Glavni odbor SNP-a na današnjoj sjednici afirmisao je predlog Opštinskog odbora u Kotoru o načinu formiranja nove lokalne vlasti i pozvao sve opozicione subjekte u tom gradu da u roku od sedam dana daju pisani odgovor na ta rješenja.
Istakli su da nema ponavljanja lokalnih izbora u tom gradu, da se mora formirati nova vlast i insistiraju na profesionalizaciji i depolitizaciji u lokalnoj samoupravi.
Polazeći od činjenice da je potrebno preduzeti korake za što brže formiranje nove vlasti i uzimajući u obzir sve do sada iznijete predloge i modele, predlažemo vam model kojim će taj cilj u najkraćem mogućem roku biti ostvaren, a to je da manjinski podržite SNP prilikom formiranja vlasti u Kotoru, čime bi ravlašćivanje DPS-a bilo odmah realizovano – naveo je predsejdnik kotorskog SNP-a Branko Ivanović sredinom decembra, ujedno zatraživši da ostatak opozicije pruži podršku izboru kandidata SNP-a na funkciju predsjednika opštine i Skupštine.
Ostale opozicione partije, koje sa tri odbornika SNP-a imaju većinu u kotorskom parlamentu, tada su odbacile ovaj prijedlog, smatrajući da se dogovor mora postići bez uslovljavanja i na osnovu izbornog rezultata.
U Boku Kotorsku ove će godine uploviti 529 manjih i većih brodova na kružnim putovanjima sa kojima će doputovati više od 600 hiljada turista – pokazuju podaci preduzeća „Luka Kotor“ A.D. koje upravlja najprometnijom crnogorskom pomorskom lukom podno zidina Starog grada.
Iako će vjetovatno i on tokom godine dodatno porasti, broj od 529 trenutno fiksno potvrđenih uplovljavanja kruzera u Kotor ove godine, za 8,2 odsto je veći od prošlogodišnjih i do sada rekordnih ukupno 488 uplovljavanja. To će dodatno afirmisati poziciju Kotora i Boke kao jedne od za kruzing industriju, najpoželjnijih destinacija u ovom dijelu svijeta. Kotor je inače, trenutno treća kruzing-luka na Jadranu nakon Venecije i Dubrovnika, a peta u Mediteranu.
Glavna nautička sezona u Boki ove će godine početi ranije neko ikada jer se već dolazak belgijskog 110 metara dugog kruzera „La Belle del Adriatique“ od 2.995 tona koji stiže 28.januara, može smatrati njenim spravim startom, iako su je u međuvremenu tokom decembra i januara „povezali“ uobičajeni dolaski mini-kruzera „Athena“ i „Artemis“ američke kompanije Grand Circle Cruises. Inače, do ktraja januara u Kotor će uploviti ukupno 7 kruzera, u februaru će ih doći 10, martu 17, aprilu 30…
Dolaziće i ove godine-Vision of the seas u Boki
Špic sezone počinje u maju kada će uploviti 64 kruzera, u junu ih stiže 56, a tokom jula, avgusta i septembra mjesečno će dolaziti po 77 brodova. Biće i dana kada će se na vezu na gradskoj rivi odnosno na tri pozicije za sidrenje u zalivu, istovremeno naći i po pet brodova. Berićetan učinak biće i u oktobtu kada se očekuje 71 brod, za novembar je planirano uplovljenje 31-nog, a za decembar 12 kruzera.
Rane dolaske u predsezoni karakretisaće četiri uplovljavanja tokom marta kruzera norveške kompanije Viking Cruises. Dvojici blizanaca „Viking Star“ i „Viking Sea“ od po 47.800 tona kojima je Kotor u protekle dvije godine bio prva luka na prvim komercijalnim putovanjima, 30.marta pridružiće se i najnoviji brat – istovjetni 228 metara potpuno novi kruzer „Viking Sky“ koji će u Kotor stići na svom prvom putovanju, nakon što krajem februara, i formalno izađe iz brodogradilišta Finantieri u Ankoni u Italiji gdje je ovaj 300 miliona dolara vrijedan brod koji može ukrcati 930 putnika, i napravljen.
Čast da im bude među prvim lukama koje će posjetiti nakon izlaska iz brodogradilišta u kojima su napravljeni, Kotor će ove godine imati u više navrata- svoje najnovije brodove sa kojima se bore za naklonost putnika ovdje će poslati brojne kompanije. Tako će 4.aprila u Kotor na svom putovanju iz brodogradilišta u Monfalkoneu kod Trsta do Ćivitavekje, u Kotor uploviti potpuno novi megakruzer „Majestic Princess“. Golijat od 143.700 tona dugačak je čak 330 metara i na svojih 19 paluba moće ukrcati 3.560 putnika i 1.346 članova posade. Ovaj brod američka kompanija Princess Cruises namjenski je izgradila kao prvo svoje plovilo specijalizovano za narastajuće, kinesko tržište gdje će „Majestic Princess“ ubuduće biti stacionirana nakon što ovu ljetnju sezonu odradi na Mediteranu. Taj brod će nekoliko puta tokom ljeta uploviti u Kotor, a više puta dolaziće njegiov dvije goidine stariji blizanac „Royal Princess“. Potpuno novi i ultraluskuzni kruzer „Silver Muse“ od 40.700 tona, ponos kompanije Silversea Cruises preoznate po izuzetno visokom nivou luksuza i kvaliteta usluge, u Kotor stiže 23.maja. Mjesec dana kasnije u Boku će uploviti novi i ništa manje luksuzni kruzer „Seabourn Encore“ od 47.400 tona, dugačak 208 metara, novi „admiralski brod“ američke kompanije Serabourn Cruises.
