Radnici koje je angažovala firma „Mimoza Group“ posjekli su juče više stabala u malom parku koji je više decenija krasio lokaciju na kojoj se nalazio nedavno porušeni hotel „Mimoza“ u Tivtu.
Nakon što su prošle nedjelje okončali rušenje hotela sagrađenog 1958 godine i njegovog istočnog krila napravljenog petnaestak godina kasnije, novi vlasnici krenuli su i da uništavaju park koji je krasio okolinu prvog velikog tivatskog hotela i njegovu terasu. Na toj izuzetno atraktivnoj lokaciji u srcu Tivta inače, Rusi namjeravaju da grade novi luksuzni kondo-hotel. Vidjevši radnike sa šegama, reagovali su mještani koji su, zgroženi sječom parka, o svemu obavijestili Opštinu.
Danas u parku Mimoze
„Sekretarijat za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Opštine Tivat preduzeo je sve moguće mjere u ovom trenutku. Obavijestio je Službu za inspekcijske poslove koja je izašla na teren i potom obustavila sječu.
Sekretarijat je kontaktirao i direktorku kompanije „Mimoza Group“ Anastasiju Lašmanovu i ukazao joj na pogrešan pristup, sa čim u vezi je istoj ukazano da se apsolutno ne smije vršiti bilo kakva sječa stabala i ona je isto prihvatila i obećala da neće bez odobrenja vršiti bilo kakvu dalju sječu.“-saopštila je portparolka Opštine Tivat Branka Čelanović.
Prema njenim riječima, opštinska Služba za inspekcijske poslove je izašla na teren i spriječila dalju sječu, „ali je stvarna nadležnost kada je ovaj slučaj u pitanju, na Ekološkoj inspekciji.“
Danas u parku Mimoze
„Komunalna inspektorka Opštine Tivat Helga Ivović je sačinila zabilješku i ista će biti proslijedjena Ekološkoj inpekciji.“- zaključila je Čelanović.
Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF poziva 48 ribarskih nacija koje se u ponedjeljak okupljaju u Vilamouri u Portugalu, da zaustave prelov mediteranske sabljarke koji traje već više od tri desetljeća i hitno usvoje ambiciozan plan za njen oporavak kako bi se izbjegao kolaps ove vrste. Zemlje koje su dio Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT), uključujući SAD, Japan i Europsku uniju, od 14. do 21. studenoga odlučivat će o mjerama upravljanja za ključne vrste poput mediteranske sabljarke, tune i morskog psa. WWF je ozbiljno zabrinut zbog trenutne stope izlovljavanja sabljarke i poziva na djelovanje kako bi se spriječio kolaps stokova kakav se u nedavnoj prošlosti dogodio mediteranskoj plavorepoj tuni.
Budućnost mediteranske sabljarke je ozbiljno ugrožena, upozorava Giuseppe Di Carlo, direktor WWF-ove mediteranske morske inicijative.
“U posljednjih 20 godina ulov sabljarke smanjen je za gotovo 50 posto. Previše nedorasle ribe koja još nije spolno sazrela ulovi se prije nego što se stigne reproducirati i tako osigurati opstanak vrste. Ne možemo si priuštiti da se odgode akcije za održivo upravljane sabljarkom i ponoviti istu grešku koja je nedavno dovela tunu na rub kolapsa,” ističe Di Carlo.
Prema znanstvenom odboru ICCAT-a, matični stok sabljarke (SSB), kombinirana težina svih jedinki u stoku koje su sposobne za reprodukciju, čak je 88 posto niža od razine koja se smatra sigurnom za održavanje stoka. Također, ulov ribe dvostruko je veći nego što bi trebao biti, a čak 70 posto ulovljene ribe čini ona nedorasla, mlađa od 3 godine.
Hitno ograničiti ulov sabljarke
“Postoji potreba za hitnim djelovanjem kako bi preokrenuli trend pada stokova mediteranske sabljarke”, ističe Danijel Kanski, stručnjak za ribarstvo u WWF Adria.
“Važno je da ICCAT provede ambiciozan plan oporavka za mediteransku sabljarku koji će vratiti stok na održivu razinu. To će osigurati opstanak mediteranskih ribarskih zajednica čija kvaliteta života i prosperitet ovise o tome.”
Mediteranska sabljarka je vrlo vrijedna vrsta za mnoge zemlje Sredozemlja. Ribarske flote Europske unije love čak 75 posto od ukupnog ulova, na čelu s Italijom, Španjolskom i Grčkom.
WWF poziva Europsku komisiju i ključne ribarske nacije Europske unije da značajno smanje količinu ulovljene sabljarke kako bi se omogućio oporavak stoka.
