Novigradska dagnja (mušlja) bolje je popunjena mesom unutar ljušture u odnosu na ostale pripadnike svoje vrste, prirast joj je visok pa često doseže veličinu od 8 centimetara ili veću, mikrobiološki je u skladu sa svim normama, a nedostaci za njezin uzgoj su zastarjela tehnologija i nepostojanje marketinga, najvažniji su preliminarni zaključci projekta “Istraživanje kvalitete i promidžba NOVigradske DAgnje – INOVaDA”, kojeg je u nešto duže od godinu dana proveo tim Sveučilišta u Zadru kojeg su vodili doc. dr. sc. Ivan Župan i doc. dr. sc. Tomislav Šarić, uz suradnice koje su također stručnjakinje za ovo područje, Melitu Pehardu, Melitu Mokos i Maju Miletić.
Projekt je pokrenut kako bi se kompletirala slika o kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti školjkaša iz Novigradskog mora, te ih se usporedilo sa školjkašima iz drugih uzgojnih područja.
Zasluga okoliša
– Akvakultura je najbrže rastuća prehrambena grana u svijetu. Iako na području Novigradskog mora uzgoj školjkaša ima tradiciju i potencijal, do sada nije istražen kemijski sastav kao ni marketing školjkaša s ovog područja. Dobiveni rezultati iskoristit će se za povezivanje znanosti i gospodarstva, uz promociju školjkaša iz Novigradskog mora, te stvaranje novog brenda – “Novigradske dagnje”, stoji u sažetku ovog projekta.
Prikupljeni podaci su još u fazi statističke obrade, ali ukazuju kako je za posebnost ove dagnje najzaslužniji okoliš u kojem raste. Novigradsko more podložno je čestim i naglim promjenama ekoloških uvjeta. Varijacije saliniteta su velike zbog pritoka slatke vode, dok je temperatura mora varirala od 7 do čak 27 stupnjeva, što djeluje na produženo razdoblje mrijesta dagnje tijekom godine. Takvi uvjeti dovode do veće produktivnosti i veće količine raspoložive mlađi za nasad na uzgajalištima, te bolju popunjenost dagnje mesom unutar ljušture.
– Kao posljedica dotoka Zrmanje i ostalih izvora slatke vode, utvrđena je značajno viša količina klorofila a, koji je indikator količine fitoplanktona u moru, kao jednog od glavnih izvora hrane za školjkaše. Zabilježene razine uobičajene su za puno produktivnija mora, poput Atlantskog oceana, te rezultiraju brzim rastom i dobrom popunjenošću mesom, ističe Župan.
Mušlja – Dagnja
Visok prirast
Sve analize za potrebe projekta, od sastava mora pa do mikrobioloških i kemijskih analiza sastava mesa dagnji, odrađene su u Zavodu za javno zdravstvo Zadar. Sa Službom za zdravstvenu ekologiju i voditeljem Benitom Pucarom, te ostalim djelatnicima Zavoda, ostvarena je poveznica za daljnji razvoj akvakulture u Zadarskoj županiji, temeljena isključivo na “zadarskim snagama”, kao županije s najvećim udjelom u ribarstvu i akvakulturi u Hrvatskoj, ističe Župan.
Prirast dagnji u razdoblju od 12 mjeseci bio je izrazito visok – sve dagnje su od nasadne veličine od oko 3 cm dosegle tržišnu veličinu, a velik dio uzoraka bio je veličine od 8 cm i više, što je iznad prosjeka za tržišnu veličinu dagnje od oko 6 do 7 cm. Indeks kondicije dagnje (popunjenost mesom unutar ljušture) bio je izrazito visok u usporedbi s nekim drugim lokacijama poput dagnji sakupljenih na uzgajalištima riba, te je najviši od proljeća do jeseni, što je iznimno važno zbog mogućnosti plasmana dagnji na tržište tijekom turističke sezone.
Mikrobiološka kvaliteta dagnji je bila u potpunosti u skladu s važećim pravilnicima, što znači da su spremne za izravni plasman na tržište nakon prolaska kroz otpremni centar.
Neiskorišteni potencijali
– Uzgoj školjkaša u Novigradskom moru ima tradiciju i potencijal za povećanje proizvodnje. Novigradska dagnja sinonim je za kvalitetu na lokalnom tržištu, no marketing školjkaša gotovo da ne postoji – dagnja se prodaje bez oznake da je iz Novigradskog mora, navodi se u zaključku projekta. Ovdašnja tehnologija uzgoja zastarjela je u odnosu na europske standarde, a kada bi ih dosegla iz ovog područja dagnje bi mogle hraniti cijelu Hrvatsku, pa i neke susjedne europske zemlje. Potencijali su veliki, ali nažalost zasad neiskorišteni.
Nakon provedenog projekta slijedi niz koraka koje treba učiniti kako bi se uzgajanje dagnji podignulo na višu razinu. Prvi važan korak već je napravljen udruživanjem uzgajivača u udrugu Novigradska dagnja, a konačni cilj je dobivanje zaštićene oznake izvornosti na europskoj razini. Ukupna vrijednost projekta, koji je trajao od 30. lipnja 2015. do 30. rujna 2016. bila je 453.512,98 kuna. U cijelosti je financiran sredstvima Europske unije.
