Tragedija parabroda „Cetinje“ koji je preko 200 ljudi odnio u smrt

Dana 10.decembra 1944., dakle prije 72. godine dogodila se jedna od najvećih tragedija u trgovačkoj mornarici na istočnom Jadranu – potonuća parobroda »Cetinje« koji je stradao, naletjevši na minu u Tivatskom zalivu.

„Uteć` će mi vapor!“ – sa strijepnjom je pomislila u rano jutro tog sudbonosnog 10.decembra 1944, Kotoranka Gospava Lučić (43). Čuvši reski pisak brodske sirene, Gospava je potrčala prema Luži, gdje se sa rive upravo otiskivao mali parobrod „Cetinje“.

Već dobrano nakrcan šarolikom gomilom -narodom,partizanima, zarobljenim Njemcima i Italijanima iz partizanske divizije „Garibaldi“, „Cetinje“ je lagano zavezao krmom i odvojio se od obale. Žena što je trčala prema rivi, noseći u rukama zavežljaj sa nešto hrane i preobuke, upala je u oči zapovjedniku broda, kapetanu Božu Papareli. Znajući da osim njegovog broda, u tek oslobođenoj Boki nema drugog prevoznog sredstva koje mještane može prebaciti u neki drugi dio zaliva, kapetan Božo naredio je obustavu manovre isplovljenja. Mašinski telegraf u strojarnici „Cetinja“ zazvonio je i zaustavio se na natpisu „stoj“, a potom i na oznaci „lagano napred“. Brodić se zatresao, zaustavio u pjeni koja se širila ispod njegove krme, i opet provom usmjerio prema rivi na koju je, u međuvremenu pristigla zadihana Gospava…. Sa boka „Cetinja“, poslije komandantove naredbe, do obale je ispružen ponat (drvena daska) preko koje se Gospava Lučić ukrcala na brod i ne znajući što je čeka,krenula na sastanak sa svojom sudbinom…..

U mornaričkoj bolnici u Meljinama ležao je Gospavin sin Ilija. Partizanski borac Prve bokeljske narodnooslobodilačke udarne brigade, ranjen je neznatno ranije, tokom završnih operacija za oslobođenje Boke Kotorske od njemačkih okupatora. Brižna majka hitala je da u Meljinama obiđe sina zbog čega je Gospavi pao ogroman kamen sa srca kada se, obrevši se na palubi „Cetinja“, uvjerila da ipak nije propustila brod i time priliku da se sretne sa svojim djetetom za koga je strijepila. Umorna i zadihana, snašla je sebi malo mjesta na palubi malog parobroda što se po oblačnom jutru, usmjerio od Kotora prema Prčanju idalje, sve do Herceg Novoga na ulazu u zaliv Boke.

Partizanske vlasti, u prvim danima po okončanju ratnog haosa, činile su sve da što prije koliko-toliko normalizuju život na obalama zaliva. Uspostavljenje redovnog brodskog saobraćaja bio je prioritet pa je kapetan Paparela, odmah pošto je oslobođen Kotor 21.novembra, postavljen za zapovjednika malog putničkog parobroda „Cetinje“ što je kraj rata dočekao zapušten i oštećen, na mrtvom vezu u Dobroti. Pored zapovjednika Paparele iz Dubrovnika, posadu »Cetinja« činili su i upravitelj stroja Luka Kostić iz Krtola, prvi oficir palube Ivo Tomić iz Dobrote, prvi oficir stroja Tonko Karaman iz Dubrovnika, noštromo Josip Katelan sa Prčanja, kormilari Gracija Rizoniko i Tripo Radoničić sa Prčanja, odakle je bio i kuvar Petar Marković. Vođa stroja bio je Krsto Marković iz Stoliva, a mornari na brodu su bili Anton Katalin iz Prčanja, Mato Marković iz Stoliva i Mihailo Jovanović iz Dobrote. Oni su osposobili brod za plovidbu i već 5.decembra 1944, »Cetinje« je postao prvi trgovački brod koji je nakon oslobođenja, uplovio u luku Kotor. Za Bokelje, poslovično vezane za more i brodove, to je bio pravi praznik i vjesnik dolaska dugo žuđenih, mirnijih i boljih vremena, pa je maleni stari parobrod tok prilikom na rivi na Luži dočekala i kotorska Gradska muzika.

Parobrod Cetinje u Kotoru
Parobrod Cetinje u Kotoru

Već 9. decembra »Cetinje« je krenuo na obnovljenu i tada jedinu putničku liniji zalivom na relaciji Kotor-Prčanj-Stoliv-Perast-Risan-Kamenari-Tivat-Đenovići-Herceg Novi.