Što se tiče plavorepe tune, WWF ističe da se stanje stoka popravlja no predlaže da se usvoji pristup predostrožnosti i održavanje tekućeg plana za oporavak u 2017. godini (23,155 tona). WWF je također zabrinut oko sudbine morskih pasa, a posebno dvije vrste osjetljive na prelov: modrulja (Prionace glauca) i kučka (Isurus oxyrinchus) te poziva ICCAT da uspostavi dugoročne planove upravljanja uključujući postavljanje sigurnosne granice ulova kako bi se osiguralo da ove vrste ostanu u našem moru.
Zagreb - otvorena izložba “Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore” - foto Toni Hnojčik
1 od 5
Buduća kuća meda - foto RTV Buduća kuća meda - foto RT Budva Budva
Dr Igor Kumburović
Screenshot - PV
Zagreb - otvorena izložba “Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore”
Zagreb - otvorena izložba “Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore”
“Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore” naziv je izložbe koja otvorena krajem protekle sedmice u Crnogorskom domu u Zagrebu.
Izložbu koja je privukla veliki broj posjetilaca otvorila je dr. sc. Anastazija Miranović, direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.
Na izložbi je predstavljeno 14 nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore i prikazan je dokumentarni film „Živo nasleđe“.
Zagreb – otvorena izložba “Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore” – foto Toni Hnojčik
Nematerijalno kulturno blago Crne Gore na ovoj je izložbi oživljeno i narodnim nošnjama koje su prigodno odjenulu mladi, stasiti Crnogorci, a brojni posjetioci su se mogli i zasladiti dorotskom tortom koja je stigla iz Boke Kotorske.
Bio je ovo i trenutak za povratak korijenima pa su u publici, bili Dimitrije Popović, Maja Perfiljeva, Milka Babović, Dušan Mišković, Danilo Ivezić, Milanka Bulatović, te člnovi Vijeća CNMGZ, Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809, te članovi Velikog vijeća Hrvatske bratovštine.
Zagreb – otvorena izložba “Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore” – foto Toni Hnojčik
Izložba je održana u sklopu programa Dani crnogorske kulture 2016., a organizovali su je Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Društvo Crnogoraca i priljatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb.
Bokeški forum najstrožije osuđuje bjesomučnu sječu borova kod srušenog hotela „Mimoza“ i traži od nadležnih institucija da hitno reaguju po ovom pitanju. Isto tako, tražimo da se u najkraćem vremenskom roku javnost, od strane lokalne uprave, obavijesti o tome ko je potpisao i dozvolio sječu stabala koja su decenijama tu. Mnogo duže od onih koji ih sijeku – kaže se u saopštenju ove partije.
U Tivtu su se mijenjale i mijenjaće se vlasti, ali ovako destruktivnu prema našem gradu istorija još ne poznaje. Čak su i okupatori u liku mornaričkog admirala Von Šterneka umjeli da prepoznaju ambijent mediteranskog grada i 1892.godine podarili mu veliki Gradski park. Moderni okupatori Tivta i Boke ne prezaju ni od čega i ruše sve pred sobom, zahvaljujući novcu sumnjivog porijekla.
Zaboravljaju da se istorija ne može kupiti, a da je istorija Boke i Tivta dugo i mučno pisana znojem naših predaka. Ni borovi im nisu odoljeli. A da ironija bude veća, park hotela “Mimoza” i zvanično spada u prirodne cjeline koje treba očuvati i nadgraditi.
Za ovakvo uništavanje istorije Tivta neko mora snositi odgovornost i Bokeški forum će krivca svakako istjerati pred sud javnosti. Opštinski Sekretarijat za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost je adekvatno reagovao jučerašnjom nalogom da se obustavi sječa drveća, ali mi ne želimo da to ostane puko upozoronje o koje se investitor može oglušiti i bez oštrih sankcija nastaviti devastaciju. Jer ubrzo će, zbog kojekakvih „surlaša“, kao i onih u ljudskom obliku, umjesto palmi, agruma i borova naš grad „krasiti“ stabla kokosovih palmi, ličija ili kivana…
A kako se odnosimo prema našoj tradiciji, čini se da, čast izuzecima, bolje od banana nismo zaslužili – kaže se u saopštenju Bokeškog foruma.
Svakog drugog petka po okončanju beogradskog Sajma knjiga, tim hercegnovske Knjižare So organizuje tradicionalnu čajanku – uvijek novim sajamskim naslovima u čast.