Crna Gora se i ove godine, predstavlja sa svojom turističkom ponudom na najznačajnijoj međunarodnoj turističkoj berzi World Travel Market (WTM), koja se održava od 7. do 9. novembra u Londonu.
Na štandu Crne Gore svoju ponudu predstavljaju lokalne turističke organizacije Budve, Bara, Kotora, Podgorice, hoteli HG “Budvanska Rivijera”, “Montenegro Stars Hotel Group”, “Beppler and Jacobson”, “The Queen of Montenegro” CentreVille Hotel and Experiences“, Dukley Hotels and Resorts, Regent Porto Montenegro i Aerodromi Crne Gore.
Predsjednik izvršnog odbora Predrag Jelušić i direktorica Nacionalne turističke organizacije Crne Gore Željka Radak Kukavičić održali su sastanake sa turoperatorima i predstavnicima niskobudžetnih avio kompanija i predstavnicima medija. Takođe, crnogorski štand posjetio je Ambasador Crne Gore u Ujedinjenom Kraljevstvu Borislav Banović sa svojim saradnicima.
World Travel Market
Turistička privreda pripremila je za ovo tržište vrlo interesantne paket aranžmane za predstojeću ljetnju sezonu. Pored interesovanja turoperatora postoji tražnja i indvidualaca i to za segment ponude koji se odnosi na aktivan odmor kao i manifestacije. Na rast tražnje sa ovog tržišta utiče jako dobra avio povezanost. Pored nacionalne avio kompanije imamo cjelogodišnju liniju sa Londonom posredstvom kompanije Rayan air i tokom IATA sezone letove iz Tivta do Londona i Mančestera posredstvom kompanije Easyjet. Potencijal ovog tržišta je jako veliki i u fokusu aktivnosti crnogorske delegacije je povećanje broja noćenja sa ovog tržišta, drugog po veličini u Evropi, koje je strateški važno u pogledu produženja sezone u Crnoj Gori.
Prema zvaničnim statističkim podacima do kraja septembra 33.308 turista iz Velike Britanije, što je porast od 20.5%u odnosu na isti period prošle godine, koji su ostvarili 172.117 noćenja, odnosno 16.8% više u odnosu na isti period prošle godine.
Impresioniran ljepotama Crne Gore britanac Robert Wainwright, sada vec domaćin našeg štanda, tokom trajanja sajamskog nastupa svoje utiske sa najljepšim pričama o Crnoj Gri prenosi i posjetiocima sajma.
Među britanskim turoperatorima i turističkim agencijama koji nude turističku ponudu Crne Gore u svojim programima su: Adriatic Adventures, Thomson, Balkan Holidays, Cosmos, Explore Worldwide, First Choice, Inghams, Saga Holidays i dr.
World Travel Market u Londonu je jedan jedan od vodećih globalnih događaja za svjetsku turističku industriju, koji je ove godine okupio oko 5.000 izlagača iz preko 180 zemalja svijeta, preko 50.000 profesionalaca iz oblasti turizma i preko 2 000 predstavnika medija.
Promocija Crne Gore će se nastaviti na sajmu turizma CITM u Šangaju gdje će Nacionalna turisticka organizacija u saradnji sa Turističkom organizacijom Srbije na zajedničkom štandu predstaviti turističku ponudu.
Izložba “Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore” biće otvorena u Zagrebu, u prostorijama Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, u četvrtak 10.novembra u 19 sati.
Izložbu organizuju Ministarstvo kulture i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, u saradnji sa Nacionalnom zajednicom Crnogoraca Hrvatske. Suorganizator izložbe je Pomorski muzej Crne Gore.
U okviru Dana crnogorske kulture u Hrvatskoj i u sklopu obilježavanja 1000 godina državnosti i 10 godina obnove nezavisnosti Crne Gore, biće predstavljeno 14 nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore.
Nakon Zagreba izložba “Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore” će biti postavljena u Umag, Rijeku, Pulu i Split.
Bokeljska mornarica – kolo
Izložbu su pripremali: dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti, direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, dr Branko Banović, direktor Zavičajnog muzeja u Pljevljima, mr Mileva Pejaković-Vujošević, direkotrica Pomorskog muzeja Crne Gore i etnološkinje Tanja Vujović, Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Tanja Rajković, Narodni muzej Crne Gore.
Nakon otvaranja izložbe biće prikazan film “Živo nasljeđe” i kompilacija materijala Arhiva Televizije Crne Gore, koja je specijalno pripremana ovim povodom.
