Tokom naredne nedjelje počeće radovi na izgradnji prve faze lungo mare pješačke staze i uređenja plaće na lokalitetu Belani u Tivtu, jugoistočno od ukaza u gradsku marinu Kalimanj.
Ovu investiciju zajedno realizuju Opština Tivat koja je zvanični investor i JP „Morsko dobro“ iz Budve, a posao je vrijedan oko 1,1 milion eura. Na tenderu za izbor izvođača radova, raspisanom u septembru prošle godine, pobijedila je firma „Erlang“ iz Nikšića čija je ponuda iznosila 1.093.831 eura, a u međuvremenu je Opština Tivat izabrala i firmu koja će obavljati stručni nadzor. Posao vrijedan 7.735 eura dodijeljen je kompaniji „V projekt“ iz Nikšića.
Po ugovoru sa izvođačem, rok za završetak posla na prvoj fazi projekta uređenja obale i plaže Belane je 180 dana.
Inače projekat koji je izradilo JP “Morsko dobro”, predviđa da se na parceli ukupne površine 7.576 kvadrata, izgradi pješačko – kolska staza u dužini od skoro 400 metara, napravi plažni objekat sa platoom, sanira postojeća ponta i sagrade dvije nove staze do budućeg velikog mandraća -otvorenog bazena koji bi se, sa pripadajućim objektima, trebao graditi kasnije, u drugoj fazi. Kupalište na Belanama inače, biće u potpunosti priolagođeno i potrebama osoba sa invaliditetom.
Opština, “Morsko dobri” i firma “Erlang” već su prije tri gidine sarađivali na sličnom, milionski vrijednom projektu rekonstrukcije i uređenja gradske rive Pine u Tivtu. Izvođenje radova na projektu u koji su Opština i “Morsko dobro” uložili 2,3 miliona eura, kasnilo je skoro godinu dana u odnosu na plan, nije ni napravljeno sve ono što je na gradskoj rivi bilo planirano originalnim prijektom, ali uprkos tome investitori nisu „Erlangu“ naplatili ugovorene penale u iznosu od 130 hiljada eura.
Zbog sumnje da su u postupku sklapanja i realizacije ugovora sa „Erlangom“ za rekonstrukciji i uređenje Pina, počinili krivična djela zloupotreba službenog položaja i nesavjestan rad u službi, NVO MANS je podnijela krivičnu prijavu protiv dva bivša tivatska gradonačelnika – Dragana Kankaraša (DPS) i Ivana Novosela (DPS). Javnosti je do dana ostalo nepoznato što je Državno tužilaštrvo preduzelo povodom te krivične prijave.
Kotorske zimske karnevalske fešte, održaće se u periodu od subote 18. februara do nedelje 26. februara. Organizator je JU Kulturni centar „Nikola Đurković“, suorganizator je Turistička organizacija Kotor, a pokrovitelj Opština Kotor.
Tradicionalni zimski karneval je jedinstvena pučka manifestacija koja se održava na području kotorske opštine.
U mnoštvu karnevalskih grupa i maski iz Kotora, Crne Gore i regiona, brojni posjetioci mogu vidjeti i uživati u koloritu originalnih kostima, ritma i mediteranskog duha domicilnog stanovništva.
Program ovogodišnjeg tradicionalnog Zimskog kotorskog karnevala počinje u subotu 18. februara otvaranjem karnevalskih svečanosti, na glavnom gradskom trgu od 19 sati.
Dječiji maskenbal na programu je 19. februara u Šoping centru „Kamelija“ od 15 sati.
Veliki maskenbal biće u subotu 25. februara od 21 sat u Poslovnom centru „Vukšić“.
Kotorski karneval 2015.
Progam Tradicionalnog zimskog kotorskog karnevalska završava se u nedelju 26. februara velikom karnevalskom povorkom od 15 sati, nakon čega će biti održan koncert Tomislava Bralića i kalape „Intrade“ na glavnom gradskom trgu.
Na dan karnevala tradicionalno iz štampe izaći će i humoristično-satirični list “Karampana“. Kutija za tekstove koji čine sadržaj ovog lista nalazi se na Kamenom kiosku.
