Centar za kulturu Tivat i čuvena tivatsko-zagrebačka umjetnica i pjesnsikinja Maja Perfiljeva, na spektakularan način sinoć na ljetnjoj pozorici u Tivtu, obilježili su zlatni jublej jedne od Majinih najčuvenijih pjesama – evergrina „Bokeljska noć“.
Kompoziciju za koju je tekst napisala Maja Perfiljeva, izveli su Vice Vukov i Radmila Karaklajić pobijedivši sa njome 1966. na čuvenom Slitskom festival zabavne muzike. Godinu kasnije “Bokeljska noć” je dobila i nagradu “Zlatni ključ” na festivalu zabavne muzike u Bratislavi. Stihovi ovog evergrina “Jedne će se noći lude, zapaliti u nama vatre…” i “Zasjaće palace, antike tarace…”, postali su dio pučke kulture u Boki i neizostavni dio svake bokeške fešte i zabavno-turističkog događaja.
Pred prepunim auditorijumum ljetnje pozornice u Tivtu Maja Perfiljava i njeni gosti sinoć su priredili multimedijalno veče za pamćenje.
Pola vijeka „Bokeljske noći“
U programu, koji je trajao skoro dva ipo sata, učestvovali su Tibor Karamehmedović, Anita Popović, Andrijana Božović, Dušanka Belada, Nikola Trtica, Marko Prentić, Stefan Čelanović, grupa “Gruhak” iz Dubrovnika, pjesnikinja Tamara Milenković, kao i specijalna gošća Radmila Karaklajić koja je prije 50 godina i otpjevala ovu pjesmu. Najemotivniji trenutak večeri bio je kada je Karaklajić, zajedno sa publikom, ponovno pjevala “Bokeljsku noć”.
Velike aplauze dobila je grupa “Gruhak” koja je izvodila pjesme čuvene sarajevske grupe “Indeksi” za koje je takođe stihove napisala Maja Perfiljeva.
Pola vijeka „Bokeljske noći“
“Bokeljska noć” je za splitski festival išla pod šifrom „Gavica“. Muziku je radio moj muž Hrvoje Hegedušić, kome je majka bila iz Tivta. On mi je rekao „Ma ko zna za Boku? Neće se to slušati“. Ja sam bila uporna. Poslala sam pjesmu na natječaj i ona je pobijedila na festivalu. Puno glasova dala mi je publika. Sljedeće godine ta je pjesma zastupala Jugoslaviju na medjunarodnom festivalu „Zlatni ključ Intervizije“- I tamo je takođe dobila nagradu. „Bokeljska noć“ je svakako moja ishodišna pjesma. Večeras se posebno zahvaljujem Opštini Tivat, gradonačelnici Snežani Matijević, Centru za kulturu i svima koji su pomogli da organizujemo ovu večer.“ – rekla je Maja Perfiljeva uz ovacije i aplauze publike.
Poznata beogradska umjetnica Radmila Karaklajić i poslije pola vijeka od njene premijere, vjeruje da je “Bokeljska noć” jedna od najljepših zabavnih pjesama napisanih i komponovanih u bivšoj Jugoslaviji.
“Jednostavne riječ, a toliko ljepote što god nam se dešava, „vetar će nosit naše lađe“. Pedeset godina se ova pesma održala. To je evergrin,j edna od najlepših pjesama koje su kod nas stvorene u zabavnoj muzici.“ – kazala je Karaklajić.
Veliko interesovanje i veliko nezadovoljstvo Krašićana
Veliko nezadovoljstvo brojnih građana, dobra volje lokalne uprave da im pokuša pomoći i apsolutna idiferentnost predstavnika državnih organa obilježili su danas sastanak koji je gradonačelnica Tivta dr Snežana Matijević (DPS), priredila u zgradi Opštine sa mještanima Krašića.
U skladu sa ranije im datim obećanjem, Matijevićka je na sastanak dovela sve funkcionere lokalne uprave i rukovodioce lokalnih službi i preduzeća, ali i predstavnike Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) i Uprave za inspekcijske poslove (UIP), kako bi im Krašićani mogli u lice reći što ih muči nekoliko posljednjih giodina. Od kada je Vlada Crne Gore 2009. usvojila Državnu studiju lokacije(DSL) za Krašiće koja je rađena po uputama MORT-a, u ovom nekada mirnom primorskom mjestu gdje su brojni građani Srbije i BiH decenijama imali vikendice, vlada pravi urbanističko-ekološki haos jer je DSL omogućila devastaciju nekadašnje prirodne kamenite obale na kojoj su, bukvalno sa temeljima u moru, nikle velike privatne „turističke vile“, pristup obali za većinu žitelja postao je nemoguća misija, a problemi sa saobraćajem, vodom, kanalizacijom i zagađenjem mora su eskalirali.