Ovaj maleni stari parobrod od samo 100 bruto-registarskih tona, prije Drugog svjetskog rata pripadao je kompaniji »Zetska plovidba« a.d. sa Cetinja. Čelični brod dug 30,8 i širok 5,3 izgrađen je davne 1903 godine u Lajtamu u Velikoj Britaniji, mogao je primiti 250 putnika, a brzinom od 10 čvorova pogonila su ga dva klipna parna stroja ukupne snage 280 konja. Pod imenom »Nettuno« u vlasništvu Barskog društva, brod je početkom 20.vijeka plovio na Skadarskom jezeru. U Prvom balkanskom ratu služio je za tegljenje barži sa ratnim materijalom crnogorske vojske, a upravo na ovom brodu je crnogorski prestolonasljednik Danilo Petrović 22. aprila 1913, potpisao sporazum sa Esad-pašom o predaji Skadra Crnoj Gori.

U Prvom svjetskom ratu brod je početkom 1916, artiljerijskom vatrom nadomak Skadra, potopila austro-ugarska vojska i tom prilikom poginulo je 16 ljudi. Austro-Ugari su nedugo potom izvadili »Nettuno« sa dna jezera, nadjenuli mu novo ime »Pionier« i koristili ga za svoje vojne potrebe. Kraj Prvog svjetskog rata brod je dočekao u luci Bar gdje je djelimično oštećen, ostao narednih nekoliko godina do 1925, kada ga je Barsko društvo prodalo Brodarskom preduzeću a.d. »Boka« iz Kotora, (kasnijoj »Zetskoj plovidbi« a.d. Cetinje). Brod je dobio ime »Cetinje« i do početka Drugog svjetskog rata korišten je na redovnim putničkim linijama u zalivu Boke Kotorske.

Oslobođenje Boke u Drugom svjetskom ratu, u poznu jesen 1944 godine, »Cetinje« je dočekao napuđten i oštećen, na vezu u Dobroti.

Nakon opravke, svoje prvo i jedino putovanje na upravno obnovljenoj civilnoj brodskoj liniji Kotor-Herceg Novi, parobrod »Cetinje« je obavio 9.decembra, a rano jutro narednog dana opet je vozio kroz Boku, pritisnutu teškim, olovnim oblacima iz kojih je sipila sita kiša, a more podizao jak jugo. Kada je oko 8.30 isplovio iz Tivta prema Đenovićima, na »Cetinju« se nalazilo preko 250 ljudi,žena i djece -civili, partizani, Italijani iz čuvene divizije »Garibaldi« i zarobljeni Njemci. Dok je rominjala lagana kiša, parobrod je mirno plovio po uzburkanom zalivu, valjajući se na valovima nošenim jakim jugom, da bi u 8.50 sati kada je bio na sred Tivatskog zaliva, odjeknula ogromna eksplozija. Na mjestu gdje je bio pramac »Cetinja«, podigao se ogromni gejzir vode, a očevici su kasnije govorili da je brod nošen inercijom mašina, nakon eksplozije koja mu je raznijela pramac, komandni most, dimnjak, jarbol i veći dio nadgrađa, skrenuo 90 stepeni u odnosu na dotadašnji kurs i potonuo za manje od 3 minuta.

Strahovita detonacija koja je razorila »Cetinje« odmah je ubila i većinu njegovih putnika pa su mornari iz više vojnih i privatnih brodića i čamaca koji su se iz Tivta i sa hercegnovske rivijere odmah uputili na mjesto tragedije, uspjeli spasiti samo nekoliko ranjenika među kojima i teško povrijeđenog kapetana Paparelu. Pored njega, preživjela su još samo tri člana posade i sedam putnika. Zvaničan bilans potonuća parobroda prema podacima partizanskih vlasti je 87 poginulih, ali istoričari koji su kasnije istraživali tu tužnu epizodu govore o oko 240 žrtava. Tijela koja su pokupljena iz mora kasnije su sahranjena u kolektivnu grobnicu na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi kod Tivta.

Cetinje
Cetinje

Iako je 2. i 3.decembra 1944 godine improvizovanim minolovkama kojesu vukli motorni jedrenjaci »Ljubomir« i »Durmitor«, Štab »Mornaričke stanice Boka« obavio čišćenje od sidrenih protivbrodskih mina četiri prolaza na ruti Tivat-Đenovići, u komandi partizanskih snaga u Boki nisu znali da su Njemci petnaestak dana ranije, neposredno pred svoje povlačenje, u vode zaliva bacili ukupno 82 na dnu ležeće magnetske mine. Upravo takva, izuzetno razorna mina sa magnetnim upaljačem koji se aktivira kada iznad mine prođe brod metalne konstrukcije, uništila je parobrod »Cetinje« i sa njim u smrt odvela preko 200 ljudi. Među stradalima bila je i Gospava Lučić koja je tog jutra prije 70 godina, bila presretna da nije propustila brod što ju je odveo u smrt, umjesto u posjetu svom ranjenom sinu u meljinskoj bolnici.