Royal Clipper u Boki
Skoro sve kompanije koje „nešto znače“ u svjetskoj kruzing industriji (osim Disney Cruises-a na čijem dovođenju rade naši pomorski agenti) i ovo će godine biti prisutne u Boki Kotorskoj – Holand America Line dolaziće sa svojim najvećim kruzerom, prošle godine napravljenim „Koningsdamom“ od 99.500 tona, dugim 297 metara, te nešto manjim blizancima „Westerdam“ i „Eurodam“ (82.350 tona), čuveni britanski Cunard dovodiće jednu od svoje tri „kraljice“ – 294 metra dugačku „Queen Victoria“, njemački TUI Cruises dovodiće svoj „Mein Schiff 2“ od 77.000 tona, britanski P&O Cruises biće prisutan sa 260-metarskom „Orianom“. Druga najveća svjetska kruzing kompanija, američki Royal Caribbean redovno će dovoditi svoje kruzere „Brilliance of the Seas“ od 292 metra dužine i 90.100 tona, te nešto manje blizance „Vision of the Seas“ i „Rhapsody of the Seas“, Norvegian Cruise Line stiže sa 294 metarskim „Norwegian Starom“ i 268 metara dugim „Norwegian Spiritom“, italijanski Mediterran Shipping dovodiće dva veća blizanca „MSC Musica“ i „MSC Poesia“ od po 92.500 tona i nešto manju „MSC Sinfoniu“, grčko-američki Celebrity Cruises zastupaće 294 metra dugi kruzer „Celebrity Constallation“ od 91.000 tona, a britanski Thomson Cruises manji brodovi „Thomson Dream“ i „Thomson Spirit“. Dolaziće i brodovi njemačke kompanije AIDA, te niza manjih kompanija koje su redovni klijenti Luke Kotor. Italijanski operator Costa Crociere koji je lani najavio da će 2017. iz komercijalnih razloga prekinuti dolaske u Kotor, nije se povukao pa će tako na jesen u luku podno zidina Starog grada u pet navrata uplovljavati njihovi kruzeri, 220-metarska „Costa Luminosa“ i 294-metarska „Costa neoClassica“.
Što se dolazaka velikih brodova tičle, sezona se završava tek 27.novembra za kada je zakazano uplovljavanje posjednjeg ovogodišnjeg većeg kruzera, „Pacific Princess“ od 30.300 tona.
Među brodovima što će ove sezone dolaziti u Boku su i neke od legendi svjetskog pomorstva, plovila koja su ostavila neizbrisiv trag u istoriji ili u srcima ljubitelja koji uživaju u ljepoti njihovih klasičnih linija. Tako će žitelji Boke i turisti i ovog ljeta moći da se dive legendarnom jedrenjaku oldajmeru „Sea Cloud“ iz 1931. godine, največem svjetskom modernom jedrenjaku „Royal Clipper“ ili bivšem švedskom transatlantiku „Stockholm“ iz 1948. a koji sada plovi pod imenom „Astoria“.
Mediteranska prehrana dugo je smatrana primjerom snažnog kulinarskog naslijeđa koje promovira zdravu prehranu, snažne obiteljske odnose i dinamične ruralne zajednice. Prije šest godina dodana je i na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine.
Međutim, prema knjizi koju su zajednički objavili Međunarodni centar za napredne mediteranske agronomske studije (CIHEAM) i FAO, trostruko je potkopana zlouporabom prirodnih resursa, otpadom od hrane i sporog isluživanja tradicionalnih znanja.
Knjiga Mediterra 2016 – Zero Waste in the Mediterranean: Natural Resources, Food and Knowledge ističe klimatske promjene, ekonomske krize i promjenjivu društvenu demografiju kao daljnje čimbenike erozije prehrane u regiji. Gubitak tla i degradacija, uz rastuću razinu urbanizacije i eroziju tla također su dodatak pritisku. Prema nekim procjenama, ukoliko se trenutna stopa degradacije tla nastavi sljedećih četiri godine, 8,3 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta će se izgubiti, u usporedbi s podacima iz 1960. godine, pišu autori.
U međuvremenu, poljoprivredna zajednica se također suočava s privlačenjem mladih svježih talenata, čak i u zemljama kao što su regija Magreba i Sjeverna Afrika koje imaju najveće stope nezaposlenosti mladih osoba na svijetu. Taj odljev mozgova doprinosi nestanku tradicionalnih poljoprivrednih praksi.
Autori pozivaju na promjenu prema održivim poljoprivrednim praksama kako bi se zaustavili negativni trendovi. Kažu da se poljoprivredne tradicije moraju modernizirati i ojačati u cilju održavanja na životu, te ih treba transformirati u „strojeve za održivi razvoj i poboljšanu prehranu.“
Mediteranska prehrana
„Neophodno je razviti pluralistički, participativni, odozdo-prema-gore, decentralizirani, savjetodavni sustav koji je orijentiran na tržište i na čelu s poljoprivrednicima. Višestruke prijetnje i rizici za nesigurnost hrane i pothranjenost u regiji poziva na jačanje regionalne suradnje i poljoprivredne i prehrambene diplomacije. Zemlje moraju razviti i implementirati sveobuhvatne i savjetodavne programe sigurnosti hrane te moraju staviti hranu i sigurnost prehrane na prvo mjesto svojih politika.“
Ovo nije prvi put da istraživači podvlače pažnju na krhkost mediteranske prehrane, zajedno s ekonomskom krizom koja ima utjecaj koji se još uvijek osjeća diljem mediteranskog bazena. U 2012. godini grupa talijanskih istraživača s Sveučilišta Campobosso je analizirala prehranu 13.000 osoba koje žive u regiji Molise te su pronašli da oni s najnižim dohotkom najmanje slijede tradicionalnu mediteransku prehranu.
Euromonitorovi podaci pokazuju da je konzumacija svježeg povrća, mahunarki i maslinovog ulja pala za 3 posto, 6 posto i 13 posto odnosno između 2006. i 2011. godine, dok je prodaja gotovih jela porasla za 14 posto, a burger brze hrane za 65 posto.
Proteini iz mora – Kako morsko ribarstvo utiče na globalnu sigurnost hrane do 2050. godine”, naziv je studije WWF-a (World Wide Fund for Nature) kojoj su autori naučnici sa Sveučilišta u Kielu u Njemačkoj i u kojoj je analizirano koliko se ribe može održivo uzeti iz mora do 2050. godine.
Studija je pokazala da veći dio ribe koju ulove ribari siromašnih zemalja, uglavnom s južne hemisfere, odlazi na trpeze bogatih sjevernjačkih zemalja.
Rezultat je loša raspodjela: oni prvi jedu premalo ribe, odnosno unose u organizam premalo “morskih” proteina, dok ih ovi drugi unose previše, odnosno jedu ribe više nego što kao dovoljno preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija – redovno konzumiranje jedne do dviju porcija od po 150 grama ribe tjedno, što čini 11,7 kilograma po glavi godišnje.
No ta se smjernica može odnositi na afričke i južnoameričke zemlje koje konzumiraju znatno manje ribe od preporuke WHO-a, dok je europski prosjek prešao 25 kilograma konzumirane ribe po glavi godišnje (globalni je nešto više od 20 kilograma).