„Od 2010. kada je MORT počeo da izdaje urbanističko-tehničke uslove i dozvole za gradju objekata na samoj obali mora, u Krašičima imamo cirkus. Ništa iz DSL u smislu infrastrukture nije sprovedeno, samo su date dozvole za gradnju kuća na „pjeni od mora“ privilegovanim pojedincima, a niko od nadležnih službi se ne trudsi da suzbije taj haos.“- kazao je advokat Novica Knežević iz Beograda koji ima vikendicu u Krašićima, Slične stavove ponovile su brojne njegove komšije, žaleći se da su im pridošlice koje su u Krašićima kupile zemlju na obali, a država im DSL-om omogućila da na njoj grade, svojim objektima zatvorili pristup nekadašnjim javnim plažama, pa su se proteklih godina dešavale mnoge ružne scene, čak i fizički napadi na vikendaše koji su se željeli okupati u moru na nekoj od brojnih u međuvremenu nelegalno napravljenih ponti ispod novosagrađenih luksuznih višestratnica.
Krašići
Pokazujući fotografiju luksuzne vile jednog Podgoričanina kojeg je zbog napada na stariju ženu što se željela okupati u moru, svojevremeno saslušavala policija, Knežević je kazao da Podgoričanin tu nekretninu izdaje za 5.800 eura sedmično „i sada je svima jasno zašto ne želi nikome da dozvoli da priđe na obalu ispod nje“. On je kazao da je „inicijator svih problema u Krašićima MORT koji je donio ovakvu DSL“ i pozvao da se pod hitno nađe za sve prihvatljivoi riješenje koje će svima osigurati nesmetan prilaz moru. Predsjednik MZ Tonko Petrović kazao je da je jedino riješenje problema izgradnja nove rive u Krašićima po ugledu na dio gradske rive u Tivtu, a što su mještani kako je kazao, predlagali MORT-u još 2007 ali ono to tada nije prihvatilo. Predsatvnik MORT Nikola Petrović kazao je ds DSL Krašići predviđa izgradnju lungo mare pješačke staze koja će svima omogućiti prilaz moru, kao i javnih koridora koji se na nju spuštaju sa obalnog puta što prolazi kroz mjesto.
„Lungo mare treba da izgarde JP „Morsko dobro“ i Opština. Ako smatrate da ste oštećeni, pokrenite postupak ocjene ustavnosti DSL Krašići ili izmjene tog planskog dokumenta. Dajte sada da se „spašava što se spasiti da“ i iskoristite dobru volju ljudi iz rukovodstva Opštine Tivat da vam pomognu.“-prepuručio je Petrović ogorčenim građanima koji su pominjali i mogućnost javnih protesta i pokretanja sudskih sporova.
Kako se čulo, nad obalom Krašiča država je izvršila organizovani zločinački poduhvat jer je mimo ikakvog rezona, na „pjeni od mora“ ucrtala ogromne objekte čime je privatizovala obalu za odabrene, nije prvo sagradila lungo mare stazu i infrastrukturu, a zakonima je „vezala ruke“ lokalnoj upravi i „Morksom dobru“ da bilo što preduzmu. Svemu je doprinos dala i Uprava za nekretnine koja na primjer, kamenitu obalu mora na kojoj je vilu sagradio i bivši miniszar finansija Radoje Žugić (DPS), nije vodila kao obalu, već kao „pašnjak III kategorije“, dok državne inspekcije ili ne svraćaju u Krašiće, ili prebaciju odgovornost na druge državne i lokalne organe. Nada Đurđić, koordinator UIP za Tivat je kazala da upravo iz Krašića dobijaju najviše pritužbi i zahtjeva za intervenciju inspektora. Njene kolege iz Inspekcije zaštite prostora i Inspekcije za vode, međutim, nonšalantno su prebacili odgovornost na druge, tvrdeći da ima samo jedna inspektor zaštite prostora za Tivat i Herceg novi i da je on baziran u Novome, da nemaju para za sprovođenje postupka rušenja bespravnih objekata, te da nisu sigurni koja inspekcija treba da reaguije u slučajevima zagađenja mora. To je prisutne navelo da uz brojne uzvike negodovanja, glavnog inspketora za vode Miodraga Radulovića pitaju da li je more voda i da li bi eventualno rudarska ili inspkecija za vode trebalo da reaguje u slučajevima kada neko bespravno tonama zemlje zatrpava plićak i zagađuje more.
Veliko interesovanje i veliko nezadovoljstvo Krašićana
Predstavnik „Morakog dobra“ Jovo Radonjić kazao je da je UIP prijavio sve brojne nelegalno započete ponte u Krašićima, ali da su u međuvremenu srušene samo dvije, a sve ostale postoje i dalje.Neke od njih su u međuvremenu čak i upisane u katastar i na njima je instalirana voda i struja.
Da li je na djelu sistematsko protjerivanje srbijanskih vikendaša ?
