Nakon vrlo hladne prve polovine januara, ova sedmica donjela nam je nastavak zimskog vremena. Kraj sedmice obilježava anticiklona i stabilno vrijeme.
Subota:
Pretežno sunčano. Vjetar slab do umjeren i promjenljiv, na krajnjem jugoistoku pojačan, istočni i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura vazduha od -13 do 4, najviša dnevna od 1 do 13 stepeni.
Nedjelja:
Pretežno sunčano. Vjetar uglavnom slab i promjenljiv, na krajnjem jugoistoku umjeren do pojačan, istočni i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura vazduha od -15 do 4, najviša dnevna od 2 do 13 stepeni.
Ponedjeljak će biti pretežno sunčan uz jugo i levant i relativno visoke temperature koje u nekim dijelovima južnog Jadrana mogu dosegnuti ugodnih 16°C.
Od sredine sedmice podnovno nešto hladnije, ali i dalje sunčano.
Desetci spasilaca koji su neumorno pretraživali hotel koji je u srijedu zatrpala lavina u središtu Italije, pronašli su desetero preživjelih i spasili svu djecu 48 sati nakon nesreće.
Četvero djece koja su bila proglašena nestalima, spašeno je, potvrdio je Crveni križ u petak predvečer, pošto je tijekom poslijepodneva spašeno njih troje.
Sedmogodišnji dječak i njegova majka su u srijedu dopodne izvučeni iz gomile snijega i ruševina hotela Rigopiano na planinskoj padini u Abruzzu.
Spasilačke ekipe su pokušavale izvući još petero preživjelih i tragale su za više od petnaest nestalih.
Prva skupina šestero preživjelih pronađena je prije podne u zračnom džepu. Još ih je četvero tijekom poslijepodneva locirano na drugom mjestu, rekao je za AFP Luca Cari, glasnogovornik vatrogasaca.
“Ovo je čudo!”, uzviknula je pred novinarima tetka djeteta proglašenog nestalim, doznavši da je živ.
Vatrogasci su objavili snimku majke i djeteta kako se uz pljesak spasilaca probijaju iz rova prokopanog u snijegu do zatrpanog hotela.
“Potraga se nastavlja. Nadamo se da ima još zračnih džepova”, rekao je spasilac Marco Bini.
Po procjeni, u trenutku nesreće u hotelu je bilo tridesetak gostiju i članova osoblja hotela. Trupla dviju osoba pronađena su u nedjelju, dakle još je 12 živih, od kojih je sedam spašeno.
Lavina koja je zatrpala hotel Rigopiano pokrenula se nakon četiri uzastopna potresa u središtu Italije u srijedu. Odmah je izdano upozorenje na lavine za cijelo područje kojim dominira veličanstveni, 2.912 metara visoki Gran Sasso.
Hotel je 90 kilometra udaljen od epicentra potresa u Monterealeu, seocetu blizu Amatricea, naselja uništenog u razornom potresu u kolovozu prošle godine.
Crnogorsku trgovačku flotu trenutno čini 74 broda i tehnička plovna objekata na moru, Skadarskom i Pivskom jezeru – podaci su iz upravo objavljenog „Registra brodova 2016“ Uprave pomorske sigurnosti Crne Gore.
Ta publikacija sadrži tehničke i podatke o vlasništvu nad svim plovilima dužim od 12 metara i većim od 15 bruto-tona osim jahti, a koja plove pod crnogorskom zastavom i evidentirana su u Upisnicima brodova Lučkih kapetanija u Kotoru i Baru.
Ribarica Spiridon
Ukupna tonaža trgovačke flote u nacionalnom registru iznosi 110.165 bruto-tona, a pored ostaloga, flotu čine četri veća prekookeanska broda za rasute terete kompanija „Crnogorska plovidba „Kotor i „Barska plovidba“ Bar, 11 remorkera, 13 ribarica, 25 putničkih brodova, 6 trajekata, jedan plutajući dok i 15 tzv.javnih brodova i tehničkih plovnih objekata.