Globalna važnost
Hrvatska podizanju prosjeka nipošto nije pomogla, naprotiv: iako ne spadamo u siromašne zemlje koje sebe zakidaju ribom kako bi je više izvezli, ribe jedemo manje nego najsiromašniji; po godišnjoj konzumaciji na začelju smo mediteranskih zemalja i ispod preporuka SZO-a. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosjek po članu kućanstva za 2014. godinu je 6,1 kg morske i slatkovodne ribe, 0,7 kg plodova mora te 0,8 kilograma konzervirane i prerađene ribe.
Riba ima iznimno važnu ulogu u globalnom osiguravanju hrane: za više od tri milijarde ljudi osigurava najmanje 20 posto životinjskih proteina, no ona je prije svega važan izvor masnih kiselina i mikronutrijenata. Riba trenutno osigurava 17 posto proteina za globalnu populaciju, a očekuje se da će taj postotak rasti.
No prelov ribe na mnogim lokacijama, ilegalni ribolov, onečišćenje mora, uništavanje staništa i klimatske promjene vode ka situaciji u kojoj bi se ribarska industrija mogla naći u ozbiljnim problemima, odnosno propasti kao velika i značajna gospodarska grana i time u još dublje siromaštvo gurnuti milijune ljudi koji žive od ribolovne industrije.
Studija, međutim, sugerira, odgovarajući na pitanje iz njezina naslova, da bi 2050. mogli loviti značajno više ribe od sadašnjih stotinjak milijuna tona godišnje – čak 137 milijuna tona – ako se način upravljanja ribolovom, najkraće rečeno, značajno poboljša.
A kako je cilj Ujedinjenih naroda iskorijeniti glad u svijetu do 2030. godine, WWF poziva donosioce odluka da u prioritete uvrste i poboljšano upravljanje ribarstvom kako bi se morski resursi osigurali i budućim generacijama.
Jadran je prelovljen
Studija je provedena u okviru WWF-ova projekta “Fish Forward”, kojemu je cilj podizanje svijesti u 11 zemalja Europske unije, uključujući Hrvatsku, o ekološkoj, socijalnoj i ekonomskoj održivosti proizvoda iz ribarstva.
Hrvatska i Jadran unutar studije razmatrani su samo u okviru mediteranske cjeline, no činjenica je, kaže Daniel Kanski, stručni suradnik za ribarstvo u WWF Adria, da je Jadran prelovljen – osim kad su u pitanju sitna plava riba i tuna – te da se više ribe uzgaja nego što je uhvaćeno ribe koja nije plava ili tuna.
Kanski napominje da je prošle godine u svijetu izjednačena količina ribe iz uzgoja i ulovljene, no kaže da WWF-u nije cilj sugerirati kupnju ribe iz uzgoja umjesto divlje:
– WWF želi zaštititi prirodu, ali i ljude koji žive od ribe. Uostalom, i u akvakulturi ima puno posla na dostizanju održivosti, s obzirom na to da se za jedan kilogram tune, na primjer, potroši 12 do 15 kilograma sitne plave kao riblje hrane (brašna), što se ne može smatrati dobrom raspodjelom resursa niti je održivo na dugi rok.
WWF-ova studija, kaže na koncu Kanski, ne nudi konkretna rješenja, samo upozorava da je stanje globalnih zaliha ribe razlog za zabrinutost te da će morskih resursa nestati ako se ne promijeni način na koji ih koristimo.
U Crnoj Gori danas će biti promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalima, krajem dana očekuje se jače naoblačenje, a tokom noći ponegdje su moguće slabe padavine.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, vjetar će biti slab do umjeren, na primorju pojačan, istočni i sjeveroistočni.
Dnevna temperatura vazduha od minus pet do deset stepeni.
Prognoza za ponedeljak:
Oblačno sa kišom, a u jutarnjim i prijepodnevnim satima je moguća i susnježica ili snijeg. Vjetar povremeno umjeren do pojačan, istočni i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura vazduha oko 1, najviša dnevna 4 stepena.
Oprezno vozite – Šleper blokirao saobraćaj u Igalu
Saobraćaj u Igalu je dva sata bio je u prekidu jer je šleper novopazarskih tablica, zbog velikog leda, proklizao i blokirao put kod Instituta Simo Milošević. Incident koji se se dogodio u 6.30 sati, stvorio je veliku kolonu.
U Crnoj Gori danas se saobraća po mokrim i klizavim putevima, a na sjeveru države ima snijega, saopštili su iz Auto moto saveza, i upozorili na poledicu u višim planinskim predjelima.
Oni su kazali da su mogući odroni na dionicama kroz usjeke i apelovali na vozače da na put ne kreću bez odgovarajuće zimske opreme, koja je i zakonski obavezna za sve kategorije vozila.
Kamionima sa prikolicom i šleperima zbog snijega nije dozvoljeno kretanje na dionicama Vilusi – Vraćenovići i Virpazar – Petrovac preko Paštrovačke gore i Jasenovo polje – Šavnik.
Za vrijeme sniježnih padavina zabranjen je saobraćaj za kamione sa prikolicom i šlepere na dionicama preko planinskih prevoja, u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
Svi prilazni putevi prema zimskim turističkim centrima su prohodni.
Narednih dana na dionicama gdje se radi neće biti obustava saobraćaja.
Na magistralnom putu M2-3 Cetinje – Budva, dionica Brajići – Lapčići i Ugnji – treća traka Obzovica, saobraća se jednom trakom naizmjenično zbog radova na putu, uz semaforsku signalizaciju.
Na regionalnom putu R-1, dionica Cetinje – Njeguši, zbog minerskih radova, promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni.
Zbog rekonstrukcije magistralnog puta M-2.3, dionica Podgorica – Cetinje, lokalitet tunel Mekavac, promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni.
U hercegnovskom zaleđu juče je kod sela Kameno drugu godinu za redom, organizovana je promocija trail trčanja (trčanja stazama), jednog od segmenata mountain running-a (planinskog trčanja).
Izrazito loše vrijeme do pred sam start, uslovilo je da se ovog puta okupe prvenstveno pasionirani ljubitelji ovog sporta. Osim domaćih učesnika, zacrtanu rutu su zajedno prelazili učesnici iz Hrvatske (Konavle), Rusije i Ukrajine.