Tradicionalna Čajanka predstavlja srećno pronađeni model knjižarskog gostoprimstva, jedno unikatno veče – kada se na 550 km od Beograda mogu da prelistaju, omirišu i kupe hvale vrijedni izdavački hitovi. Razne arome, kriške limuna, šolje sa stilizovanim ribama u mnogim toplim rukama, te razgovor o novim knjigama – povlašćeni su, rekli bismo – trenuci u kalendaru Knjižare So ali i u vansezonskom kalendaru grada Herceg Novog.
Osim najpopularnijeg, voćnog čaja od pomorandže sa cimetom, ove je godine direktorka Knjižare So, Viktorija Malović, spremila slane pogačice sa tunom i ajvarom, te nekoliko vrsta kolača, od kojih su medenjaci po hilandarskoj recepturi upravo bili najtraženiji.
Druženje je trajalo duže od dva sata, uz listanje sajamskih hitova, razgovor o knjizi, ali i o svakodnevici, s pominjanjem Trampa, lokalnih prilika, manirom: red zbilje – red šale. Jedna od tema je bila: kako se zaostavština čuvenog književnog kritičara Branka Lazarevića našla u Herceg Novom, i kako je finalmente dospjela do Srpske akademije nauka i umetnosti…
Ako imate utisak da ste nešto ili mnogo toga propustili, dođite, prepričaćemo. Medenjaka više nema. Do naredne Čajanke!
S obzirom da će nam nekoliko sedmica biti potrebno da preporučimo samo apsolutne hitove, predlažemo na koje nam to naslove i naslovnice, manirom za svakog po nešto – ukazuje poslovično marljivi knjižarski kažiprst…
Lutkar je iznenađujući, nadrealan i odvažan roman Justejn Gorder. Jakop je usamljenik i izopštenik; čudak od rođenja, slijepi putnik u svakom društvu. Odlazi na sahrane nepoznatih ljudi, jer se jedino tu osjeća pripadnikom neke velike familije. Na njima pokazuje svoj prvi veliki talenat – pričanje priča, koje ljudi uvijek opčinjeno slušaju. Druga strast je otkrivanje veza među jezicima. Jedini blizak prijatelj mu je Pele koji ga bez prestanka uvlači u bizarne situacije. Lutkar je dirljiva priča o usamljenosti i smislu života. Izdavač je Geopoetika.
Do sutra je roman Nataše Apane. Anita čeka da Adama puste iz zatvora. Upoznali su se prije 20 godina u Parizu gdje su se oboje osjećali kao da ne pripadaju tamo. Provincijalac i Mauritanka istog trenutka su se zaljubili, vjenčali i odlučili da žive na obalama Atlanskog okeana sa kćerkom Lorom. Međutim, monotonija svakodnevice učinila je da počnu da se udaljavaju jedno od drugog. Dolazak Adel, mauritanske emigrantkinje, unosi iskru koja je nedostajala da se oni ponovo zbliže. Da li će, međutim, drama koja slijedi raznijeti tu vještačku harmoniju? Izdavač je Klio.
Niče za osobe pod stresom Alana Persija je podsticajan priručnik u kojem se nalazi 99 maksima njemačkog filozofa primjerenih različitim situacijama iz svakodnevnog života. Ničeova mudrost pokazala se korisnom u traganju za razrješenjima mnogih problema u privatnom i poslovnom životu. Ove misli mogu biti od velike pomoći pri donošenju odluka na važnim životnim raskrsnicama, ponovnom sticanju samopouzdanja i pronalaženju rješenja za svakodnevne probleme. Izdavač je Kreativni centar.
Oliver Ušman je autor koji je napisao nekoliko izuzetno uspješnih knjiga za tinejdžere. Među njima je svakako i knjiga Neko te posmatra. Glavni junak je 15-godišnji Denis čiji je svakodnevni život postao vrlo predvidljiv. On neprestano igra igrice, u školi je prilično neshvaćen i redovno doživljava neprijatnosti. Drugovi mu se često podsmijevaju, kod kuće se stalno raspravlja sa majkom, a uz sve to zaljubljen je u Laru. Međutim, kad preko noći nestane dječak iz susjednog solitera, počinje Denisova avantura koja mu potpuno mijenja svakodnevicu. Izdavač je Kreativni centar.
Od pusta do zlatoveza Đurđice Petrović knjiga je koja sadrži izabrane studije o tekstilu na prostorima ex-Jugoslavije, uticajima i prožimanjima graničnih kultura na ovome prostoru. Prvi dio posvećen je srednjovjekovnom tekstilu, a drugi različitim načinima ukrašavanja testilnih rukotvorina. Ove studije mogu da posluže danas kao prilog izučavanju kulturnog kontinuiteta u materijalnoj kulturi jugoistočne Evrope. Knjiga će biti nezaobilazno štivo i priručnik svima onima koji se bave proučavanjima tekstila i produktima od njega. Izdavač je Srpski genealoški centar.