Već drugu godinu za redom smanjuje se ukupna tonaža nacionalne trgovačke flote, pa je trenutno stanje za preko 28.000 bruto-tona manje nego na dan 31.decembra 2015 kada je izdat prethodni „Registar brodova 2015“. Rezultat je to ppije svega činjenice da je lani iz nacionalnog registra ispisano najveće plovilo – veliki plutajući „Dok 12“ Jadranskog brodogradilišta Bijela od 28.413 bruto-tona. Ovaj 235 metara dugačak dok koji je iz mora mogao radi remonta, podići brodove težine do 33 hiljade tona, izgrađen je 1976. godine u Njemačkoj i svojevremeno je bio najveći plutajući dok na istočnoj obali Jadrana. Stečajna uprava brodogradilišta Bijela lani je prodala „Dok 12“ litvanskoj kompaniji „AB vakaru Laivu Gamykla“ za 11 miliona eura, ali Litvanci još nisu za Baltik oteglili dok iz Bijele. Zbog stečaja brodogradilišta i namjere Vlade da ga pretvori u remontni centar za mega jahte, neizvjesna je i sudbina još nekoliko plovila iz nacionalnog registra – prvenstveno „Doka 6“ od 9.000 tona, jedinog preostalog plutajućeg doka u državi, kao i ukupno pet remorkera samog JBB i kompanije „Boka Tug & Pilot Service“ iz Bijele koji su godinama uvodili velike trgovačke brodove na remont u dokove i uz operativnu obalu Jadranskog brodogradilišta.
Inače, tokom prošle godina kao noviteti u nacionalnu flotu, zvanično su stupili 16 metara dugi drveni putnički brodić „Fantastik“ od 24 bruto-tone, sagrađen 1959 u Hrvatskoj, te putnički brodovi „Vesna VII“ i „Vesna VIII“ od po 198 tona. Ova dva metalna broda duga po 35 metara su nekadašnji vojni odnosno policijski patrolni čamci tipa „Mirna“ koje je u izletnička plovila za turistička krstarenja Bokom, rekonstruisao njihov novi vlansik, firma „Montenegro Cruising“ iz Budve.
Otišao iz nacionalne flote veliki dok u Bijeloj u sredini
Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da pored 74 zaista postojeća, u nacionalnom crnogorskom Registru brodova zvanično „plove“ i četiri broda- fantoma koja već odavno nisu među živima. Razlog tome treba tražiti u frapantnoj neažurnosti i neodgovornosti naše pomorske administracije – konkretno Lučkih kapetanija u Kototu i Baru koje Upravi pomorske sigurnosti do danas nisu dostavili formalna riješenja o brisanju čak ni ribarice „Špiridon“ koja je, odnoseći tri ljudska života, potonula u nevremenu južno od Bara u noći sa 18. na 19.februar sada već daleke 2007. godine.
Za Lucku kapetaniju Bar brod jos plovi potonula olupina ribarice Spiridon
Po dokumentaciji organa našeg Ministarstva saobraćaja i pomorstva “živi” su i ribarica “Pasqua” koja je prije tri godine potonula u Zelenici, remorker “Pijavica” brodogradilišta Bijela koji je takođe prije više od tri godine isječen u staro željezo, ali i javni brod “Explorer” koji je prošle godine njegov vlasnik, kontroverzna državna firma RCUD iz Bijele, potpuno uništila u nestručnom pokušaju podizanja broda iz mora na obalu.
Talijanske spasilačke službe objavile su da je pronađeno osmoro preživjelih u ruševinama hotela u središnjoj Italiji koji je gotovo potpuno uništen u srijedu u lavini, prenose agencije.
Spasilačke službe su objavile da šestero preživjelih tek trebaju biti izvučeni iz ruševina na sigurno. Operacija spašavanja odvija se jako sporo zbog straha da bi snijeg mogao zatrpati preživjele. RAI je objavio da su preživjeli locirani u nekadašnjem tavanskom prostoru hotela.