„DSL je urbanizovala parcele na samoj obali mora i probrana lica tu sada sprovode tešku hajdučiju i samovolju. Na mjesečnom nivou niču nove ponte, vile i ograde na obali i ljudima se brani pristup moru. To će na kraju obesmisliti postojanje vikend naselja iznad u Krašićima u kome oko 1,5 hiljada ljudi, mahom iz Srbije, ima svoje legalno sagrađene stanove. Da li je ovo državni interes Crne Gore da se mi protjeramo, a da 30-tak privilegovanih ljudi dobije priliku da svašta radi mimo zakona na obali i uzurpira more kao javno dobro.“- upitao se advokat iz Beograda Zoran Žigić.
Nešto poslije podneva tog 5.oktobra 1991. u reonu konavoskog sela Popovići blizu Čilipa, pred očima nekoliko stotina svjedoka iz redova crnogorskih tezervista u uniformama JNA, srušio se helikopter tipa „gazela“ jugoslovenskog RV i PVO.
U smrskanoj letjelici koja se, pavši sa nekoliko desetina metara visine, zaustavila u vinogradima, ali se pritom nije zapalila i eksplodirala, nalazila su se četiri čovjeka – tri su bila teško povrijeđena, a jedan je prema zvaničnim informacijama, već tada bio mrtav. Život je izgubio komandant 9.Vojno-pomorskog sektora JNA sa sjedištem u Kumboru, kontraadmiral Krsto L. Đurović (61). Na njegovoj uniformi stajale su oznake čina kapetana bojnog broda, jer još nije ni saznao da je dan ranije, ukazom Predsjedništva SFRJ, ovaj rođeni Cetinjanin vanredno unapređen u čin kontraadmirala. Ironijom sudbine, istim ukazom koji je potpisao potpredsjednik Predsjedništva SFRJ dr Branko Kostić, vanredno je pored Đurovića koji je već tada jasno pokazivao da je protiv rata u Hrvatskoj, iz čina pješadijskog pukovnika u čin general-majora unapređen i kasnije po zlu u Hrvatskoj i BiH poznati Ratko Mladić…
Samo par minuta nakon rušenja helikoptera, stradao je i mladi crnogorski rezervista Dejan Bogojević koji je prvi otrčao ka srušenom helikopteru kako bi pokušao pomoći njegovoj posadi. Prema nezvaničnim informacijama, njega je usmrtila tzv. „prijateljska vatra“ koja je sa položaja crnogorskih rezervista, nasumično otvorena prema mjestu pada helikoptera.
Sve okolnosti pogibije kontradmirala Đurovića do danas, ni skoro 25 godina nakon ovog tragičnog događaja, nisu u potpunosti rasvijetljenje, a što se zvanične Crne Gore tiče, i dalje je na snazi oficijelna verzija koju je 6.oktobra 1991 saopštila Vrhovna komanda JNA, tada već uveliko angažovane u građanskom eratu koji je bjesnio u Hrvatskoj:
“5. oktobra 1991. u 15.15 sati u širem rejonu aerodroma Čilipi, u visini sela Popovići… pogođen i oboren helikopter ‘gazela’ u kojem su se… nalazili general-potpukovnik Jevrem Cokić i kapetan bojnog broda Krsto Đurović. Tom prilikom teško je povrijeđen kapetan bojnog broda Krsto Đurović koji je od zadobijenih rana preminuo… General-potpukovnik Jevrem Cokić i članovi posade, kapetan Nervin Tobunčić, pilot i vodnik I klase, Ilija Radulović, kopilot, povrijeđeni su i van su životne opasnosti”.
Helikopter gazela
Za jugoslovenski vojni vrh, vatra što je oborila “gazelu” došla je nesumnjivo sa hrvatske strane.
“To nam je vrlo teško palo – i kao ljudima, i kao starješinama, i kao potčinjenima. Ali, u ovoj situaciji to je čini mi se, dalo jedan dodatan zamah operaciji. Kad drugovi i starješine ginu na takav način, inat u borcima da se istraje, još je veći.”- prenijelo je riječi general-majora Branka Stankovića “koordinatora akcija na sektopru oko Čilipa” , već sutradan po Đurovićevoj pogibiji, ratnohuškački bilten “Rat za mir” titogradskog dnevnika “Pobjeda”. Novinari “Pobjede” pokojnom admiralu održali su panegirik kao vještom vojniku koji u pet dana ratovanja, nije izgubio nijednog svog vojnika, već je on sam pao kao prva žrtva iz redova 9.VPS.