Na izložbi će biti predstavljeno 14 nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore:
1. Vještina izrade i ukrašavanja crnogorske narodne nošnje;
2. Crnogorski oro;
3. Bokeljska mornarica;
4. Kult Svetog Vladimira;
5. Običaj Fašinade;
6. Vještina izrade čunova;
7. Vještina izrade Dobrotske čipke;
8. Vještina izrade Dobrotske/Peraške torte;
9. Tradicionalne igre kolašinskog kraja;
10. Legende o nastanku Kotora;
11. Predanje o Pavi i Ahmetu;
12. Legenda o tri sestre;
13. Legenda o ljubavi Peraštanke Katice Kalfić i francuskog vojnika;
Za potrebe uspostavljanja hidrološkog režima na Tivatskim solilima po uzoru na Škocjanski zatok iz Slovenije i pravilno funkcionisanje ovog močvarnog staništa, Centar za zaštitu i proučavanje ptica objavljuje poziv svim zainteresovanim hidroinžinjerima da do 20. novembra 2016. godine dostave pismo zainteresovanosti sa CV – ijem na czip@czip.me
Solila se nalaze na Jadranskom migratornom koridoru i služe kao posljednje odmaralište i hranilište ptica selica, na njihovom putu ka jugu. Za određen broj vrsta ptica, Solila predstavljaju i zimovalište.
Solila – foto Anđelko Stjepčević
Područje solila je od srednjeg vijeka bilo u fokusu zbog Solane koja je aktivno radila u tom periodu i koja je prema spisima iz daleke 1683. godine generisala 81% ukupnog prihoda lokalnog stanovništva. Ostaci solane tj. slani bazeni su prisutni i danas, a neposredna blizina mora i prilično sačuvana geomorfologija lagune ovog područja je čini interesantnom za boravak ptica.
Solila su Emerald stanište Bernske konvencije kao i područje od međunarodnog značaja za boravak ptica (IBA). Od 2013. godine Solila su upisana i na Ramsar listu močvara od međunarodnog značaja.
Solila
Molimo sve zainteresovane, koji su kvalifikovani za angažovanje na ovom poslu, da pošalju pismo zainteresovanosti, nakon čega bi se izvršio obilazak Solila i stekao uvid u stanje na terenu kao i precizirao tačan opis očekivanih radova, kaže se u pozivu Centar za zaštitu i proučavanje ptica.
Opis predviđenih radova:
• izrada elaborata izvodljivosti za napajanje vodom svih bazena Tivatskih solila morskom vodom, isključivo principima gravitacije, plime i osjeke;
• izvršiti hidrološka istraživanja i mjerenja;
• dati preporuke za terenske radove.
Specijalni florističko-faunistički rezervat Tivatska solila je Rješenjem iz 2007. godine zaštićen kao poseban, specijalan prirodni rezervat radi očuvanja biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune.
Opština Tivat objavila je spisak sa imenima ukupno 48 studenata iz tog grada koji će ove godine imati pravo na bespovratnu stuipenduju iz gradske kase. Opština po studentu izdvaja 50 eura mjesečno, a stipendije se dodjeljuju polaznicima primijenjenih osnovnih studija, akademskih osnovnih studija i specijalističkih studija u trajanju do godinu dana.
Stipendija se isplaćuje 10 mjesesi za vrijeme trajanja studijske godine.
Pravo na dodjelu opštinske stipendije imaju studenti koji su položili ispite iz prethodne godine studija u visini od najmanje 90 odsto ECTS kredita i postigli prosječnu ocjenu najmanje 9,00. Dodatni uslovi su da su visokoškolci državljani Crne Gore i da imaju prebivalište u Tivtu, po prvi put upisuju semestar studijske godine, nisu izgubili godinu i da nisu u radnom odnosu na neodređeno vrijeme. Za stipendije pod sličnim uslovioma mogu konkurisati i lica bez oba roditelja, lica sa invaliditetom i pripadnici populacije Roma, Egipćana i Aškalija, kao i nosioci diplome „Luča“ iz srednje škole, a koji prvi put upisuju prvu studijsku godinu.
Pored Opštine Tivat, stipendije studentima dodjeljuje i politička partija Hrvatska građanska inicijativa. Za razliku od lokalne uprave koja visokoškolcima bespovratno daje samo po 50 eura, HGI odabranim studentima, iz svoje stranačke kase daje po 100 eura mjesečno, a trenutno tu vrstu podrške jedine političke partije Hrvata u Crnoj Gori dobija 11 studenata. Iz HGI do sada nisu nikada zvanično objasnili koji su kriterijumu da ta stranka nekoga uvrsti i svoj program stipendiranja iako je riječ o novcu koji ta stranka dobija iskljulivo iz državnog i opštinskih budžeta u Tivtu i Kotoru. Priča o HGI-jevim stipendijama inače, bila je i jedan od lajt-motiva u izbornoj kampanji te stranke za parlamentarne izbore koju je često pominjao i nosilac liste HGI Adrijan Vuksanović, inače takođe bivši stranački stipendista.
