Novoizabrani gradonačelnik Trebinja Luka Petrović najavio je da će se u Trebinju već ove zime organizovati tzv. „Zimzograd“, po uzoru na onaj banjalučki.
„Trebinje je prelijep grad. Zamolili smo petnaestak privatnih preduzeća i državnih kolektiva da nam pomognu u organizaciji Zimzograda, koji postoji samo u Banja Luci, ali ove zime će biti i u Trebinju, od polovine decembra. Želimo da mjesec dana imamo otvoren grad za djecu i porodice, da budemo na ulici da se opustimo i da ljudi osjete neku dobrotu. To će sve biti na volonterskoj osnovi donirano od mnogih dobrih ljudi koji žele dobro ovom gradu i hvala Bogu da takvih ljudi ima. Zahvalan sam svim tim preduzećima i sigurno ću iskorisititi priliku da im se pred Novu godinu zahvalim na nekom koktelu„, istakao je Petrović u intervjuu Radio Trebinju.
Osim kreativnog sadržaja za sve Trebinjce sigurno je da će najavljeni „zimski grad“ u centru Trebinja privući i turiste iz okolnih gradova, kako hercegovačke regije tako i susjednih crnogorskih i hrvatskih gradova.
Nakon nekoliko kišnih dana u Boki, lijepo i toplo vrijeme izmamilo je veliki broj posjetilaca na tradicionalnoj manifestaciciji “Kostanjada”, koja je danas održana na platou ispred stolivskog Doma kulture “Niko Bilafer”, u organizaciji Udruženja “Kamelija” i Mjesne zajednice Stoliv.
Kao i prethodnih godina posjetioci su bili u prilici uživati u degustaciji proizvoda od kostanja, zdrave hrane domaćih “mladih” vina, a priređen je i mali sajam organskih proizvoda.
Tradicionalno, vrijedne Stolivljanke spremile su brojne delicije, slatke i slane, bilo je kolača, torti, pogača… Domaćini su ispekli oko dvijesto kilograma kostanja, koji su besplatno podjelili uz vino.
Kostanjada 2016.
Manifestaciju je otvorio Miomir Maroš novinar RTCG , koji je brojnim reportažama iz Stoliva kroz emisiju „Zapis“ značajno doprinio afirmaciji autentičnih fešti koje mještani Stoliva godinama uspješno organizuju.
Kostanjada 2016.
U ime organizatora posjetioce su pozdravili Boro Mustur, Vinko Vujović i Romeo Mihović, koji je kazao da se kostanji u Stolivu pominju u notarskim knjigama još iz 1326.godine.
Mihović je najavio da će naredne godine ovo malo mjesto proslaviti 250 godina od osnivanja Općine Stoliv.
Kostanjada 2016.
Pripremljen je bogat kulturno-zabavni program u kojem su učestvovali, folklorni ansambl „Boka“, učenici OŠ „Drago Milović“ iz Tivta, pjesnici, izloženi su likovni radovi ušenika OŠ, a oni stariji su iskoristili lijepo vijeme za slikanje predivnih bokeljskih motiva sa stolivske rive.
Kostanjada 2016.
U sklopu „Kostanjade“ organizovani su izleti pješačkim stazama kroz kestenovu šumu u Gornji Stoliv, a među učesnicima su bili i planari iz PK „Dubrovnik“.
Kostanjada 2016.
Manifestaciju su pomogli Turistička organizacija Kotor i Opština Kotor.
Radnici koje je angažovala firma „Mimoza Group“ posjekli su jutros više stabala u malom parku koji je više decenija krasio lokaciju na kojoj se nalazio nedavno porušeni hotel „Mimoza“ u Tivtu.
„Mimoza Group“ iza koje stoji ruski kapital prije nekoliko mjeseci je za 6,5 miliona eura kupila hotel „Mimoza“ od istoimenog tivatskog tuističkog preduzeća kojeg kontrolišu biznismeni Đorđe Nicović i Veselin Barović. Nakon što su prošle nedjelje okončali rušenje hotela sagrađenog 1958. godine i njegovog istočnog krila napravljenog petnaestak godina kasnije, novi vlansici krenuli su i da uništavaju park koji je krasio okolinu prvog veklikog tivatskog hotela i njegovu terasu. Na toj izuzetno atraktivnoj lokaciji u srcu Tivta inače, Rusi namjeravaju da grade novi luksuzni kondo-hotel.
Vidjevši radnike sa šegama, reagovali su mještani koji su, zgroženi sječom parka, o svemu obavijestili Opštinu.
Mimozin park – sječa
Nakon intervencije sekretarke opštinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost, Tatjane Jelić, Komunalna inspekcija je zaustavila sječu stabala. U „Mimozinom“ parku osim nekoliko ogromnih stanala primorskog bora, raslo je i više pitospora, oleandara i jedno stablo eukaliptusa, kao i par manjih primorskih hrastova. Na licu mjesta bila je komunalna inspektorka Helga Ivović, koja je naložila firmi „Mimoza Group“ da obustavi radove i da se obrati Sekretarijatu za uređenje prostora i izgradnju objekata.
Načelnika Službe za inspekcijske poslove Opštine Tivat Jovica Stojković kazao je da su izvršioci ovog posla komunalnoj inspektorki kazali da su posjekli „samo osušena stabla i da su dobili mišljenje da mogu ukloniti bor“, koji se, kako su naglasili,“naslanjao na bivši objekat hotela „Mimoza“.
Mimozin park – sječa
„Inspektorka je insistirala na momentalnoj obustavi sječe, dok se ne dobije mišljenje resornog opštinskog sekretarijata-„ – kazao je Stojković. Inače, u Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za gradju novih objekata na lokaciji bivšeg hotela „Mimoza“ jasno stoji da je park hotela „Mimoza“ zaštićen i da ga je potrebno očuvati i nadograditi.
