U okviru Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije” u Tivtu, u ponedjeljak 25.jula biće izvedena predstava “Betula u malu valu” u produkciji tivatskog Centra za kulturu.
Predstavu je po tekstu Stevana Koprivice, režirao Milan Karadžić. U tom komadu Dubravka Drakić, Boro Stjepanović, Mladen Nelević, Andrija Milošević, Andrea Mugoša, Emir Ćatović, Smiljana Martinović, Pavle Ilić, Ivana Mrvaljević, Jelena Simić, Branko Ilić i Goran Slavić.
Predstava će se igrati na ljetnjoj pozornici u Tivtu, sa početkom 21.30 sati.
U cilju promovisanja crnogorske autohtone gastro ponude, manifestacija „Pijaca domaćih proizvoda“ u Porto Montenegru, druga po redu ovog ljeta, održana je protekla dva dana vikenda na glavnoj promenadi kroz to nautičko naselje u Tivtu.
Pijaca domaćih proizvoda u Porto Montenegru
Posjetioci su imali priliku da vide i degustiraju organske autohtone proizvoda iz svih krajeva Crne Gore: sušeno kandirano voće i voćne rakije porodice Damjanović, specijalitete od maslina „Olcinium Oil-a“ iz Valdanosa koji je predstavio i svoje prvoklasno djevičansko ulje.
Pijaca domaćih proizvoda u Porto Montenegru
Tu su bili med pomiješan sa cimetom, tamnom čokoladom i orahom koje decenijama proizvodi porodica Martinović, razni drugi pčelinji proizvodi, biljni čajevi, melemi ali i brojni proizvodi od drenjina: likeri, rakije, sirupi bez šećera, bistri sokovi, džemovi i kompoti.
Pijaca domaćih proizvoda u Porto Montenegru
Posjetioci su mogli probati i sertifikovane organske proizvode od kontinentalnog integralnog, ražanog i heljdinog brašna dok je kompanija „Pipers Green“ koja se bavi vegetarijanskom i veganskom ishranom, predstavila domaći musli, čips od heljde i lana, voćne namaze među kojima je najpopularniji onaj od lješnika. Porodica Mugoša turistima i posjetiovima Porto Montenegra predstavla je suve smokve, rakiju, organske sokove i sirup od divljeg šipka, dok je posebnu prezentaciju imala slastičara Gourmet Corner luksuznog tivatskog hotela „Regent Porto Montenegro“, a čiji su kuvari pored ostaloga, izložili čokoladne i voćne torte, torte od cimeta ili đumbira, različite vrste hljeba, ali i nove ukuse osvježavajućih ljetnih voćnih napitaka.
Porodica Nemanje Medina, koji je nestao 8. jula, pozvala je nadležne organe da ih upoznaju sa činjeničnim stanjem u postupku istrage. Najavljuju građanski protest u znak nezadovoljstva zbog do sada (ne)učinjenog u rasvetljavanju ovog slučaja.
U Javnom pozivu upućenom predsjedniku skupštinskog Odbora za bezbjednost Mevludinu Nuhodžiću, vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću, Ministarstvu unutrašnjih poslova, direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću i načelniku Centra bezbjednosti Bar Milošu Raduloviću, porodica napominje da je prošlo više od dvije sedmice da im se niko od subjekata zaduženih za utvrđivanje činjenica i razloga Nemanjinog nestanka i njegovog pronalaženja nije obratio.
“Izražavamo veliku zabrinutost i nezadovoljstvo zbog ovakvog odnosa prema nama, a sve više i sumnju, da se uopšte ulažu napori u rasvetljavanju ovog slučaja.
Našem strpljenju, i do sada iskazanoj nadi u aktivnosti državnih organa, dolazi kraj.
Najavljeno prikupljanje dokaza i “sklapanje kockica” očigledno ne daje nikakve rezultate, uz po našem dubokom uvjerenju, značajne propuste u samom postupku.
Iz gore navedenih razloga najhitnije pozivamo nadležne organe da nas upoznaju sa činjeničnim stanjem u postupku istrage povodom nestanka Nemanje Medina.
