Hrvatsko građansko društvo Crne Gore i Muzička škola “Vida Matjan” iz Kotora organizuju humanitarni koncert u Domu starih ” Grabovac” u Risnu, koji će se održati 21. januara, s početkom u 16 sati .
Nastupiti će Mandolinski orkestar HGD CG ” Tripo Tomas” i Dječji zbor Muzičke škole “Vida Matjan”.
Koncert dua flauta i violina Bruna Matijević-Nevila Klakor, biće održan 21.januara u 20 sati u galeriji srednjevjekovnog ljetnjikovca Buća-Luković u Tivtu.
Matijevićeva i Klakor su profesorice Muzičke škole Tivat koje osim pedagoške, imaju i zavidnu koncertnu karijeru u zemlji i inostranstvu.
Na programu večerašnjeg koncerta su djela Mozarta, Loilleta, Schumanna, Debussy-ja i drugih poznatih kompozitora klasične muzike.
Tradicionalni „Krnevao lastovski“ – jedina karnevalska manifestacija u Tivtu, održaće se u suboru, 6.februara u 14 sati – saopštili su organizatori karnevala iz tivatske NVO „Harlekin“.
Po starom običaju, vesela povorka maski sa karnevalskom lutkom, u pratnji mažoretki i Gradske muzike, krenuće iz naselja VII kvartu u Donjoj Lastvi, odakle će, obišavši cijelo mjesto, doći na lastovsku rivu gdje će se suditi karnevalu za sve prošlogodišnje nevolje i probleme građana. Spaljivanje karnevala obaviće se na pristaništu ispred crkve Svetog Roka, a potom slijedi veliki maskenbal u hotelu „Kamelija“.
Inače, iako je u pitanju obična pučka i turistička fešta, prema nezvaničnim saznanjima, karneval je i u fokusu političke pažnje nekih od aktera predstojećih izbora u Tivtu koji strijepe od mogućnosti da budu meta satire učesnika te manifestacije.
Sportski klubovi, nevladine organizacije i ljudi dobre volje zajedničkom akcijom juče su očistili prostor tvrđave Španjola.
Pored organizatora, hercegnovskog Triatlon kluba “X”, učestovala je i opštinska Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, Planinarski klub “Subra”, koji je prošle zime inicirao istu akciju, zatim sportski klubovi „Niskogorci“ i „Orjen Outdor“ i nevladina organizacija „Klub zdravlja“ Boka.
Čišćenje Španjole, ili Gornjeg grada, je obavljeno kao priprema za predstojeću „Novsku skalinadu“, jedinstvenu trku od Škvera do vrha utvrđenja koje dominira našim gradom.
Španjola, izgrađena u 15-om vijeku, bila je važan dio odbrambenog sistema Herceg Novog. Ovakve akcije pružaju mogućnost da se tvrđava održava i da se umanji šteta koju uzorkuju vrijeme i nesavjesni pojedinci, dok se ne pronađe održivi model njenog budućeg funkcionisanja.
Tvrđava Španjola – Ćutanjem istoriju priča
Kada kažemo „tvrđava“, prvo na šta nas ta riječ asocira je neosvojiva kamena kula, visoki bedemi preko kojih su vijekovima unazad prelazili vojnici vrebajući ko zna kog neprijatelja, asocira nas na kule koje su uvijek građene na teško pristupačnim mjestima, tako da im se moglo prići samo sa jedne strane, dok su ih sa drugih čuvale prirodne prepreke poput mora, stijena, rijeka. U mnoge tvrđave ljudska noga nikad više neće kročiti, na mnoge od njih ne postoji čak ni sjećanje, a neke su naizgled napuštene i zaboravljene, ali opet nisu potpuno napustile svijest čovjeka. S vremena na vrijeme u njih se vrati tek pokoji potomak onih osvajača ili branilaca, ili neko potpuno treći i ponovo, na trenutak, postane gospodar tih visokih bedema. U tom trenutku, tvrđava makar na kratko oživi, odupire se zaboravu i odvaja se iz zagrljaja prirode.