U slušalicama radiotelegrafiste jugoslovenskog trgovačkog parobroda „Izabran“ oko podne tog 5.septembra 1926. godine, zapiskutali su Morzeovi signali. Vješto uho i ruka operatera telegrafa, na papir su odmah u slovnom obliku, prenijeli poruku koja je iz etra stizala kao niz energičnih, kraćih i dužih „ti-ti-ta-ta“ tonova.
„Bilo koji brod što prolazi i blizini onesposobljenog škunera „Albert W. Robinson“, molimo da odmah obavijesti o njegovom stanju!“- glasila je hitna poruka koju je emitovao kuter „Marcountin“ američke Obalske straže.
Parobrod „Izabran“ od 4.307 BRT, kompanije „Atlantska plovidba Ivo Račić“ iz Splita u tom je trenutku bio na oko 150 milja od ulaska u zaliv Česapik na istočnoj obali SAD. Ploveći u balastu iz Mančestera u Velikoj Britaniji za američku luku Filadelfija gdje je trebalo da ukrca teret, 115 metara dugi jugoslovenski parobrod nosio se sa velikim valovima koje je na pučini Atlantika dizao jak sjeveroistočni vjetar. Na komandnom mostu gdje je radiotelegrafista upravo donio poruku o opasnoj situaciji u kojoj se našao američki jedrenjak, gvardiju je držao treći oficir, Mario Petrić iz Cavtata dok je kormilarski točak u svojim rukama držao kormilar Ilija Perušina iz Donje Lastve kraj Tivta.
„Ponedjeljak, 6.IX. 1926. U 12.20 sati opazio se je na horizontu neki brod koji, nakon jednog sata, se mogao ustanoviti da je to neki jedrenjak koji plovi lijevo i desno kao bez stalnog cilja, sa rasklimanim jedrima i dvjema provenim jarbolima prelomljenim. U isto doba javljeno nam je radio-telegrafskim putem da je američki škuner „Albert W. Robinson“ onesposobljen i da javimo ako naiđemo na njega. Ustinu, nakon malo, jasno se čitalo najavljeno ime po krmi jedrenjaka.“- zapisao je, osobenim starinskim jezikom tog doba, treći oficir Petrić svom ličnom dnevniku, prve redove nečega što će se uskoro pretvoriti u jednu od najodvažnijih akcija spašavanja na moru koje su preduzimali naši pomorci.
Parobrod Izabran
Zapovjednik parobroda „Izabran“, kapetan Nikola Radoš, odmah je telegrafom izvjestio američku Obalnu stražu da je naišao na jedrenjak u opasnosti i poziciju na kojoj se oštećeni „Albert W. Robinson“ nalazi. Zatim je signalnim zastavicama uspotavio kontakt sa posadom četvorojarbolnog škunera koji se, bez kontrole, valjao na velikim valovima u blizini našeg parobroda.
„Nakon izmijene signala uspostavilo se da uslijed prodora vode, posada jedrenjaka želi da napusti brod, ali da je njihov čamac neuporabljiv. Istodobno, dobi se i brzojav od američkog razarača „Cummings“ veleći da će biti na licu mjesta oko 18.30 sati, a uz to da se pazi na jedrenjaka u neposrednoj blizini. To bi se bilo rado učinilo, ali vidjevši da vrijeme prijeti da se pogorša, te da je u 18.30 već mrak, pa spašavanje bi bilo više otešćano, a možda i nemoguće, odluči se zapovjednik uz očito pregaranje, da dade spustiti desni čamac u more.“- stoji u dnevniku oficira Petrića.
U čamac za spasavanje jugoslovenskog parobroda, kao dobrovoljci spustili su se prvi oficir sa „Izabrana“, Dubrovčanin Antun Bianchi, treći oficir Petrić i dvojica pomoraca iz Boke – kormilari Gracija Vujović iz Stoliva i Ilija Perušina. Uslov prve trojice da pođu u neizvjestan i opasan pokušaj spašavanja posade jedrenjaka, bio je jedan jedini – da sa njima neizostavno krene i Perušina koji je bio poznat po svojim sjajnim pomoračkim vještinama i velikom iskustvu.
Ogromni valovi bacali su zaustavljeni parobrod kao orahovu ljudsku, a malom drvenom čamcu prijetila je ogromna opasnost da bude smrvljen udarcima o bok broda. Nadljudskim naporima, četvorica pomoraca sa „Izabrana“ zaveslali su prema oko 200 metara udaljenom „Albertu W. Robinsonu“ na kome je u međuvremenu izbio i požar.
Na medalji koju je dobio Perušina i koja se danas čuva u Pomorskom muzeju u Dubrovniku, na engleskom jeziku ugraviran je tekst:
„Iliji Perušini, kormilaru jugoslovenskog parobroda „Izabran“, u znak zahvalnosti i poštovanja za njegovo herojsko djelo u spašavanju na moru 5.septembra 1926., posade škunera „Albert W. Robinson“. Medalja na svom gornjem dijelu sadrži i latinski natpis „E plubirbus unum“ (Iz Mnoštva Jedan), zvanični državni moto SAD.