Tvorci arapske istorije autora Filipa K. Hitija knjiga je koja kroz izlaganje istaknutih tvoraca arapske istorije pruža uvid u vjerske, političke i druge pokrete koji su se odigrali u arapskoj istoriji. Tvorci arapske istorije predstavljaju rezultat značajnih pokreta koje su predvodili, odnosno koje su mijenjali. Oni se mogu smatrati tvorcima tradicije njihovog naroda. Materijal za ovu knjigu potiče iz izvora koji su verifikovani od strane savremenih stručnjaka sa Istoka i Zapada. Konkretno, u knjizi je predstavljeno 12 ličnosti, koje su pored Muhameda, obilježile arapsko-islamsku civilizaciju. Izdavač je Utopija.
Brodogradnja za amatere Waltera Turnšeka knjiga je u kojoj nam autor vrlo precizno dokazuje kako ne treba biti brodograditelj da bismo sagradili dobar brod. Potreban je samo dobar nacrt u kojem je sve tako detaljno i jednostavno objašnjeno da je za gradnju dovoljno biti zaljubljenik u brodove. Autor sugeriše kako nas samo tri koraka dijele od ostvarenja cilja: katalog ponude, idejni nacrt i izvedbeni nacrt u kome je do u pojedinosti objašnjena izgradnja broda. Knjiga je prepuna raznih nacrta kao i savjeta za izbor materijala. Izdavač je Naprijed – Zagreb.
Iz Pčelicine edicije Male knjige o velikim ljudima stiže nam i naslov Aleksandar Veliki autora Aleksandra Bojovića. Istorija mu odaje priznanje da je bio jedan od najuspješnijih vojskovođa ikada. Za 33 godine svog kratkog života uspio je da pokori najveći dio do tad poznatog svijeta. Poslljedice njegovog ogromnog carstva su bile najuočljivije u povezivanju zapadnih i istočnih kultura. Čuven je njegov pohod na Persiju i ratovi protiv moćnog persijskog cara Darija. Nakon pohoda na Indiju iznenada umire. U istoriji je ostao poznat i njegov konj Bukefal. Izdavač je Pčelica.
Knjižara So
Superdžinovska bojanka – Karneval u velikom formatu omogućiće najmlađima da se odlično zabave sa drugarima ili sa članovima porodice. Raširena bojanka se može staviti na sto ili na pod kako bi se bojili crteži. Ispresavijana bojanka može se bojiti stranu po stranu, i kad nismo kod kuće, na primjer kada putujemo (u kolima, vozu, avionu, itd), u parku ili na plaži. Kada se završi sa bojenjem crteža, bojanka se može raširiti i tada dobijamo super poster! Izdavač je Kreativni centar.
Novoizabrani gradonačelnik Trebinja Luka Petrović najavio je da će se u Trebinju već ove zime organizovati tzv. „Zimzograd“, po uzoru na onaj banjalučki.
„Trebinje je prelijep grad. Zamolili smo petnaestak privatnih preduzeća i državnih kolektiva da nam pomognu u organizaciji Zimzograda, koji postoji samo u Banja Luci, ali ove zime će biti i u Trebinju, od polovine decembra. Želimo da mjesec dana imamo otvoren grad za djecu i porodice, da budemo na ulici da se opustimo i da ljudi osjete neku dobrotu. To će sve biti na volonterskoj osnovi donirano od mnogih dobrih ljudi koji žele dobro ovom gradu i hvala Bogu da takvih ljudi ima. Zahvalan sam svim tim preduzećima i sigurno ću iskorisititi priliku da im se pred Novu godinu zahvalim na nekom koktelu„, istakao je Petrović u intervjuu Radio Trebinju.
Osim kreativnog sadržaja za sve Trebinjce sigurno je da će najavljeni „zimski grad“ u centru Trebinja privući i turiste iz okolnih gradova, kako hercegovačke regije tako i susjednih crnogorskih i hrvatskih gradova.
Nakon nekoliko kišnih dana u Boki, lijepo i toplo vrijeme izmamilo je veliki broj posjetilaca na tradicionalnoj manifestaciciji “Kostanjada”, koja je danas održana na platou ispred stolivskog Doma kulture “Niko Bilafer”, u organizaciji Udruženja “Kamelija” i Mjesne zajednice Stoliv.