U sklopu navedenih programa predviđena su brojna dešavanja poput koncerata, papalade Ala maka, Prčanjskih karnevalskih svečanosti
U Nacionalnom parku Plitvička jezera temperatura zraka iznad nule zadnji je put izmjerena 4. januara. Od tada u cijeloj Lici vladaju prave zimske hladnoće, a temperature se noću povremeno spuštaju blizu -20°C. Ovako niske temperature zraka, u kombinaciji sa snijegom koji je padao posljednjih deset dana, učinile su od Plitvičkih jezera pravu zimsku bajku.
Priliku da prošeta kroz još netaknuti snijeg Parka dobio je avanturist i fotograf Ante Tonči Fabris zajedno sa svojom Miškom, sibirskim haskijem. Za snimanje videa koristio je GoPro session 4 i Feiyu WGS gimbal, a objava šetnje kroz plitvičku ledenu bajku oduševila je domaću javnost. Video je na YouTube-u do juče pregledan preko 90.000 puta!
Ante Tonči komentirao je uspjeh svoga videa za Dalmacija News:
– Miška i ja redovito uživamo u takvim trenutcima, bilo mi je teško objasniti drugima koliko je priroda inspirativna pa sam počeo fotografirati i snimati filmove. Nisam ni sanjao ovakav publicitet. Ako video s Plitvica doživi 100 tisuća pogleda na Youtue-u, kupujem Miški velike ćevape – kazao nam je.
foto – Ante Tonči Fabris
“Razgledavamo gornje slapove i trčimo oko jezera Kozjak u potpunoj samoći po neugaženom snijegu. Gdje ne žubori voda, čuje se tišina. Moja mala ralica je na lajni zbog pravila parka, premda smo od životinja vidjeli jedino zeca, čaplju i patke. Za 15km nam je trebalo 4 sata. Do Velikog slapa nismo išli zbog čepa turista u kanjonu. Želja mi je bila obići i Prošćansko jezero ali ono je pusto i za najvećih gužvi pa ostaje za proljeće” – napisao je Ante Tonči na svome Facebooku na dan objave atraktivnog videa.
Foto-podsjećanje kako izgleda zima u centralnom dijelu Orjena, na razmeđi opštine Herceg Novi i Kotor.
Fotografije su snimljene juče, a autor je Marinko Peruško (PK “Subra”).
Napravljene su na i u okolini prevoja Orjensko sedlo (1600 m n.v.), lokacije do koje je stigao austrougarski kolski put još pred Prvi svjetski rat, ali se zimi ne čisti, niti sa novske, niti sa kotorske strane, pa se automobilom do Sedla i lokalnog planinarskog doma, za prosječne godine može izaći iz Herceg Novog tek sredinom maja, kad snijeg dovoljno okopni.
Sa Crkvica ni tada, jer je već više godina sa kotorske strane put u potpunom prekidu!
Kraj sedmice obilježila je anticiklona i stabilno vrijeme. Na Jadranu sunčano, a danju i relativno toplo vrijeme biće idealno za radove ili boravak na otvorenom. U unutrašnjosti će biti vrlo hladno, ali suvo, često uz maglu i niske oblake.
U Crnoj Gori danas će biti pretežno sunčano, uz postepeno povećanje oblačnosti tokom drugog dijela dana.
Ujutru, u kontinentalnim predjelima, umjeren do jak mraz, a na sjeveru po kotlinama magla ili povećana niska oblačnost.
Vjetar uglavnom slab i promjenljiv, na krajnjem jugoistoku povremeno umjeren, istočni i sjeveroistočni.
Jutarnja temperatura vazduha od -16 do 5, najviša dnevna od 3 do 14 stepeni.
Ogromna masa od preko 100 hiljada ljudi dočekala je u Đenovi, specijalni voz kojim je iz Rima, u brodogradilište kompanije „Ansaldo“, doputovao italijanski kraljevski par. Taj 1.septembar 1931. godine bio je opštenacionalna fešta u Italiji, a kralj Vitorio Emanuele i njegova supruga, kraljica Jelena Petrović – Savojska bili su na čelu svečanosti kojima je ta država slavila rađanje svoj novog nacionalnog ponosa na moru – spektakularnog velikog putničkog broda – transatlantika „Rex“.