Primakavši se jedrenjaku koji se valjao i posrtao na valovima, čamac sa „Izabrana“ zatekao se u još težem položaju jer je prijetila opasnost da ga mnogo veći brod koji se nekontrolisano kretao, bukvalno zdrobi. Četvorica naših pomoraca grčevito se veslima i čakljama odupirala o bok „Alberta W. Robinsona“ sa kojim su se vezali konopima i gledali da iskoriste svaki povoljan trenutak između nailaska valova, da kod sebe u čamac prebace po jednog američkog pomorca sa jedrenjaka osuđenog na propast. Pri tome su Amerikanci morali skakati u more da bi ih naši pomorci, onda odmah konopom izvlačili kod sebe u čamac. Posljednji je skočio tamnoputi kuvar sa „Alberta W. Robinsona“ koji je pogrešno protumačio signal dat mu iz čamca, pa je samo krajnjim naporom samog Ilije Peršine koji ga je dohvatio i povukao čakljom, uspio da se spase da ne ostane zdrobljen u moru između bokova čamca i jedrenjaka koji su se povremeno sudarali. Na čamac je izvučeno sedam američkih mornara pa se barka okrenula i opet uz velike napore, veslanjem probijala kroz pobješnjelo more, nazad prema parobrodu što ih je čekao u blizini.
„Dok se je čamac borio sa nemirnim elementima, vraćajući se k parobrodu, jedrenjak bijaše ovijen gustim dimom i živim plamenom koji krvavo odsijevaše na gusto tada nastrtom nebu pri večernjem sumraku. Jeziv prizor upotpunjavaše krcata lađica, koja kao igračka divljeg valovlja, čas se podizaše na površinu, a čas nestajaše među srdilom mora. Sva posada spravna čekaše dok se ista približi brodu. Ali, uslijed silnog ljuljanja broda, iskrižanog mora i jake struje, čamcu u kojem bijaše već i velika količina mora, ne bijaše nikako moguće da se približi brodu…“- opisuje dramatične trenutke dnevnik oficira Petrića.
Parobrod Izabran u luci
Kapetan Radoš stoga je odlučio da upotrebi top za ispaljivanje konopa, pa je debelo uže sa omčom na kraju, dobačeno do 40-tak metara udaljenog čamca koji je svakog trenutka mogao nestati u valovima. Jedan po jedan, američki pomorci sa „Albera W. Robinsona“ navlačili bi omču ispod ramena, oko svog tijela i držeći se objema rukama za konop, skakali u vodu, da bi ih posada sa „Izabrana“ brzim povlačenjem konopa, dovukla i podigla na parobrod. Tek kada su spašeni Amerikanci, krenulo je izvlačenje naših pomoraca jer se vidjelo da čamac nikako više sam ne može doći do broda, niti u takvom nevremenu, može opet biti podignut na palubu „Izabrana“. Posljednji je u čamcu ostao sam Ilija Perušina kome je takođe dobačen konop,ali su ga drugovi sa „Izabrana“ povukli ranije nego što je tivatski pomorac uspio da oko svog torza adekvatno fiksira omču. Munjevitom reakcijim, Perušina je uspio smaći omču koja mu se spustila oko nogu, jer bi ga u tom položaju konop povukao u dubinu gdje bi se hrabri mornar sigurno udavio. Zgrabio je konop i grčevito e držao za njega dok ga drugovi nisu izvukli iz pobješnjelog mora na palubu parobroda. Cijela akcija od trenutka spuštanja čamca sa parobroda „Izabran“ u more do momenta kada se i posljednji pomorac Ilija Perušina našao ponovno u sigurnosti na tom brodu, trajala je od 16.15 do 19.45 sati. Svjedok posljednjih trenutaka te epohalne borbe za život i smrt u podivljalom moru, bila je posada američkog razarača „Cummings“ koji je u međuvremenu pristigao na lice mjesta, ali nije mogao da se uključi u spašavanje posade jedrenjaka i samih jugoslovenskih pomoraca koji su pohitali u pomoć svojim kolegama. „Cummings“ je potom, vatrom iz svojih topova, zbog sigurnosti plovidbe drugih brodova, potopio zapaljenu olupinu jedrenjaka…
U već mrkloj olujnoj noći u kabinama na „Izabranu“, ogrnuta u toplu ćebad i napojena rumom i vrućim čajem, odmarala su se sedmorica pomoraca sa jedrenjaka „Albert W. Robinson“ – zapovjednik Eldon D. Brown, prvi oficir časnik John B. Scott, drugi oficir George Wood i mornari W.C. Wilson, Henry Green, Ralph Stewart i Iphran Griffon.
Za iskazanu hrabrost i odlučnost u spašavanju posade američkog jedrenjaka,predsjednik SAD Calvin Coolidge, kasnije te godine nagradio je i odlikovao članove posade parobroda „Izabran“. Kapetan Nikola Radoš dobio je zlatan sat sa posvetom, oficiri Bianchi i Petrić po dvogled sa pozlaćenom posvetom, a bokeljski kormilari Vujović i Perušina zlatne medalje za hrabrost i novčanu nagradu.
Na medalji koju je dobio Perušina i koja se danas čuva u Pomorskom muzeju u Dubrovniku, na engleskom jeziku ugraviran je tekst:
„Iliji Perušini, kormilaru jugoslovenskog parobroda „Izabran“, u znak zahvalnosti i poštovanja za njegovo herojsko djelo u spašavanju na moru 5.septembra 1926., posade škunera „Albert W. Robinson“. Medalja na svom gornjem dijelu sadrži i latinski natpis „E plubirbus unum“ (Iz Mnoštva Jedan), zvanični državni moto SAD.
Međunarodni tim arheologa otkrio je u Crnom moru 40 olupina brodova, od kojih su neki stariji više od 1.000 godina, što baca novo svjetlo na srednjovekovne trgovačke puteve i države.
Brodovi leže u bugarskom pomorju, na dubini od preko 800 metara, a njihovi jarboli, drveni kosturi i drugi djelovi odlično su očuvani u ledenim dubinala zbog nedostatka kiseonika, navodi list Njujork tajms.