Najizdašniji program stipendiranja visokoškolaca u Tivtu, međutim, svojevremeno je, prilikom početka relaizacije projekta Porto Montenegro u Tivtu, lansirala kompanija “Adriatic Marinas”, tada u vlasništvu kanadskog milijardera Pitera Manka. “Adriatic Marinas” 2007. je pokrenuo veliki program stipendiranja najtalentovantijih studenata iz Tivta i Kotora. Studenti su godišnje dobijali čak po 1.000 eura bespovratne stipendije, a na početku tog programa bilo je ukupno 115 mladih akademaca koji su ga koristili. Program stipendiranja od strane “Adriatic Marinasa” se u naredne četiri godine postepeno smanjivao, da bi se nakon toga potpuno ugasio. Ta kompanija u međuvremenu nije pokretala nikakav poseban program podrške školovanju lokalnih mladih ljudi u strukama koje su Porto Montenegru potrebne, pa zato dobar dio radne snage te kompanije dolazi iz drugih djelova Crne Gore i pogotovo iz inostranstva.
Porto Montenegro dodjelio stipendije u iznosu od 50.000 eura
Porto Montenegro danas je objavio da su dodijelili četiri stipendije ukupne vrijednosti 50.000€ za mlade buduće nautičare iz Crne Gore. Stipendije su dobili Tivćani Andrej Đokić, Stefani Racić, Marko Jokanović, kao i Nikola Laketić iz Podgorice. Oni su od ponedjeljka počeli sa internacionalnim programom obuke Royal Yachting Asocijacije, za slućbovanje u svojstvu članova posade na superjahtama.
Program je osmišljen kao intenzivna šestomjesečna obuka, od koje je jedan dio definisan kroz sticanje teorijskog nautičkog znanja, a drugi kreiran kroz dinamična praktična iskustva na superjahtama u internacionalnom okruženju u Porto Montenegru. Trening partner programa je i kompanija „42° North“ čiji će instruktori sa kandidatima prolaziti kroz kompletno iskustvo na superjahtama, gdje će dobiti instrukcije i povratne informacije od najboljih svjetskih nautičara, kapetana, prvih oficira, inženjera, pa do mornara i stjuarta na brodovima. Obuka će, osim najbitnijeg nautičkog segmenta, podrazumijevati i segment koji se odnosi na kvalitet pružanja usluge u objektima sa pet zvjezdica – od konsijerža na jahti, održavanja, do samih ugostiteljskih elemenata, koji će se raditi po HEC (Hospitality Education) standardima. Osim posjedovanja priznatog internacionalnog sertifikata RYA-e i praktičnog osposobljavanja, svi stipendisti će završiti i četiri osnovna modula koji se odnose na bezbjednost na brodu, i to u Pomorskom trening centru Azalea u Bijeloj, koji je partner na ovom projektu. Ovo su osnovni pravno-obavezujući sertifikati, neophodni za rad na svim plovilima. Sa polozenim ispitima i dobijenim sertifikatima, budući nautičari će imati kompletno teorijsko znanje i praktične vještine za početak karijere.
Doktorandu geohemije iz Šangaja, s East China Normal Universityja, Xiaogangu Chenu, dolazak na šestomjesečnu praksu i istraživanja u morsku stanicu Martinska, u Šibeniku, Instituta “Ruđer Bošković” prvi je inozemni znanstveno-istraživački rad i prvi odlazak iz Kine u inozemstvo.
Voditelju te postaje i mentoru dr. Nevenu Cukrovu ta suradnja bez svake sumnje otvara nove mogućnosti u temi koja ga u posljednje vrijeme osobito zaokuplja, a to je istraživanje estuarija, odnosno istraživanja dotoka podzemnih voda duž istočne obale Jadrana.
Podvodna kamera na Martinskoj nedavno je uhvatila na djelu jednog kradljivca periske. Ona bilježi baš sve što se pred njom pomakne, a manekenke na tom snimanju nerijetko su – pokazuje se – i morske kornjače.
Ovog ih je ljeta u šibensku luku ušlo barem dvadesetak, a na slikama se jasno vidi da su različite, dakle da nije više puta snimljena jedna.
Dr. Cukrov tvrdi, a u istraživanjima postupno i dokazuje, da je za živi svijet u moru uz obalu, a samim tim i marikulturu, vrlo važan i donos podzemnih voda u more. Barem jednako, ako ne i važniji od donosa rijeka ili oborina – evo u primjeru Krke i njezina estuarija u Šibeniku.
– Kina je danas daleko odmaknula u istraživanjima vezanima uz zaštitu okoliša i u to ulažu enorman novac. Shvatili su da je puno toga što se tiče okoliša krenulo u krivom smjeru i sada ulažu sve snage u istraživanja i znanost na tom planu: rekao bih, prvo su sve zagadili, a onda su počeli paziti na okoliš.
Na spomenutom sveučilištu imaju laboratorij za istraživanje estuarija i obalnog mora, i to je njihov ključni državni laboratorij za takva istraživanja u Kini, a tih ključnih laboratorija za sve znanosti ima samo pedesetak. Dogovorili smo se da kolega Xiaogang pola godine obavlja mjerenja radija i radona u morskoj vodi, to danas u Hrvatskoj nitko ne radi.