Naglašavamo da nemamo pretenzije za bilo kakvim ucjenama, ali zbog ogorčenosti bićemo primorani da najavimo građanski protest u znak nezadovoljstva zbog do sada učinjenog ili neučinjenog”, navodi se u saopštenju porodice Medin.
Dugotrajni aplauzi i ovacije publike koja je do posljednjeg mjesta ispunila malu kamernu scenu u atrijumu ljetnjikovca Buća-Luković ispratili su sinoć premijerno izvođenje pozorišne predstave „Tre sorelle“ urađene u koprodukciji Centra za kulturu Tivat i Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja. Predstava koja je u suštini bila završni ispit za šest mladih stidenata glume i jednog produkcije FDU, a koju je režirao stident druge godine režije Zoran Rakočević, u magičnom ambijentu srednjevjekovnog ljetnjikovca i sa maestralnim tekstom Stevana Koprivice, mnogo je više ličila na „ozbiljan i pravi“, jaki teatar, nego na završni ispit mladih snaga na „daskama koje život znače“. Uz podršku svog profesora Branka Ilića, šefova katedre Branislava Mićunovića i Janka Ljumovića, te savjete glumice Dubravke Drakić, i uz tehničko-produkcijsku podršku Centra za kulturu Tivat, stvorena je predstava koja ima snagu, moć komunikacije sa publikom i svevremenost poruka koje nosi, jednaku onoj koje je imao kultni Koprivicin „Bokeški D-mol“.
To ne čudi kada se zna da su „Tre sorelle“, postavljene kao anticipacija događaja u odnosu na svima poznatu bokešku legendu o tri sestre koje su godinama bezuspješno čekale na povratak sa mora jednog čovjeka u koga su sve tri bile zaljubljene, u suštini možda i najjači i najkvalitetniji teklst od svih pet iz „bokeške faze“ Stevana Koprivice. Ova „priča o ljubavi i demonima“, dekadenciji i strasti, malograđanstvu, pravim i lažnim autoritetima, sputavanju životnih želja, potreba i htijenja, nametanju stega religije, lažnog morala i pogrešnih opšteuvriježenih stavova, na živote običnih ljudi koji se na suštinski na kraju tragičan način pokušavaju od njih osloboditi, sjajna je umjetnička tvorevina. Igrom slučaja, 15 godina nakon što je tekst nastao s anamjerom da originalno bude izveden na sceni tivatskog Centra za kulturu i nakon njegovog više manje nezapaženog „pozorišno-produkcijskog putovanja“ na relaciji Kotor. Beograd- Podgorica, „Tre sorelle“ vratile su se u Tivat i u punom sjaju i moći zasjale preksinoć na sceni atrijuma Buća-Luković. Strast i skrušenost, tuga i radost, nadanja i razočarenja, muka i užitak – svi kontaposti života sublimirani su u ova dva sata teatarske magije, u predstavu koja taj isti život i njegova mjerila konstanto preispituje i daje višeznačna tumačenja.
Impresivno je kako je mladi reditelj Rakočević postavio predstavu do maksimuma iskoristivši scensko-dizajnerske mogućnosti koje za radnju ovakvog komada smještenog na srednjevjekovnom Prčanju, pružaju atrijum, kula, zgrade i kapelica u tivatskom ljetnjikovcu Buća-Luković. „Teatarskoj magiji“ doprinijeli su i diskretna muzika orkestra koji je pratio predstavu u sastavu Nevila Klakor, Anda Bushi i Anastazija Aleksić i efektan dizajn svjetla kojim je Radomir Stamenković dočarao mnogo toga – od bokeške nevere i tmice, do sjaja nedjeljne mise i tajnovitosti ispovjesti svešteniku.