Deseci spasioca nastavljaju operaciju spašavanja oko hotela Rigopiano srušenog lavinom nedaleko od Farindolea u regiji Abruzzu. Po procjenama u hotelu se u trenutku obrušavanja lavine nalazilo između 25 i 30 osoba – gostiju, zaposlenika i možda nekoliko posjetitelja.
Talijanska služba civilne zaštite potvrdila je da se hotel Rigopiano našao na izravnom putu dva metra visoke lavine u srijedu kasno navečer. Spasilačke službe imaju velikih problema u dopremi mehanizacije na područje nesreće jer je snijeg na planinskom lancu Gran Sasso visok na nekim mjestima i do pet metara.
Hotel Rigopiano popularno je zimsko odredište s 4 zvjezdice i 43 sobe. Lavina je uzrokovala urušavanje četverokatnog hotela koj se nalazi na 1.200 metara nadmorske visine i pomaknula ga za 10 metara, pišu talijanski mediji. Snimke iz zraka pokazuju da samo krov i zadnji kat vire iz debelog sloja snijega.
Lavina se pokrenula nakon četiri uzastopna potresa u središnjem dijelu Italije u srijedu. Odmah je izdano upozorenje na lavine za cijelo područje kojom dominira veličanstveni, 2.912 metara visoki Gran Sasso. Područje je prepuno malih hotela i skijališta, naročito popularnih među Rimljanima i stanovnicima urbanih središta na istočnoj talijanskoj obali.
Hotel Rigopiano udaljen je 90 kilometra od epicentra potresa u Monterealeu, seocetu blizu Amatricea, naselja uništenom u razornom potresu u kolovozu prošle godine.
Među preživjelima u hotelu i jedno dijete
Među šestero ljudi koji su preživjeli lavinu u talijanskom hotelu Rigopiano jedno je dijete, objavio je zamjenik talijanskog ministra unutarnjih poslova Fillipo Bubbico.
Jedna od preživjelih je djevojčica, rekao je Bubbico RAI-ju. Jedna žena već je izvučena iz snijega i helikopterom prevezena u bolnicu.
Operacija spašavanja odvija se jako sporo zbog straha da bi snijeg mogao zatrpati preživjele. RAI je objavio da su preživjeli locirani u nekadašnjem tavanskom prostoru hotela.
“Živi su. Razgovaramo s njima”, rekao je glasnogovornik vatrogasaca Luca Cari.
Deseci spasioca u međuvremenu nastavljaju operaciju spašavanja oko hotela Rigopiano srušenog lavinom nedaleko od Farindolea u regiji Abruzzu. Radili su cijelu noć na izimno niskim temperaturama.
Po procjenama u hotelu se u trenutku obrušavanja lavine nalazilo između 25 i 30 osoba.
Talijanska služba civilne zaštite potvrdila je da se hotel Rigopiano našao na izravnom putu dva metra visoke lavine u srijedu.
Hotel Rigopiano popularno je zimsko odredište s 4 zvjezdice i 43 sobe. Lavina je uzrokovala urušavanje četverokatnog hotela koj se nalazi na 1.200 metara nadmorske visine i pomaknula ga za 10 metara. Snimke iz zraka pokazuju da samo krov i zadnji kat vire iz debelog sloja snijega.
Lavina se pokrenula nakon četiri uzastopna potresa u središnjem dijelu Italije u srijedu. Odmah je izdano upozorenje na lavine za cijelo područje kojom dominira veličanstveni, 2.912 metara visoki Gran Sasso.
Područje je prepuno malih hotela i skijališta, naročito popularnih među Rimljanima i stanovnicima urbanih središta na istočnoj talijanskoj obali.
Hotel Rigopiano udaljen je 90 kilometra od epicentra potresa u Monterealeu, seocetu blizu Amatricea, naselja uništenom u razornom potresu u kolovozu prošle godine.