Jedna od tih tvrđava je i Španjola, koja se uzdiže na brdu Bajer iznad Herceg Novog. Kameni bedemi, koji se nalaze iznad Herceg Novog, bude znatiželju posjetilaca koji tragaju za pričama o bitkama, uspijesima i padovima koji su vječno uklesani u svaki kamen ovog grada. Građena je za vrijeme turske vladavine u 15. I 16. vijeku, ali je svoj današnji izgled dobila zahvaljujući Špancima, koji su je tokom svoje jednogodišnje vladavine obnovili i nastavili sa njenom gradnjom. Prvobitno ime joj je bilo tvrđava “Gornji grad”, međutim njeno sadašnje ime potiče još iz 16. vijeka, kada su njome zagospodarili Španci, iako je njihova vladavina trajala svega godinu dana, njen naziv se zadržao sve do danas. Nekada se na tom mjestu nalazila tvrđava “Karla V” koju su turci srušili i na tom utvrđenju sagradili novu tvrđavu. Na ploči iznad ulaza , na arapskom jeziku piše: “Ovu tvrđavu, po sultanovoj naredbi, podigao Sulejman, sin velikog emira Selimana Hana, moćnog i čestitog viteza, čiji je brat Sinan – beg, veliki vezir sultanov – neka bi poživio dugo ljeta i napredovao u sreći i imanju pod zakriljem i uz pomoć milostivog boga. A pjesnici koje put ovuda nanese, neka bi gledajući me, zanosno kliktali: da, krasna ti si, divna zgrado”.
Zajedno sa Bokom, tvrđava je bila pod Mletačkom vlašću sve do propasti republike 1797. Godine, a nekoliko godina kasnije odigrala je bitnu ulogu u odbrani Herceg Novog od Napoleonovih trupa, kada je došlo do borbe u dolini Igala, gdje je bilo četiri hiljade ruskih vojnika i kada su dejstvovali ruski topovi sa Španjole. U toku dvodnevnih borbi Francuzi su stigli do Starog grada u koji su se povukle kombinovane Crnogorsko – Ruske trupe, ali nisu mogli da ih osvoje. Jula 1807. godine Rusi prepuštaju Boku Francuzima koji zauzimaju Španjolu 10. avgusta iste godine. U rukama Francuza ostala je sve do 1814. godine kada su Herceg Novi i Boka potpali pod Austrijsku vlast. Sredinom 19. Vijeka, tačnije 1853. godine, Španjola gubi strateški položaj izgradnjom tvrđava „Mamula“, „Arza“ i „forte Prevlaka“ na Prevlaci, ali je svojim dominantnim položajem i dalje igrala bitnu ulogu u odbrani Boke.
Španjola je uvjek imala svojstvo utvrđenja vojnog karaktera, sve do početka 20. vijeka, pa je u Drugom svjetskom ratu neko vrijeme bila zatvor. Postojao je i podzemni tunel kojim je Španjola bila povezana sa Donjim gradom, današnjim Starim gradom, međutim taj prolaz je turska vlast najviše koristila kao tamnicu, pa je upravo nad tim tunelom izgrađena Kanli Kula. Sama tvrđava Španjola sastoji se iz četiri kule povezane zidinama u čijem centru se nalazi nekoliko različitih struktura koje su u prošlosti imale različite namjene i sa kojih se pruža prekrasan pogled na Bokokotorski zaliv.
Danas, šetajući između njenih zidina pored izuzetnog pogleda na zaliv, vidjećete nažalost brojne natpise na zidinama kojim se skrnavi njen izgled, polomljeni kameni bunar u koji najčešće bacaju smeće, obrušeni vojni hangar na čijem se kraju nalaze dva kamena objekta. U kakvom se stanju nalazi Španjola, ponajviše govori to da iz unutrašnjosti njenih objekata dopire smrad buđi, alkohola i fekalija dok su odbačene staklene i plastične ambalaže vidljive skoro svuda. Španjola je danas prepuštena prirodi, i skoro potpuno obrasla u rastinje, njene zidine su danas obavijene puzavicama, napuštene i obrasle u bršljan i korov, dok su krovovi u nekoliko soba sačinjeni od krošnji drveća, a centralni dio ispunjen šibljem. Iako predstavlja jednu od najljepših tvrđava u samom Herceg Novom, isto tako je i najzapuštenija tvrđava, prepuštena prirodi na milost i nemilost. Duboki hodnici kojima su odzvanjali glasovi Turaka, Španaca, Mlečana, Austrougara, Francuza, ali i domaćih rodoljuba, danas su zapušteni, oštećeni, prepušteni zubu vremena koji ih iz godine u godinu sve više izjeda. Pokušaji da se nešto popravi ili rekonstruiše uglavnom ostaju na obećanjima, jer za restauraciju potrebno isuviše novca da bi ona mogla i biti obnovljena. Prethodnih godina, aktivisti NVO EKO Fest bili su jedini su se malo ozbiljnije bavili stanjem u ovoj tvrđavi, pa su tako organizovali festivale kako bi ukazali na potencijale ove tvrđave. Članovi PK „Subar“, u januaru su organizovali akciju čišćenja Španjole od smeća i vegetacije, i tako makar na kratko pokušali da vrate njen sjaj. Zidine obavijene gustim rastinjem i izvaljeni betonski blokovi – samo su neki od “simptoma” Španjoline bolesti, za koje novca u budžetu još uvijek nema. Malo je prostora da bi se ispričala istorija Španjole, koja nas svojim današnjim izgledom uči lekciji nemarnosti, nepoznavanja prošlosti, nebrizi. Prepuštena prirodi, Španjola svojim ćutanjem podjseća nas na prošlost, u isto vrijeme šaljući nam signale da moramo gledati u našu, ali i u njenu budućnost.