Glumački andsambl je bio više nego dobar – u izuzetno zahtjevnoj ulozi Nere, najstarije seste koja je žrtva porodičnih okolnosti pa na sebe preuzima ulogu domaćice kuće gdje živi sa ne baš sposobnim i konformistički nastrojenim bratim i dvije mlađe sestre, bukvalno je blistala Marija Đurić. Način na koji je ona dočarala razočaranu mladu, ali ženu „čije je vrijeme prošlo“, koja žudi za porodom i sopstvenim čovjekom, a osuđena je da živi maltene životom opatice i asketski održava „čast i poštenje“ sebe i svojih sestara, te ono što je preostalo od ugleda njihove nekada moćne vlastelinske kuće što je odavno preživjela svoje najbolje dane, Mariju Đurić definitivno čini budućom velikom crnogorskom glumicom. Talenat koji se vidi iz gotovo svakog aspekta njenog nastupa, moć glume kojom se ona transformiše iz „skrušene opatice“ u „strastvenu podatnu ženu koja zvjerski brani svoj plijen“, za tako mladu glumicu je zaista impresivan. Vrlo upečatljiva u interpretaciji uloge najmlađe, vragolaste i najotvorenije sestre Roze, je Marija Labudović kojoj ta rola ipak nije tako teška i izazovna kao ona što je tumači Đurićeva, ali je Labudovićeva ipak uspjela „oživjeti“ jednu vrlo interesantnu i dojmljivu rolu. Korektna u ulozi srednje sestre Bjanke je Jelena Đukić, dok je Omar Bajramspahić u ulozi njihovog brata, pomalo „truntavog“ i više nesposobnog nego odlučnog Marka, napravio veoma dobro glumačko ostvarenje. Uz Đurićevu, prava zvijezda predstave je Pavle Popović u ulozi Joja, „ludana sa kojim se svi spradju“ i čovjeka kojeg preziru i tjeraju zato što on u svojoj navodnoj ludosti, svima, ali baš svima, u lice kaže istinu, a koja je zadnje što ti ljudi žele čuti.
Tre sorelle
Popovićeva energičnost, šarm i uvjerljivost u ulozi mjesnog blesana koji, poput svojih sposobnijih sumještana, silno želi otići iz Prčanja na more i oženiti se nekom lijepom djevojkom, pokazatelj su njegovog talenta, a završna scena sa njegovim monologom, kada Jojo u mornarskoj uniformi sjedi u koritu sa vodom i u uprazno vesla na kopnu, dok durbinom posmatra okolinu, možda je i najupečatljivija u cijeloj predstavi i po snazi poruka, nadilazi čak i onu „eksploziju strasti“ u erotičnoj seksualnoj sceni kada tri sestre „napadaju“ neznanca, kapetana Damjana što je iznenada ušao u njihove učmale živote u njima probudio do tada nepoznate ili duboko potiskivane nagone, emocije i strasti.
Upravo je diabolično-provokatorsko-prosvjetiteljka uloga Damjana najteža u cijeloj predstavi, a mladi Vule Marković, iako se bez sumnje jako trudi, ne djeluje kao najsretniji izbor da „oživi“ čovjeka koji bi trebao biti mješavina fatalnog mačo mena, vrhunskog intelektualca, elegantnog zavodnika i faustovskog trgovca dušama. No, uloga koja djeluje kao da je po mjeri pisana za samog Al Paćina, ipak je monumentalno težak prvi korak za jednog mladog glumca, freškog sa akademije, a koji je ipak, u granicama ovakvih okolnosti odradio zanatski solidan posao.
PISAC I PROFESOR ZADOVOLJNI
“Više sam nego zadovoljan i kao piscu, godi mi da gledam ovakvu predstavu. Ovo su mladi ljudi, jako mladi ljudi, a tekst je nastao prije 15 godina. Ovi mladi ljudi su dokazali da taj tekst nije prošlo vrijeme. Odavno nisam gledao predstavu, kad su mladi u pitanju, da se igra sa toliko radošću i to je veliki kvalitet ove predstave. Oni su zakoračili u pozorište sa radošću i ovo se ne može posmatrati samo kao diplomski rad. Ovo je ozbiljna pozorišna predstava. I to mi kao piscu imponuje“– kazao je nakon premijere, autor teksta Stevan Koprivica koji je I profesor dramaturgije na FDU Cetinje.
Njegov kolega, glumac i profesor Branko Ilića istakao je da je ova inscenacija komada “Tre sorelle” “naše zajedničko viđenje.”