Tim istraživača je ove jeseni spustio robota koji je uslikao hiljade fotografija visoke rezolucije olupine jednog od tih brodova. Kompjuter je nakon toga spojio fotografije u jednu detaljnu cjelinu.
Arheolozi su ovo konkretno otkriće datovali u period između 13. i 14. vijeka. Pretpostavlja se da je ovaj srednjovjekovni brod bio dio venecijanske trgovačke flote koja je često plovila Crnim morem.
Kako navodi američki list, ovo je prvi put da su istraživači pronašli ovakav tip broda, u tako dobro očuvanom stanju.
Iznenađuje postojanje komandnog mosta, odakle je kapetan upravljao brodom i posadom koju je činilo oko 20 mornara.
“Nijesmo mogli da vjerujemo sopstvenim očima”, rekao je Rodrigo Pačelo Ruiz, jedan od čanova ekspedicije i arheolog na Univerzitetu Sautempton u Velikoj Britaniji.
Nalaz je samo jedan od preko 40 olupina koje je međunarodni tim pronašao i fotografisao u bugarskom pomorju, što ga čini jednim od najvećih pronalazaka podvodvodne arheologije.
Naučnici su datovali olupine od vizantijskih brodova iz 9. vijeka, do brodova Osmanskog carstva iz 19. vijeka, navodi Njujork tajms.
Ostaci olupina nalaze se u odličnom stanju, što oslikavaju i fotografije, na kojima se mogu vidjeti netaknuti konopci i drvene skulpture i ukrasi sa brodova.
Podmorska ekspedicija još nije završena, pa arheolozi očekuju još pronalazaka, mahom dobro očuvanih predmeta koje su ovi brodovi prevozili.
Međunarodni tim naučnika koji je istražio brojne olupine u Crnom moru, navodi da je nekoliko desetina hiljada izgubljenih brodova u tom moru najvjerovatnije doživjelo sličnu sudbinu i da je očuvano na isti način.
Poznati okeanograf Vilijar Baskom je još 1976. godini u svojoj knjizi “Duboke vode, antički brodovi” opisao Crno more kao izuzetnu lokaciju za podvodnu arheologiju i jedno od najboljih mesta na svijetu za takvu vrstu istr
aživanja.
U prilog tome govori i otkriće pronalazača olupine Titanika Roberta Balarda. On je 2002. godine u Crnom moru pronašao olupinu grčkog broda starog 2.400 godina, a u jednoj od amfora koje je taj brod prevozio pronađeni su očuvani ispečeni fileti ribe, poslastice na trpezi antičke Grčke.
Tim međunarodnih arheologa dobio je od bugarskih ministarstava kulture i vanjskih poslova posebnu dozvolu da istraže dubine bugarskog podmorja. Ekspedicija je počela prošle godine i trajaće naredne dvije godine.
Međunarodni festival klapa Perast ove godine obilježio je veliki jubilej 15 godina postojanja. Tim povodom, kao i o budućim planovima razgovali smo sa direktorom Milanom Mikanom Kovačevićem.
„Priče o moru“, je kolaž-koncert kojim evociramo način života u Boki Kotorskoj, od XV do XX vijeka a sve kroz klapsku pjesmu, poeziju tih vremena i osmišljene naracije o istoriji Boke – najavio je Kovačević.
Kao direktor Festivala klapa Perast kako ste zadovoljni ukupnim programom kojim ste obilježili jubilej 15 godina festivala klapa?
Jubilej 15. Festivala klapa Perast 2016. zaista je dostojno obilježen uz kvalitetne programe, koji su u organizacionom smislu bili iskorak ali i svojevrsni izazovi:
-po prvi put smo imali kvalifikacije klapa u svim kategorijama, kako bi za finale okupili najbolje, neke od nakvalitetnijih i najpoznatijih iz klapskog svijeta. Kvalifikacije smo održali u H.Novome, Tivtu i Kotoru, pod imenom „Klapska pjesma nad Bokom“, što je bio zahtjevan projekat u svakom smislu, a u finalu smo čuli izvanredne Neverinke, Kaše i Kožino, da pomenem samo klape višestruko nagrađivane u Omišu. Jasno, svi su pjevali obavezno i bokeljske pjesme a dobili smo i 10 novih klapskih kompozicija sa Perasta 2016.
-Promovisali smo dvostruki CD „15 godina klapske pjesme u Perastu“ sa 36 antologijskih pjesama sa proteklih nastupa u Perastu. Izvanredni promotivni koncert, sa najboljim klapama iz Crne Gore, organizovali smo uz podršku Odbora za proslavu 10 godišnjice obnove nezavisnosti Crne Gore, PAM-a i Muzičkog centra Crne Gore, koji su nam pomogli u realizaciji CD-a.
-Publikovali smo LIRICU br.4, naš festivalski časopis koji je vrijedan doprinos čuvanju naše kulturne baštine.Ovaj broj je posvećen autoru „Balkanske carice“, prve crnogorske opere, Dioniziju de Sarnu San Đorđu. U „Uspomenama iz Perasta“ zapisao je 15 tradicionalnih peraških pjesama iz 1896. koje su tema Lirice.
– Osim pet klapskih koncerata u okviru XV festivala, povodom 8.marta najbolje crnogorske klape su priredile koncerte u Tivtu i Kotoru, u čast Jakše Fiamenga, čuvenog pjesnika čiji su stihovi pretočeni u preko 400 pjesama, među njima i hitovi „Nadalina“., Karoca gre“ „Piva klapa ispod volta“ … A na koncertu „Poklon gradu“ u Perastu krajem avgusta, koji smo darovali ljubiteljima klapa i turistima, slušali smo izvanrednu klapu „Kontra“ iz Splita, koja je mjesec dan prije nagrađena u Omišu.