Nataša Mihajlović
Predsjednik Opštine Kotor dr Aleksandar Stjepčević sa saradnicima – glavnim administratorom Petrom Abramovićem, sekretarkom Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Tijanom Čađenović, primio je danas predstavnike Bokserskog saveza Crne Gore.
Delegaciju Bokserskog saveza predvodio je selektor bokserske reprezentacije Crne Gore Dragan Đuričković, zajedno sa mladim bokserskim reprezentativcima Milovanom Sekulovićem, Stefanom Savkovićem, Mirkom Grujičićem i dvostrukim olimpijcem Boškom Draškovićem.
Nakon što je pozdravio predstavnike BSCG, predsjednik Stjepčević izrazio je veliko zadovoljstvo što je u prilici da primi i ugosti predstavnike državne reprezentacije, pogotovo iz sporta koji je odavno okarakterisan kao plemenita vještina, sporta sa velikom tradicijom u našoj zemlji koji je u svojoj bogatoj istoriji iznjedrio mnoge šampione, osvajače medalja na najvećim svjetskim takmičenjima-Olimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima.
Ističući zadovoljstvo zbog saznanja da naša bokserska reprezentacija u Kotoru ima sve potrebne uslove za rad – kvalitetan smjestaj, teretanu i halu na raspolaganju, predsjednik je naglasio da je Kotor – iako nije bogata opština – spreman da izađe u susret i pruži pomoć u okviru svojih mogućnosti našoj bokserskoj reprezentaciji, kako za vrijeme njihovog boravka u našem gradu tako i kasnije.
Nakon kratkog prisjećanja na slavne dane naše bokserske prošlosti, u ime delegacije BSCG, selektor Dragan Đuričković je zahvalio na srdačnom prijemu, istakao zadovoljstvo boravkom i uslovima u Kotoru i naglasio značaj sporta za pravilan psihofizički razvoj mladih.
Odrastanje u Betini, gdje je tradicija ribolova, ljubavi prema brodovima i moru u krvi svakog stanovnika, za Darka Škevina prije tridesetak godina urodila je strašću izrade betinske gajete, ali ne one kojom se plovi, već minijaturne brodice satkane od najfinijih drvenih dijelova, kako bi svaki posjetitelj malog mjesta u blizini otoka Murtera sa sobom mogao ponijeti pečat povijesti koja je obilježila Betinu.
– Jedan čovjek iz Betine izradio je prije tridesetak godina maketu kampanela, i ja sam rekao da ću napraviti boljeg od njegovog. Nakon što sam se okušao u izradi, shvatio sam da bih htio stvoriti pravi betinski suvenir, a što je bolje od betinske gajete – pita se 62-godišnji Darko.
Jasen, mahagonij ili bukva, najčešći je Skevinov glavni pribor za izradu minijaturnih težačkih brodica. Kada sjedne za svoj radni stol, desetak sati stvara ono što će naposljetku naći put do polica i vitrina betinskih turista.
– Do penzije sam radio na brodogradilištu na kojem se uvijek nađe nešto otpadnog materijala.
Ne radim puno toga, važna mi je kvaliteta. Za izradu koristim drvo koje u tom trenutku imam pri ruci, ali trudim se uvijek naći kvalitetne komade – govori Škevin.
Betinsku gajetu u kojoj je, kaže, odrastao i naučio voljeti svaki pedalj mora, više nema, ali je zato ljubav prema njoj utkao u svoje rukotvorine.
– Iz Muzeja betinske drvene brodogradnje tražili su me da napravim primjerke koji će biti izloženi u muzeju, a oni koji žele mogu u suvenirnici kupiti gajetu. Moj je hobi možda rijedak, ali ljubav prema betinskoj gajeti nije. Nema Betinjana koji ne poznaje gajetu, a rijetki su oni koji nemaju svoju brodicu. U krvi nam je ljubav prema njoj i svi poznajemo svaki njezin dio – skroman je Škevin.