Kao i prethodnih godina posjetioci su bili u prilici uživati u degustaciji proizvoda od kostanja, zdrave hrane domaćih “mladih” vina, a priređen je i mali sajam organskih proizvoda.
Tradicionalno, vrijedne Stolivljanke spremile su brojne delicije, slatke i slane, bilo je kolača, torti, pogača… Domaćini su ispekli oko dvijesto kilograma kostanja, koji su besplatno podjelili uz vino.
Kostanjada 2016.
Manifestaciju je otvorio Miomir Maroš novinar RTCG , koji je brojnim reportažama iz Stoliva kroz emisiju „Zapis“ značajno doprinio afirmaciji autentičnih fešti koje mještani Stoliva godinama uspješno organizuju.
Kostanjada 2016.
U ime organizatora posjetioce su pozdravili Boro Mustur, Vinko Vujović i Romeo Mihović, koji je kazao da se kostanji u Stolivu pominju u notarskim knjigama još iz 1326.godine.
Mihović je najavio da će naredne godine ovo malo mjesto proslaviti 250 godina od osnivanja Općine Stoliv.
Kostanjada 2016.
Pripremljen je bogat kulturno-zabavni program u kojem su učestvovali, folklorni ansambl „Boka“, učenici OŠ „Drago Milović“ iz Tivta, pjesnici, izloženi su likovni radovi ušenika OŠ, a oni stariji su iskoristili lijepo vijeme za slikanje predivnih bokeljskih motiva sa stolivske rive.
Kostanjada 2016.
U sklopu „Kostanjade“ organizovani su izleti pješačkim stazama kroz kestenovu šumu u Gornji Stoliv, a među učesnicima su bili i planari iz PK „Dubrovnik“.
Kostanjada 2016.
Manifestaciju su pomogli Turistička organizacija Kotor i Opština Kotor.
Radnici koje je angažovala firma „Mimoza Group“ posjekli su jutros više stabala u malom parku koji je više decenija krasio lokaciju na kojoj se nalazio nedavno porušeni hotel „Mimoza“ u Tivtu.
„Mimoza Group“ iza koje stoji ruski kapital prije nekoliko mjeseci je za 6,5 miliona eura kupila hotel „Mimoza“ od istoimenog tivatskog tuističkog preduzeća kojeg kontrolišu biznismeni Đorđe Nicović i Veselin Barović. Nakon što su prošle nedjelje okončali rušenje hotela sagrađenog 1958. godine i njegovog istočnog krila napravljenog petnaestak godina kasnije, novi vlansici krenuli su i da uništavaju park koji je krasio okolinu prvog veklikog tivatskog hotela i njegovu terasu. Na toj izuzetno atraktivnoj lokaciji u srcu Tivta inače, Rusi namjeravaju da grade novi luksuzni kondo-hotel.
Vidjevši radnike sa šegama, reagovali su mještani koji su, zgroženi sječom parka, o svemu obavijestili Opštinu.
Mimozin park – sječa
Nakon intervencije sekretarke opštinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost, Tatjane Jelić, Komunalna inspekcija je zaustavila sječu stabala. U „Mimozinom“ parku osim nekoliko ogromnih stanala primorskog bora, raslo je i više pitospora, oleandara i jedno stablo eukaliptusa, kao i par manjih primorskih hrastova. Na licu mjesta bila je komunalna inspektorka Helga Ivović, koja je naložila firmi „Mimoza Group“ da obustavi radove i da se obrati Sekretarijatu za uređenje prostora i izgradnju objekata.
Načelnika Službe za inspekcijske poslove Opštine Tivat Jovica Stojković kazao je da su izvršioci ovog posla komunalnoj inspektorki kazali da su posjekli „samo osušena stabla i da su dobili mišljenje da mogu ukloniti bor“, koji se, kako su naglasili,“naslanjao na bivši objekat hotela „Mimoza“.
Mimozin park – sječa
„Inspektorka je insistirala na momentalnoj obustavi sječe, dok se ne dobije mišljenje resornog opštinskog sekretarijata-„ – kazao je Stojković. Inače, u Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za gradju novih objekata na lokaciji bivšeg hotela „Mimoza“ jasno stoji da je park hotela „Mimoza“ zaštićen i da ga je potrebno očuvati i nadograditi.
U slušalicama radiotelegrafiste jugoslovenskog trgovačkog parobroda „Izabran“ oko podne tog 5.septembra 1926. godine, zapiskutali su Morzeovi signali. Vješto uho i ruka operatera telegrafa, na papir su odmah u slovnom obliku, prenijeli poruku koja je iz etra stizala kao niz energičnih, kraćih i dužih „ti-ti-ta-ta“ tonova.