Dakle, imamo puno razloga za istinsko zadovoljstvo XV Festivalom klapa u Perastu.
Perast – Foto Miro Marušić
Čime niste bili zadovoljni i što smatrate da bi trebalo promjeniti?
Navedeni sadržaji, kada se ovako skupno prikažu, zaista su impresivni. Međutim, sve nekako ostane u sjenci glavne manifestacije – finalne večeri u Perastu. Ogromna pregnuća, sve ono u pozadini završnih koncerata, trud brojnih klapa, autora stihova, muzike i obrada ili naših izdanja… sve pripreme, probe, organizacija a da ne govorim o značaju novostvorenih vrijednosti za našu kulturnu baštinu- nekako ostane u drugom planu. Volio bih recimo da se nakon Festivala traži primjerak više knjige o L.Kubi ili našeLirice za muzičke biblioteke škola ili pojedinaca, da ljubitelji klapa traže CD-e, da neko javi da se formira nova klapa… To se ne događa.
Ako bi govorio samo o završnici XV Festivala, priželjkivao sam veći uspjeh klapa iz Crne Gore. Pri tome je hvale vrijedan nastup i dobre ocjene žirija za žensku klapu „Odive bell canto“ iz Berana, posebno jer rade u sredini u kojoj klapska muzika nije tradicija ili publici blizak muzički repertoar. Utoliko je veći i uspjeh kao i doprinos ovih talentovanih pjevačica u stvaranju novih poštovalaca klapskog pjevanja. One se tako pridružuju podgoričkim klapama „Alate“ i „Assa voce“ koje su izvanredno zaslužne za popularizaciju klapske muzike u unutrašnjosti Crne Gore. Uz to, u finalu su izostale bokeljske klape Incanto i Bellezze.
Ove godine mi se čini da je pogrešan izbor repertoara bio jedan od uzroka slabijih rezultata naših klapa. Kao i izostanak priprema na stručnim seminarima, koji su se pokazali proteklih godina vrlo korisnima i gotovo nužna potreba za usavršavanjem interpretacija naših klapa po ugledu na one vrhunske iz Dalmacije. Festival već redovno pokriva 55% troškova tih seminara a pokušat ćemo i to poboljšati, kako bi dodatno pomogli i održali taj trend usavršavanja domaćih klapa.
Mi inače imamo mali broj klapa u Crnoj Gori i evidentnu stagnaciju. U toj opštoj slici koja se reflektuje i na festival, nekoliko starijih klapa teško nalaze mlađe članove, par muških klapa prosto nemaju zainteresovanih pjevača. Mješovite klape nijesu odraz želje za boljim, raznovrsnijim zvukom miješanih glasova već puka nužnost: popunjavaju nedostajuće tenore ženskim glasom. Nekada je to dopadljivo za poslušati ali je ipak iznuđeni izraz.
Promjene za koje pitate trebale bi biti sistemske: pjevači se stvaraju od najmlađih dana i animiraju za klape iz horova muzičkih škola, baš kao što se odgajaju talenti u sportu, pozorištima ili drugim oblastima. U školama nemamo predmete etno muzike gdje bi djeca učila tradicionalnu, kvalitetnu muziku svojih zavičaja- naše muzičko-kulturno blago, već su bombardovana još od vrtića novokomponovanim šundom sa turbo-folk estrade. Međutim, izgleda da nema ni finansijske podrške nastavnicima da održavaju 2-3 takva časa sedmično, dok je oslanjanje na puki entuzijazam postala daleka prošlost.
Festival čini svakako dosta za promociju klapa, nabavke partitura, snimaka, na usavršavanju, nagradama, stvaranju novih pjesama, do konačne festivalke prezentaciji naše baštine… ali mi ne možemo stvarati kadrove- to je pitanje sistemskog pristupa.
Koncert klape Contra u Perastu
Kako ocjenjujete to što ste neke segmente, nastupe, takmičenje klapa pod imenom Festival klapa Perast organizovali širom Boke?
Vrlo smo ponosni na uspješno realizovanu zamisao “Klapska pjesma nad Bokom”. Naime, kvalifikacione koncerte Festivala smo održali u Herceg Novome, Tivtu i Kotoru pa smo uz finalne večeri u Perastu, klapskom pjesmom otvorili mogućnost interesantne i sasvim ozbiljne kulturne saradnje između tri bokeljske opštine.
Potsjetiću da naše aktivnosti temeljimo na čuvanju kulturne baštine klapskog pjevanja koje je u Boki kotorskoj bilo vrlo postojano još krajem XIX i početkom XX v. Govorim o a capella, višeglasnom, 3-glasnom i 4-glasnom pjevanju koje Ludvik Kuba bilježi po mjestima Boke daleke 1907.g. O tome smo izdali i knjigu sa izvanrednim naučnim elaboracijama. Tada se ta pjevačka društva nijesu zvale „klape“ iako su njegovali sve ono što danas čini tradicionalno klapsko pjevanje a koje se u Dalmaciji, od kraja 60-tih, razvilo do najvišeg nivoa, nacionalnog brenda i upisano je u Listu svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Boka je bila taj naš klapski vrt gdje su tih 60-tih i 70-tih, klape „Bokelji“ pa „Stari kapetan“u Novome, „Karampana“ „Bisernice“ „Alkima“ i „Bokeljski mornari“ u Kotoru“ te „Jadran“ u Tivtu, nastavili tradiciju a capella pjevanja sa početka XX v. Zamisao „Klapska pjesma nad Bokom“ ( kako je program nazvao Stevan Koprivica) smatram posebno vrijednim uspjehom jer u sebi nosi osnovno načelo klape: harmoniju, saradnju i povezanost pojedinaca u krug, u cjelinu koja će stvoriti novu kulturnu vrijednost. Potvrđeno je to i oduševljenjem publike na koncertima u sva tri grada Boke u kojima je nastupilo 28 klapa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i domaćina Crne Gore.