Oko 300 starosjedjelaca iz petnaestak sela i zaselaka na poluostrvu Luštica na mukama su zbog loše električne infrastrukture, zbog koje su za Badnje veče i dva dana Božića, kao i 12. i 13. januara, usljed vremenskih neprilika ostali bez struje. Niske temperature prouzrokovale su i kvarove na hidroforima, s obzirom na to da ovo poluostrvo koje pripada opštini Herceg Novi, nema riješeno pitanje vodosnabdijevanja, te se mještani snabdijevaju pomoću bistijerni. Mještani, oko šezdeset porodica, smatraju da su „zadnja rupa na svirali“, jer se nadležni ne odazivaju na njihove apele za pomoć.
– Ove godine u više navrata je dolazilo do višednevnog nestanka struje na poluostrvu Luštica. Sa svakom kišom, od početka zime dolazilo je do nestanka struje. Naravno, ovo nije posledica više sile i nevremena, već isključivo lošeg održavanja, nerada i javašluka. Iako smo u više navrata prošlog ljeta slali dopise navodeći lokacije s više starih i trulih stubova niskonaponske mreže koje bi trebalo zamijeniti, malo je šta urađeno. Na dopise nismo nikad dobili odgovor, kaže za „Dan” Jovan Moric, predsjednik MZ Luštica. Ističe da, iako su po selima postavljeni novi stubovi, na njih nije prenesena niskonaponska mreža, što dokumentuje fotografijom s terena.
-Više se radi o nedostatku dobre volje nego o nedostatku finansijskih sredstava. Recimo, na izletištu Žanjic, za niskonaponsku mrežu umjesto stubova služe stabla maslina, objašnjava Moric.
Vezano za „praznične“ prekide u napajanju električnom energijom, gdje se radilo okvarovima na dalekovodu, kaže da su ekipe Elektrodistribucije došle tek narednog dana u popodnevnim časovima.
Herceg-Novi-Luštica
-Kako mrak pada u 17 časova, logično je da i nije moguće naći kvar na dalekovodu u tako kratkom vremenu. Da je ekipa došla odmah ujutro, vjerovatno bi bila drugačija situacija. Najgore su prošle porodice sa malom djecom, kaže Moric uz objašnjenje da u Elektrodistribuciji daju prednost popravkama u Herceg Novom, a da im je Luštica sporedna.
-MZ Luštica je ove godine tražila od Opštine Herceg Novi da obezbijede sredstva za izgradnju javne rasvjete i popravku puta Oblatno – Mardari (koji je u katastrofalnom stanju), pa se nadamo da će naš zahtjev biti uvažen. Primjera radi, u poslednje tri godine na području Luštice je naplaćeno 240 hiljada eura samo za komunalno opremanje zemljišta, dodaje Moric.
Dalekovod koji vodi prema Luštici naročito je podložan prirodnim uticajima. Na Luštici ima 40 km vazdušne mreže, a sami krak prema poluostrvu je dug 11 kilometara, kažu u CEDIS-u. Tvrde da rade na poboljšanju elektrodistributivne mreže.
-Trafostanica TS 35/10kV Pržno u Tivtu u cjelosti je rekonstruisana. Čeka se njen tehnički prijem. Ona električnom energijom napaja poluostrvo Luštica, i tivatski i hercegnovski dio. Taj važan projekat Crnogorskog elektrodistributivnog sistema povećaće pouzdanost sistema a time i napajanje Luštice. U okviru ugovorenih radova, zamijenjena su 35. i 10. kilovoltna postrojenja i ugrađena dva transformatora od po 8 MVA. Na tom području je, kao što je poznato, planirana izgradnja turističkih kompleksa visoke kategorije. CEDIS, prema zakonu, svojom mrežom prati razvoj države i svoje planove radi i usklađuje na osnovu dostavljenih lokalnih i državnih projektovanih, urbanističkih planova. To je urađeno i sa dostavljenim projektima razvoja Luštice koje CEDIS adekvatno prati u svim njegovim fazama izgradnjom mreže, navode iz CEDIS-a.