I pored prethodne obilne kiše, novonapadalog snijega i niskih oblaka, sve je proteklo u najboljem redu i po planu. Kako prolazak zacrtane staze nije imao takmičarski karakter, učesnici su na svakom od vrhova-vidikovaca, poslušali kratke informacije o istoriji lokaliteta na kojima su se nalazili, a koje su im predstavili Saša Kulinović (NVO Orjen Outdoor), odnosno Željko Starčević (Agencije za razvoj i zaštitu Orjena).
Pređena je staza od 7 km, uz svraćanje na Šilobod-utvrđeni vrh iz doba SFRJ, Đevojačke grede-arheološki lokalitet ilirskog razdoblja, Tajno brdo-austrougarsko utvrđenje, Gručalicu-vrh sa položajima JNA, Kotobiljski izvor i izvor Zelenac i na kraju Čakotin-utvrđeni vrh iz rimskog razdoblja.
Organizatori su bili NVO Orjen Outdoor, Alpinistički klub Niskogorci, odnosno kafe bar Karakas, koji je u svojstvu domaćina obezbijedio za sve učesnike prigodno posluženje.
Događaj je realizovan u okviru zajedničkog kalendara „Zimski gušti na Orjenu“, čiji je koordinator Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, a odvija se uz podršku Opštine Herceg Novi i Turističke organizacije Herceg Novi.
Odbornici SO Herceg Novi odlučivaće o skraćenju mandata lokalnom parlamentu na sjednci koja bi trebalo da bude zakazana 27. januara.
12 od 34 odbornika 12. januara predalo je inicijativu o skraćenju mandata ovom skupštinskom sazivu.
“Predsjednik saziva Skupštinu, po sopstvenoj inicijativi, na zahtjev predsjednika Opštine, jedne trećine odbornika i po inicijativi građana, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, odnosno inicijative”, pojašnjava dr pravnih nauka Đorđije Blažić.
Ako Skupštinu, iz nekog razloga, ne sazove predsjednik skupštine u roku od 15 dana, dr Blažević navodi da “onda skupštinu saziva podnosilac zahtjeva, odnosno inicijative. U tom slučaju skupštinom predsjedava odbornik kojeg odredi podnosilac zahtjeva, odnosno inicijative”.
Prema do sada javno iznesenim stavovima, od 34 odbornika u SO Herceg Novi , 17 (IZBOR, SNP, SDP, NOVA , Novska lista i četiri nezavisna odbornika) bi trebalo da glasa za skraćenje mandata sadašnjem sazivu,četiri odbornika Građanskog saziva su saopštli da neće glasati za takvu odluku, a DPS se još nije izjasnio. U slučaju da podjednak broj odbornika bude ZA i PROTIV, Dr Blažević ističe da u “ takvoj situaciji nema odluke o raspuštanju Skupštine tj.skraćenju mandata” .
Predsjednik SO Herceg Novi Andrija Radman je novinarima kazao da će za utorak zakazati skupštinski kolegijum oko dogovora o nastavku započete 24. redovne sjednice, i “kako bi se dogovorili o terminu vanredne sjednice na kojoj će se odbornici izjasniti o inicijativi Građanske liste Izbor o skraćenju mandata”.
U vihoru Prvoga svjetskog rata, na dan 21.studenoga 1916. godine, od posljedica upale pluća, bolesti koja i danas, nakon 100 godina, nije baš bezazlena, umire austrijski car i ugarsko-hrvatski te češki kralj, Franjo Josip I. Umire u bečkom dvorcu Schönbrunnu,u sobi koja se nalazila uz onu u kojoj se 18. kolovoza 1830. godine rodio. Ima u tome neke simbolike. Blizina mjesta rođenja s mjestom smrti i u ovom slučaju podsjeća nas na prolaznost ljudskoga života, sjećanje je to na blizinu kolijevke i groba. Život nam se čini kao prijelaz iz jedne u drugu sobu. Za njega je taj prelazak trajao 86 godina.
„Dosta je vladao, al’ dosta i podnio. Nije bilo vladara koji je pretrpio toliko brige i kušnja, koliko On. Bilo kao vladar, bilo kao otac, muž, brat, stric! Zločinačka ruka posizala je za životom Njegovim i Njegovih najmilijih. Pri svemu tome nalazio je najveću utjehu razabranjem u vjeri, u Bogu pa je – odan potpuno volji Božjoj – sve podnio sa strpljivošću – i poniznošću, koje i najmanjeg patnika čini velikim.“ (List Dubrovačke biskupije, Službeno glasilo i za biskupije Kotorsku i Hvarsku, br. 11, Dubrovnik, 30. 11. 1916., godina XVI, str. 134.) Njegovo je vrijeme bilo zlatno doba Habsburške monarhije, za njega osobno među najtežim u životu njezinih monarha. Nije doživio kraj Prvoga svjetskoga rata te pogube ljudske naravi (Držić), a bio je njegovim protagonistom. Protagonist koji rat nije želio, a svi drugi oko njega željeli su ga više nego on. Potpisujući objavu rata 28. srpnja 1914. godine, zapisao je: „Ja sam učinio sve najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo.“ Iskustvo rata u prvim linijama bojišnice, uz feldmaršala Josipa Radetzkog na fronti pokraj Santa Lucije (Verona) protiv pobunjenih Talijana iskusio je još kao mladić od 17 godina, samo nekoliko mjeseci prije nego što je postao car. Znajući za njegove posljedice, napisao je: „A sada je sve gotovo.“ Dogodio se raspad i propast carstva i kraljevstva, čija se veličina krila u akronimu: Austria Europae imago, Onus unio – Austrija je slika pokušaja ujedinjenja Europe. Taj pokušaj, ne bez napora, traje još i danas.
Nakon 1815. godine austrijski carevi nose i titulu „Gospodar Kotora“. Grada koji je bio više od 100 godina u sastavu velikog carstva od 55 milijuna ljudi. Vladari toga carstva i kraljevstva ponekad su se krunili s četiri krune: austrijskom, mađarskom, češkom i onom Svetoga Rimskoga Carstva.
Nakon poraza Napoleona, Bečkim kongresom 1814. – 1815. u Europi se određuju nove granice država. Protagonisti kongresa su pet priznatih velikih sila: Francuska, Engleska, Pruska, Rusija i Austrija. Rusija se odrekla protektorata nad Crnom Gorom i Bokom. Srbi u Beču uzalud borave od 15. prosinca 1814. do 1. lipnja 1815. godine. Ruski car nije ih htio ni saslušati. On je smatrao da je turski sultan legitimni vladar Srbije.