U tom krugu se Festival našao sa istomišljenicima iz HercegFesta, Centra za kulturu Tivat i Centra za kulturu Kotor i uspješno ostvario projekat povezivanja klapske pjesme po Boki ali i svih pomenutih institucija i njihovih kreativnih rukovodilaca. A to je tek temelj, prapočetak sličnih poduhvata i to želimo dalje razviti.
Festival klapa Perast
Dali ste zadovoljni odnosom KotorArta prema Festivalu klapa Perast i što bi u tom odnosu trebalo promjeniti?
KotorArt je izvanredno vrijedan multi-kulturalni program sedam posebnih segmenata koji traje tokom skoro čitavog ljeta. Zbir pojedinačnih vrijednosti čini umjetnički spektar koji je rijedak ne samo u regionu već i šire. Ponosni smo što su dostignuća našeg Festivala klapa prepoznata od pokrovitelja, Ministarstva kulture Crne Gore i Opštine Kotor, što je rezultiralo našim pristupom KotorArtu 2012.g.
Tada se Festival klapa u KotorArtu našao u društvu sa još nekoliko vrijednih, „manjih“ segmenata (Teatar premijere, arhitekti u APSS-u, Pjaca filozofa, pa Pisanje grada i Sea Rock koji više nisu dio zajedničke priče) kao i sa dva najveća, najzahtjevnija i najskuplja programa, Pozorište za djecu i Don Brankovim danima muzike.
Po onoj uzrečici „koliko para toliko i muzike“ relacije dosta govore: od ovogodišnjih 628.000 troškova cijelog KotorArta, na Festival otpada manje od 7 % – 43.000E. U toj ukupnoj sumi su sredstva od države (Ministarstvo kulture i Opština Kotor) od 429.000E za čitav KotorArt, od čega se za Festival izdvojilo 25.000 odnosno 5.82% . Mi smo ove godine imali veliku sreću i razumijevanje sponzora, da navedem samo najveće : Muzički centar Crne Gore, PAM Crne Gore, Opštinu Tivat, Northstar Montenegro, Herceg Fest i druge prijatelje koji su nam pomogli da pokrijemo čak 1/3 naših troškova, oko 18.000E, pa smo tako uspjeli da organizujemo sve programe povodom jubileja, sa preko 400 učesnika. Ostajemo svima vrlo zahvalni, svakako i glavnim pokroviteljima.
Koncert klape Contra u Perastu
Ipak mi (svi u KotorArtu) dajemo puno više od onoga što se mjeri novcem. Kultura ne može biti samoodrživa ni kod najrazvijenijih zemalja, naprotiv, tamo se izdvaja neuporedivo više. Poenta ove numeričke elaboracije je bila da ukaže da za „manje segmente“ gotovo šablonski pristup budžetskih komisija (političkih predstavnika) po principu: „izdvojićemo sredstava kao prošle godine“ jeste u startu ograničenje, neizvjesnost i pritisak koji manje programe, užasno opterećuje iznova, svake godine. Bez istinskog stručnog vrednovanja novih ideja, programa i kvaliteta koji stalno i evidentno unapređujemo, „mali segmenti“ su tako u potcijenjenom položaju, prisiljeni da iz godine u godinu ubjeđuju i mole za koju dodatnu hiljadu za nabavku rasvjete ili pristojnu ogradu a da ne govorim o tome da dovedemo neku poznatu a capella grupu, kreiramo neki zahtjevniji program ili gostovanje. Dakle, volio bih da ima više razumijevanja i za razvojne potrebe „manjih segmenata“.To je naša glavna zamjerka uspostavljenom šablonu u kojemu veliki programi, od po blizu 200.000 „rezervisanih sredstava“, nemaju ovakvu vrstu problema i u planiranje programa ulaze bez ovakvih frustracija.
Svakako, svjesni smo sopstvenog mjesta u kulturnoj razglednici društva ali i svega što smo unaprijedili stvarajući postepeno ugled ovakvog Festivala klapa, u samoj Boki, Crnoj Gori a vrlo respektabilnog na Jadranu. Posebno u održavanju kulturne baštine, umjetničke tradicije i njene popularizacije. I znamo da naša skromna ali i sve brojnija publika to zna da cijeni.
Milan Mikan Kovačević
Već ste počeli pripremati okvirni program za 2017. Što nam spremate za 16. Festival klapa Perast?
Slijedeći pozitivne utiske projekta „Klapska pjesma nad Bokom“ već smo dostavili pokroviteljima u ministarstvu i opštini Kotor naš program i kalendar za 2017.g. u kojemu smo osim Boke planirali i Budvu. Međutim, ti koncerti, ujedno i kvalifikacioni, imaće jednu novu, vrlo interesantnu formu pod imenom „PRIČE O MORU“. To je kolaž-koncert kojim evociramo način života u Boki Kotorskoj, od XV do XX vijeka a sve kroz klapsku pjesmu, poeziju tih vremena i osmišljene naracije o istoriji Boke. Koncertima prethodi izložba eksponata iz muzeja Kotora i Perasta, jasno na temu mora, o čuvenom Vicku Bujoviću, Zmajevićima, kapetanu Martinoviću, Ivu Vizinu i njegovom “Splendidu”, o zlatnom dobu jedrenjaka, procvatu umjetnosti, arhitekture, poezije, muzike…
Čitav program je uvezan u raspjevanu, poetsku morsku priču ali je značajno i to da se u njega uključuju lokalni folklorni ansambli, pozorišni i muzički stvaraoci iz gradova domaćina, dakle iz Novoga, Tivta, Budve i Kotora gdje planiramo posebnu ko-produkciju sa segmentima KotorArta.