Helikopter kojim su komandant Duge operativne grupe JNA, general Cokić i njemu potčinjeni komandant 9.VPS iz Boke, kontraadmiral Đurović nadlijetali reon gdje su se od 1.oktobra 1991, kada su jedinice JNA, rezervisti, Teritorijalna odbrana i MUP Crne Gore prešli granicu na Debelom brijegu i napali Konavle, već pet dana vodile borbe sa hrvatskim braniteljima, oboren je međutim, u području koje su Crnogorci već uveliko kontrolisali i gdje 5.oktobra više nije bilo hrvatskih snaga. Zvanična vojna istraga nikada nije pokrenuta – Đurović je sahranjen uz vojne počasti, Cokić je godinu dana proveo na beogradskoj VMA liječeći se od zadobijenih povreda, da bi 1995 bio penzionisan kao 80%- tni ratni vojni invalid. Njih dvojicu na čelu Druge operativne grupe, odnosno 9.VPS, naslijedili su general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić, a ratna dejstva protiv Dubrovnika i njegovog zaleđa odmah su značajno intenzivirana i doživjela su svoj vrhunac u bombardovanju opkoljenog grada 6.decembra 1991, a zbog čega su Strugar i Jokić kasnije pred Haškim tribunalom osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
Bivši poručnik JNA Ahmo Hajdarpašić koji je 1991. službovao u 179. brdskoj brigadi sa bazom u Nikšiću, nam je ispričao zanimljivu storiju o tome ko je kriv za rušenje Đurovićevog helikoptera. Hajdarpašić čija je jedinica takođe učestvovala u ratnim operacijama na dubrovačko-hercegovačkom ratištu o kojima on govori sa gnušanjem i zgražavanjem, krajem avgusta 1991 slomio je skočni zglob, pa je u jesen te godine završio na rehabilitaciji u Vojnoj bolnici Meljine.
“Tamo sam ostao nekoliko dana i upoznao pilota oborene “gazelle”, kapetana Nedžiba Tabučića koji je bio sav polomljen. Tabučić je u Meljinama bio sa suprugom i svastikom, inače je rođeni Fočak. Pošto smo bili istomišljenici po pitanju agresije na Hrvatsku i BiH, između nas se razvilo prijateljski odnos, pa smo malo otvorenije razgovarali o tragediji koja se nadvila nad našom zemljom i njenim narodima. Tada mi je izrazio sumnju da nije oboren sa hrvatske strane, jer po svim tadašnjim saznanjima, Hrvati na području Konavala nisu raspolagali nikakvim protivavionskim sredstvima. Tada mi je rekao da sa velikom dozom sigurnosti veruje, da su ga oborili “naši”, najvjerovatnije protivavionskim trocijevnim topovima kalibra 20 mm.
Rekao mi je da kada bi vidio mjesto pada helikoptera i poziciju na zemlji, da bi mogao sa 100% sigurnosti utvrditi ko ga je oborio.”- ispričao nam je Hajdarpašić. Prema njegovim riječima sa pilotom Nedžibom Tabučićem (a ne Nervinom Tobunčićem kako je netačno saopštio SSNO), načelno se dogovorio da kada izađu iz bolnice, Hajdarpašićevim autom se zajedno odvezu na mjesto pada helikoptera, “jer je to tada bila “oslobođena” teritorija.”
“Sjećam se da mi je tada pričao da mu je od ličnih stvari vraćena samo kaciga, a da su “spasioci” zadržali njegov pištolj i druge lične stvari. Rekao mi je da je padom izgubio svijest i da se detalja spasavanja ne sjeća. Sticajem okolnosti, ja sam ranije napustio bolnicu i vratio se u Nikšić, tako da je naša ideja s aodlaskom na mjesto nesreće ostala ne ostvarena. Možda je to bila i srećna okolnost, jer sam đavo zna kako bi se to naše putešestvije završilo, sobzirom na “patriotizam” koji je tada vladao crnogorskim rezervistima i većim dijelom komandnog kadra.
Danas sa ove distance i veoma jasnije slike crnih dana, crnogorske istorije i njenog tragičnog i sramnog pohoda na Hrvatsku i BiH, čitajući priče saučesnika i kolega pokojnog Krsta Đurovića, bolnu priču njegove supruge, sa 99% sigurnosti verujem, da je pokojni admiral Đurovic bio protiv agresije na Dubrovnik i Hrvatsku uopšte te da je kao takav, morao biti uklonjen na bilo koji način.” –kaže ovaj bivši oficir JNA koji danas živi i radi u Švajcarskoj. Prema njegovom mišljenju, izviđački let na kojem je bila “gazela” sa Đurovićem, bila je, ako je zavjera postojala, idealna prilika da se neposlušni oficir smakne “jer se u takvim okolnostima znaju žrtvovati i drugi ljudi kako bi se uklonio onaj koji na bilo koji način predstavlja prepreku na nekom zadatku, da bi priča o “ustaškim dželatima” bila uvjerljivija, a pravi cilj i namjera se efekasnije prikrili”.
Napad na Dubrovnik 1991
HRVATI NEGIRAJU BILO KAKVU UMIJEŠANOST I CIJENE ĐUROVIĆA
“Dubrovački Vjesnik” je 6.oktobra 1991 u stilu tada razumljive ratne propaganda izvještavao o “velikim žrtvama agresora”, pripisavši hrvatskoj strani zasluge za obaranje Đurovićevog helikoptera:
“Među brojnim poginulima (prema Radio Beogradu) je i kapetan bojnog broda Krsto Đurović, komandant VPS Boka, a teško je ranjen general potpukovnik Jevrem Cokić, komandant koji je kriv za uništavanje Konavala i Župe dubrovačke. Hrabri branitelji su srušili njihov helikopter dok je letio iznad aerodroma.”
