”.
Izložbu je pomoglo Ministarstva kulture Crne Gore u sklopu Programa zaštite i očuvanja kulturne baštine Crne Gore.
Iz kataloga
Jedan od najinteresantnijih prostora u kućama bila kužina koja je često bila smještena u potkrovlju samog objekta. Pored mobilijara, centralno mjesto u kužini, zauzimalo je posuđe u kome se pripremala i posluživala hrana. Istovremeno, posuđe je i ukrašavalo sam prostor. Ovom izložbom otvorena su vrata starih bokeljskih kužina kako bi se prikazalo zaboravljeno posuđe koje se koristilo sredinom 19. i tokom 20. vijeka. Postavka je ostvarena zahvaljujući porodicama iz Perasta, Dobrote, Tivta i Kotora.
Prvi pisani podaci svjedoče da je najstarije posuđe koje se koristilo u Boki bilo zemljano, a izrađivalo se u Izi kod Zadra. Bilo je vrlo cijenjeno, a vjerovalo se da je najukusnija hrana spremljena u upravo takvim posudama. Protokom vremena uz zemljano posuđe pojavilo se bakarno, da bi se kasnije pravilo posuđe od livenog gvožđa, emajliranog lima i srebra.
Izložba – Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Preteča ekspres lonca, bio je kotlić, napravljen od livenog željeza, manjih dimenzija, trbušastog oblika, sa poklopcem koji se hermetički zatvara, uglavljuje. Na sredini poklopca je ventil za ispuštanje pare. Uz gornji rub su četiri okova srcolikog oblika prikucana sa po dvije zakovice, na kojima su dva pipka koja učvršćuju poklopac, a na suprotnim stranama su dvije petlje kroz koju je provučena okruglo profilisana drška. Oznaka na dnu: 20 Quarts WBullock&C. Interesantna je posuda za održavanje toplote, bijeli porcelan, sastoji se od dva dijela, dno sa šest rupa na koji se stavlja valjkasto tijelo koje se pri vrhu prstenasto širi. U sredini se stavlja svijeća koja održava toplotu. Veoma je rijetka bila posuda za kuvanje ribe koja se koristila u bokeljskim kužinama, a sastojala se od duboke posude, sa šupljim rešetkama u unutrašnjosti i poklopcem sa ručkom. Sa strana posuda je imala dvije ručke za hvatanje posude.
Osim posuđa značajno mjesto u kužini imali su i stari aparati, kao i određene sprave. Starinski mlinac za biber imao je mehanizam koji se sastoji od točka koji pokreće prenosne zupčanike za drobilicu u unutrašnjosti mlinca. Mehanizam je na drvenom postolju sa dvije ladice koje se ne otvaraju. Za sitniju so koristio se kamen koji je imao oblik piramide, prečnika u osnovi 12cm, visine 4cm. U prošlosti žene u bokeljskim kužinama često su se snalazile praveći tijesto (najčešće paštu) pomoću otulice (oklagije) od drveta čija je osnova bila narubljena. Bila je to preteča mašine za paštu. Posebno je zanimljiv aparat za kafu s početka 20. vijeka, koji je koristio alkohol za kuvanje. Proizvođač: Stella Sgarbi-chiozzi&C, Ferrara.
Izložba – Skriveni svijet starih bokeljskih kužina
Pomorci su sa svojih dugih putovanja donosili predmete koji su se koristili u kužini-tanjire, zdjele, supjere i cukjere iz Cardifa.
Posebno je interesantan tanjir za ribu koji se sastojao iz dva dijela: gornjeg na kojem je stajala riba i donjeg kao osnovu na kojoj se riba cijedila. Kako je glavno zanimanje vlasnika kuća bilo pomorstvo, izloženi su i predmeti koji su se koristili u kužinama na brodovima.
To su vrlo rijetki i dragocjeni predmeti poput tanjira sa broda „Worvats”, šoljica sa broda „Dalmatia” (sa početka 19. vijeka), tanjir i kašika sa sidrom (sredina 19. vijeka) sa parobrodarske kompanije „Lloyd”, zdjela (sosjera) sa parobroda „Jaroslav” (iz 19. vijeka), tanjiri sa brodova kompanije „Jugoceanija”
Veoma zanimljive bile su i krpe za suđe koje su često imale izvezene poruke, poput „Kuharice manji zbori da ti objed ne zagori”.
Za spremanje jela kuharice su koristile recepte koji su se često prenosili s koljena na koljeno. Koristile su i recepte iz stranih i domaćeg kuvara „Velika građanska kuharica”, autora Zlatka Sudeta, štampana u Koprivici 1922. godine.
Ljetnje računanje vremena počeće noćas, 26. marta u dva sata iza ponoći, pomjeranjem kazaljki na satu za jedan sat unaprijed.
Tako će se vrijeme u dva, računati kao tri sata.
Ljetnje računanje vremena trajaće do posljednjeg vikenda u oktobru.
Podsjetimo, ljetnje računanje vremena od 1916. godine uvedeno je u oko sedamdeset država u Evropi, a u Crnoj Gori prvi put 27. marta 1983. godine.
Prelazak na ljetnje i zimsko vrijeme prvi put je zabilježen 1916. godine u zemljama na sjeveru Evrope.
Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, sa obrazloženjem da se time “produžava” dan, omogućuje ušteda u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
Sve evropske zemlje koriste ljetnje vrijeme, a datum pomjeranja kazaljki različit je od države do države. Pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedelje da ne bi izazvalo veće probleme za radno stanovništvo.