To su prirodni radionukleidi koji se koriste kao “markeri” slatke vode, odnosno uz pomoć njih pratimo koliko je slatke vode prisutno u moru. Sada istražujemo vrulje, koje, pokazuje se, imaju značajan utjecaj na živi svijet obalnog mora, ponavljam, barem koliko i nadzemni tokovi, a više nego oborine – govori dr. Neven Cukrov.
Proučavanje morskih kornjača
Prema riječima dr. Cukrova, vrulje u Zatonu imaju taj presudni utjecaj na okoliš pogodan za školjkaše u donjem dijelu estuarija rijeke Krke, a ništa drugačija situacija nije, kaže, ni u svjetskim razmjerima.
Pokazuje nam satelitsku noćnu sliku Južne Amerike: iz svemira, puno su uočljivija svjetla goleme ribarske flote u moru pri “dnu” kontinenta nego svjetla njegovih megalopolisa (Rio, Buenos Aireses, Sao Paulo…), a to je lokacija na kojoj podzemne vode donose tvari značajnije za bogat riblji svijet.
– Nažalost, ni duž Jadrana nismo istražili te podzemne dotoke i to je ono što ćemo raditi u suradnji s kolegama iz Kine. Najvažnije je kvantificirati te vrulje, evo, na primjer i u Podvelebitskom kanalu, gdje znamo da uopće nema rijeka koje donose slatku vodu, a postoji bogat riblji svijet.
Moram reći da ova istraživanja nikad ne bismo mogli organizirati, odnosno financirati, da nema te suradnje s Kinom. Analizirat ćemo i uzorke vode i sedimenta, a kvantificiranje, odnosno utvrđivanje količina dotoka podzemnih voda, važno je za ribarstvo, marikulturu i ekologiju uopće – govori dr. Neven Cukrov.
Dužjadranske vrulje razmještene su od Istre do konavoskih stijena. Na red za istraživanje doći će mnoge, od spomenutih podvelebitskih, preko omiške pa dalje na jug.
– Mi u Dalmaciji imamo puno vode, ali u pogrešno vrijeme – ljeti je imamo najmanje. Važno je istražiti i kvantificirati sve te podzemne dotoke i zbog vremena koja dolaze, zbog projekcija vezanih uz klimatske promjene, riječju – važno je znati čime raspolažemo.
Za dva tjedna dr. Cukrov odlazi u Kinu, na dva tjedna predavanja i istraživanja. Njegov kineski kolega za to će vrijeme istraživati, odnosno uzorkovati i obavljati mjerenja na Martinskoj, u Šibeniku i oko njega. Detaljno namjeravaju ispitati sve podzemne dotoke oko grada, u estuariju Krke, u Morinju, oko Prokljanskog jezera, namjeravaju procijeniti utjecaj Krke i Zrmanje…
Morska kornjača
– Naše su vrulje pravi mali “manekeni” u toj problematici dotoka podzemnih voda, zbog toga što su jednostavne, cjevaste, ulaze izravno u bistro more, naši su vapnenci čisti, nema opterećujućih čestica, lakše je provoditi istraživanja. Pa tu se u posljednjih dvadeset tisuća godina ništa nije nataložilo, naše je dno na mnogim mjestima još uvijek ona matična stijena.
Iznimka je područje ušća Neretve, koje je pjeskovito i muljevito, ili ušće rijeke Po. Kinezi imaju Jangce i druge velike rijeke koje također donose goleme količine mulja i njihova se mutna smeđa boja može vidjeti u moru i sto kilometara daleko od ušća. Na našim je podzemnim dotocima puno jednostavnije objasniti cijeli sustav, to su naši cjeloviti, mali prirodni laboratoriji – govori dr. Cukrov i nastavlja:
– Najčešće svaka vrulja iza sebe ima i anhijalinu špilju, tako da možemo vidjeti i što se događa u podzemlju, što je u špilji, a što je izvana, u moru. U planu mi je naći jednu dobru vrulju kako bi nam bila svojevrstan pokazni slučaj, a onda tražiti novac za istraživanja. To je veliki projekt, namjeravamo za njih aplicirati zajedno s Kinezima.
Opservacijski centar
Kao voditelj jedinice Martinska Instituta “Ruđer Bošković”, dr. Neven Cukrov kaže da je namjera od Martinske napraviti opservacijski centar. Već su postavili uređaje za nekoliko praćenja: meteorologije, temperature mora, stabilnih izotopa i radionukleida u kišnici, koncentracije bakra u površinskom sloju, uplovljavanja brodova, videokamere za snimanje podvodnog svijeta…
– Problem nam je nedostatak ljudi. Podvodna kamera napravi i do 800 snimaka i to bi dnevno trebalo pregledavati. Da imamo barem ljude na stručnom usavršavanju i u državnom programu zapošljavanja na godinu dana za 2400 kuna, to bi nam puno značilo.