Brod čiji je upravo završeni impoznatni trup ležao na navozu brodogradilišta, bio je italijanski adut u međunarodnom takmičenju što je tih godina vladalo na sjevernom Atlantiku, gdje su se sve veći, brži i luksuzniji brodovi kompanija iz nekoliko evropskih država, nadmetali za titulu najbržeg i slavu koju donosi osvajanje tzv. „Plave vrpce“ . To laskavo priznanje je naime, dobijao putnički brod koji tokom redovne plovidbe, za najkraće vrijeme pređe Atlantski okean, odnosno relaciju između svjetionika Bišops rok u Velikoj Britaniji i broda- svjetionika Embrouz pred obalom SAD. Pitanje posjedovanja najvećeg, najluksuznijeg i što je najbitnije – najbržeg transatlantika na ovoj najvažnijoj brodskoj putničkoj liniji u svijetu, tada je postalo pitanje nacionalnog prestiža i dokazivanja tehnološke moći bogatih država. Vlade Velike Britanije, Francuske i Njemačke ulagale su značajna sredstva u podršku svojim velikim brodarskim komapnijama da izgrade što brži, veći i ljepši brod. Svoj dio kolača u trci za prestiž ali i veliku zaradu na Atlantiku, željeli su i Italijani.
Tako je decembra 1929. kompanija „Navigazione Generale Italiana“ sklopila ugovor sa koncernom „Ansaldo“ o projektovanju i izgradnji novog transatlantika, a posla se prihvatio jedan od najboljih italijanskih brodograđevnih inženjera Akile Pjacai. On je u narednih nekoliko mjeseci, vodeći se primjerom tada dva najbrža broda na svijetu, njemačkih transatlantika „Bremen“ i „Europa“, stvorio svojevrsno remek-djelo, brod koji je po savršenoj usklađenosti svojih klasičnih linija sa nekim od tada potpuno novih postulata hidrodinamičkog oblikovanja plovila poput uvođenja tzv. bulb-pramca, ostao jedan od najljepših što su do danas napravljeni. Sa ovim brodom koji će ostati zabilježen u istoriji italijanskog, ali i svjetskog pomorstva, neraskidivo je ostalo vezano ime crnogorske princeze i italijanske kraljice Jelene Petrović-Savojske, što je međutim, epizoda iz njenog života koja je gotovo nepoznata javnosti u Crnoj Gori…
Nakon godinu ipo intenzivnih radova, trup novog broda bio je dovršen i 1.avgusta 1931. Uslijedila je spektakularna ceremonija njegovog porinuća. Nakon svečanih govora, bocu šampanja o oštri pramac broda slomila je njegova „madrina“ – kuma, kraljica Jelena, zvanično novom ponosu italijanskog pomorstva nadjenuvši sasvim odgovarajuće ime –„Rex“ što na latinskom jeziku znači kralj.
„Plovi dugo i srećno i neka Bog čuva tebe i sve one koji budu plovili na tebi!“- poručila je kraljica Jelena svom „kumčetu“ slomivši o pramac „Rexa“ prvu ikada napravljenu bocu prestižnog šampanjca „Brut riserva“, čuvene italijanske vinarije „Gancia“. Po drevnom običaju, grlić te boce sa čepom je sačuvan, i vlasnici broda kasnije su ga, spremljenog u posebno dizajniranoj, skupoj urni sa ugraviranim imenom „Rex“ i profilom broda urađenim u dijamantima, poklonili kumi – kraljici Jeleni.
Porinuće REX-a u Đenovi
Dok je 15 hiljada tona težak masivan trup „Rexa“ klizio sa navoza u more, sve sirene brodova u Đenovi pozdravile su ovaj čin, kao i počasna paljba topova jedne eskadre razarača italijanske Ratne mornarice, te grmljavina eksadrile aviona Ratnog vazduhoplovstva koji su nadlijetali brodogradilište.
Nakon porinuća, „Rex“ se u Đenovi završava i oprema narednih 13 mjeseci – konačno 4.septembra 1932, iz brodogradilišta izlazi impozantno plovilo – 268 metara dug i 29,5 metara širok ultraluksuzni transatlantik sa gazom od 10 metara, a koji na 12 paluba može primiti ukupno 2.022 putnika u četri klase. Sa svojih 51.068 tona deplasmana „Rex“ je najveći putnički brod koji je sagrađen u Italiji i taj epitet zadržaće sve do 1991. godine kada mu je titulu najvećeg preoteo kruzer „Costa Classica“.