Hrvatski zvaničlnici, uključujući i tadašnjeg dubvrovačkog gradonačelnika Petra Poljanića i generala Hrvatske vojske Nojka Marinovića, kasnije su demantovali da su hrvatske snage imale bilo kakvog udjela u obaranju “gazele.”
“Helikopter se srušio u subotu 5. 10. 91, oko 12,45 sati u području Pridvorja. Pao je kod Draganjske Pale. Letio je iz smjera Cavtata prema Boki Kotorskoj. Letjelicu su oborili crnogorski rezervisti protivavionskim topom iz mjesta Livjera, jer naših snaga tamo (nažalost) nije bilo. JNA je optužila gardiste iz Popovića da su oborili helikopter, pa su cijeli dan nakon toga gađali minobacačima sela iz kojih se tobože pucalo na helikopter.” – službeno je hrvatsko stajalište. Poljanić je svoja saznanja i sumnje da su Đurovića ubili zapravo ljudi iz same JNA, iznio i svjedočeći pred Haškim tribunalom u procesu protiv Slobodana Miloševića, gdje je pored ostaloga, kazao mu je Đurović neposredno pred izbijanje rata jednom prilikom u povjerenju kazao: “Dok sam ja zapovjednik VPS Boka, možeš biti siguran ni jedna granata na Dubrovnik pasti neće”. General Nojko Marinović, u vrijeme rata 1991, komandant odbrane Dubrovnika u hrvatskim medijima je svojevremeno izjavio da je ‘usljed događanja 1991. godine, koji su rezultirali agresijom na Hrvatsku, Đurović zatražio smjenu i otpust iz JNA’.
Tada je Đurović navodno pozvao Marinovića na razgovor tokom kojeg mu je kazao da je “u Hrvatskoj proveo radni vijek, oženio Hrvaticu, te da njegova dva sina sa familijama žive u Hrvatskoj i da dok on bude komandant 9.VPS, Hrvatska neće biti napadnuta.” Marinović je čak ustvrdio i da je “prema informacijama koje su došle do Hrvatske vojske, Krsto Đurović umro od posljedica teških tjelesnih ozljeda koje su mu bile nanesene brutalnim batinanjem od strane pripadnika službe sigurnosti zato što je odbio zapovijedati napad na Hrvatsku” i da je helikopterska nesreća u stvari bila samo predstava za javnost i zavaravanje tragova.
Prema poslije rata objavljenim podacima, hrvatske snage u dubrovačkoj operaciji raspolagale su samo sa tri PVO topa kalibra 20 mm, od kojih nijedan 5.oktobra 1991, nije bio ni blizu mjesta gdje se srušio Đurovićev helikopter.
KOPRIVICA NIJE ČUO PUCANJ
Očevidac incidenta u kome je stradao admiral, bio je poznati crnogorski novinar Veseljko Koprivica, tada prinudno mobilisan kao rezervbista JNA i poslat na dubrovačko ratište o čemu je on kasnije napisao izuzetno emotivnu i detaljnu ispovjest pod nazivom “Sve je bilo meta”. Koprivica se do sada najviše od svih u Crnoj Gori bavio slučajem kontraadmirala Đurovića i njegove misteriozne pogibije i ubijeđen je da je razlog za to što je među vojnicima voljeni i od naroda poštovani oficir, glavu izgubio zato što se oštro protivio napadu na Dubrovnik i namjeri da se grad bombarduje i praktično okupira.
“Dok su crnogorski rezervisti odmarali u blizini konavoskog sela Popovići, iznenada se pojavio helikopter za koji se u prvi mah posumnjalo da pripada hrvatskoj vojsci. Međutim, kroz nekoliko trenutaka uslijedilo je novo iznenađenje: letjelica se zateturala i pala u obližnji vinograd. Odmah je tamo potrčao jedan mladić iz Podgorice i nestao u vinogradu, a ubrzo je u tom pravcu zapucala poveća grupa rezervista…Nešto kasnije do nas su stigle dvije tužne vijesti: poginuli kapetan bojnog broda Krsto Đurović i onaj mladi rezervista iz Podgorice, a pilot i još nekoliko putnika povrijeđeni…. Pobjeda je objavila čitulju u kojoj se navodi da je onaj mladi rezervista “junački poginuo od ustaške ruke”. Zbog tog detalja i činjenice da je helikopter pao a da prije toga niko nije čuo pucanj, niti je u tom području, koje su danima prije toga kontrolisali crnogorski rezervisti i pripadnici JNA, moglo biti hrvatske vojske, odmah se posumnjalo u istinitost zvaničnog saopštenja Saveznog sekretarijata narodne odbrane o udesu helikoptera. Ta sumnja traje i danas.”- zapisao je Koprivica.