Venecija ima oko 55.000 stanovnika, a u grad svakoga dana dođe još oko 70.000 turista. Talijani su izračunali da gosti s kruzera većinu novca troše na brodovima i pune džepove američkim kompanijama, a ne u lukama u koje pristaju na samo nekoliko sati
Luka Split
– Problem je što je Venecija za turiste poput neke vrste Disneylanda, a trebali bi zapamtiti da je to grad u kojem se živi – kazao je Marco Caberlotto iz skupine nezadovoljnih stanovnika lijepoga “grada mostova” koji prosvjeduju protiv velikih kruzera i masovnog turizma, piše Guardian.
Venecija ima oko 55.000 stanovnika, a u grad svakoga dana dođe još oko 70.000 turista. Pola tih turista dolazi u grad na samo jedan dan, a Caberlotto tvrdi kako većina njih samo želi napraviti “selfie” na Trgu svetog Marka prije nego se vrate na svoje goleme brodove.
– U bilo koje doba dana većina ljudi u gradu su turisti i sve je njima prilagođeno, pa to lokalne ljude počinje iritirati – rekla je stanovnica Venecije Michela Scibilia za The Telegraph.
Tijekom protekle 2015. godine u Veneciji je pristao 521 kruzer, a česta uplovljavanja ovih divova remete osjetljivi ekosustav gradske lagune. Veneciju godišnje obiđe 1,8 milijuna posjetitelja s kruzera, no oni su tek manji dio ukupne brojke od 25 milijuna turista godišnje.
Venecija ima goleme probleme s neodgovarajućom infrastrukturom za toliki broj turista, pa, primjerice, u centru grada postoji samo osam javnih zahoda i gotovo svi se zatvaraju u 19 sati. U lokalnim novinama često se mogu vidjeti fotografije na kojima turisti mokre u kante za otpad.
Venecija
U gradu se za noćenje nudi oko 30.000 kreveta, a cijene najma su paprene ponajviše zbog stranih kupaca nekretnina koji pokušavaju dobro zaraditi iznajmljivanjem soba u popularnoj Veneciji. Stanovništvo grada nestaje i godišnje u prosjeku iseljava se oko tisuću ljudi. Visoke cijene tjeraju i slabo plaćene radnike koji se sele na kopno i svakodnevno putuju u Veneciju.
– Danas nije neuobičajeno otkriti da ste jedina osoba koja živi u kvartu, a u svim ostalim stanovima su turisti koji su tu samo kratko – kazala je Luisella Romeo koja radi kao turistički vodič.
Članovi skupine Comitato NO Grandi Navi prosvjedima pokušavaju zaustaviti ulazak divovskih kruzera u grad.
Studija iz 1988. godine je predvidjela strategiju turističkog razvoja grada i postavila maksimum broja turista koji dnevno mogu ući u grad na 20.750, a to je manje od trećine broja sadašnjih posjetitelja.
– Grad je na rubu kolapsa. Potrebne su drastične mjere da bi se nešto promijenilo. Čak i turistima Venecija nema smisla bez njezinih stanovnika. Potrebne su mjere koje bi pomirile turistički razvoj sa stanovnicima – kazala je Scibilia za britanski list.
U Veneciji se tako ponovno zaoštrava borba protiv ulaska velikih kruzera u gradsku lagunu, a i lani je, primjerice, više od 100 tisuća ljudi potpisalo online peticiju u kojoj je, između ostaloga, pisalo: “Uništavamo jedno od svjetskih čuda, Veneciju, i to za profit nekolicine ljudi koji dovoze svoje brodove dvostruko veće od Titanica”.
Venecija
Prema nekim predviđanjima, zbog kruzera i masovnog turizma 2030. godine mletačka prijestolnica neće imati ni jednog stanovnika. Ipak, mnogi su spremni zažmiriti kada vide turiste, koji su smješteni u hotelima, jer oni gradu donose novac. Dio njih raduje se i gostima s kruzera jer im, kako tvrde, “napune džepove”. Je li zaista tako pitali smo mr. Mirka Petrića, višeg predavača Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, koji se spoznajama o prirodi takvog turizma počeo baviti sredinom prošlog desetljeća, isprva kao zainteresirani građanin, a kasnije i znanstveno, odnosno sociološki u smislu utjecaja kruzerskog turizma na urbane tokove u gradovima na istočnoj jadranskoj obali.