Kraljica Jelena
Brod koji je krstila nekadašnja crnogorska princeza je do tada neviđeno čudo luksuza – prava ploveća srednjevjekovna italijanska palata sa brojnim umjetninama i raskošnom dekoracijom u klasičnom stilu, od plemenitog drveta, mermera, zlatne presvlake i ostalih skupih materijala koja uljepšava njegove potpuno klimatizovane salone, restorane, kafee, kabine i druge prostorije. „Rex“ pored ostaloga, nosi i najveći ikada ručno napravljeni persijski tepih površine čak 170 kvadrata, ima i dva otvorena bazena, niz prodavnica, bioskopsku odnosno pozorišnu dvoranu, banku, sportsku salu, wellness centar sa sve ultravioletnim lampama za sunčanje, čak i malu crkvu. Najluksuznije kabine imaju čak i privatne otvorene terase. U tom smislu, „Rex“ je svojevrsni rodonačelnik i preteča onoga što su danas luksuzni putnički brodovi za turistička krstarenja – kruzeri. Zbog izuzetnog luksuza i specifičnog stila, brod je odmah popularno prozvan „Ploveća Rivijera“ jer javnost podsjeća na plaže i dvorce duž italijanske obale Tirenskog mora. Da bi dodatno dočarali ovaj efekat, dizajneri su čak po dnu „Rexovih“ bazena posuli bijeli pijesak sa toskanskih i ligurijskih plaža…
REX na Atlantiku
Brod ima 870 članova posade, a u njegovoj utrobi krije se ono što je „Rex“ tih godina učinilo najbržim transatlantikom na svijetu – masivan strojarski kompleks od četiri parne turbine. Da bi zavarali konkurenciju, Italijani su tokom gradnje „Rexa“ javno saopštavali da je njegov pogon ukupne snage 120.000 konja, ali se nakon probnih vožnji i finih podešavanja, ispostavilo da brod raspolaže sa čak 136.000 konjskih snaga što mu je omogućavalo maksimalnu brzinu od preko 29 čvorova, a krstareću od 26 čvorova.
Po završetku probnih vožnji, „Rex“ 27.septembra 1932. sa 1.872 putnika kreće na prvo komercijalno putovanje. Ono je međutim, omeo kvar na mašinama, pa se brod zbog popravki morao neplanirano zadržati u Gibraltaru i tek nakon dva dana, krenuti preko Atlantuka do Njujorka. Tamo je čak 45 hiljada znatiželjnih ljudi došlo da vidi novo italijansko čudo brodogradnje, ali je „samo“ 15 hiljada njih uz kupljenu kartu, uspjelo da se ukrca i obiđe „Rex“.
Istoriju je ovaj brod ispisao već naredne, 1933 godine. Prvo je u martu postao prvi brod na svijetu sa koga je na sred Atlantika, istovremeno uspostavljena radiofonska veza sa SAD i sa Evropom. Prvi interkontinetalni radijski prenos obilježila je sopransitica Roza Ponsele koja je sa „Rexa“ pjevala čuvenu Šubertovu kompoziciju „Ave Maria“.
Uslijedilo je njegovo čuveno rekordno brzo putovanje preko Atlantuka – 10.avgusta „Rex“ pod zapovjedništvom kapetana Franćeska Tarabotoa, isplovio je iz Đenove na put do Njujorka. Sve je savršeno funkcionisalo i Taraboto je, čim su izašli iz Gibraltarskog moreuza, naredio „full ahead flank“, odnosno da se strojevi opterete do maksimuma. Četiri velika četvorokraka propelera promjera po 5 metara, pokretana ogromnom snagom od 136 hiljada konja, masivni brod pogurali su nevjerovatnom silinom i kazaljka brzinomjera podigla se preko magične cifre od 29 čvorova. Punom paroom „Rex“ je vozio naredna 4 dana 13 sati i 58 minuta koliko mu je trebalo da preplovi Atlantik, prosječnom brzinom od 28,92 čvora, čime je preoteo „Plavu vrpcu“ i naziv najbržeg broda na Atlantiku od dotadašnjeg njenog nosioca – njemačkog broda „Bremen“. U Njujork brod je uplovio trijumfalno dočekan od niza manjih plovila i remorkera koji su uključili svoje vodene topove, a sa „Rexovog“ krmenog jarbola vijorio se 29 stopa dugi plamenac – simboličan prikaz 29 čvorova prosječne njegove brzine preko okeana. „Rexov“ rekord opstao je skoro dvije godine, do 3.juna 1935, kada je 10 sati brže od njega, Atlantik prešao impresivni novi francuski transatlantik „Normandie“ od 80.000 tona. U međuvremenu, „Rex“ je prvi na svijetu, dobio i 1935.godine uvedeni Hejlsov trofej koji je za najbrži prelaz Atlantika, ustanovio britasnki brodovlaanik i političar Harold Hejls.