KAČIĆ: ĐUROVIĆ JE UBIJEN POD IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA
Nekadašnji visoki hrvatski političar, ugledni međunarodni pravnik I bivši član radnih grupa za radruživanje Hrvatske od SFRJ, dr Hrvoje Kačić javno je izrazio negodovanje zašto Haški tribunal koji je saslušavao Poljanića u suđenju Miloševiću, nije nakon svjedokovog iskaza o Đuroviću, detaljnije istražio okolnosti “ovog zločina”. Kačić je naveo da mu je jednom prilikom bivši crnogorski ministar inostranih poslova Nikola Samardžić rekao da su “pripadnici JNA likvidirali admirala Đurovića, ali me je upozorio da u javnosti ne smijemo to spominjati jer da su neki koji su bili neposredni svjedoci tog događaja, već nasilno ubijeni.”
Prema Kačiću, Đurović je kao komandant 9.VPS , u septembru 1991 dobio zadatak da iz strateških i sigurnosnih razloga stavi pod punu kontrolu cestu od Trebinja preko Graba i Mrcina (Dubravka) do Boke Kotorske.
“On je kao zapovjednik svih postrojbi na jugo-istočnom području Dubrovnika poduzeo taj zadatak i krenuo u tu operaciju 1. oktobra 1991. Te su jedinice već 5. oktobra zauzele područje gdje ta cesta prolazi kroz Konavle. Izvijestio je komandu u Beogradu da je izvršen dobiven zadatak, ali on dobija nalog da mora nastaviti napredovati sve do Plata jer da se od tamo vodom i elektrikom snabdijeva kasarna na Prevlaci. Međutim, komandant 9.VPS Đurović odbija izvršenje tog daljnjeg zadatka jer je bio protivnik napada na Dubrovnik i to je bio razlog njegova ubojstva.Vođstvo u vojnom vrhu odbilo je izvršiti bilo kakve istražne radnje, ali i vodstvo tadašnje SFRJ i Crne Gore želi prikriti okolnosti ovog zločina. Sasvim su jasni razlozi takovog postupanja Srbije i Crne Gore, ali ne vidim nikakvog razloga kojom nadležna tijela Haškog tribunala ovakvu šutnju mogu objasniti. Kada sam 29. oktobra 1991. na sastanku u Domu Jugoslavenske ratne mornarice u Tivtu u prisustvu uglednih diplomata iz Italije, Francuske, Nizozemske, Velike Britanije i Grčke, prekinuo monolog admirala Jokića jer je iznosio neistine o početku operacije na Dubrovnik budući je on preuzeo zapovjedništvo tek 7. oktobra1991., jasno sam istakao da je raniji zapovjednik Đurović bio ubijen pod izvanrednim okolnostima.”- zapisao je dr Kačić.
Protekle subote i nedjelje prevoj Orjensko sedlo (1600 m) bio je centar brojnih aktivnosti: od planinarenja, preko speleologije, pa sve do tradicionalne gradnje u kamenu.
Planinarski uspon na najviši vrh primorskih Dinarida, Veliki kabao (1894 m), evocirao je uspomenu na gradnju najstarije planinarske staze u Crnoj Gori, pravljene 80-ih godina 19-og vijeka za potrebe izlaska princa Rudolfa Habzburga. Popodnevni sati su iskorišteni za tačno lociranje, obilazak i kartiranje jednog, do sada slabo poznatog speleološkog objekta, smještenog u jugoistočnim padinama vrha Kosmaš (1720 m). Dvojna jama, u inače bezvodnoj planini je značajna i zbog snijega na njenom dnu, ali ovog puta, umjesto vode, učesnicima je pružila zaklon od kiše koja je veći dio dana zasipala Orjen.
Topli kutak kraj kamina i puna trpeza u planinarskom domu „Orjen sedlo“, brzo su odagnali misli sa lošeg vremena, a bilo je momenata i za uživanje u uvjek atraktivnim vidicima sa ovog prevoja,pa je u veseloj atmosferi dočekana nedjelja, odnosno centralni događaj cijele manifestacije: Prvo prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe. Mada zvuči kao sportski, ovo prvenstvo je prije svega kulturni događaj, zamišljen kao nastavak aktivnosti na reafirmaciji gradnje u kamenu „na suvo“, važnog dijela zajedničke istočnojadranske, kao i šire, mediteranske, ruralne graditeljske baštine.
Napomenimo da su početkom godine, sastankom u Nikoziji na Kipru, započele aktivnosti na sastavljanju prijave umijeća gradnje suhozida na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine, a spisku zemalja-inicijatora predloga svakako bi se trebala priključiti i Crna Gora, jer je suvomeđa još uvijek jedan od najuočljivijih elemenata našeg antropogenog pejzaža.