– Riječ je o sredinama s vlastitim komunalnim tradicijama, koje sežu duboko u srednji vijek, te osobitim – mediteranskim – tretmanom javnog prostora, koji je otvoren i upotrebljiv duljim dijelom godine, na način na koji to nije u zemljama sjeverne Europe. Iako kruzerski turizam nedvojbeno utječe na urbane tokove i, primjerice, u pribaltičkim zemljama, ondje je takav utjecaj manji nego u zemljama mediteranskog dijela Europe, gdje kruzerski turizam može doslovno dovesti do smrti urbanosti kao što se nažalost dogodilo u Dubrovniku, ili u Veneciji – naglašava Petrić, koji dodaje:
– Prva točka od koje treba poći, jest ono o čemu se kod nas najviše govori, kad se zagovara kruzerski turizam. To je stanovita ekonomska korist za koju odgovorni tvrde da ova vrsta turizma donosi. Takve su tvrdnje neodržive, barem kad se gleda dugoročna korist odnosno šteta. Tako ispada da su ili neinformirane, što je samo po sebi pogubno, ili zlonamjerne, odnosno manipulatorske. Da bi se shvatilo zašto je tome tako, valja znati kako funkcionira kruzerski biznis, odnosno na kakvim osnovama on donosi vlasnicima samo nekoliko globalnih korporacija koje kontroliraju tu djelatnost milijunske profite. Ross A. Klein, jedan od najistaknutijih istraživača ove tematike, opisao je ekonomiku kruzerskog biznisa kao “turning water into money”, odnosno pretvaranje vode u profit. Samo, ta je “voda” naše ili druga svjetska mora, a ekološke štete koje u njima kruzeri čine su goleme i u moru poput Jadrana teško – ako uopće – otklonjive.
O tome je argumentirano pisao dr. Hrvoje Carić. Prema njegovim dokumentiranim navodima, bilo kakva “zarada” od kruzerskog turizma u našim prilikama je sedam puta manja od novca koji bi bio potreban da se otklone ekološke štete koje kruzeri čine u Jadranu. Samo, te se štete ne otklanjaju! Što znači da praktički za male novce nepovratno uništavamo čisto i biološki raznoliko more, jedan od rijetkih resursa koji nam je preostao.
Uz pionirski rad dr. Carića na izračunu šteta i praćenju zagađenja na Jadranu, kod nas, kaže naš sugovornik, nažalost, ne postoji niti jedna služba koja bi se ovim mjerenjem ekološkog utjecaja kruzera sustavno bavila.
– O kakvim je razmjerima ekološke devastacije riječ, može se, međutim, ilustrirati i bez mjerenja ekološkog utjecaja na more, samim navođenjem broja putnika i opisom područja na kojem se nalaze. Za ilustraciju, spomenut ću podatak koji je iznesen u pionirskoj i još uvijek mjerodavnoj studiji koju je prije deset godina izradio Institut za turizam.
Ondje se navodi da je u američkoj državi Kaliforniji 2001. godine broj kruzerskih putnika dosegnuo brojku od 650.000 te da je to ondje bio znak za svojevrsnu ekološku uzbunu. U svakom slučaju, javila se velika zabrinutost i pristupilo izradi mjera zaštite.
U Dubrovniku je, dotle, broj kruzerskih putnika već 2006. prešao 600.000, u zatvorenom jadranskom moru! Možemo samo zamisliti kakvu ekološku štetu brodovi koji ih prevoze stvaraju ovdje, no o njoj se vrlo rijetko govori, čak nakon što je broj “dubrovačkih” kruzerskih putnika prešao milijun godišnje, a raste i u drugim jadranskim lukama, ukazuje sociolog.
On spominje još nekoliko ilustracija iz studije Instituta za turizam, u kojoj su prvi put u nas izloženi navodi iz dobro proučene svjetske literature.
– Prema ondje iznesenim podacima, jedno pristajanje većeg kruzera u luci zagađuje zrak ispušnim plinovima kao 2000 automobila i kamiona u godini dana! Po putniku, kruzeri ispuštaju u okoliš 20 do 40 litara tzv. “crne vode” ili fekalne, te 120 do 340 litara drugih otpadnih voda. Ispuštaju se i teški metali, patogeni organizmi koji se talože na dnu mora, foto i medicinski otpad i slično. U zatvorenom kotorskom zaljevu, kao što pišu lokalni aktivisti u blogovima, goleme količine vrlo tople vode koja se ispušta tijekom privezanosti kruzera u luci, ugrožavaju život u podmorju.
Luka Split – foto portsplit.com
Svaki putnik “proizvede” 3 do 4 kilograma komunalnog otpada dnevno, što je 3 do 4 puta više od gostiju u hotelima jer se koristi puno plastičnog pribora za jelo.
Kruzer s 3000 putnika dnevno također proizvede 55 do 85 litara opasnog otpada. Potrebno je samo pomnožiti sve ove brojke s brojkama o broju putnika o kojima sa žarom u očima govore naši gradonačelnici i turistički djelatnici.
Paradoks u svemu jest da od ovoga svega zapravo nema zarade ni za koga osim za kruzerske korporacije. Da je tome drukčije ne bi se moglo dogoditi da Carnival, jedna od najvećih takvih korporacija, ima u 5 godina kumulativni profit od 1,3 milijarde američkih dolara, te pritom na takvu svotu plati ukupno u SAD-u, međunarodnih i lokalnih tek 1,1 posto poreza! Ovo je moguće stoga što je proces “pretvaranja vode u novac” pomno osmišljen.
Putnici provode većinu vremena na brodu, plove međunarodnim vodama, a na kopno izlaze uglavnom samo po nekoliko sati. Sve je osmišljeno tako da novac ostaje na brodu. Približno 75 posto prihoda kruzera otpada na cijene aranžmana koje plaćaju putnici, a ostalo se uprihodi od potrošnje na brodu.