Rex
Do danas, „Rex“ je ostao jedini italijanski brod koji se okitio „Plavom vrpcom“ među ukupno 35 velikih parnih transatlantika iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske i SAD što su to prestižno priznanje osvajali. Ovaj spektakularno lijep i luksuzan brod na redovnoj liniji za Njujork plovio je sve do pred ulazak Italije u Drugi svjetski rat maja 1940. Nakon toga, povučen je u Đenovu, a kraće vrijeme tokom rata upotrebljavan je kao bolnički brod za transport italijanskih ranjenika iz Sjeverne Afrike do domovine. Pred kapitulaciju Italije 1943., brod je iz Đenove prebačen u kako se smatralo, za njega mnogo sigurniju luku Trst na Jadranu. Tu ga preuzimaju Njemci koji su ga u septembru 1944, u teglju remorkera, pokušali izmjestiti na sigurno jer su saveznički avioni u međuvremenu počeli stalno da bombarduju tršćansku luku. Brod se međutim, nasukao u plićaku jugoistočno od slovenačke luke Koper. Jugoslovenski partizani vidjevši tako veliki brod koji je pripadao neprijatelju, pozvali su svoje saveznike Britance i nasukani „Rex“ 8.septembra 1944. napada eskadrila od šest britanskih aviona tipa „bristol bofajter“. U ogromni nepokretni brod oni su „sasuli“ čak 123 nevođene rakete pa je na „Rexu“ izbio veliki požar. Vatra je razarala nekadašnji italijanski pomorski ponos puna četiri dana, nakon čega se „kumče“ crnogorske princeze Jelene, nagnulo na lijevi bok i prevrnulo. Jedan od najljepših brodova svih vremena tužno je skončao u plićaku pred istarskom obalom, a narednih desetak godina „Rex“ je postao „najveći slovenački rudnik željeza“ jer ga je Pomorski sud u Splitu 5.juna 1946, formalno proglasio za ratni plijen Jugoslavije i odredio da se njegova olupina preda splitskom „Brodospasu“. Radovi na postepenom komadanju „Rexa“ počeli su 1947. i trajali do 1958. kada su iz mora između Kopra i Izole podignuti posljednji komadi od preko 11 hiljada tona sakupljenog metala. Jedan od najpoznatijih brodova u istoriji svjetskog pomorstva, nekadašnje „kumče“ bivše crnogorske princeze i druge po redu italijanske kraljice Jelene Petrović-Savojske, nestalo je u pećima željezara socijalističke Jugoslavije.
Za Italijane inače, fascinatna priča o „Rexu“ neizostavan je dio novijeg nacionalnog nasljeđa jer se taj brod neizbrisivo uvrstio kako u istoriju, tako i u kulturu te zemlje. Svojevrstan omaž „Rexu“ u jednom od najpoznatijih svoijih filmova, legendardnom „Amarcord-u“, dao je čuveni Federiko Felini, a italijanska pivara „Peroni“, u čast tog broda i njegovih dostignuća, već decenijama proizvodi posebno pivo pod brendom „Nastro Azzuro“ (Plava vrpca).
Na fotografijama našeg saradnika Zorana Nikolića možete vidjeti djelimično zaleđeno more u zalivu Boke Kotorske.
Fotografije su snimljene jutros u kotorskoj opštini, Prčanj u dijelu prema Markovom rtu.
Ovoj pojavi doprinijela je noćna temperatura ispod nule ali i koncentracija slatke vode koja se kao lakša od slane nalazi pri površini, kao i činjenica da u zalivu, pored rijeka koje uviru, postoje i brojni slatkovodni izvori, te tiho vrijeme bez vjetra.
U akciji Radio Tivta i Sekcije sportskih novinara Tivta, koja je organizovana po 21. put po redu, „Biramo najbolje sportiste i sportske klubove u Tivtu“ danas su u multmedijalnoj sali opštine dodjeljene nagrade najboljim sportistima za 2016. godinu.
Za najboljeg sportistu Tivta u 2016. godini proglašen je boćar Miroslav Petković, a za najbolji sportski klub Džudo klub „Tivat“.