Takmičenje u umijeću gradnje „na suvo“ kod nas je potpuna novina, pa je u pripremi bilo dosta pitanja, komentara, pohvala, ali i skepticizma da se tako nešto uopšte može kod nas održati. Događaj koji je okupio 50-ak što pasivnih, što aktivnih učesnika, pokazao je suprotno: dvije ekipe iz Herceg Novog („Španjola“ i „Subra“), dvije iz Kotora („Orahovac“ i „Vjeverica“) i gostujuća ekipa iz Dubrovnika („Dubrovnik“), potvrdile su da interesovanje postoji i da se ovaj događaj može ustaliti i u Crnoj Gori i nastaviti da se dalje razvija. Mada su znanje i iskustvo imale sve prijavljene ekipe, za najbolje su plebiscitarno izabrani članovi „Španjole“ ( Marko Samardžić, ĐuroMilanović, Obro Samardžić i Lazo Simović ), a kapitenu, Obru Samardžiću , je u ime organizatora „zlatni kamen“ za I mjesto uručio v.d. rukovodioca Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Željko Starčević. U dogovoru, ostali poredak ekipa nije utvrđivan, već su preostalo vrijeme i za ovu priliku sakupljeni kamen iskorišteni za gradnju suvomeđe koja će imati i korisnu funkciju ograđivanja bućarskog terena, objekta koji je kroz prošlogodišnju radionicu gradnje revitaliziran, a koji se na ovaj način već priprema za naredni avgustovski događaj: Drugi revijalni bućarski turnir „Orjensko sedlo“.
„Vikend na Orjenu“ su organizovali: Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, Turistička organizacija Herceg Novog, Planinarski klub „Subra“ i opština Herceg Novi.
U okviru 11. Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije” u ponedjeljak 18.jula biće izvedena predstava “Zlatni lančić od bižuterije” u produkciji Favi teatra iz Beograda.
Ovu monodramu izvodi gumac Andija Milošević, dok režiju potpisuje Miodrag Karadžić.
Radnja monodrame prati priču voditeljke Jovane Krezić Mladunče (koju glumi Andrija) koja pokušava da najavi emisiju „Zlatni lančić od bižuterije“ bez lapsusa, ali joj to baš ne polazi za rukom.Nakon nekoliko krahova, uspijeva da najavi gosta Kostadina Laleta (kojeg takođe glumi Andrija) koji objašnjava kako se „nasukao“ na novo okruženje.
Predstava će se igrati na Ljetnjoj pozornici, u 21:30 sati.
Podvodna kamera Šibenik meteakoju su prošlog ponedjeljka pustili u rad na pet metara dubine na Martinskoj uhvatila je u subotu ujutro ronioca koji je iz vode iščupao zakonom zaštićenu školjku perisku.
Kamera 24 sata dnevno emitira prijenos iz podmorja nekad omiljenog gradskog kupališta, ne bi li približila gledateljima podvodne ljepote, ali poslužila je i za snimanje kriminalnog djela.
– To se dogodilo oko 11 sati, i čim smo primijetili da se netko mota oko periske obavijestili smo policiju i ljude iz obližnjeg Instituta Ruđera Boškovića. Riječ je o jednom Šibenčanu koji je tamo vadio školjke, te je ljudima iz Ruđera Boškovića rekao da je perisku samo malo dotaknuo. Činjenica je da periske tamo više nema, što se dobro može vidjeti na našoj kameri. Toga nas je i bilo najviše strah kad smo pustili u rad podvodnu kameru na Martinskoj – kaže Darko Begić iz Udruge Šibenik meteo.
Podsjetimo, već davne 1977. donesen je zakon s kojim se zabranjuje vađenje ove najveće jadranske školjke. I danas je aktivan zakon o zaštiti prirode koji perisku svrstava u apsolutno zaštićenu vrstu i ukoliko se osobu zatekne s periskom morat će platiti 500 kuna kazne.
Hotel Regent Porto Montenegro već je zaslužio epitet ultimativnog mjesta gastro doživljaja ovog ljeta.
Posebnu pažnju gostiju plijeni Večera u noći punog mjeseca 19. jula – elegantan događaj koji se ne smije propustiti a uključuje večeru od četiri ganga uz degustaciju vina koja će biti služena na terasi Dining Room restorana i Italian Garden-a, pod mjesečevom i svetlošću svijeća. Veče će biti upotpunjeno posebnom uslugom, maskama, dok će igrači vatrom dodati dozu magije kreirajući doživljaj za sva čula.
Nastavak gastro događaja za mjesec jul slijedi u vidu tradicionalnog Nedjeljnog porodičnog ručka, uz degustaciju Hugel vina zakazanog za nedjelju 31. jula.
Vikendi u znaku višanja su posebna su ponuda Gourmet Corner-a, u kojem dominiraju poslastice ljetnjeg slatko-kiselog ukusa ovog voća. Novina koju donosi ljeto je Chef ’s table – opcija koja gostima omogućava da izvršni šef kuhinje, Željko Knezović kuva za njih, po ličnom izboru u posebnom dijelu Dining Room restorana uz druženje i degustaciju vina.