Mirom u Campoformiju 17. listopada 1797. godine Boka ulazi u sastav Austrije i u njoj ostaje do Požunskog (Bratislava) mira 25. prosinca 1805. godine. Nakon 1805. godine nastupa vrijeme neizvjesnosti i nesigurnosti u Boki. U kratkom razdoblju od devet godina smjenjuju se mnoge vlasti. Austrijski general Milutinović 1814. godine dolazi u Boku i tako započinje druga austrijska vladavina koja traje do 1918. godine. Od revolucionarne 1848. godine pa do 21. studenoga 1916. godine Bokom vlada car, kralj i gospodar Kotora Franjo Josip I. „Potoci suza i krvi Evropom su tekli, kad si mlađahan prijestolje zasio; potoci krvi i danas Evropom teku kada trudan u grob silaziš. Ali znaj, da sa tvoje uspomene niko neće izbrisati najmilijeg ti naslova miroljubiva vladara.“ (don Niko Luković, Govor u slavu Cara i Kralja Franja Josipa I., Kotor 1916., str. 7.). Prva i druga austrijska, a od 1867. godine austrougarska vladavina, nisu bile okupatorske, kako u historiografiji u negativnoj konotaciji često čitamo i to u najvećoj mjeri od politike ili viška patriotizma ovisnih povjesničara. Pobjednici pišu povijest, a gubitnici je za kaznu čitaju. Damnatio memoriae – brisanje sjećanja – još od antičkih vremena do danas nailazi na društvenu primjenu. Prva i druga austrijska, odnosno austrougarska vladavina Bokom plod su dogovora i pravnog ugovora velikih sila. Domicilno stanovništvo nije pružalo nikakav otpor, već naglašenu dobrodošlicu. Istina, pravoslavno stanovništvo u Boki više je bilo naklonjeno Rusiji, ali ona nije njima jer je štitila svoje interese. Katolici i pravoslavni u Boki tražili su zaštitnika od još prijeteće Turske, koja sve više postaje bolesnik na Bosporu.
Vraćajući se u povijest stoljećima unatrag, odrednica okupator mogla bi biti primjerenija za jednu drugu vladavinu. Nemanjin sin, Sava, u biografiji svoga oca zauzimanje primorskih gradova Svača, Ulcinja, Bara, Budve itd. Definira kao osvajanje (okupacija). Drugi njegov sin, Stefan, piše: „Izmenio slavu njihovu u obraz zapustenija“ (Sima Ćirković, Crna Gora u doba Nemanjića, u: Istorija Crne Gore 2, Tom 1, Titograd, 1970., str. 3.). Kotor, vidjevši sudbinu prethodnih gradova, ponaša se diplomatski, nije pružao otpor, već se predao. Posljedica okupacije Nemanjića bila je zlatno doba u njegovoj povijesti. Ni vladavina Mletačke Republike nije bila okupacija, već je Kotor biblijskih sedam puta tražio njezinu zaštitu.
Jahta Miramar
A sada pogledajmo kakvo je raspoloženje bilo u Boki pred carev prvi dolazak u Dalmaciju 1875. godine i za vrijeme posjeta Boki kotorskoj.
Kotorski biskup Juraj Markić1872.
Kada je 2. prosinca 1873. godine car proslavljao 25. godišnjicu vladavine, ondašnji kotorski biskup Juraj Markić (1870. – 1879.) napisao je, uz ostalo, u poslanici vjernicima sljedeće riječi: „O Bokelji, djeco moja, priključite se proslavi te i ovom prigodom iskažite ljubav, vjernost i poštovanje prema vašem vladaru, jer nikada u tome niste željeli biti drugi u odnosu na ostale podanike njegovog slavnog žezla.“ (La Dalmazia cattolica, N. 48, Zara, 30. studenog 1873., Godina IV, str. 385.) Biskup Markić bio je u prijateljskim odnosima s carem. Kada je vlada u Beču donijela odluku o ukidanju Kotorske biskupije 1872. godine biskup Markić zatražio je audijenciju kod cara, koju je ubrzo i dobio. Izložio je caru vrlo emotivno razloge protiv takve odluke vlade. Car ga je saslušao, ustao i rekao biskupu: „Otiđite, monsinjore, miran na Vaš tron. Dajem Vam riječ da se Kotorska biskupija neće ukinuti dok moja kuća bude vladala.“ Zatim je ispratio biskupa, više nego što to car čini. I u ime kotorske općine 30. travnja 1872. godine caru je bilo upućeno pismo – zamolnica da se izbjegne ukidanje Kotorske biskupije, a potpisali su ga gradonačelnik Špiro Bjeladinović, kao i vijećnici: Luka Peci, Lazar Berber, Enriko Matareli, Tomo Lipovac, dr. Tripo konte Smekja i tajnik Đunio.
Molba je završavala ovim riječima: „Vaše Apostolsko veličanstvo! Potpisana općinska uprava grada Kotora, u ime građana obaju Crkava, grkoistočne i rimsko-katoličke, ponizno se prigiba k nogama Vašega trona i moli Vaše Visočanstvo da u nijednom slučaju ne dozvoli da Kotorska biskupija bude ukinuta.“ (Ibidem) Za vrijeme bolesti biskupa Markića, koja je bila ozbiljna, svaki dan na kotorsko poglavarstvo dolazio je telegrafski upit iz dvorskog ureda u kojem se tražio izvještaj o njegovom zdravlju. Kada je 3. siječnja1879. godine javljena biskupova smrt, u audijenciji kod cara bio je engleski veleposlanik. Car je tada izjavio: „Izgubio sam jednog vrlo vrijednog biskupa.“ Engleski veleposlanik dao je ovu carevu reakciju u javnost pa je poznati dnevni list „Times“ pisao o biskupu Markiću.
U sklopu posjeta pokrajini Dalmaciji, Franjo Josip I. boravio je u Kotoru tri dana od 2. svibnja 1875. godine, a u Boki, uključujući Budvu i Paštroviće, do 9. svibnja.