Pored Miroslava Petkovića na listi deset najboljih sportista su dizačica tegova Amela Feković, rukometaš Duško Račeta, kjokušinkaj karatista Dejan Daković, jedriličar Igor Les, sportski ribolovac Martina Dujmušić, kuglašica Mirjana Ardelić, košarkaš Radomir Marojević, streličar Milan Borović i džudistkinja Milana Stevanović.
Dodjela nagrada najboljim sportistima Tivta za 2016. godinu – foto Radio Tivat
Specijalna priznanja uručena su Jedriličarskom klubu „Delfin“, Stonoteniskom klubu Tivat, Rukometnom klubu „Partizan 1949“, SRD „Pagar“, Ragbi klubu „Arsenal“ i Golf klubu „Knjaginja Milica“ iz Tivta, a posebna priznanja bodibilderu Stefanu Šekularcu, automobilisti Tripu Pinjatiću, rukometašici Kristini Duši, šahistima Stefanu i Teodori Mandić, selektoru boćarske reprezentacije i treneru rukometaša „Partizana“, Dejanu Stjepčeviću, atletičarki Mari Jablan, fudbaleru Rajku Đorđeviću i golferu Mateju Staniću.
Najbolji sportisti Tivta 2016.- foto Radio Tivat
„Na Prvenstvo Evrope u Nici prošle godine sam pošao sa željom da ostvarim dobar rezultat kao što sam to radio i proteklih godina. Ukazala mi se prilika i isplatio se naporan rad moj i selektora Dejana Stjepčevića pa je došlo do velike titule prvaka Evrope. U drugoj disciplini pojedinačno sam bukvalno izgubio u zadnjoj ruci pa postoji žal za drugom zlatnom medaljom. To je veliki uspjeh za mene i za bućarski sport, opštinu Tivat i cijelu državu. Ovo mi je šesto priznanje po redu i zahvaljujem se na laskavim priznanjima. Nadam se da ćemo i sledeće godine u Kazablanci ostvariti dobre rezultate“, istakao Miroslav Petković najbolji sportista Tivta u 2016. godini.
„Bilo je možda i uspješnijih godina, ali 2016. imali smo najviše osvojenih medalja. Istina je da su to mladi takmičari, ali mi imamo i dobre seniorske rezultate. Imamo vicešampiona države u seniorskoj konkurenciji, mlađeg seniora vicešampiona države. To su buduće nade i nadam se jednog dana možda i najbolji sportisti grada. Ponovo se svima zahvaljujem i nadam se da će ovo priznanje doprinijeti da se džudo sport još bolje vrednuje u našoj opštini i da će mladi ljudi koji meni pomažu – Igor, Žarko, Jelena i Danijela nastaviti ovo što sam započeo jer na mladima svijet ostaje“, istakao je Ivica Mančić, trener Džudo kluba „Tivat“, po ocjeni sportskih novinara najboljeg kluba Tivta u prošloj godini, zahvaljujući se Radio Tivtu i Sekciji sportskih novinara.
U Dubrovniku je krajem sedmice predstavljen projekt uvođenja videonadzora na javnim površinama i kamera s brojačima ljudi, a tehnički gradonačelnik Andro Vlahušić tom je prigodom rekao da će se zabraniti organizirani dolasci u grad nakon što se u povijesnoj jezgri izbroji više od osam tisuća posjetitelja.
Kako je istaknuto na konferenciji za novinare, riječ je o završnom dijelu milijun kuna vrijednog projekta koji je počeo 2014., a u sklopu kojeg je postavljeno 116 kamera na 37 mjesta određenih u suradnji s dubrovačko-neretvanskom Policijskom upravom.
Na pet ulaza u povijesnu jezgru postavljeni su brojači ljudi kako bi se poštovale UNESCO-ove smjernice po kojima u njoj u istom trenutku ne bi smjelo biti više od osam tisuća posjetitelja.
Vlahušić je istaknuo kako su kamere već postavljene, sustav će se isprobati od 1. veljače do 1. ožujka, a u 2017. godini glavni će cilj biti prikupiti podatke. Napomenuo je kako je u izradi plan upravljanja povijesnom jezgrom u sklopu kojeg će biti i plan upravljanja pješacima.
“Postoje tri modela, onaj u kojem je u povijesnoj jezgri manje od šest tisuća ljudi, između šest i osam tisuća, te više od osam tisuća ljudi. U prvom modelu bit će slobodan pristup, u drugom ćemo usporavati pristup i preusmjeravati ljude, a s više od osam tisuća ljudi zabranit ćemo organizirane dolaske u grad”, rekao je Vlahušić.