Luštica – Foto Anton Marković Gula
Taoci investitora
-Jedina veća investicija CEDIS-a (Crnogorski elektrodistributivni sistem) u Luštici je izgradnja nove trafostanice u Klincima, za koju treba položiti kabl ispod mora do Herceg Novog, tako da ona zasad ne služi ničemu. Kad će to biti završeno i kada će lokalno stanovništvo vidjeti korist od nje, teško je reći. Kad je riječ o velikim investitorima na Luštici (dio koji pripada Herceg Novom), smatram da smo mi njihovi taoci. Svi čekaju da dođe neki veliki investitor koji će napraviti kompletnu infrastrukturu (put, vodovod, struja) i dok on ne dođe, na Luštici se ne ulaže ništa. Takva situacija traje već godinama, a o lokalnom stanovništvu, njihovim potrebama i malim sitnim preduzetnicima ne vodi se računa. Opis situacije na Luštici najbolje ilustruje slika glavnog pristaništa na Žanjicama. Ono se prije ljeta malo našminka, i to je to, ističe Moric.
Trafostanica u Klincima
U CEDIS-u ističu da su u završnoj fazi i radovi na izgradnji trafostanice TS 35/10KV Klinci u Herceg Novom, sa koje će Luštica imati mogućnost napajanja.
-Prelazi se sa radijalnog napajanja i formira se prsten i na taj način se pouzdanost višestruko povećava. Realizacijom ovog, 2,2 miliona eura vrijednog projekta, znatno će se poboljšati prilike i stvoriti neophodne pretpostavke za priključenje novih potrošača na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica. TS 35/10 Klinci planiramo da pustimo u rad sredinom ove godine, saopšteno nam je iz CEDIS-a.
Na jugoistoku Španije ove sedmice je pao snijeg, zabijelivši i obalna područja oko Valencie, Alicantea i Murcie prvi puta nakon više od trideset godina. Posljednji puta je snijeg zabijelio poznatu španjolsku „Bijelu obalu“ (Costa Blanca) 1983. godine. Snijeg je u srijedu padao i stvorio tanji snježni pokrivač u gradu Murcia u kojemu je prosječna siječanjska maksimalna dnevna temperatura oko 16.7°C, a prosječna minimalna u siječnju je 4.7°C.
Stranica Severe Weather Evrope prenosi podatak da je snijeg zabijelio i grad Torrevieja, pedesetak kilometara južnije od Alicantea. To se dogodilo prvi puta nakon 1926. godine.
Obilniji snijeg pao je u planinskom području Sierra Nevade gdje je u četvrtak oko 1200 vozila ostalo zameteno na cesti.
Snijeg se na jugoistoku Španjolske očekuje i u noći od četvrtka na petak, a petak ujutro bi snjeđžnih pahulja moglo biti i na području Madrida.
Bez ovakvih utakmica uzaludan je svaki trening, poručio je golman Jadran Carina, Miloš Šćepanović, dan nakon pobjede nad FTC-om (12:11) u prvom meču polufinala Eurokupa u vatrpolu.
U evropskim vaterpolo krugovima rezultat iz Igala odjeknuo je kao senzacija. Iz više razloga, a glavni – mađarski tim, makar na papiru, među šest je najboljih u Evropi. Ali, Madaraš, Mitrović, Varga, Ćuk i ostali iz Ferencvaroša prije dvije noći u Igalu se nijesu naigrali.
Još su dobro prošli – gubili sa 5:2 (sredina druge četvrtine), a minus od dva gola, u posljednjih osam minuta, upalio je zvono za uzbunu.
“Odavno na klupskom nivou u Crnoj Gori nije odigrana ovakva utakmica. Raduju pozitivni komentari, a posebno što smo publiku, poslije dosta vremena, razdrmali”, kazao je golman Novljana za Arenu.
E, sad, koliko je optimizam bio realan uoči meča…
“Vjerovao sam, ali samo u slučaju da se neke stvari poklope na startu, što se i desilo. Plašio sam se da utakmicu ne otvore lakim golovima. Generalno su se momci vrhunski pripremali, a i fokus je bio vrhunski. Posvetili smo se maksimalno Mađarima, prepoznali šansu i rezultat je stigao”, zaključio je Šćepanović.