Gospavin unuk Mladen Lučić, do skoro direktor Lučke uprave Crne Gore koja brine o gazdovanju svim crnogorskim morskim lukama, pa i bokeškim koje je decembra 1944, povezivao parobrod „Cetinje“. Za njega i njegovu porodicu tragedija koja je zadesila parobrod je duboko lična, pa Mladen i njegov brat Boško, redovno svakog 10.decembra, obilaze kolektivnu grobnicu žrtava sa „Cetinja“ u Donjoj Lastvi kod Tivta i zajedno sa mnogim drugim pojedincima i institucijama, trude se da ovaj nesrećni događaj nađe adekvatno mjesto u našoj istoriografiji.

„Na brodu „Cetinje“ stadala je majka mog oca, ali je kompletan sastav ljudi na tom brodu bio je zaista heterogen – bili su tu mještani iz Boke, partizani iz svih krajeva bivše Jugoslavije, italijanski partizani, njemački zarobljenici, tako da je ovo stvarno multinacionalna tragedija od značaja za nekoliko država. Stoga mi je još i draže i srce mi je puno kada vidim da se svake godine obilježavanju ovog događaja pridružuje sve veći broj ljudi i institucija kako bi se odala počast sjenima poginulih sa „Cetinja“. – kaže  Mladen Lučić. Ove godine vijence i cvijeće na grobnicu u Donjoj Lastvi, ali i u more Tivatskog zaliva na poziciji potapanja „Cetinja“ položili su rodbina i prijatelji žrtava i preživjelih, članovi UBNOR-a, Mornarice VCG.

„Jako je važno da se ovdje okupljaju i stari i stariji mlađ i ljudi jer mi stari, trebamo predati tu „štafetnu palicu“ mlađim generacijma, da bi se i ubuduće znalo što su ti ljudi koji su stradali na „Cetinju“ radili i kako su poginuli. Biti član posade tog broda i ploviti još nesigurnim vodama Boke iz kojih su vrebale brojne opasnosti poput mina, nije tada bilo nikakvo posebno junaštvo, već da tako kažem, svakodnevno herojstvo ljudi koji su radili svoj posao, bez da traže neku nadoknadu, jer je tako bio i ljudski i Božiji zakon. Ti ljudi iz posade, bez obzira odakle dolazili, išli su za nekim idealima koji su ih povezivali uprkos razlikama.“-smatra sin kapetana Boža Paparele, dr Ivo Paparela, univerzitetski profesor iz Dubrovnika i Pariza, koji je iz Francuske i ovaj put stigao na obilježavanje godišnjice tragedije parobroda „Cetinje“ u Boku Kotorsku.

Kada se oporavio od rana zadobijenih u potonuću »Cetinja« , njegov otac kapetan Božo Paparela, vratio se na more i godinama služio kao pilot koji je sprovodio trgovačke brodove kroz minska polja zaostala iz rata na rutama prema Albaniji. Dubrovački kapetan ostavio je i neizbrisiv trag u ustanovljavanju kompanije »Prekookeanska plovidba« Bar gdje je kapetan Paparela odgojio i tajnama tog zanata naučio više generacija mladih pomoraca iz Crne Gore.

Najveće pomorske tragedije na Crnogorskom primorju živo se sjeća i tivatski publicista Vasko Kostić, koji je tada kao 15-godišnjak, sa mnogim Tivćanima ispratio brod “Cetinje” 10.decembra 1944 sa tivatske gradske rive Pine na, ispostavilo se, njegovo posljednje putovanje.

»Ti ljudi na brodu kao da su nešto slutili – svi su mahali rukama pozdravljajući se sa nama koji smo ostali na obali, kao da putuju preko okeana u daleku Ameriku, a ne tu na drugu stranu zaliva do koje nažalost, nikada nisu stigli.«- sa sjetom se prisjeća Kostić momenata od prije sedam desetljeća.

Kostić, čiji je dalji stric Luka bio upravitelj stroja na “Cetinju”, je krajem šezdesetih, gledao i akciju splitskog “Brodospasa” kada su djelovi olupine stradalog parobroda, podignuti sa dna mora. Prilikom vađenja, krhka olupina se prepolovila, tako da je jedan dio ponovno pao u more, gdje se i danas nalazi. Tom prilikom, čelične sajle koje su se otkačile, povrijedile su nekoliko ljudi na plovnoj dizalici »Brodospasa«.