Hotel Regent Porto Montenegro ovog ljeta nudi sasvim nov koncept zabave – Sundowner. Spektakularni zalasci sunca nad zalivom Boke gosti i domaći su prepoznali kao povod za dobar provod. Italian Garden je mjesto provoda gdje svakog dana od 18:30h nastupa DJ Tiffany a kokteli i osvježavajući tapas meni je pravi uvod za duge ljetnje noći.
Posebna verzija Sundowner-a petkom, pravi je uvod za toplje ljetnje julske i avgustovske vikende. Čini je bogata selekcija laganih jela sa otvorenog roštilja, fantastičan izbor koktela i pića, dok bend svojom svirkom uživo kreira pravi doživljaj petka veče.
Duž hercegnovske rivijere počelo je prikupljanje potpisa za peticiju „Ne damo bolnicu“. Kako javljaju aktivisti u rekordno kratkom vremenu peticiju potpisalo više od 3 500 mještana.
Građani potpisima traže da se Bolnica u Meljinama sačuva za grad i građane.
Da podsjetimo Opština Herceg-Novi blokirala je račun Opštoj bolnici Meljine na osnovu poreza na nepokretnosti u iznosu od 174.186 eura. Taj dug odnosi se na period 2013, 2104, 2015. i prvi dio 2016. godine.
„Opština neodgovornim potezom ugrožava zdravlje građana Herceg Novog. Konzorcijum vlasnika Bolnice Meljine već duže ulaže vanredne napore da održi Bolnicu i ubijedi nadležne u Opštini Herceg Novi, Ministarstvu zdravlja i Fondu za zdravstvo da budu odgovorni kako građani Herceg Novog ne bi ostali bez neophodne zdravstvene zaštite.
Za nas je neshvatljiva odluka Opštine Herceg Novi da Bolnici blokira račun na ime nenaplaćenog poreza na imovinu, čime su ljekare i svo medicinsko osoblje ostavili bez zarada. Na uštrb zdravlja i ljudskih života oni sada naplaćuju porez za četiri godine unazad, a na našu molbu iz januara 2016. da dogovorimo model otplate poreza nijesu nikada odgovorili“ – kaže se između ostalog u saopštenju Atlas grupe koja gazduje bolnicom.
Dokumentarna pozorišna predstava „KoTo(R) o Kotoru”, u režiji Petra Pejakovića i produkciji NVO “Expeditio”, biće izvedena po drugi put u ponedjeljak 18. jula s početkom u 21 sat u dvorani Kulturnog centra „Nikola Đurković” u Kotoru.
Kroz scene Ultima je ura, Turizam katastrofe, Cile, Strategija razvoja grada, Pomorac, Buka, Svijeće, Predstavljanje-ogovaranje i Grad je naš predstava govori o temama koje su definisane na preko 50 radionica za 8 mjeseci postojanja teatra zajednice „Pozorište o Kotoru”.
Teatar zajednice „Pozorište o Kotoru” čine: Marjan Šantić, Radmila Beća Radulović, Slavica Lompar, Jelena Vukasović, Maja Mrđenović, Ilko Marović, Dragana Kunarac, Jelena Franović, Tatjana Rajić, Aleksandra Kapetanović, Maruška Drašković, Zorana Milošević, Mitar Mića Jovanović, Antonio Grgurević, Mirjana Popović, Aleksandra Dejanović, Žarko Nikolić i Mirjana Petrović.
Ulaznice po cijeni 2 eura će se prodavati na dan predstave (dva sata prije izvođenja) na biletarnici Kulturnog centra. Novac od ulaznica će biti potrošen na pokrivanje troškova iznajmljivanja sale i ozvučenja. “Ukoliko jako želite da vidite predstavu, a niste u mogućnosti da izdvojite novac za ulaznicu, javite nam se na office@expeditio.org pa ćemo vam obazbijediti besplatan ulaz. Rezervacije karata sms-om na broj telefona 069950883. Hvala na razumijevanju” – kaže se u najavi NVO „Expeditio”.
U Crnoj Gori danas će biti pretežno sunčano, a u sjevernim predjelima očekuje se promjenljivo oblačno i uglavnom suvo vrijeme.
.Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju je saopšteno da će vjetar biti povremeno umjeren do pojačan, sjevernih smjerova.
Jutarnja temperatura vazduha od sedam do 20, najviša dnevna od 16 do 32 stepena.
Za pomorce:
UPOZORENJE: Mjestimično udari NW i N vjetra od 25 do 40 čvorova; umjereno talasasto do talasasto more.
SINOPTIČKA SITUACIJA: Visinski ciklon se popunjava i pomjera ka istoku, a vazdušni prisak u blagog porastu.
PROGNOZA VREMENA ZA JUŽNI JADRAN ZA NAREDNA 24 SATA:
Vjetar N i W, 6-20, na otvorenom, a tokom noći i u ponedjeljak i uz obalu, na udare 25-40 čvorova. More 2-4, na otvorenom ponegdje moguće i 5. Vidljivost 10-20 km. Pretežno vedro. Jutarnja temperatura vazduha oko 20, najviša dnevna do 32 stepena.