Velika su očekivanja od ovog projekta koji je planiran za juni mjesec dok bi finale Perasta 2017. tradicionalno okupilo najbolje klape iz Crne Gore i regiona ovog puta na samom početku jula mjeseca. Kasnije, tokom ljeta bi imali nekoliko koncerata sa jačim klapskim imenima.
Sve ovo ima i dodatnu, razvojnu komponentu. Smatramo da kalendar kulturnih događanja visokog dometa, kakav je KotorArt i segmenti koji ga čine, treba produžiti iz prenatrpana dva ljetnja mjeseca na pred i post sezonu. Mi konkretno, sa “Pričama o moru” i našom prezentacijom klapske muzike, već planiramo jesenje posjete gradovima u unutrašnjosti Crne Gore. Jer, znamo da muzika i kultura uopšte, nema granice, baš kao ni dobra volja i kreativnost.
Neretvanska jegulja najbolja je u jesen i upravo zato Dani jegulje u Neretvi održat će se od 18. do 20. novembra 2016., a tijekom tri dana posjetitelji će moći uživati u ovoj vrhunskoj deliciji po promotivnim cijenama.
Cijeli vikend neretvanski restorani koji su se uključili u ovu manifestaciju (Đuđa i Mate, Vrilo, Teta Olga, konobe Narona, Lanterna i Pod maslinom te hoteli Merlot i Dalmacija) nudit će posebne jelovnike po promotivnoj cijeni od 100 kuna, a za zahtjevnije goste i nešto skuplje verzije u nekoliko slijedova. Naći će se tu nezaobilazni brudet od jegulje, jegulja s ražnja, s domaćim kruhom i vinima vinogorja Neretva i Komarna.
Jegulja brodet
Središnji dio manifestacije bit će Sajam neretvanskih delicija, koji će se održati u subotu 19. novembra, s početkom u 11 sati, na trgu u Opuzenu. Predstavit će proizvođači tradicijskih slastica, džemova, ekološki uzgojenog voća, ostalih tradicijskih proizvoda neretvanskog kraja, ali iraznih rukotvorina. U sklopu programa održat će se i kulinarski show, kojeg će voditi veliki poznavatelj tradicijske gastronomije Veljko Barbieri. Na sajmu će se ujedno predstaviti i vinari Neretve i Komarne.
U nedjelju, 20. novembra, na trgu u Metkoviću od 10 sati, mogu se pogledati nastupi KUD-a Metković, Gradske glazbe Metković i Klape sv. Nikola Metković, uz prezentacija rukotvorina od prirodnih materijala te pripremu raznih neretvanskih jela uz učenik Srednje škole Metković. Također po posebnim cijenama moći će se posjetiti muzeji Arheološki muzej Narona, Prirodoslovni muzej Metković te Jama u Predolcu.
Jegulja ražanj
Program Dana jegulje počinje u petak 18. novembra, kada će se, s početkom u 9,30 sati u hotelu Merlot u Opuzenu, održati znanstveno-stručni skup: „Jegulja u tratama EU“, s donošenjem zaključaka za izradu plana upravljanja jeguljom u RH.
Jegulja
Manifestaciju “Dani jegulje u Neretvi” organizira Udruga ‘Maškadur’ Opuzen, uz Dubrovačko-neretvansku županiju i Regionalnu razvojnu agenciju DUNEA-u, kao partnere. Ovo je ujedno i prilika za posjetiti neke od brojnih zanimljivosti Tematske turističke ceste “Neretva dolina života”, a program i više informacija možete vidjeti OVDJE.
Desetak metara duga dvojarbolna jedrilica pod britanskom zastavom, teško je oštećena rano jutros u Tivtu.
Olujni južni vjetar je jahti koja prema nezvaničnim informacijama, pripada jednom finskom državjaninu, otkinuo sa privezne plutače u uvali Seljanovo, u blizni zgrade jedriličarslog kluba „Delfin“. Valovi su potom brod na kome nije bilo nikoga, bacili na dio konstrukcije novog plutajućeg privezišta u izgradnji, u dijelu uvale Seljanovo sjeverno od gatova Porto Montenegra, koje postavlja kotorska firma „Win“.
Oštećena jedrilica
U udaru u gat, jedrilica koja je inače, betonske konstrukcije, zadobila je oštećenje trupa i rupu na podvodnom dijelu, te je ubrzo počela da tone. Priskočili su tivatski jedriličari i vlasnici okolnih plovila, oštećenu jedrilicu pruvkli obali u najplići dio uvale, a potom su angažovani ronioci i pripadnici Službe zaštite i spašavanja Opštine Tivat da privremeno zakrpe ruku na trupu jahte i iz njen ispumpaju vodu.
“Antiki fagot”, naziv je knjige novinara i publiciste Maša Čekića koja je promovisana u petak, u Galeriji ljetnikovca Buća, premaloj da primi sve posjetioce, poštovaoce njegovog stvaralašta.