»Djelovi olupine »Cetinja« dizalicom su podizani sa dna mora i stavljani u jednu veliku baržu. Brod je bio prelomljen u dva dijela od kojh je jedan bio pun ostataka poginulih putnika, dok u drugom nije bilo gotovo ničega jer su ostaci koji su se tu nalazili, poispadali na dno mora tokom podizanja tog dijela olupine. Iako su zabranjivali da se išta dira, ja sam se popeo na baržu da pogledam ostatke »Cetinja« – tu je uzaista malo ko mogao preživjeti, stepen razaranja je bio nevjerovatan, a prizor užasan- smrvljeni djelovi broda bili su pomiješani sa ljudskim kostima, cokulama, tašnama i drugim predmetima. Tu si bile izmješane kosti naših ljudi, Italijana, čak i zarobljenih Njemaca, pa je »Cetinje« zaista postao internacionalna grobnica.«- ispričao nam je Kostić.

Na 41 metar dubine na dnu mora, na sredini Tivatskog zaliva, danas počiva jedan veći dio krme »Cetinja«,brodski dimnjak i dosta manjih metalnih krhotina.

»S obzirom na veliku dubinu i mutnu vodu Tivatskog zaliva, kao i situaciju snimljenu na licu mjesta, za ovaj brod se više ništa ne može učiniti. Aktivnosti nadležnih institucija koje bi mogle biti vezane za »Cetinje«, prije svega, trebalo bi usmjeriti na obilježavanje godišnjice ove tragedije i simbolično obilježavanje spomena brojnim žrtvama.«- zapisao je o olupini parobroda »Cetinje«, poznati hercegnovski ronilac i istraživač podmorja Dragan Gačević, u svojoj knjizi »Podmorje Crne Gore«.

 Kako je preživio kapetan Paparela

dr Ivo Paparela
dr Ivo Paparela

»Odjeknula je strahovita eksplozija, koja je bila tako jaka da sam skupa sa zapovjedničkim mostom, bio dignut u vazduh i bačen u more. Kada sam izašao na površinu, po kojoj su plivali drveni predmeti, prašina od uglja, mrlje nafte i ulja, uhvatio sam se grčevito za neki predmet, mislim da su to bila vrata kormilarnice. Oko sebe sam vidio nekoliko davljenika koji su dozivali u pomoć. Nijesam bio u stanju da bilo kome pomognem jer mi je bila prelomljena desna noga. U trenutku potpune malaksalosti, osjetio sam da me je jedna ruka uhvatila za kabanicu i izvukla u čamac koji je mislim, bio iz Bijele. Kada sam polovinom tijela ušao u čamac, potpuno sam se onesvijestio i ne znam što se sa mnom dalje dešavalo dok se nijesam osvijestio u vojnoj bolnici u Meljinama.« – zapisao je kapetan Božo Paparela prije četrdesetak godina, u tekstu »Moja sjećanja na katastrofu parobroda Cetinje« koji je objavljen u Godišnjaku Pomorskog muzeja u Kotoru.

Kućice za knjige oštećene, knjige ne vraćaju

0
Kućica knjige
Kućica knjige

Tokom Međunarodne dječije nedjelje u oktobru, zajedno sa volonterima volonterskog kluba JUSMŠ „Ivan Goran Kovačić” Herceg –Novi,  „Tačka oslonca” i uz idejnu podršku NVO “Naša akcija”, postavljene su na tri lokacije u gradu kućice u funkciji malih biblioteka na otvorenom.

Biblioteke sa besplatnim sadržajem  na javnim prostorima postoje u skoro svakom evropskom gradu, ali i u gradovima nama susednih država. Ne samo da postoje, nego i funkcionišu.

Princip “TAKE A BOOK- LEAVE A BOOK” ili POZAJMI KNJIGU-PODIJELI KNJIGU je zaista moguć i održiv. Izgleda svugde drugo, ali ne i kod nas.  Čak je moguć i u Herceg Novom, jer moramo izdvojiti bibliotekicu na Karači koja je dinamično zaživjela i tokom ova dva mijeseca nije bila nijedan dan prazna niti oštećena.

Biblioteka u ulici Srbina je vječito prazna, iako se sadržaj kontinuirano nadopunjuje. To nas dovodi do zaključka da korisnici ne vraćaju knjige koje su pozajmili prije dva mjeseca. Isti je slučaj sa bibliotekicom u Parku „Boka“. S tim što je neko našao za shodno i da razbije staklo na vratima kućice, ošteti krov i pokuša da je ukloni sa stuba na koji je bila prikačena.

Pitamo se zašto? Možemo i da analiziramo nas kao društvo, da tražimo krivce, prebacujemo odgovornost…Radije ne!

Hajdemo još jednom da pokušamo da ovim putem apelujemo na sve one čitaoce koji su uzeli knjige na čitanje da ih što prije vrate kako bi i drugi mogli uživati u njima.