U restoranu Toni’s Kulinarium 7 sigurno ne završava prebogata kulinarska priča chefa Tonija Ante Bjelančića koji svojim jelima oduševljava mnogobrojne goste piše Jutarnji.hr
Život chefa Tonija Ante Bjelančića prožet je uzbudljivim događajima s mnogo elemenata avanture. Rijetko koji naš kuhar ima u svojoj karijeri upisano toliko različitih i uvijek uspješnih životnih postaja. Odrastao je u Kobašu u uvali s jedva desetak kuća, do koje se prije koju godinu, dok nije probijen požarni put, moglo isključivo morskim putem. Ova nevelika vala pred samim je jugoistočnim krajem pelješkog poluotoka, a na početku uskog zaljeva Stona.
Kuvar Toni Ante Bjelančić
Otac mu je ribar pa odrasta uz ribarenje, no već krajem šezdesetih svoje ulove spravlja i nautičarima kojima je uvala sigurno zaklonište. Toni, kojeg prijatelji zovu Bjelko, za njega kaže da je bio umjetnik kužinavanja zbog kojeg se uplovljavalo u Kobaš. Tu se uz oca, kojeg u svojim pričama neprekidno spominje naš chef, zauvijek inficirao kuhanjem. Do punoljetnosti završava dubrovačku ugostiteljsku školu, s bogatom ljetnom praksom u pučkoj ribarskoj kuhinji pomažući ocu. S osamnaest je kogo na brodu “Ruđer Bošković” na putu za Sjevernu Ameriku. Nakon kratkotrajnog putovanja evo ga u prvoj avanturi. U Philadelphiji bježi s broda nikako se ne želeći vratiti u Jugoslaviju gdje ga je čekala armija. Tu ostaje ostaje punih jedanaest godina. Prvo radi kao pomoćni kuhar u restoranu obitelji Gaetano. Nakon četiri godine svi ga već smatraju Talijanom. Potom radi i u drugim restoranima u talijanskoj četvrti sve do trenutka dok se u Monk’s Innu nije uspio “prodati” kao chef.
Tu dobiva prvu nagradu u životu – Golden Spoon za najbolju riblju juhu (kuhao ju je s kamenom i cvijetom alge). Ovdje ostaje dvije godine mijenjajući još tri restorana. U jednom se njegova jela toliko svidjela vlasniku kompanije kruzera Viking Line da mu odmah predlaže da prijeđe na njegove brodove. Bjelko je tako opet na brodu. Sada kao chef na više njih plovi punih pet godina. Na jednom od krstarenja upoznaje buduću suprugu Norvežanku. Njezina mu je domaja sljedeća postaja. Opet na moru, sada na europskoj strani Atlantika, u Stavangeru otvaraju restoran Allegro, prvi hrvatski u toj zemlji.
Kuvar Toni Ante Bjelančić
U jedanaest godina nekoliko je puta bio proglašen za najbolji u okrugu, a jednom i u cijeloj kraljevini. Kad su mu grijesi iz mladosti zaboravljeni, koristi svako ljeto da kužinaje u Kobašu, u očevoj konobi. Tu ga zatječe i rat. Postaje jedan od osnivača Odreda naoružanih brodova. Nakon rata u svojem Kobašu uz očevu konobu podiže svoj restoran Gastro mare. Sve je rjeđe u Norveškoj pa se na kraju i rastaje. Početkom devedesetih svaki siječanj kao gost mjesec dana kuha riblja jela u River caffeu u Londonu. Kuhinju dijeli s već tada planetarno slavnim Marcom Pierreom Whiteom koji spravlja svoje mesne kreacije. (Ovaj je chef ovjenčan s tri Michelinove zvjezdice već u svojoj trideset i trećoj godini, kao najmlađi u Engleskoj.)
Do jako jednostavno iskladno uređena prostora došao je opet sretnom ponudom. Prostor mu je prepustio njegov gost iz Kobaša. Hotelijer zaljubljen u plovidbu navraćao je svako ljeto i nagovarao ga da dođe u Beč. Nagovori su kulminirali Kulinariumom u kojem je on držao vinski bar.