Car je u Kotor došao iz Dubrovnika jahtom Miramar. Na kotorskoj rivi dočekale su ga kotarske, općinske i vojne vlasti te mnoštvo naroda. Nakon protokolarnih pozdrava i carskog odgovora Franjo Josip 1. uputio se prema palači Gregorina (današnji Pomorski muzej) u kojoj je odsjeo. U palači je primio izaslanike okolnih općina, katoličkog biskupa i pravoslavnog vladiku, kao i predstavnike vojnih vlasti. Odmah nakon toga car se na vlastiti zahtjev pješice uputio do tvrđave svetog Ivana. Poslijepodne u 6 sati upriličeno je posluženje (sobet) za mnogobrojne uzvanike. Na večer, u 8 sati, odbor za doček (općinsko vijeće i mnoštvo naroda) pozvao je cara na gradsku rivu da promatra osvjetljenje gradskih zidina i bliže okolice. Prolazeći ulicama grada, uz pratnju bakljonoša, stanovništvo je uzvikivalo: „Ura!“ i „Živio car Franjo Josip!“ Pri povratku u palaču Gregorina gradska glazba odsvirala je carsku himnu, a car je s prozora pozdravio mnoštvo okupljeno na trgu. Zatim je čitav grad utihnuo i samo su se mogle vidjeti gradske straže na vratima. Za vrijeme boravka cara u gradu vlasnici trgovina samoinicijativno su ih držali zatvorenima.
Kralj Nikola u uniformi-austrijskog-časnika-1912-brod-Gea-u Boki Kotorskoj-foto Povijesni i Pomorski muzej Pula
Na dan 3. svibnja car je primio crnogorskog knjaza Nikolu I., na njegov zahtjev. U pratnji knjaza Nikole, koji se spustio putem Njeguši– Kotor do Crnogorskog pazara, bilo je 12 perjanika koji su pješačili ispred knjaza i šest perjanika otraga na konjima. Uz njega je jahao i pobočnik Savo Petrović, kao i mnogobrojni Crnogorci koji su pješačili, svi u narodnim nošnjama. Knjaz je odsjeo u kući gradonačelnika Špire Bjeladinovića. Nakon sat odmora uputio se u posjet caru s kojim se zadržao u duljem razgovoru. Car je također u kući boravka knjaza uzvratio posjet. Još dok je car Franjo Josip bio u Zadru knjaz je tražio prijem ovim riječima: „Zaštita koju Njegovo Veličanstvo ne prekida da daje crnogorskom narodu nalaže mi dužnost da se udružim sa onima koji se vesele danas dolaskom Vašeg Veličanstva u prijestolnicu Dalmacije. U toj namjeri prije nego što dođem da predam Vašem Veličanstvu moje poštovanje kada dođem u Boku kotorsku delegirao sam senatora St. Radonića koji će biti tumač mojih osjećaja i zahvalnosti kojima sam nadahnut prema Vašem Veličanstvu.“ (Ignjatije Zloković, Posjeta Franja Josipa Boki kotorskoj i njene političke i privredne posljedice, u: Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, XI, Kotor, 1963., str. 193.). Car je u palači priredio carski objed uz mnogobrojne uzvanike među kojima je bio i crnogorski knjaz sa svojom pratnjom. U Kotoru je car posjetio katedralu i pravoslavnu crkvu sv. Nikole, pregledao tamnicu, topničku kasarnu, vojničku bolnicu, općinsku zgradu te je posjetio škole. Katedrali je darovao veliki barokni ostenzorij (pokaznica), rad poznate augsburške zlatarske škole iz 1700. godine. Istoga dana car je s balkona palače, s velikim zanimanjem, promatrao kolo sv. Tripuna. „Izvornost prizora običaja i mimičnih koraka tako je zanimala cara da je opetovano pokazao svoje zadovoljstvo.“ (Povjestni dnevnik o putovanju Nj. C. I KR. AP. VEL. Franja Josipa I. po Kraljevini Dalmaciji, Zadar 1878., str. 249.) Kolo sv. Tripuna car je imao prigode još jednom vidjeti u Beču 1908.godine kada je proslavljao 50. godišnjicu vladavine. Tada su nastupili Hrvatska bokeljska glazba i Bokeljska mornarica. Prigodom posjeta crkvi sv. Ivana u Budvi car je također poklonio srebrni liturgijski komplet za vodu i vino (gostarice), kao i baroknu bijelu misnicu. U Budvi je odsjeo u kući Mađarevića.
Bokeljska mornarica u Beču 1908.
Osim Kotora, car je posjetio i obližnje općine Muo, Prčanj, Perast, Dobrotu, Risan, Herceg Novi i Grbalj. I u Grblju je bio vrlo svečano dočekan, posjetio je općinski dom, a na putu prema Kotoru, skoro sve do grada, Grbljani su ga uz put pozdravljali odjeveni u narodne nošnje. Car je bio i u Castel Lastvi (Petrovac), kao i u mnogobrojnim okolnim utvrđenjima sve do granica s Crnom Gorom i Turskom. Na konju je jahao i po 13 sati. Pu tovao je još i jahtama Fantasija i Miramar. Prigodom posjeta Krivošijama 7. svibnja stanovnici su se ponudili da mu oni budu straža i pratnja, što je car i prihvatio. Takva njegova odluka bila je riskantna i s negodovanjem je bila primljena u Beču zbog prethodnog ustanka 1869. godine, kada je Austrija donijela odluku o novačenju stanovnika ovih predjela zadirući i poništavajući tako privilegije ustanika o služenju vojske izvan vlastitih granica. Krivošijani su dočekali cara pod oružjem, pozdravljali ga plotunima iz pušaka, a zatim je govorio knez Ćato Samardžić. On je poslao i brzojav carici Elizabeti (Sissi) da je car stigao u Krivošije i da su mu Krivošijani čuvari. Brzojav su potpisala 24 krivošijska glavara. Carica je knezu brzojavno zahvalila. Put do crkve Pokrova Bogorodice na Dragalju, koju je car tom prigodom posjetio, bio je zastrt strukama (vuneni prekrivač za tijelo). S obje strane zastrtog puta stajale su djevojke s gorskim cvijećem (Ignjatije Zloković, Ibidem, str. 194.). Na Dragaljskoj ravnici njegovo veličanstvo je pozdravio jedan starac od 80 godina ovim riječima: „S današnjim danom iziđe naše sunce. Mi ljubimo zemlju na kojoj Tvoje veličanstvo hoda, zemlju koju cijenimo kao svetu.“ U ime cara odgovorio je barun Gabrijel Rodić: „Njegovo je veličanstvo oprostilo časovite zablude prošlosti i da očituje nadu da će oni ubuduće ostati vjerni, odani i privrženi podanici, pamteći današnja uvjeravanja.“ (Povjestni dnevnik. Ibidem, str. 265. – 266.). Pobuna u Boki predstavljala je pokušaj obrane privilegija. Bila je legitimni prosvjed i demonstracija nezadovoljstva. Zacara su to bile „časovite zablude prošlosti“ i sasvim je mirno prihvatio ponudu da mu upravo ti pobunjenici budu pratnja i zaštita. U ovoj gesti dolazi u prvi plan hrabrost cara, a možda još i više etika njegovih podanika. Godine 1869. nije bila pobuna protiv cara i države, već obrana principijelnosti. Iste one puške koje su tu principijelnost branile sada brane i čuvaju monarha, čija je vlada ili on, svejedno, pokušala oduzeti privilegije. Carska se ne poriče, to je bio princip. U ljudskoj je naravi da se čovjek teško privilegija odriče.