Nadamo se da smo dovoljno zreli kao građanstvo, te ne moramo posebno apelovati da se biblioteke dalje ne uništavaju, već se to podrazumjeva.

Mala biblioteka na otvorenom
Mala biblioteka na otvorenom

Takođe, moramo naglasiti da svaki slučaj donacije knjiga, sitnih opravki kućica i povratnih informacija o njihovom radu posebno cjenimo. Tako ćemo cjeniti i ako osoba ili osobe koje su slomile staklo na kućici u Parku Boka isto i zamjene.

Promovišemo širenje ideje besplatnih knjiga za sve, te aktivnostima podstičemo dijeljenje i saradnju među građanima.  Herceg Novi ima mogućnost da se ubilježi na Svetsku mapu biblioteka na otvorenom koja je u sklopu internacionalnog projekta Little Free Library:Take a book- Leave a book. To nas ne košta ništa, a čini naš grad ljepšim, pristupačnijim i prepoznatljivijim. Vjerujemo da nam je to svima želja.

Slow Food Trebinje obilježava Dan Majke Zemlje

0
Slow food
Slow food

Slow Food Zajednice hrane  slave Dan Majke Zemlje širom svijeta. Od Angole do Kine, od Poljske do Venecuele.

Svake godine na godišnjicu Slow Food-a, 10 decembra, globalna mreža Slow Food-a proslavlja Dan Majke Zemlje – dan kada se promoviše domaća ishrana,poljoprivredni biodiverzitet i održiva proizvodnja hrane.

Karlo Petrini,predsjednik Slow Food-a : „U svakom kutku svijeta slavimo biodiverzitet i izvanredan rad koji Terra Madre zajedniceodrađuju na svimkontinentima. Rad koji brine za slabe i siromašne,rad koji brani naše poljoprivredno nasljeđe.Rad koji je godinama rastao zahvaljujući izuzetnim naporima Terra Madre mreže.Dan Majke Zemlje je proslava različitosti,  to je proslava naše filozofije, dobre, čiste i poštene hrane.Ovogodišnji Dan Majke Zemlje posebnu pažnju skreće  na prvu međunarodnu Slow Food kampanju prikupljanja sredstava „Voli zemlju, brani budućnost“ nedavno pokrenutukako bi se prikupila sredstva za Slow Food.“Voli zemlju, brani budućnost“ kampanja je naša metoda samofinansiranja.To je ono što će nam omogućiti da budemo slobodni, da imamo svoje ideje, da ih podržavamo i širimopo svijetu „, kaže Karlo Petrini.

A Slow Food Trebinje je ove godine odlučio da Dan Majke Zemlje obilježi  na trebinjskoj pijaci zajedno sa malim proizvođačima lokalnih proizvoda. Posjetiocima našeg štanda ćemo prenijeti poruke važnosti očuvanja različitosti lokalne hrane, zašto je važno da jedemo sezonsku hranu kao i o potrebi  da pomognemo male proizvođače kroz kampanju „Voli zemlju, brani budućnost“ .

Slow Food je neprofitna, eko-gastronomska organizacija koja  radi na promociji hrane koja je dobra za one koji je proizvode i za samu planetu. Slow Food uključuje preko milion aktivista, chefova, eksperata, mladih, farmera, ribolovaca i akademika u preko 160 zemalja. Medju njima, oko 100.000 članova Slow Food-a je vezano za 1,500 lokalnih Slow Food Zajednica širom svijeta koji doprinose kroz svoje članstvo,  kao i putem dogadjaja i kampanja koje organizuju. Kao dio mreže, više od 2,400 Terra Madre Zajednica hrane širom svijeta se bavi na nivou malih poljoprivrednih proizvodjača  održivom proizvodnjom kvalitetne hrane.

Posjetite štand Slow Food Trebinje u subotu 10.12.2016. od 10 do14 sati na trebinjskoj pijaci.

“Gospodin Foka”

0
Gospodin foka
Gospodin foka

Predstava “Gospodin Foka”, rađena u produkciji kotorskog Kulturnog centra “Nikola Đurković”, premijerno će biti izvedena u subotu 10.decembra s početkom u 20 sati u dvorani Kulturnog centra.

Po tekstu Gordana Mihića predstavu je režirala Bojana Jelovac, a igraju Radenka Ševa, Jovan Dabović i Sanja Vujisić.

Prodaja ulaznica biće na biletarnici Kulturnog centra danas i sjutra od 10 do 12 i od 18 do 20 sati.

Kulturni centar je za produkciju ove predstave podržan sredstvima Ministarstva kulture.

Premijera “Liturgija” Boba Nikolića

0
Liturgija
Liturgija

Koncert poznatog kotorskog gitariste i kompozitora Božidara Boba Nikolića, biće održan u subotu, 10. decembar u Koncertnoj dvorani Muzičke škole Kotor, a početak je zakazan za 20 sati.