„Bilo koji brod što prolazi i blizini onesposobljenog škunera „Albert W. Robinson“, molimo da odmah obavijesti o njegovom stanju!“- glasila je hitna poruka koju je emitovao kuter „Marcountin“ američke Obalske straže.
Parobrod „Izabran“ od 4.307 BRT, kompanije „Atlantska plovidba Ivo Račić“ iz Splita u tom je trenutku bio na oko 150 milja od ulaska u zaliv Česapik na istočnoj obali SAD. Ploveći u balastu iz Mančestera u Velikoj Britaniji za američku luku Filadelfija gdje je trebalo da ukrca teret, 115 metara dugi jugoslovenski parobrod nosio se sa velikim valovima koje je na pučini Atlantika dizao jak sjeveroistočni vjetar. Na komandnom mostu gdje je radiotelegrafista upravo donio poruku o opasnoj situaciji u kojoj se našao američki jedrenjak, gvardiju je držao treći oficir, Mario Petrić iz Cavtata dok je kormilarski točak u svojim rukama držao kormilar Ilija Perušina iz Donje Lastve kraj Tivta.
„Ponedjeljak, 6.IX. 1926. U 12.20 sati opazio se je na horizontu neki brod koji, nakon jednog sata, se mogao ustanoviti da je to neki jedrenjak koji plovi lijevo i desno kao bez stalnog cilja, sa rasklimanim jedrima i dvjema provenim jarbolima prelomljenim. U isto doba javljeno nam je radio-telegrafskim putem da je američki škuner „Albert W. Robinson“ onesposobljen i da javimo ako naiđemo na njega. Ustinu, nakon malo, jasno se čitalo najavljeno ime po krmi jedrenjaka.“- zapisao je, osobenim starinskim jezikom tog doba, treći oficir Petrić svom ličnom dnevniku, prve redove nečega što će se uskoro pretvoriti u jednu od najodvažnijih akcija spašavanja na moru koje su preduzimali naši pomorci.
Parobrod Izabran
Zapovjednik parobroda „Izabran“, kapetan Nikola Radoš, odmah je telegrafom izvjestio američku Obalnu stražu da je naišao na jedrenjak u opasnosti i poziciju na kojoj se oštećeni „Albert W. Robinson“ nalazi. Zatim je signalnim zastavicama uspotavio kontakt sa posadom četvorojarbolnog škunera koji se, bez kontrole, valjao na velikim valovima u blizini našeg parobroda.
„Nakon izmijene signala uspostavilo se da uslijed prodora vode, posada jedrenjaka želi da napusti brod, ali da je njihov čamac neuporabljiv. Istodobno, dobi se i brzojav od američkog razarača „Cummings“ veleći da će biti na licu mjesta oko 18.30 sati, a uz to da se pazi na jedrenjaka u neposrednoj blizini. To bi se bilo rado učinilo, ali vidjevši da vrijeme prijeti da se pogorša, te da je u 18.30 već mrak, pa spašavanje bi bilo više otešćano, a možda i nemoguće, odluči se zapovjednik uz očito pregaranje, da dade spustiti desni čamac u more.“- stoji u dnevniku oficira Petrića.
U čamac za spasavanje jugoslovenskog parobroda, kao dobrovoljci spustili su se prvi oficir sa „Izabrana“, Dubrovčanin Antun Bianchi, treći oficir Petrić i dvojica pomoraca iz Boke – kormilari Gracija Vujović iz Stoliva i Ilija Perušina. Uslov prve trojice da pođu u neizvjestan i opasan pokušaj spašavanja posade jedrenjaka, bio je jedan jedini – da sa njima neizostavno krene i Perušina koji je bio poznat po svojim sjajnim pomoračkim vještinama i velikom iskustvu.
Ogromni valovi bacali su zaustavljeni parobrod kao orahovu ljudsku, a malom drvenom čamcu prijetila je ogromna opasnost da bude smrvljen udarcima o bok broda. Nadljudskim naporima, četvorica pomoraca sa „Izabrana“ zaveslali su prema oko 200 metara udaljenom „Albertu W. Robinsonu“ na kome je u međuvremenu izbio i požar.
Na medalji koju je dobio Perušina i koja se danas čuva u Pomorskom muzeju u Dubrovniku, na engleskom jeziku ugraviran je tekst:
„Iliji Perušini, kormilaru jugoslovenskog parobroda „Izabran“, u znak zahvalnosti i poštovanja za njegovo herojsko djelo u spašavanju na moru 5.septembra 1926., posade škunera „Albert W. Robinson“. Medalja na svom gornjem dijelu sadrži i latinski natpis „E plubirbus unum“ (Iz Mnoštva Jedan), zvanični državni moto SAD.