Nakon povratka u Risan car je na jahti Miramar priredio svečani prijem za određeni broj uzvanika. Za vrijeme boravka u Boki podijelio je više odlikovanja. Najznačajnija su odlikovanja dobili biskup Juraj Markić, vladika Gerasim Petranović i predsjednik Dalmatinskog sabora Stjepan Mitrov Ljubiša, koji je bio u carevoj pratnji.
Monstranca dar Cara Franja Josipa 1875.
Njegovom zaslugom, carskim ukazom 1870. godine, bila je osnovana Bokokotorska eparhija. Najveći novčani dar car je dao za završetak nove crkve na Prčanju koju je 1875. posjetio i za nju izdvojio 10.000 fiorina. Kada je 1896. godine požar uništio pravoslavnu crkvu sv. Nikole, koja je do dolaska Francuza pripadala katolicima, car i vlada su za izgradnju nove dali 100.000 kruna (Dionisije Miković, Srpsko-Pravoslavno Bokokotorsko vladičanstvo, Dubrovnik, 1908., str. 86.). Taj iznos ekvivalent je za oko 30 kilograma zlata. Iz zahvalnosti temeljni kamen je bio postavljen na carev rođendan 18. kolovoza 1902. godine.
U Boki gotovo da nema niti jedne crkve i crkvene kuće koja se gradila ili obnavljala u vrijeme njegove 68-godišnje vladavine, a da nije dobila financijsku potporu, bilo njegovu bilo njegove vlade. One su se odnosile jednako na katoličku i pravoslavnu crkvu. Ističemo veoma opsežnu obnovu katedrale sv. Tripuna od 1898. do 1907. godine, koja je urađena potporom cara i njegove vlade. Komemorativna ploča s njegovim imenom i danas resi njeno pročelje. Nije izostajala zahvalnost jednih i drugih. Godine 1871. arhimandrit Atanazije Čurlić iz manastira Savine, tražeći 3.000 fiorina za obnovu konaka, uz ostalo piše: „…koji ne prestaje (manastir) i neće prestati moliti Boga za zdravlje i dugovremeni život Njegovog Carskog Kraljevskog Apostolskog Veličanstva, našeg najmilosnijeg imperatora i kralja, Frana-Josifa I i cijelog avgustjevšeg doma austriskog.“ (Goran Žarka Komar, Boka kotorska, Ćirilski spomenici, 17. 18. 19. vijeka, Herceg-Novi, 2009., str. 632.).
U gotovo svim najznačajnijim mjestima Boke nalazila se njegova bista. Danas je sačuvana samo jedna – u Perastu.
Poprsje Franja Josipa Perast
U kotorskome Vojnom parku nalazila se bista koju je izradio glasoviti njemački skulptor Anton Dominik Fernkorn (1813. – 1878.). Na bisti je pisalo: „Nach der Natur modellirt in Wien von Ant. Ritt. von Fernkorn in Maj 1862.“ Ovaj kipar izradio je spomenik banu Jelačiću u Zagrebu, kao i knezu Mihajlu u Beogradu. U Katoličkoj crkvi u kanonu mise nakon spominjanja imena pape i biskupa, spominjalo se i carevo ime „…et Imperatore ac Rege nostro Francisco Josepho I…“
Austrijska carska kruna
Najljepši izrazi poštovanja i sinovske odanosti i zahvalnosti prigodom careva dolaska bilo je kićenje gradova, mjesta, postavljanje slavoluka, pucanje pušaka, topova i mužara, zvonjenje zvona, vatrometa, kao i sjajne umjetničke večernje rasvjete kuća i obala. U tome su se svi natjecali, želeći biti što više inventivni i originalni, ne žaleći ni znatnijeg troška jer i prigoda je bila jedinstvena, a čast obvezujuća. Takav je doček bio caru priređen u Boki, 3. svibnja. Putopisac koji je cara pratio po cijeloj Dalmaciji uspoređuje Kotorski zaljev s Bosporom, s tim da Kotorskom daje prednost zbog gordih i visokih planina, s toliko kontrasta u biljnoj vegetaciji. Prije nego što je putopisac započeo opis ove bokeljske noći, odmah na početku izjavljuje: „Razsvitu, pak, bogatiju sveopću i umitniju od sinoćne mnim da nije moguće pojmiti… Nije dakle čudo što uživasmo sinoć jedan prizor kojega do sada nikada ne vidiše u Boki, i koji mislim jedva da će se moći već ikada ponoviti.“ (Povjestni dnevnik, Ibidem, str. 252.)
Bokeljska noć 2015.