„Ovu knjigu je napisao novinar. To su tekstovi onoga koji je hroničar vremena koje jeste, a u ovoj knjizi, ja sam novinar kroz bokeške vjekove. Zabilježio sam hroniku od pet hiljada godina do današnjih dana i priča koje nastaju u ovom vremenu. Moje pismo Magarcu u selu Špiljari je simbolična priča, poruka svima koji je pročitaju i ne pročitaju, jer proći ćemo svi kao naši magarci, zaboravljeni, ubijeni ako ne budemo ispoštovali ono što su nam preci ostavili, što danas zovemo, nematerijalna kulturna baština….“ – kazao je na početku promocije autor Mašo Čekić.
Promocija knjige Antiki fagot
On je podsjetio da knjiga nije samo njegova, već je i vlasništvo slušalaca Radio Tivta, Centra za kulturu…
„Ja sam tu, nekako, vodio dijalog između svih nas i naše prošlosit. Nekoliko decenija je pisana ova knjiga. Pisana je kroz rubrike, emisije Radio Tivta “Od mula do mula”, “Muzejske priče” , “Boka u prošlosti”, “Pisma bokeljska” .
Ova knjiga dolazi u pravo vrijeme, kad se Crna Gora suočava sa značajnim poslom koji je dosta spor, a to je zaštita kulturne baštine u našoj državi. Ne možemo ništa sačuvati, ako prethodno ne damo uputstva mlađim generacijama. Bez zaštite nematerijalne i materijalne kulturne baštine, uzalud ćemo “Regente” ređati niz obalu, ali od toga nećemo imati nikakvu korist – istakao je Čekić.
Knjigu posvećujem svojoj djeci i unucima. Svih 57 priča su prekrasna izvorna građa za turističke vodiče koju mogu predstaviti svojoj klijenteli. Neizmjernu zahvalnost dugujem slušaocima Radio Tivta koji su mi pomagali toliko decenija”, zaključio je Mašo Čekić.
Promocija knjige Antiki fagot
O knjizi su govoriliDragan Popadić, Blaženka Vučurović i Neven Staničić.
“Ove priče zabavljaju, informišu, edukuju, otvaraju vidike. Ispričane su u emisijama Radio Tivta „U susret vikendu“ koje je Mašo vodio od 1982. godine. Kasnije, sa drugim pričama, našle su se na našoj web stranici u elektronskoj formi i do sada ih je pročitalo više stotina hiljada ljudi.
Zajedno sa Mašom, sanjamo i dalje. U pripremi je i njegov dugo očekivani „Bokeški kuvar“, koji će naš radio štampati dogodine, u čast 35 godina postojanja malog-velikog radija“ – kazao je Dragan Popadić.
Promocija knjige Antiki fagot
„Knjiga posjeduje snažnu sentimentalnu intonaciju, sa elementima melodramske uvjerljivosti, sa prefinjenom kombinacijom epskog i lirskog. Priče nisu tematski povezane, svaka ima svoj sadržaj i svoju dušu. Ispričane su jednostavnim stilom, laganim za čitanje i razumijevanje, sa dosta riječi koje karakterišu bokokotorsko jezičko područje” – poručila je Blaženka Vučurović.
Predstavljajući knjigu prof. Neven Staničić, kazao je da ona, ustvari, predstavlja antologiju kojoj ćemo se morati vraćati…
„Ovo je putopis, ali ne kroz mjesta, nego kroz vrijeme. Pored faktografije ovdje ima mnogo književne mašte. I još jedan kvalitet je, smještanje događaja u kontekst vremena u kome su se zbili. “Antiki fagot” će biti izvor na koji će se ljudi pozivati i citirati ga. Ali, pored čiste razdoznalosti, čitaoci moraju imati i neka predznanja o Boki.
Promocija knjige Antiki fagot
Ono što me je privuklo kod Mašovog rada je naslov – Antiki fagot. Fagot je zavežljaj. To je nešto što se prenosi sa mjesta na mjesto, spašava se. Interesantno je kako je to Mašo upakovao, i spasio ovaj dio Boke Kotorske koji se počeo gubiti i tumačiti na razne načine. Za razliku od svih koji su iz Boke uzimali, Mašo je dodao, ostavio nešto za generacije koje dolaze. Mašo nam otkriva Boku koja nije samo Kotor, Perast, već i dio zaleđa…
Smatram da će doći neki novi period, neke nove generacije koje će “Antiki fagot” Maša Čekića citirati u svojim budućim istraživanjima i sagledavanjima Boke Kotorske“ – zaključio je Neven Staničić.
Priče iz knjige čitala je novinarka Sonja Štilet, a veče je muzički obojila Bobana Tešić na violini.
Autor je svim posjetiocima poklonio po jedan primjerak knjige.
Vaterpolista Nikola Janović (DPS) biće ministar sporta u novoj Vladi Crne Gore saznaju Dnevne novine.
Ministarstvo sporta u Crnoj Gori ne postoji od sredine devedesetih godina, a tada je ministar bio crnogorski šahovski velemajstor Božidar Ivanović. U proteklom periodu sport je bio u okviru Uprave za mlade i sport, Ministarstva kulture, prosvjete… Ali će sada konačno, naši sportisti dobiti svoju “kuću”.
Nikola Janović je ovog januara, nakon Evropskog prvenstva u Beogradu, odlučio da završi karijeru, a kada je to saopštio znalo se da cilja za visoke funkcije u crnogorskom sportu.
“Nakon svega ću vidjeti i razmisliti šta dalje. Najlogičnije je da ostanem i dalje u sportu. Nemam strah od bilo kakvog angažmana. Sa svojim igračkim autoritetom mogu da pomognem crnogorskom sportu. Mislim da ima dosta stvari koje mogu da se urade”, rekao je Janović na oproštajnoj konferenciji 29. januara.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne “osmice” Ponikao je u Primorcu, a igrao je još za Crvenu zvezdu, Bečej, u dva navrata za Jadran, Posilipo, i Jug. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje “ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.