U tih potonjih 25 posto najveća je zarada. Kruzerski turisti kad izađu na kopno troše znatno manje svote od onih koje ostave na brodu. U istraživanju koje sam provodio u splitskoj povijesnoj jezgri, pojedini trgovci su mi izjavljivali da kruzerski turisti često kupuju i čokoladicu ili jeftini suvenir “na karticu” jer često niti imaju kada niti uopće žele mijenjati novac u lokalni, informirao nas je viši predavač Odjela za sociologiju.
Još u sedamdesetim i osamdesetim godinama putnici na tzv. love boats, ostajali su na destinaciji uplova i po nekoliko dana. Danas, u vremenu “diznifikacije” sadržaja na brodovima, to je vrijeme svedeno na nekoliko sati.
– Valja reći da je ono što osobito oštećuje lokalnu zajednicu, a ujedno i razlog zbog kojega kruzerske korporacije profitiraju na način na koji je to opisano, i to što lokalna zajednica, zadužujući se za to u inozemstvu, mora graditi lokalnu lučku infrastrukturu. U to kruzerske korporacije ne ulažu, nego očekuju da ih to dočeka. Pridodaju li se troškovima koji bi bili potrebni za sanaciju ekoloških šteta, i troškovi gradnje lučke infrastrukture, vidi se na kakvom je “dobitku”, odnosno na kakvoj je šteti lokalna zajednica. Sve u svemu, može se reći da jača globalni otpor kruzerskom biznisu, i to ne samo na mjestima koja od njega najviše trpe, kao što je Venecija, nego i šire – naglasio je Mirko Petrić.
Glazbeno prosvjetno društvo Tivat, danas će obilježiti Dan društva 8.novembar, nastupom ulicama grada u 15,45. Promenadni nastup započeti će ispred Doma „Gracija Petković“.
Glazbeno prosvjetno društvo Tivat (GPD) na današnji dan 8.novembra 1944. godine kolektivno je napustilo okuprani Tivat i pod vodstvom kapelnika Krsta Vuksanovića, pridružilo se partizanima. U partizane je otišlo 19 članova
. Na oslobođenju teritoriju u zaleđu Boke krenuli su u uniformama Društva, noseći sa sobom instrumente i notne zapise, koje su pod okriljem noći uzeli iz opštinske zgrade. Svojim instrumentima GPD Tivat oglasilo se sa oslobođene teritorije u Boki.
Photo: Boka News – Arhiva
GDP Tivat osnovano je davne 1909.godine, ove godine slavi 107.godina postojanja.
Kompanija „Adriatic Marinas“ predstavila je tivatsku marinu za superjahte i luksuzno nautičko naselje Porto Montenegro, na 57. Fort Lauderdale International Boat Show-u, koji je održan u na Floridi, od 3. do 7. novembra.
„U vrlo uskom prestižnom krugu izlagača, kompanija „Adriatic Marinas“ je fokusirana na prezentaciju kapaciteta marine za superjahte, ali i nautičkog naselja sa svim sadržajima „Regent“ hotela, luksuznih rezidencija, PM Jahting kluba (PMYC) i lifestyle događaja, zbog kojih je Porto Montenegro izgradio povjerenje globalne nautičke klijentele i zaslužio epitet omiljenog sidrišta za superjahte i mjesta okupljanja jet-seta koji plove Mediteranom.“- saopšteno je juče iz Porto Montenegra.
Generalni menadžer PMYC-a Billy Canellas kazao je da su se marina Porto Montenegro i Crna Gora pozicionirali kao luksuzna destinacija i čarter odredište, koje sada parira najvećim nautičkim centrima u Španiji, Francuskoj, jugu Italije, a i američko tržište je zainteresovano za Mediteran.
Sajam nautike u Ford Loderdejlu je tokom svoje duge tradicije održavanja prepoznat kao manifestacija za svjetske nautičke oligarhe i najimućniju klijentelu koja plovi, a mnogi jahting graditelji i dizajneri okupili su se u tom gradiču na Floridi, u „Veneciji Amerike“ da bi predstavili izvanredne superjahte i megajahte, superbrze glisere, i ostalu plovila na vodi i sportsku nautičku opremu.
Ustavni sud Crne Gore odbio je žalbu Demokratske partije socijalista na nepravilnosti na pet biračkih mjesta na lokalnim izborima u Budvi. Ustavni sud odluku je donio većinom glasova svojih članova.
DPS je žalbom tražila ponavljanje izbora na pet biračkih mjesta, jer smatraju da su bili neregularni, zbog čega su se žalili Ustavnom sudu, nakon što su DIK i OIK odbili njihov prigovor.
Sud je radio u sastavu: predsjednica Desanka Lopičić i sudije Milorad Gogić, Dragoljub Drašković, Miodrag Iličković, Hamdija Šarkinović i Budimir Šćepanović.
DPS je na lokalnim izborima u Budvi, 16. oktobra, osvojila 12 odborničkih mandata.