Umjetnim vatrama bilo je osvijetljeno gotovo 13 milja morske obale. Na prozorima svih kuća duž obale svijeće i raznobojni lampioni, a na obali iluminacija spojena kao u jednu vatrenu liniju. I tjesnac Verige bio je zatvoren barkama na kojima je bila postavljena rasvjeta, da lanac od Kotora, Mula, Prčanja, Stoliva, Kostanjice, Morinja, Strpa, Risna, Perasta, Ljute i Dobrote ne bi bio prekinut. Dolaskom jahte Fantasija, na kojoj je bio car s njegovom svitom, svako ga je mjesto pozdravljalo pucanjem iz pušaka, mužara, vatrometom (prsnjačom) i zvonjavom zvona. Carsku su jahtu pratila dva parobroda Adria i Lucifer, pune uzvanika, a na druga dva broda svirale su dvije glazbe. Na stotine manjih i većih okićenih i rasvijetljenih brodica sjeklo je u cik-cak liniji mirnu, kao ulje, morsku površinu u kojoj se osvijetljena obala zrcalila. Muljani su došli jahti u susret s konvojem ribarskih barki, kojima je na provama (pramac) na velikim rešetkama gorjela luč za ribarske svjećarice. Svi su se divili brzini kojom su Muljani veslali prateći carsku jahtu do granice njihova mjesta. Na Prčanju isti prizor. U brdu na staroj crkvi, cijelom njenom dužinom velika slova Ž. F. J. učinjena od stotina uljanih svijeća. Baklje u rukama stanovnika su se lelujale na pozdrav. Gledaocima se Prčanj čini beskonačnim. Stalno se otvaraju novi vidici. U Stolivu veliko iznenađenje. Osvijetljen i Donji i Gornji Stoliv. Svi su zapazili neobično okićenu i osvijetljenu kuću Ivanovića. Iznad Gornjeg Stoliva velika iluminirana slova Ž. F. J. Sve zadivljuje njihova veličina. Svako slovo bilo je visoko 180 stopa (60 m), a inicijali su se protezali u duljini od 517 stopa (oko 180 m). Idejni tvorac i izvođač bio je Augustin Milatović. U Risnu velike vatre po planinskim vrhovima i sjajna rasvjeta obale. Perast kao iz bajke, dominira 55m visoki zvonik crkve sv. Nikole sjajno osvijetljen stotinama uljanica, a kuće osvijetljene lampionima svih boja. Među njima se ističe kuća Viskovića. Oravac, Ljuta i Dobrota, posvuda ista, a uvijek različita slika. Crkva sv. Mateja tako je osvijetljena da izgleda kao buktinja, a Kotor kao velika medalja u lancu dugom 12 milja. Putopisac navodi da je njegovo pero slabo da sve osjećaje i doživljaje stavi na papir. Zatim dodaje: „Nakon povratka i izlaska s jahte, koju je ponovno dočekalo veliko mnoštvo naroda iako je noć poodmakla, car se zahvalio pratnji, osobito kotorskom načelniku Špiru Bjeladinoviću uvjeravajući ga da nikada nije vidio rasvjetu i noć od ove ljepšu.“ Ponavljajući ovu carevu izjavu putopisac završava opis ove bokeljske noći (Povjestni dnevnik, Ibidem, str. 252.-258.)
Poslije ovoga, istina u nešto skromnijem obliku, bio je priređen doček i Bokeljska noć 1936. godine engleskom kralju Eduardu VIII i godine1959. maršalu Josipu Brozu Titu.
Franz Joseph
Sasvim sigurno da se o životu i radu cara i kralja Franje Josipa I. može pisati i na drugi način, kao uostalom o svim vladarima, imperijima i državama. Svaka medalja ima svoje lice i naličje, kao po nekom pravilu, lice medalje je ljepše. Pokušajmo pretpostaviti da je tako u većini slučajeva i kod ljudi.
Osmrtnica
Prekjučer u noći prelećela je tužna vijest širom prostranog našeg Carstva. da je
Uzvišeni i Preljubljeni naš Vladar, Cesar i Kralj
FRANJO JOSIP I.
ispistio svoju plemenitu dušu.
Taj kobni dogadjaj duboko se kosnuo srca svakog državljanina, jer nam je njim otrgnut UZOR VLADAR,
brižljivi, pravedni i miroljubivi otac,
koji je cio svoj život posvetio samo na dobro, sreću i blagostanje svojih milih naroda i vazda vruće nastojao, da im u blagodati mira osigura dane bolje budućnosti. U toj općoj tuzi pozivljem Vas da svi skupa odamo vidnim znakom oduška svom bolu i da zajedno s milijunima naših sugragjana pomolimo se Previšnjemu
za pokoj Njegove Plemenite duše.
Neka je vječna slava Njegovom Carskom Kraljevskom Apoštolskom Veličanstvu Premilostivom Cesaru i Kralju Franji Josipu I.
Kotor, 23. Novembra 1916.
Upravitelj općine Grbaljske M. LAZAREVIĆ
Učinjeno dobro ne smije se zaboraviti pa i onda kada je nakon njega uslijedilo i nešto loše. Zahvalnost ne prestaje smrću onoga kome smo tu zahvalnost dužni jer ona je moralna i etička, pa i pravna kategorija za one koji za dar i učinjeno dobro znaju. Jedno je sasvim sigurno, car Franjo Josip I. obilježio je jednu epohu kao niti jedan monarh toga vremena. I danas, nakon toliko vremena, zaslužuje da ga se sjetimo u našim molitvama koje upućujemo Caru careva u kojemu sve živi.
Nakon gotovo tri godine otvoren je podvodni muzej skulptura čiji je dizajner i protagonist Jason deCaires Taylor, umjetnik zaslužan za podvodne muzeje na Karibima i uz obale Cancuna u Meksiku.
Ovaj evropski muzej nalazi se kod obala Lanzarote, jednog od sedam otoka u Kanarima koji su poznati kao arhipelag vječnog proljeća i jedna od vodećih turističkih destinacija u Evropi, a novim podvodnim projektom zasigurno će ojačati svoju poziciju jedinstvene ronilačke destinacije.
Skulpture u prirodnoj veličini izrađene su od PH neutralnog materijala potpuno stabilnog u morskoj vodi tako da će one, upravo kao i one na Karibima i Cancunu, zapravo poslužiti kao novo ishodište podvodnog života tvoreći umjetne grebene.
Podvodni muzej
Takvim skulpturama moći će se diviti ronioci koji će imati i razlog da nakon nekog vremena ponovo posjete podvodni muzej jer će se postavljati nove skulpture, a podmorska flora i fauna polako će “preuzimati” stare pa će pogled na njih svaki sljedeći put biti jedinstven. 300-tinjak skulptura postavljeno je na dubini od 12 do 15 metara, a ljudski modeli koji su poslužili za neke od njih pradavni su domicilni stanovnici ovog kraja, još iz vremena prije španjolskog osvajanja Kanarskih otoka. Tu su i skulpture posvećene migrantima iz Afrike stradalim na splavima kod otoka Lampeduza, a sam umjetnik opisao ih je kao počast svima onima kojima “nade i snovi ostaju na dnu mora”.
Cijeli projekt osmišljen je kako bi se podigla svijest o očuvanju okoliša i ukazalo na ekološke probleme u podmorju, a ova nova ronilačka atrakcija rasteretit će neke postojeće lokacije koje ronioci učestalo pohode.