“Radili su ga student glume i produkcije u saradnji sa studentom režije Zoranom Rakočevićem. I to je njihov rad prije svega, a mi smo im samo pomagali da se lakše snađu. Dobro su igrali, baš dobro, odlično, s obzirom da je i ispit, i tenzija, i da je bilo malo straha. Ja sam zadovoljan. Ovo je sjajan Stevov tekst. I čini mi se da je podjela idealna za ovu klasu. Kao da je pisana za njih. Spojio sam to sa Tivtom, mojom drugom kućom. I vidite da je dobro ispalo“ – kazao je Ilić.
U ponedeljak 25. jula, nakon Đenovića, Baošića, Kamenara, Tople, Igala i Meljina, fešta ljeta biće organizovana i u Bijeloj, na trgu ispred Doma kulture, saopštili su iz Mjesne zajednice.
Riječ je o prvoj manifestaciji ovog ljeta u Bijeloj, pa su organizatori poručili da će prirediti dobru zabavu uz tradicionalno posluženje brojnih domaćih delicija.
Nastupiće članovi Kulturno umjetničkog društva „Sloga“ iz Đenovića, koji su nedavno imali uspješnu turneju u Španiji i po drugi put osvojili svjetsko priznanje. Goste i Novljane će zabavljati Milica Kaluđerović i bend Providenca i drugi učesnici.
Kako bi ostavili što bolje utiske o svom mjestu i gradu pozvaće i gosti iz tek otvorenog hotela „Park“ i one koji se odmaraju u hotelu „Delfin“, kao i drugim turističkim kapacitetima, kazao je predsjednik Mjesne zajednice Bijela Vladimir Zloković, prenosi Radio Herceg Novi.
Naravno, poziv je otvoren i za Novljane i sve druge goste a fešta u Bijeloj će u ponedeljak, početi u 20 sati i trajaće do kasno u noć.
Pokrovitelj ove manifestacije je Turistička organizacija Herceg Novi.
U Crnoj Gori danas će biti pretežno sunčano i veoma toplo, uz umjeren razvoj oblačnosti.
U popodnevnim satima i tokom noći, prvenstveno u zapadnim i sjevernim predjelima, ponegdje uz promjenljivu oblačnost kratkotajno kiša ili pljusak i grmljavina. Duvaće slab do umjeren, promjenljiv vjetar.
Najviša dnevna temperatura kretaće se od 25 do 38 stepeni.
AMSCG: Izbjegavati putovanje u najtoplijem dijelu dana
Na putevima u Crnoj Gori jutros se saobraća u povoljnim uslovima, a iz Auto-moto saveza preporučuju da se na duža putovanja kreće ujutro ili kasno poslijepodne.
Na regionalnom putu R-1, dionica Cetinje – Njeguši, zbog rekonstrukcije puta, promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni, a saobraćaj će biti obustavljen za sve vrste vozila od osam do deset i od 14 do 16 sati.
Od 17 do 22 sata, zabranjen je saobraćaj teretnim vozilima čija najveća dozvoljena masa prelazi sedam i po tona. Saobraćaj je zabranjen na djelovima magistralnih puteva Bioče – Kolašin – Mojkovac, Podgorica – Sotonići – Petrovac, granični prelaz Debeli brijeg – Herceg Novi – Kotor – Budva – Bar – granični prelaz Sukobin, Podgorica – Cetinje – Budva.
Zabrana se ne odnosi na vozila sa pravom prvenstva prolaza, vozila za održavanje puteva i ptt instalacija, za pomoć na putu, kao i za specijalna vozila za prevoz betona i asfaltne mase i hladnjače koje prevoze lako kvarljivu robu.
Na relaciji Luka Bar – Podgorica – Nikšić – Krnovo, saobraćaj će, do završetka prevoza vjetroturbina, povremeno biti prekinut. Konvoj će se kretati u pratnji policije.
U Bolnici u Baru sinoć je od posljedica sudara dva džet-skija na ulcinjskoj Velikoj plaži preminuo jedan 18-ogodišnjak, saznaje portal Ul-info.