On će tom prilikom izvesti svoje autorsko djelo pod nazivom „Liturgija“.

U tome će mu na sceni pomoći ženski pjevački oktet u sastavu: Jovana Miljenović, Milica Lalošević, Sandra Vukmirović , Milica Pasković, Ivana Marković, Tamara Fistrič, Sandra Lazović i Marina Mirković.
“Božidar Bobo Nikolić posvećen je sviranju rock, blues jazz, fusion muzike, a u svojoj karijeri sarađivao je sa velikim brojem muzičara iz skoro svih muzičkih usmjerenja, od sjajnih klasičnih do vrhunskih džezera i fuzionista”, stoji u najavi, gdje se dodaje da je i osnovač Kreativnog Muzičkog centar u Kotoru u okviru kojega već godinama uspješno radi škola gitare.

Nikolić je objavio više radova: Tempora Catharinorum, Bluesland 1 i 2, Nebo i zemlja, a sa bendom “Con Fusion” nastupio na cetinjskom Jazz festivalu.

Komponovao je muziku i na stihove ranobaroknih kotorskih pjesnika u djelu Clausilia Catharensis.

Posljednjih desetak godina stvara i duhovnu muziku (za hor i orkestar): Requiem, Psaltir (koji su izvođeni u okviru Kotor Arta i u Zetskom domu na Cetinju), Misa (koja još nije izvođena) i Liturgija koja će premijerno biti izvedena sjutra u Kotoru .

Rukovodioci Centra za kulturu Tivat iznenada podnijeli ostavke

0
Kaluđerović i Laković
Kaluđerović i Laković

Izvršni i umjetnički direktori Centra za kulturu Tivat Vojislav Kaluđerović i Dragan Laković podnijeli su danas ostavke na te funkcije.

Njih dvojica kako su nam potvrdili ostavke su proslijedili Savjetu JU CZK, ali nisu željeli da detaljnije obrazlažu zašto su se odlučili da odu sa čela institucije kulure koja je za svoje programske aktivnosti ove godine pobrala brojna priznanja i komplimente kako laičke, tako i stručne javnosti. Rekli su samo da je u pitanju „neslaganje“ sa predstavnicima osnivača  CZK – Opštine Tivat.

Kako nezvanično saznajemo, razlog iznenadnom potezu Kaluđerovića i Lakovića je njihovo nezadovoljstvo stavom rukovodstva Opštine Tivat u vezi prioriteta rada i organizacionih promjena u CZK, a koji žele sprovesti opštinari. U predlogu budžeta Opštine za narednu godinu, CZK-u su djelimično smanjena sredstva za programske aktivnosti, a opštinari žele da se novac koji je previđen za produkciju nove pozorišne predstave mjesto toga, sa dodatnim sredstvima, uloži u sređivanje sada prilično neuslovne, velike dvorane u toj ustanovi kulture. Rukovodioci Opštine izašli su i sa predlogom da se iz sastava CZK dogodine izdvoji posebna JU „Muzej i galerija“, čemu se Kaluđerović i Laković protive smatrajući to neracionalnim i nepotrebnim potezom koji će samo povećati administrativne troškove i usložiti organizacione aktivnosti na teatarskim i književnim programima koji se odvijaju u galeriji i na maloj kamernoj sceni u kompleksu srednjevjekovnog ljetnjikovca Buća – Luković gdje je smještena i muzejska zbirka.

Čelnici CZK ostali su ustrajni u zahtjevu da Opština kao osnivač, obezbjedi traženih oko 72 hiljade eura za produkciju nove pozorišne predstave jer insistiraju na zadržavanju visokog nivoa kvaliiteta teatarske produkcije po kojoj je tivatski Centar prepoznat posljendjih 15 godina i u kojoj je stvorio zavidan renome na području bivše Jugoslavije. Dio opštinskog rukovodstva to nije prihvatio, nudeći kao „kompromis“ angažman dvojice „manje skupih“ crnogorskih autora da naprave novu predstavu, što su Kaluđerović i Laković koji su već poodmakli u pravljenju novog komada sa poznatim dramskim piscem Stevanom Koprivicom, odbili. Njih dvojica smatraju da Tivat u kulturu mora zadržati i unaprediti postignuti visoki nivo jer je npr. ovdašnji ljetnji festival kulture „Purgatorije“,  prije dva mjeseca i zvanično u anketi bloga Belgrade Edit Culture, proglašen za najbolji regionalni pozorišni festival 2015-16 godine,  a tivatski CZK nakon usješne saradnje sa novosadskim Srpskim narodnim pozorištem, dobija pozive za koprodukcije sa poznatim teatarskim kućama regiona poput “Bitefa”, Narodnog pozoršta iz Beograda i podgoričkog Crnogorskog narodnog pozorišta.