Na mnoga novinarska pitanja kako će takav plan funkcionirati na terenu, Vlahušić nije izravno odgovorio, nego je rekao kako se s mjerodavnim tijelima i ministarstvima rješava zakonodavni okvir te da će obuhvatiti cijela zaštitna zona od Ilijine glavice.
Dubrovnik
Vlahušić: Mijenja se i prometovanje autobusa koji prevoze goste s brodova
Napomenuo je da će se promijeniti i prometovanje autobusa koji prevoze goste s brodova na kružnim putovanjima.
“Na Pilama će biti rezervirano šest mjesta za one koji kupe izlet, a tri mjesta će biti rezervirana za nenajavljene autobuse. Na Pile će se moći doći samo u trenutku kad ima mjesta jer će treći trak u Zagrebačkoj ulici za njih biti zatvoren semaforom”, rekao je Vlahušić i dodao kako će se ta odluka provoditi automatski putem algoritama i signalizacije semaforima, a neće je provoditi komunalni redari.
“Znat ćemo točan broj ljudi i autobusa u svakom trenutku, a kad se prijeđe određena brojka, jednostavno se neće moći izaći iz Luke Gruža”, istaknuo je te dodao kako se i za taksiste pripremaju promjene.
“Kao što će autobuseri imati aplikaciju, tako će se aplikacija napraviti i za taksiste koliko slobodnih mjesta ima. Bit će osigurano 35 mjesta u kontaktnoj zoni, a oni će u realnom mjestu vidjeti koliko ih je zauzeto”, rekao je Vlahušić.
Dubrovnik sa pressa
Inače iz Grada su poručili da kamere neće ugrožavati privatnost jer će pristup slici imati samo policija te kako “i oni koji nadziru kamere imaju kamere koje nadziru njih” kako ne bi bilo zloporabe podataka.
Tipundanske svečnosti u Kotoru počinju 27. januara, kada će tačno u podne Mali admiral Bokeljske mornarice sa lođe katedrale Svetog Tripuna izgovarati Lode – pohvale zaštiniku grada Svetom Tripunu, koji se slavi 3. februara.
Tradicionalno Bokeljska mornarica na dan Karika (13. januar) izabrala je Malog admirala. Ove godine to je Antonio Ljuba Grandis iz Tivta.
Porijeklo naziva Lode proizilazi iz latinskog laudes ili acclamationes, što u prijevodu znači pohvale i predstavlja dio brevijara, molitvenika koji se moli u zoru. Osim toga laudes – pohvale mogu biti i niz poklika (acclamationes) u čast Bogu, Bogorodici, svecima mučenicima, zaštitnicima gradova, crkvenim i političkim dostojanstvenicima.
U srednjovjekovnim gradovima istočno-jadranske obale ostali su sačuvani tekstovi Loda (pohvala) svecima zaštitnicima u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru. Danas se izgovaraju samo u Kotoru uoči blagdana Svetog Tripuna.
Ova molitva potječe od onih poklika kojima je narod klicao rimskim i bizantskim carevima osobito na istoku, kada bi se njihova slika po gradu nosila ili u samoj crkvi izlagala. Kada je papa Leon III. u Rimu u bazilici sv. Petra, koju je sagradio rimski car Konstantin I. Veliki i u njoj, prema tradiciji, ugradio dvanaest stupova Solomonovog hrama, na Božić 800. godine za cara Zapadnog rimskog carstva okrunio franačkog cara Karla Velikog Rimljani su počeli klicati caru pohvalama (laudes). Papa Leon III. (795.-816.) dao je izbrisati ime bizantskog cara iz liturgijskih molitava jer je bizantski prijestol, oslijepivši i ubivši svoga sina Konstantina VI., u istoj onoj grimiznoj dvorani gdje ga je prije 27 godina rodila, zauzela carica Irena. To je bilo nešto novo i nepojmljivo u rimskom pravu da žena bude nosilac rimskog carskog prijestolja, iako se Irena nikad nije zvala βασίλισσα (basilisa, carica) nego βασιλεύς (basileus, car), i Rim je time smatrao da je Bizantsko carstvo prestalo postojati. Sigurno je da su Lode (laudes) u Kotoru bile za vrijeme bizantske vladavine, jer tako je bilo i u ostalim gradovima istočno-jadranske obale. Postojale su i za vrijeme srpske vladavine i vladavine ugarsko-hrvatskih kraljeva. One se spominju i za vrijeme mletačke vladavine, pa tako u kotorskom statutu (Statuta et leges civitatis Cathari, str. 337, čitamo da je 25. srpnja 1420. godine, pošto su bile izvješene mletačke zastave na gradskom trgu (platea civitatis) i gradskoj tvrđavi (et in castro civitatis) nakon svečane procesije i Mise u katedrali bile izrečene pohvale (facta laude)). Ovu vijest donosi i Flaminio Cornelije u svom poznatom djelu Catharus Dalamtiae civitas, str. 86.