Nesrećni mladić je ljetovao u Ulcinju, a bio je porijeklom sa Kosova.
Nakon poziva da je došlo do nesreće, na lice mjesta brzo su došli pripadnici ulcinjske Prve pomoći i policije, transportovali mladića do bolnice u Baru, ali njemu, ipak, nije bilo pomoći.
U akvatoriju Kotorskog i Tivatskog zaliva, u četvrtak i petak, održana je 14. internacionalna regata „Fašinada kup“ Perast 2016, za klase Krstaš, Hobbie Cat, Blu 26 i ojedrene barke.
Regatu je pratio naš saradnik Zoran Nikolić koji je okom objektiva zabilježio dio atmosfere…
Predsjednik Crne Gore, Filip Vujanović raspisao je za 16. oktobar izbore za odbornike u skupštinama opština Budva i Kotor
Kako je saopšteno iz kabineta Vujanovića, ta odluka stupa na snagu danom donošenja, a objaviće se u „Službenom listu Crne Gore“ i u „Službenom listu Crne Gore – opštinski propisi“.
Vujanović je ranije za 16. oktobar raspisao i parlamentarne izbore.
Fešta “Fašinada” ima tradiciju koja nikada nije prekidana i sa sobom nosi obilježje vjerskog turističkog i folklornog karaktera, običaja koji na Mediteranu nigdje ne možete vidjeti i doživjeti – kazao je za Boka News, peraški župnik don Srećko Majić.
Tako je bilo i 565. put, juče 22. jula 2016, pred zalazak sunca u peraškom akvatoriju, kada su vezane barke od Perasta ka Gospinom otoku, nosile kamenje koje je završilo u more kako bi ojačalo otok. Ova manifestacija je dobila ime po talijanskoj riječi ”fascia”, što znači traka ili povez, a tako je nazvana jer su barke međusobno povezane i napunjene kamenjem, okićene jablanovim granama, plove ka otoku Gospe od Škrpjela. U barkama su samo muškarci, dok ih žene pozdravljaju sa obale. Tokom ove svojevrsne procesije na moru, pjevaju se bugarštice.
Povod za Fašinadu – Legenda će nas vratiti na 22. juli daleke 1452. godine kada su peraški ribari, braća Mortešići, ribajući u noći na sred mora naišli na Gospinu sliku na morskoj hridi, grebenu ili škrpjelu. Legenda dalje kaže da se Gospina slika na ovoj hridi pojavljivala tri puta i da se jedan od braće Mortešić, teško obolio, pomolio pred Gospinom slikom i potom ozdravio. Pobožan narod, dirnut nenadanim ozdravljenjem teško bolesnog Mortešića, odluči da se na toj hridi sagradi crkvica u čast Gospe i da se u njoj smjesti slika.
Stoljetnim potapanjem kamenja, brodova i barki oko jedne prirodne hridi nastade umjetni otočić Gospe od Škrpjela na 3.060 metara kvadratnih. U jednom podnesku duždu iz 1603. godine stoji podatak da su Peraštani potopili oko 100 starih brodova krcatih kamenjem.
Fašinada 2016.
Godine 1663. u jednoj parnici pred mletačkim Vijećem Četrdesetorice pišu Kotorani kako su Peraštani 1484. godine zapremili crkvu sv. Marije od Škrpjela koju su sazidali na grebenu. Nakon smrti opata Pompeja Pasqualia, 3. maja1535. peraštani su sagradili „vrlo otmjenu crkvu Blažene Djevice, nazvane od Škrpjela, na obližnjem otočiću“. Na vrhuncu svoje ekonomslke moći, u drugoj polovinu 17. vijek peraštani podigoše današnju crkvu.
Istražujuci, idemo u ne tako daleku prošlost. M.M. iz Đurića je 13.10.1963. godine svojom novom barkom donio kamenje i potopio ga kod otočića. Na riječi „U ime Oca“ bacio je prvi kamen; na riječi „Sina“ drugi, a na riječi „Duha Svetoga“ treći, potom sve ostalo. Obišao je barkom otočić, ušao u crkvu da se pomoli a nakon toga rekao: „Barka ne smije nositi nikakav teret dok ne donese kamenje pod školj. To je stari obićaj“, ispričao nam je peraški župnik don Srećko Majić.