Inače, Kaluđerović je na mjesto direktora CZK došao prije dvije godine kao kadar SDP iz koje je u međuvremenu izašao i napustio politiku jer, kako je naglasio “želi da se bavi samo kulturom”. Diplomirani producent Dragan Laković u posljednjih nekoliko godina bio istaknuti član OO DPS Tivta i kandidat za odbornika te stranke na pretprošlim lokalnim izborima.

Sekretarka za kulturu i društvene djelatnosti u Opštini Tivat Dubravka Nikčević nam je kazala da nije zvanično upoznata sa ostavkama dvojice čelnih ljudi CZK. Potpredsjednik Opštine dr Siniša Kusovac nije bio spreman da to zvanično komentariše “dok se ne sastanem sa Kaluđerovićem i Lakovićem i dok od njih čujem razloge i vidim može li se tu što eventualno promijeniti.”

 

Snažan potres u Splitu od 4.6 po Richteru

0
Split potres
Split potres

Jak potres magnitude 4.6 po Richteru s epicentrom u podmorju kod Splita zatresao je u petak nešto prije 14 sati splitsko područje, a osim u Splitu osjetio se i u Sinju, Omišu te na otoku Braču, doznaje se u Centru 112.

Seizmološka služba RH saopštila je kako je potres zabilježen u 13,56 sati s epicentrom u podmorju kod Splita. Magnituda potresa iznosila je 4.6 prema Richteru, a intenzitet u epicentru VI stupnja Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice. Prema dostupnim informacijama, potres se osjetio na području središnje Dalmacije.

Doznaje se kako je epicentar potresa bio kod Slatina na otoku Čiovu.

U Splitu se toliko jako osjetio da je u stanovima na višim spratovima zgrada zabilježena manja šteta u vidu razbijenih staklenih predmeta, koji su padali sa stalaža. Dio stanara iz viših zgrada izišao je iz svojih stanova i poslovnih prostora na trgove i ulice u strahu od novog potresa.

Splitska policija zabilježila je nekoliko poziva uznemirenih građana, većinom starije životne dobi. Do sada nisu imali dojava o većim štetama, kao ni o ozlijeđenim osobama.

(Hina)

Srušen objekat stare škole u centru Tivta

0
Stara škola rušenje
Stara škola rušenje foto B.Krstović

Kompanija „Olive investment“ iz Tivta srušila je objekat stare škole iznad magistrale na putu prema Tripovićima, jer će na toj lokaciji uskoro početi izgradnju malog kondo hotela ranga pet zvjezdica.

Ta firma dobila je 14.novembra od Ministarstva održivog razvoja i turizma građevinsku dozvolu za „rekonstrukciju objekta namjene kondo hotel sa pet zvjezdica“, na katastarskoj parceli 2355/1 KO Tivat u zahvatu DUP-a „Gornji Kalimanj“.  U popisu dokumnetacije na osnovu koje je ta dozvola izdata, pored ostaloga, navodi se i „saglasnost za građenje“ koju je investitoru 11.novembra izdala Direkcija za imovinu i zastupanje Opštine Tivat, kao i „saglasnost za građenje“ koje mu je dva dana ranije izdao tivatski odbor Udruženja boraca NOR-a i antifašiste, jer se gradilište nalazi odmah pored Spomenika palim borcima.

Stara škola rušenje
Stara škola rušenje

Na ovom mjestu, prema građevinskoj dozvoli, nići će kondo-hotel spratnosti podrum, suteren, prizemlje i tri sprata, ukupne površine nešto preko 3 hiljade kvadrata, a po projektu nekoliko biroa iz Podgorice i Herceg Novog i vodećeg projektanta, arhitekte Ivana Miloševića.

Plac i zgradu stare škole inače, „Olive investment“ iza koje stoji većinom ruski kapital, kupila je prije nekoliko godina od tivatske firme „Samcommerc“ kojoj je taj nekada javni objekat prije 18 godina prodala Opština Tivat.

Stara škola rušenje
Stara škola rušenje

Reprezentativna velika, ali zapuštena kamena zgrada koja se nalazila na platou iznad Jadranske magistrale preko puta stare zgrade Opštine Tivat, uz put za naselje Tripovići, izgrađena je 1898. godine, da bi 1929. bila dograđena sa još jednim krilom prema istoku.

Stara škola rušenje
Stara škola rušenje

Škola je van funkcije od zemljotresa 1979 i od tada nije obnovljena. Prije tačno dvije godine lokalna uprava je organizovala  konkurs za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog riješenja za rekonstrukciju  tog objekta u kondo-hotel, na kome je  pobijedio je rad pod šifrom „Old school hotel“ – autora „AIM Studio“ d.o.o. Podgorica, odnosno arhitekte Ivan Miloševića.