Primakavši se jedrenjaku koji se valjao i posrtao na valovima, čamac sa „Izabrana“ zatekao se u još težem položaju jer je prijetila opasnost da ga mnogo veći brod koji se nekontrolisano kretao, bukvalno zdrobi. Četvorica naših pomoraca grčevito se veslima i čakljama odupirala o bok „Alberta W. Robinsona“ sa kojim su se vezali konopima i gledali da iskoriste svaki povoljan trenutak između nailaska valova, da kod sebe u čamac prebace po jednog američkog pomorca sa jedrenjaka osuđenog na propast. Pri tome su Amerikanci morali skakati u more da bi ih naši pomorci, onda odmah konopom izvlačili kod sebe u čamac. Posljednji je skočio tamnoputi kuvar sa „Alberta W. Robinsona“ koji je pogrešno protumačio signal dat mu iz čamca, pa je samo krajnjim naporom samog Ilije Peršine koji ga je dohvatio i povukao čakljom, uspio da se spase da ne ostane zdrobljen u moru između bokova čamca i jedrenjaka koji su se povremeno sudarali. Na čamac je izvučeno sedam američkih mornara pa se barka okrenula i opet uz velike napore, veslanjem probijala kroz pobješnjelo more, nazad prema parobrodu što ih je čekao u blizini.
„Dok se je čamac borio sa nemirnim elementima, vraćajući se k parobrodu, jedrenjak bijaše ovijen gustim dimom i živim plamenom koji krvavo odsijevaše na gusto tada nastrtom nebu pri večernjem sumraku. Jeziv prizor upotpunjavaše krcata lađica, koja kao igračka divljeg valovlja, čas se podizaše na površinu, a čas nestajaše među srdilom mora. Sva posada spravna čekaše dok se ista približi brodu. Ali, uslijed silnog ljuljanja broda, iskrižanog mora i jake struje, čamcu u kojem bijaše već i velika količina mora, ne bijaše nikako moguće da se približi brodu…“- opisuje dramatične trenutke dnevnik oficira Petrića.
Parobrod Izabran u luci
Kapetan Radoš stoga je odlučio da upotrebi top za ispaljivanje konopa, pa je debelo uže sa omčom na kraju, dobačeno do 40-tak metara udaljenog čamca koji je svakog trenutka mogao nestati u valovima. Jedan po jedan, američki pomorci sa „Albera W. Robinsona“ navlačili bi omču ispod ramena, oko svog tijela i držeći se objema rukama za konop, skakali u vodu, da bi ih posada sa „Izabrana“ brzim povlačenjem konopa, dovukla i podigla na parobrod. Tek kada su spašeni Amerikanci, krenulo je izvlačenje naših pomoraca jer se vidjelo da čamac nikako više sam ne može doći do broda, niti u takvom nevremenu, može opet biti podignut na palubu „Izabrana“. Posljednji je u čamcu ostao sam Ilija Perušina kome je takođe dobačen konop,ali su ga drugovi sa „Izabrana“ povukli ranije nego što je tivatski pomorac uspio da oko svog torza adekvatno fiksira omču. Munjevitom reakcijim, Perušina je uspio smaći omču koja mu se spustila oko nogu, jer bi ga u tom položaju konop povukao u dubinu gdje bi se hrabri mornar sigurno udavio. Zgrabio je konop i grčevito e držao za njega dok ga drugovi nisu izvukli iz pobješnjelog mora na palubu parobroda. Cijela akcija od trenutka spuštanja čamca sa parobroda „Izabran“ u more do momenta kada se i posljednji pomorac Ilija Perušina našao ponovno u sigurnosti na tom brodu, trajala je od 16.15 do 19.45 sati. Svjedok posljednjih trenutaka te epohalne borbe za život i smrt u podivljalom moru, bila je posada američkog razarača „Cummings“ koji je u međuvremenu pristigao na lice mjesta, ali nije mogao da se uključi u spašavanje posade jedrenjaka i samih jugoslovenskih pomoraca koji su pohitali u pomoć svojim kolegama. „Cummings“ je potom, vatrom iz svojih topova, zbog sigurnosti plovidbe drugih brodova, potopio zapaljenu olupinu jedrenjaka…
U već mrkloj olujnoj noći u kabinama na „Izabranu“, ogrnuta u toplu ćebad i napojena rumom i vrućim čajem, odmarala su se sedmorica pomoraca sa jedrenjaka „Albert W. Robinson“ – zapovjednik Eldon D. Brown, prvi oficir časnik John B. Scott, drugi oficir George Wood i mornari W.C. Wilson, Henry Green, Ralph Stewart i Iphran Griffon.