Fašinada 2016.
Što je Fašinada – Na dan 22.jula, kada se po predanju slavi pronalazak gospine slike ili početak izgradnje otočića, Peraštani dovlače svojim barkama kamenje i potapaju ga oko otočića. Ovaj se običaj zove fašinada od talijanskog fascinare-ta, što znači dovlačenje. Nije to radi samog običaja, nego i zbog praktične potrebe. Naime, more, osobito zimi, podriva tlo pa se na tim mjestima i nabacuje kamenje.
Po starim odredbama ceremonijala, 21. jula uveče, po mjestu bi se oglasila kapetanova naredba da se niko ne smije udaljiti izvan mjesta pod prijetnjom globe od pet dukata, nego da sve barke, velike i male, pođu na fašinadu, a onaj koji nije imao svoju, mogao je ići se nekim drugim. Jedan od prokuratora na otočiću, izbrojio bi barke.
Tok procesije – U smiraj dana, 22.jula mladići pod upravom vojvode, nakrcaju kamenjem veliku barku o trošku Opštine na istočnom dijelu Perasta – Luka, ponta Đurišića . U jednom periodu prva barka je bila kaić Školja u kojoj su bili sveštenik, gradonačelnik, veslači i pjevači, zatim bi slijedila velika barka iz Strpa s kamenjem.
U novije vrijeme, prva barka je od mještanina. U njoj su župnik, nekoliko uglednih građana iz Perasta, pjevači i veslači. Pridruže im se međusobno povezane i druge barke pune kamenja.
Put kojim procesija barki ide prema otočiću, podsjeća na teške dane turske okupacije Boke od Risna do Herceg Novog, kao što nas na to podsjeća i odsustvo žena u samoj procesiji.
Prisustvo sveštenika i gradonačelnika u prvoj barci koja predvodi procesiju, svjedoči o neraskidivoj vezi života i vjere koja karakteriše drevna vremena Boke. Isto tako i pjevanje arhaičnih peraških bugarštica, muzika je raspoloženja i veselja koje je pratilo napore drevnog života peraštana.
Običaj je da u barkama budu samo muškarci i da se vesla. Pjevači počinju pjesmu: Oj, vesela veselice, od Pošova do pjace sv. Nikole, a nakon toga do Školja pjeva se Dvoje mi drago zaspalo.
Fašinada 2016.
Kad prva barka zađe iza školja, tada se ostale barke odvezuju i baca se kamenje na ona mjesta na kojima je najpotrebnije radi jačanja podloge otočića. Običaj je da se svečanim zvonjenjem zvona dočekaju barke.
Barke se kite zelenilom od kada su u Perst dosli Poležani, 1921. godine. Na fašinadi nije bilo zastava, a razlog je taj što se zastave nakon zalaska sunca skidaju, nikada se ne viju.
Najmanji broj barki zabiljezen je 1909. godine – dvije, a najveći 1973. – 50.
565 godina je po redu od onog dana kada je po tradiciji prvi kamen bačen u more u slavu i čast Bogorodice koja s tog kamena i danas zastitničkim pogledom gleda na Perast i Boku.
Prepuna umjetnina Gospina crkva na otočiću nije samo muzej. Oko nje se odvijaju svečanosti od kojih je svakako najživopisnija fašinada koja je začtićena i dobila je “status nematerijalnog kulturnog dobra nacionalnog značaja”.
Fašinada 2016.
“Naravno, vremena su se promijenila i u tom smislu peraška fašinada po svom karakteru sve više poprima obilježje jedne folklorne atrakcije, ali i dragocjeno povezuje prošlost sa sadašnošću i u jednostavnosti svoje simbolične ljepote, uliva nam povjerenje da ćemo i ubuduće uspijevati održavati u sebi vrijednosti kao najdragocjeniju opremu za naše putovanje u budućnost”, kazao je župnik peraški don Srećko Majić.