Novitade iz Tivta …

0
Tivat,riva,Pine,pogled na Porto Montenegro
Tivat – foto Boka News

Akciji dobrovoljnog davanja krvi u Porto Montenegru, koja je danas održana pod sloganom „Krv nas povezuje! Spasi život, daruj krvi!“, pridružilo se preko 40 zaposlenih u kompaniji Adriatic Marinas – Porto Montenegro i hotelu „Regent“, članova posade jaahti u marini i igrača ragbi kluba „Arsenal“.

Ova akcija realizovana je u  saradnji sa Odsjekom za transfuziju krvi Opšte bolnice Kotor, s ciljem da se ova zdravstvena ustanova u kontinuitetu snadbijeva krvnim derivatima, i da se podigne pažnja javnosti o potrebama koje mogu spasiti nečiji život.

„Ovakvim kontinuiranim akcijama dobovoljnog davanja krvi zelimo da podignemo nivo svijesti o važnosti dobrovoljnog davanja krvi, čiji je procenat trenutno 2,8%, a da bi jedna država imala dovoljno zaliha krvi, potrebno je da 4% građana budu dobrovoljni davaoci krvi. Kompanija Adriatic Marinas je naš dobar saradnik u ispunjavanju ovog cilja.“- kazala je tim povodom specijaliusta transfuziolog, Snežana Filipović iz Zavoda za transfuziju krvi u Kotoru.

Posjećenost turista…

U svim vidovima smještaja na Tivatskoj rivijeri trenutno boravi 481 zvanično prijavljeni turista – saopštila je juče lokalna Turistička organizacija. Zvanična statistika bilježi da su samo dvoje gostiju koji trenutno borave u Tivtu iz Crne Gore, dok su sve ostalo stranci. Najveći broj posjetilaca – njih 435, koristi usluge izdavalaca privatnog smještaja, dok 46 turista boravi u hotelima.

Turistička orgaanizacija i lokalni ugostitelji očekuju da će Tivat krajem mjeseca biti vrlo posjećen zahvaljujući atraktivnom prazničnom muzičko-zabavnom programu koji se priređuje u danima prije i neposredno nakkon Nove godine. Opština i TO Tivat inače, po prvi put priređuju organizovani doček Nove godine na otvorenom, na gradskoj rivi Pine sa učešćem brojnih muzičkih zvijezda regiona poput „Prljavog kazališta“, Ane Rucner i Harisa Džinovića, a organizatori očekuju da se za Novu godinu u Tivtu okupi više hiljada gostiju iz Crne Gore i zemalja regiona.

sa-knjizevne-veceri-sms-mladost
sa-knjizevne-veceri-sms-mladost

Književno veče

Književno veče „U susret zbirci Mortalitet vremena“ Filipa Kažića, učenika trećeg razreda gimnazije, priredila je preksinoć Mješovita srednje škola „Mladdost“ iz Tivta, us klošpu obilježavanja 95-te godišnjice tivatskog srednješkolskog obrazovanja.

Moderator večeri održane u galeriji tivatskog Centra za kulturu, bio je učenik Luka Reković, a u programu su učestvovali učenici Majda Radončić, Lazar Vasiljković i  Ivan Jaćimović, koji su kazivali Kažićeve stihove  uz instrumentalnu pratnju Đorđa Čavora na gitari i Tijane Stanišić na violini.

„U stihovima ovog učenika, a već zrelog pjesnika, uočavaju se misticizam, emotivnost i iracionalnost. Spajanje nespojivog i  slike bogate bojama i nikako ne ostavljaju čitaoca ravnodušnim. Modernizacija pjesničkog izraza je postignuta raznovrsnim stilskim sredstvima, pri čemu stihovi dosežu visoku umjetničku vrijednost. Upravo zbog toga SMŠ „Mladost“ će nastojati da do kraja školske godine objavi zbirku Kažićevu zbirki Mortalitet vremena.“ – kazala je profesorica Andrijana Vujičić.

„Vjekovi prolaze, a duše pričaju“

0
Svetog Pavla
Svetog Pavla

Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“, autorke Radojke Abramović održaće se u nedjelju 11. decembra u crkvi Svetog Pavla u Kotoru sa početkom u 19 sati.

Poslije pozdravne riječi direktorice Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, mr Mileve Pejaković Vujošević, o knjizi će govoriti: profesorica književnosti i bibliotekarka Smiljana Radusinović, profesorica književnosti, viša bibliotekarka Ružica Danilović, profesor književnosti, novinar i publicista Neven  Staničić.

U muzičkom dijelu programa nastupiće profesorice muzičke škole Vida Matjan iz Kotora, Milica Lalošević – sopran uz klavirsku pratnju Lidije Molčanov.