Za iskazanu hrabrost i odlučnost u spašavanju posade američkog jedrenjaka,predsjednik SAD Calvin Coolidge, kasnije te godine nagradio je i odlikovao članove posade parobroda „Izabran“. Kapetan Nikola Radoš dobio je zlatan sat sa posvetom, oficiri Bianchi i Petrić po dvogled sa pozlaćenom posvetom, a bokeljski kormilari Vujović i Perušina zlatne medalje za hrabrost i novčanu nagradu.
Na medalji koju je dobio Perušina i koja se danas čuva u Pomorskom muzeju u Dubrovniku, na engleskom jeziku ugraviran je tekst:
„Iliji Perušini, kormilaru jugoslovenskog parobroda „Izabran“, u znak zahvalnosti i poštovanja za njegovo herojsko djelo u spašavanju na moru 5.septembra 1926., posade škunera „Albert W. Robinson“. Medalja na svom gornjem dijelu sadrži i latinski natpis „E plubirbus unum“ (Iz Mnoštva Jedan), zvanični državni moto SAD.
Međunarodni tim arheologa otkrio je u Crnom moru 40 olupina brodova, od kojih su neki stariji više od 1.000 godina, što baca novo svjetlo na srednjovekovne trgovačke puteve i države.
Brodovi leže u bugarskom pomorju, na dubini od preko 800 metara, a njihovi jarboli, drveni kosturi i drugi djelovi odlično su očuvani u ledenim dubinala zbog nedostatka kiseonika, navodi list Njujork tajms.
Tim istraživača je ove jeseni spustio robota koji je uslikao hiljade fotografija visoke rezolucije olupine jednog od tih brodova. Kompjuter je nakon toga spojio fotografije u jednu detaljnu cjelinu.
Arheolozi su ovo konkretno otkriće datovali u period između 13. i 14. vijeka. Pretpostavlja se da je ovaj srednjovjekovni brod bio dio venecijanske trgovačke flote koja je često plovila Crnim morem.
Kako navodi američki list, ovo je prvi put da su istraživači pronašli ovakav tip broda, u tako dobro očuvanom stanju.
Iznenađuje postojanje komandnog mosta, odakle je kapetan upravljao brodom i posadom koju je činilo oko 20 mornara.
“Nijesmo mogli da vjerujemo sopstvenim očima”, rekao je Rodrigo Pačelo Ruiz, jedan od čanova ekspedicije i arheolog na Univerzitetu Sautempton u Velikoj Britaniji.
Nalaz je samo jedan od preko 40 olupina koje je međunarodni tim pronašao i fotografisao u bugarskom pomorju, što ga čini jednim od najvećih pronalazaka podvodvodne arheologije.
Naučnici su datovali olupine od vizantijskih brodova iz 9. vijeka, do brodova Osmanskog carstva iz 19. vijeka, navodi Njujork tajms.
Ostaci olupina nalaze se u odličnom stanju, što oslikavaju i fotografije, na kojima se mogu vidjeti netaknuti konopci i drvene skulpture i ukrasi sa brodova.
Podmorska ekspedicija još nije završena, pa arheolozi očekuju još pronalazaka, mahom dobro očuvanih predmeta koje su ovi brodovi prevozili.
Međunarodni tim naučnika koji je istražio brojne olupine u Crnom moru, navodi da je nekoliko desetina hiljada izgubljenih brodova u tom moru najvjerovatnije doživjelo sličnu sudbinu i da je očuvano na isti način.
Poznati okeanograf Vilijar Baskom je još 1976. godini u svojoj knjizi “Duboke vode, antički brodovi” opisao Crno more kao izuzetnu lokaciju za podvodnu arheologiju i jedno od najboljih mesta na svijetu za takvu vrstu istr
aživanja.
U prilog tome govori i otkriće pronalazača olupine Titanika Roberta Balarda. On je 2002. godine u Crnom moru pronašao olupinu grčkog broda starog 2.400 godina, a u jednoj od amfora koje je taj brod prevozio pronađeni su očuvani ispečeni fileti ribe, poslastice na trpezi antičke Grčke.
Tim međunarodnih arheologa dobio je od bugarskih ministarstava kulture i vanjskih poslova posebnu dozvolu da istraže dubine bugarskog podmorja. Ekspedicija je počela prošle godine i trajaće naredne dvije godine.