Kotor – U duhu suživota, tolerancije, poštovanja različitosti – Lode i Sveti Sava
Pohvale su se u Kotoru, u novije vrijeme, izgovarale prema tekstu kojega je obnovio biskup Marin II. Drago u drugoj polovici XVII. stoljeća. Isti je napisao i pohvale prema starom predlošku (ad veterum exemplar ipse composuit) koje su se izgovarale na Bogojavljenje (Illiricum sacrum, tom. VI., str. 509). Današnji tekst Pohvala potječe iz 1800. godine. Do godine 1871. izgovarale su se na talijanskom jeziku, od tada se Lode izgovaraju na hrvatskom jeziku. Njih je 1848. godine s talijanskog preveo don Mihovil Florio, svećenik s Prčanja.
Godine 1628. dok se dizala zastava na stupu pred sv. Tripunom admiral je klicao: Živio Papa, živio car, živio dužd! Spominjanje cara odnosilo se na rimskog cara što se vidi iz Loda koje je sastavio biskup Marin II. Drago, a čiji drugi zaziv glasi: Augustissimum Romanorum electum imperatorem Leopoldum caelestis imperator Domine virtutum omnium incrementis munire dignare (uzvišenog rimskog izabranog cara Leopolda, nebeski Gospodine care udostoj se svim vrlinama ojačati i zaštititi). Stoga je sasvim sigurno da se tu ne radi o srpskom caru ili sjećanju na srpskoga cara kako su to neki u historiografiji pokušali tumačiti (G. Stanojević). Sigurno je da se srpski car kada je Kotor pripadao Srpskome carstvu u molitvama kotorske Crkve spominjao, ali poslije toga ne više. U ostalom, 1628. godine više i nema Srpskog carstva, Srbija je pod Turcima (1459.-1808. i 1813.-1815.), te za njega nije bilo moguće ni moliti, jer se u Lodama molilo za žive pape, biskupe, careve i duždeve. Osim toga, ta molitva za cara Svetog rimskoga carstva, koje je na neki način trajalo 1000 godina, osobito od XVI. stoljeća bila je na području cijele katoličke Crkve do 1806. godine.
Katedrala Svetog Tripuna – foto Boka News
U Zadru se sačuvao spomen na Pohvale iz 1105. godine (Smičiklas, Codex dipl. II., str 392-393). Lode su se u Kotoru za Tripundan u starije vrijeme održavale pred katedralom i pred kolegijalnom crkvom sv. Marije od Rijeke. U Dubrovniku su se zvale Laus i na neki način sačuvale su se do danas a izgovarao ih je veliki admiral u zoru uoči blagdana sv. Vlaha dok se na Orlandovom stupu izvijala državna zastava. U tom Lausu spominjali su se svi zaštitnici gradova s kojima je Dubrovnik imao dobre trgovačke odnose, pa se tako zazivao i sv. Tripun. Urban Rafaeli, kotorski kroničar i povjesničar, bilježi da je 27. siječnja Lode izgovarao dječak naročito obučen (bokeljska nošnja), pohvale svecu i pohvale duždu uz zvuk zuffoline (pištaljke), a ljudi u narodnoj nošnji pod oružjem obilazili su tri put oko jedne i druge zastave na stupovima.
Lode
U Kotoru Lode izgovara mali admiral od XVI. stoljeća kada je Mornarica preuzela Vanjsku proslavu Svetog Tripuna, te se izgovaraju prije izvijanja gradske zastave. I ove svečanosti Kotor povezuju s gradovima istočno-jadranske obale istim kulturnim, civilizacijskim i vjerskim miljeom, koji odražava utjecaje Istoka i Zapada, povezujući tako istočno-jadransku obalu s cjelokupnim Mediteranom i Europom.