Sretna okolnost ove Bjelkove avanture je da je njegova partnerica Spomenka Selmanović više od trideset godina u bečkim ugostiteljskim vodama. Gotovo sam siguran da po onom što sam vidio svoj novi strelovit uspjeh može prvenstveno zahvaliti ovoj vrlo poslovnoj i rezolutnoj dami. U samo godinu dana njihov Kulinarium dobio je sva moguća priznanja bečke medijske gastro-scene, a ono što je najvažnije svakom ugostitelju pun je gostiju. Da je tako svjedočio sam dvije večeri zaredom na početku prošlog prosinca.
Kuvar Toni Ante Bjelančić
Došao sam taman kad je u restoran stigla riba. I to ravno iz Rijeke. Hladnjača s našom ribom za bečke restorane i ribarnice stiže dvaput tjedno! Činjenica koja me je oduševila. No, Bjelko bez Kobaša ne može pa mi se baš potrefilo da mu je došla riba i iz njegove vale. Još jedno ugodno saznanje, jer ribara koji je dopremio desetak kila jastoga, jegulja i kamenice upoznao sam mnogo prije Bjelka.
Riječ je o Niku Biliću koji je u Kobašu naslijedio roditeljsku Ribarsku kuću, najstariji od tri restorana u ovoj pelješkoj uvali. (Treći je onaj Bjelkova oca, koji sad pod imenom Luka’s taverna vodi sestra Tonija Bjelančića.) Svoj kobaški stil Bjelko je gotovo pa u svemu ponovio u Beču – prvo i tu je otvorena kuhinja s pultom na kojem je već prije dolaska gostiju servirano desetak hladnih predjela. Do pulta su i kuhala gdje se sve spravlja tek onda kad gosti naruče jelo, dakle sve se priprema “a la minute”.
Takvo kuhanje očito je jako uzbudljivo gostima jer se svako malo netko dođe do pulta i gleda što se to i kako priprema za njega. S druge strane pulta je, dakako, jako živo jer tu cijela njegova internacionalna ekipa mora spraviti večeru za četrdesetak gostiju. (Restoran je otvoren od pet poslije podne.) Chef u Kulinariumu je Slovak Jan Bartek, a uz njega su još dva mlađahna sous chefa. U osam navečer, kad je u restoranu najveća gužva, promatrati kuhanje za pultom više je nego dobra kazališna predstava. Toliko dinamike ima još jedino u akcijskim blockbusterima, no za razliku od njih vrijeme u kuhinji je realno.
Kuvar Toni Ante Bjelančić
U taj šušur povremeno uskače i Bjelko kad treba pomoći, no on je ipak najviše s gostima. Njih dobra polovica, kaže mi, stalni su mu gosti, i to većinom nautičari koji mu dolaze i u Kobaš. Ljubav Bečlija i uopće Austrijanaca prema Jadranu, koje smatraju i svojim morem, je neizmjerna. I na toj su činjenici u kratkom vremenu vlasnici ove jadranske kulinarske oaze u srcu Beča izgradili svoj uspjeh. Uz male pomake i jelovnik je preslika kobaške uspješnice. Prema okusima i stilu sva su jela duboko utemeljena na Bjelkovu nasljeđu, gotovo sva s malim autorskim pomacima u internacionalno. Tako, primjerice, po okusu potpuno izvanserijska riblja juha, koja me oduševila, poprima dosta od odlika bujabesa. Pečeni kraci hobotnice serviraju se s mišancom (stiže s Dolca) i sa šugom od kapara, a fete pečene grdobine serviraju na rižotu od cikle.
Spomenuti kobaški jastozi gotovo da su svi pojedeni odmah kako su i stigli. Peku ih obično u pratnji još koje ribe u pećnici, a serviraju jako efektno i sasvim rustikalno u škrovadi. Mene je od svega najviše oduševio brudet od jegulja. Neretvanskih, dakle riječnih najeo sam se u životu, ali ovih ulovljenih u moru, u zaljevu Stona, baš i ne toliko često. Eto što sve ima u Beču!
