Zaviriti u morske dubine koje čuvaju stoljetne priče i svjedoče o sudbini mornara i pomoraca, ali i avijatičara čiji su planovi i želje sigurno bili daleko od počivanja na nekom morskom dnu Jadrana, atrakcija je zbog koje stotinjak tisuća turista godišnje kreće prema našoj obali, a još toliko ih rekreativno zaroni. Jer tako nedirnutog podmorja očuvane flore i faune, obogaćenog potonulim brodovima koji tu miruju još od antičkih vremena, preko srednjovjekovnih plovila, do onih iz Drugog svjetskog rata, među kojima su i oboreni zrakoplovi, malo se gdje može naći.

Jadran, naime, krije tajne oko tri tisuće nestalih brodova od kojih se samo za mali broj njih zna gdje su. Ne čudi stoga da ronilački turizam s istraživanjem i zavirivanjem u dubine Jadrana postaje pravi turistički hit, posebno kada se zna da je u tom zatvorenom moru bio plovni put od antičke Grčke do Italije, preko svih njihovih kolonija, baš kao što su ratovi i pomorske bitke proteklih stoljeća ostavile tragove na morskom dnu Jadrana, koje je prava povijesna slikovnica u morskim dubinama.

– Turistička ponuda podmorskog blaga nije dovoljno iskorištena jer je zapravo riječ o eksponatima podmorskog muzeja čiji najbolji propagatori su ronilački centri. Svaki taj eksponat ima svoju priču, povijest, okolnosti, a ljude jako intrigiraju takve priče. Čak 90 posto ronilaca koji dođu u Hrvatsku žele zaroniti u neku olupinu pod morem i takvu bi turističku ponudu trebalo bolje iskoristiti – kaže nam Danijel Frka, podvodni istraživač i autor (s Jasenom Mesićem) knjige “Blago Jadrana”, u kojoj su opisani mnogi detalji povijesnih priča o više stotina podmorskih olupina. Posebno naglašava potrebu stvaranja svijesti o tome da se to podmorsko blago mora čuvati i ostaviti novim generacijama da uživaju u tim prizorima, umjesto da ronioci uzimaju s njih “suvenire”. Među roniocima kojih dolaze u Hrvatsku radi silaska do neke od brodskih olupina, najviše je Nijemaca, Poljaka, Mađara, Talijana i Čeha.

– Jadran je atraktivno, zatvoreno more čija je povijest prepuna priča, tragedija i događaja koje ronioci vole istraživati. Olupine privlače ljude koji vole takve povijesne priče i takva vrsta ronjenja je pravi hit u svijetu. Malta živi od ronilačkog turizma i Hrvatska ima sve pretpostavke tu vrstu ponude učiniti svojim adutom u promociji – kaže Zoran Ergović, iskusni ronilački instruktor.

Predstavljamo, stoga, najatraktivnije takve lokacije u Dalmaciji, za koje silazak u dubine traži ronilačku dozvolu i pratnju stručnog instruktora i vodiča, detaljne upute i pripremu. Pri tome nikad ne treba zaboraviti što je kazao slavni istraživač “Titanica” dr. Robert Ballard: “Sa sobom s olupine ponesite samo fotografije, a iza sebe ostavite tek mjehuriće zraka.”

1. “Francesca da Rimini” – Kaprije
Uz sjevernu obalu otoka Kaprija jedna je od atraktivnijih brodskih olupina – “Francesca da Rimini”, na dubini od 30 do 50 metara, brod kojim su Talijani i Nijemci tijekom Drugog svjetskog rata prevozili oružje, a britanski torpedni čamci su ga pronašli i oborili kod Kaprija u proljeće 1944. godine. Željezna brodska olupina odlično je sačuvana u svojoj dužini od četrdesetak metara i s nekoliko jarbola, dijelovima palube, ali i s četverocijevnim protuavionskim topom i drugim naoružanjem koje se rijetko nalazi pod morem.

2. “Mirano” – Primošten
Talijanski brod koji je za njemačku vojsku prevozio ugljen, prema dostupnim podacima, potopila je saveznička vojska 1943. godine ispred Primoštena, kod otoka Grbavca. Nalazi se na pristupačnoj dubini za ronioce, od oko 25 metara, pa je to bio razlog što su neki dijelovi broda izvađeni, što s obzirom na dubinu nije bio problem, a kako su se nalazili na plovnom putu, procijenjeno je da je bolje izvaditi ih. No, značajan dio bočnih oplata broda i njegovo nadgrađe, kao i paluba, i danas su na dnu, a okružuje ih razasuti ugljen koji je brod prevozio.