Deseci spasioca radili su čitavu noć sa četvrtka na petak pod svjetlima oko hotela srušenog lavinom u središnjem dijelu Italije, ali ionako slabi izgledi da se pronađu preživjeli sad su još manji.Od četvrtka ujutro dva tijela su pronađena a najmanje jedno lokalizirano na mjestu nesreće u Farindoleu, u Abruzzu.
No, potraga se odvija sporo zbog straha od nanosa snijega koji bi mogli zarobiti eventualne preživjele, iako nije otkriven nikakav znak života.
Po procjenama, između 25 i 30 osoba – gostiju, zaposlenika i možda nekoliko posjetitelja hotela Rigopiano, još se smatra nestalima, među kojima nekoliko djece.
Tijela žrtava prevezena su u mrtvačnicu bolnice u Pescari, na obali, gdje je tužiteljstvo otvorilo istragu zbog ubojstva iz nehata.
Po talijanskim medijima, prvo treba vidjeti zašto su brojni gosti, koji su se željeli vratiti kućama u srijedu nakon niza jakih potresa kasno ujutro, čekali uzalud da ralica dođe očistiti cestu.
Talijanska služba civilne zaštite potvrdila je da se hotel Rigopiano našao na izravnom putu dva metra visoke lavine u srijedu kasno navečer.
Spasilačke službe imaju velikih problema u dopremi mehanizacije na područje nesreće jer je snijeg na planinskom lancu Gran Sasso visok na nekim mjestima i do pet metara.
Hotel Rigopiano popularno je zimsko odredište s 4 zvjezdice i 43 sobe. Lavina je uzrokovala urušavanje četverokatnog hotela koj se nalazi na 1.200 metara nadmorske visine i pomaknula ga za 10 metara, pišu talijanski mediji. Snimke iz zraka pokazuju da samo krov i zadnji kat vire iz debelog sloja snijega.
Lavina se pokrenula nakon četiri uzastopna potresa u središnjem dijelu Italije u srijedu. Odmah je izdano upozorenje na lavine za cijelo područje kojom dominira veličanstveni, 2.912 metara visoki Gran Sasso.
Područje je prepuno malih hotela i skijališta, naročito popularnih među Rimljanima i stanovnicima urbanih središta na istočnoj talijanskoj obali.
Hotel Rigopiano udaljen je 90 kilometra od epicentra potresa u Monterealeu, seocetu blizu Amatricea, naselja uništenom u razornom potresu u kolovozu prošle godine.
U Herceg Novom je sinoć uspješno realizovano Speleološko veče, u organizaciji Planinarskog kluba “Subra” i NVO “Orka”, a u okviru zajedničkog kalendara dešavanja “Zimski gušti na Orjenu”, čiji je koordinator Agencija za razvoj i zaštitu Orjena.
Pred 30-ak okupljenih veče je otvorio Željko Starčević, v.d. rukovodioca Agencije, nakon kojeg je inspirativno predavanje uz projekciju, održao speleolog, član “Subre” Danilo Brajović.
Predavanje je bilo prilagođeno onima koji tek ulaze u svijet speleologije, sa nizom korisnih i iznad svega atraktivnih podataka iz ove sportsko-naučne discipline. Uz Novljane, događaju su prisustvovali gosti iz Tivta i Dubrovnika – članovi planinarskih klubova “Subra”, “Niskogorci” i “Pestingrad”, te Hrvatskog planinarskog društva “Sniježnica”, kao i predsjednik Planinarskog saveza Crne Gore, Dragan Bulatović (Podgorica), koji je prethodno održao radni sastanak sa domaćim planinarima.
speleološko veče
Danas slijedi prezentacija speleologije i njenih tehnika rada na terenu, na poligonu na brdu Šilobod u okolini sela Kameno. Okupljanje zainteresovanih koji žele da se okušaju u ovoj disciplini, zakazano je za subotu u 9 h na odmorištu “Kotobiljski izvor”, koje se nalazi na 10-ak minuta vožnje od Meljina, idući putem za Trebinje.