3. “Vassilios T” – Komiža
Olujno nevrijeme odredilo je sudbinu grčkom teretnom brodu 1938. godine, koji je potonuo uz rt Stupišće nedaleko od Komiže, a nalazi se na pristupačnoj dubini od 25 do 50 metara, i danas nagnut na lijevu stranu neposredno uz obalu. Lako je dostupan većini ronilaca osim neiskusnim početnicima, zbog plitkoće zarona s jedne njegove strane, pa je najčešće mjesto rekreativnog ronjenja turista i znatiželjnika koji obilaze i razgledavaju atraktivnu olupinu sačuvanih skladišta i spremnika. Na nadgrađu se vidi očuvani prednji jarbol na čijem vrhu je promatračnica, a u tu je brodski dimnjak, a sve obraslo u žute i narančaste spužve…

4. “Teti” – Vis
Talijanski teretni parobrod sa skladištima i dva jarbola koji se nasukao i potonuo tijekom nevremena 1930. godine zbog udara u otočić Mali Barjak, jedna je od atraktivnijih podmorskih olupina i nalazi se na svega 10 do 35 metara dubine. Nakon tisuća milja prijeđenih u 47 godina plovidbe prije potonuća, posadu broda spasili su komiški ribari, a najbolje mu je očuvan parni kotao i dijelovi trupa. Posebno je atraktivan zbog uspravnog položaja broda u kojemu je na krmi još uvijek kormilo, obraslo u travu, pa je omiljen prizor brojnim podmorskim fotografima.

5. “Brioni” – Vis
Putničko-teretni parobrod izgrađen u Trstu početkom 19. stoljeća potonuo je uz jugoistočnu obalu Visa, a prije toga plovio je na linijama prema Dalmaciji i Albaniji. Pretpostavlja se da je na liniji iz Splita za Vis izgubio orijentaciju, zbog čega je udario u kamenitu južnu obalu otočića Ravnika i potonuo. Zbog veće dubine na kojoj se nalazi (50-60 metara) lokacija je dostupna jedino roniocima obučenim za duboka ronjenja i ronjenje s plinskim mješavinama. Leži na lijevom boku i obrastao je žutim spužvama. Dobro je očuvan gotovo u cijelosti i vrlo atraktivan za podvodno snimanje.

6. B-17 – Vis
Američka leteća tvrđava tipa boeing B17G leži uz južnu obalu Visa, a to je jedna od najbolje dokumentiranih olupina u Jadranu. Taj odlično očuvani borbeni zrakoplov američkoga ratnog zrakoplovstva, oboren 1944. godine, leži na dubini od 72 metra u izvrsnom stanju. Upućen na bombardiranje Maribora dobio je pogodak, a zbog oštećenja trupa i motora morao je prisilno sletjeti uz obalu Visa, pri čemu se posada uspjela spasiti, dok je avion nedugo potom potonuo. Uron na toj lokaciji dopušten je jedino iskusnim i dobro obučenim roniocima, a pilotska kabina i tijelo aviona potpuno su očuvani. Vidljiva su sjedala pilota i kopilota, ploča s instrumentima, tu su još i mitraljezi, a u blizini i platno padobrana.

7. “Ursus” – Vis
Tegljač “Ursus” je u siječnju 1941. godine vukao ploveći topnički ponton iz Zadra u talijansku luku Brindisi, ali ga je topovskom vatrom napala kod Visa britanska podmornica. Na “Ursusu” je izbio požar koji je izazvao eksplozije i brod je potonuo nedaleko od rta Stončica. Nastradali mornari s “Ursusa” bili su žrtve prve pomorske bitke na Jadranu. “Ursus” sada leži odlično očuvan na dubini od 35-55 metara na pješčanoj padini. Krma, paluba, strojarnica, dimnjak, zapovjednički most, iako djelomično s posljedicama eksplozije, atraktivan su prizor i nezaobilazni za ljubitelje dubina.

8. Torpedni čamac S-57 – Pelješac
Neposredno uz obalu Pelješca, na dubini od oko 26 metara, nalazi se olupina njemačkoga torpednog čamca S-57, potopljenog 1944. godine. Taj jurišni čamac jedna je od najatraktivnijih olupina na Jadranu, a sudbinu su mu odredili britanski torpedni čamci. Dva člana posade su poginula, a devet ih je bilo ranjeno. Njegovi ostaci i vidljivo naoružanje ratnog broda, poput protuzrakoplovnog topa na krmi, osobita su atrakcija, baš kao i očuvana tri dizelska motora. Na palubi su dva torpeda, a ta olupina je zaštićena zakonom.

9. Antički trgovački brod – Lastovo
Za antički trgovački brod s teretom amfora koji je plovio iz južne Italije pretpostavlja se da je stradao u nevremenu kod otočića Sapluna. Najdulje su se sačuvale upravo amfore, kojih je stotinjak u okruženju mjesta potonuća, a nalazište je prekriveno zaštitnim mrežama. Mjesto brodoloma otkriveno je prije tridesetak godina, a nedugo potom zaštićeno je svojevrsnim čeličnim kavezom kako bi ga mogli obilaziti ronioci-turisti. Stručnjaci kažu da je takva prezentacija “in situ” baštine jedinstvena na Mediteranu, a nalazište je kulturno dobro.

10. Antički brod s amforama – Cavtat
Mjesto koje pod morem čuva najveći broj antičkih amfora proizvedenih u sjevernoj Africi jest kraj otočića Supetra kod Cavtata, gdje su pronađeni ostaci potonulog antičkog broda s teretom od više od 600 amfora. Riječ je o velikim amforama dužine 1,20 metara koje su plovile iz Tunisa i činile su najveći dio tereta broda. Pod golemim brdom amfora nalaze se i ostaci broda i brodske kuhinje, za koji se pretpostavlja da je potonuo u 4. stoljeću. Upravo zbog atraktivnosti nalazišta podmorskog blaga, nad njim je postavljena zaštitna mreža pa je ono, uz stručni nadzor kao kulturno dobro, dostupno turističkim roniocima.