Od Paška Filipa, korčulanskog brodograditelja koji je sa sinovima utemeljio betinsko brodogradilište davne 1745. godine, pitoreskno mjesto postalo je rasadnik majstora brodogradnje. Ni Darka Škevina nije zaobišla sudbina odrastanja i rada među brodovima, a kada je upoznao dušu betinske gajete, hvatišta vesala, ‘skalu’ na pramcu i ‘kantun’ na mankulu, nije mu preostalo ništa drugo nego da na svoje rukotvorine stavi i pečat – registarsku oznaku kako bi svaka znala odakle potječe.
Foto-konkurs na temu „Morski otpad u Jadranu”, koji su organizovali Ekološki pokret „Ozon” i kompanija „Coca Cola Helenik” završen je 31. decembra.
Dostavljene su nam 34 fotografije od kojih će tri najbolje biti nagrađene, u toku je selektovanje pristiglih fotografija nakon čega ćemo izabrati najbolje, kazala je Jelena Baćović iz „Ozona”.
Žiri će izbrati tri najbolje fotografije na osnovu njihovih tehničkih karakteristika i kvaliteta. Prva nagrada je tablet računar, a za drugo i treće mjesto nagrada je komplet karata za muzički festival „Lejk fest” koji će se održati od 5. do 7. avgusta – kazala je Baćovićeva.
Na konkursu su mogli učestvovati svi građani Crne Gore i to sa fotografijama morskog otpada duž crnogorske obale koji je, kako ističu u „Ozonu”, sve prisutniji. Baćovićeva je naglasila da su izuzetno zadovoljni kvalitetom pristiglih fotografija, posebno zbog činjenice što je konkurs trajao tokom decembra kada je problem sa morskim otpadom manje vidljiv. Problematika morskog otpada, smatra ona, globalni je izazov, prisutan u svim morima svijeta.
Nagrađene fotografije uz internacionalnu izložbu „Morski otpad”, biće premijerno predstavljene u Ozonovom Centru za edukaciju o životnoj sredini i klimatskim promjenama u Podgorici.
Iz Centra za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA obavještavaju da će u srijedu 20. januara u 17 sati na Trgu od oružja u Kotoru organizovati performans “Godine počinju preuzimanjem odgovornosti“.
Performans će biti održan u sklopu akcija za mir koje Anima realizuje povodom aktuelne političke krize u zemlji, svake srijede, sve dok se kriza ne razriješi.
Pozivamo sve građanke i građane da doprinesu mirnom rješavanju političke krize. Svi imamo odgovornost da se ova kriza razriješi na nenasilan i miran način, poručuju iz Anime.
„Početak nove godine nije nas obradovao promjenom politika vladajućih i opozicionih partija. Glasovi vodećih ljudi partija ne donose konstruktivne ideje, niti jasnu i odgovornu strategiju razvoja Crne Gore. Izviru iz polja ličnih sujeta i partikularnih partijskih interesa. Preračunavanje, nadmudrivanje, optuživanje i manipulacija su naša politička realnost u kojoj se najviše aktera brine i prijeti podrškama sa strane (Rusija ili NATO), stavljajući sve nas u poziciju “topovskog mesa” koje treba da hrani njihova opredjeljenja. Svakodnevno isplivavaju novi indikatori kompromisa i kalkulacija apanažama koje bi trebalo da im donesu novi izbori. Potrebe i želje građana/ki su nevidljive u njihovim proračunima, ali se sa svih strana projektuje teren za odstrel neistomišljenika koji neće u njihove busije u podijeljenoj Crnoj Gori.
Iako ovakav početak ne daje mnogo razloga za optimizam, on se mora tražiti u nadi da će ljudi u Crnoj Gori znati da sačuvaju svoje dostojanstvo i mir uprkos svih nastojanja političara da ih usmjere jedne protiv drugih i protiv drugačijih. U nadi da će ljudi znati da prepoznaju svoje interese, oslobode se straha i brane slobodu od bahatih i nemoralnih političara, nastavljamo sa uličnim akcijama“ – kaže se u saopštenju.
Treću godinu za redom vaterpolista „Cattara“ iz Kotora Boško Piper pobijednik je u plivanju za Časni krst povodom hrišćanskog prazika Bogojavljenje, koje je danas priređeno u moru kod Miholjske Prevlake u Tivtu.
Lijepo, ali hladno vrijeme na plažu sa jugozapadne strane ostrva ispod manastira Svetog Arhangela Mihaila, dovelo je 40-tak učesnika koji su ušli u hladno more i zaplivali prema krstu što je u more spušten sa barke, na tridesetak metara od obale. Najmlađi među njima bio je devetogodišnji Krsto Kikanović iz Krtola, a najstariji 70-to godišnji Niko Ljesar, a takmičenje je sa obale pratio veliki broj gledalaca.
Manastir Miholjska Prevlaka za sve učesnike plivanja za bogojevljanskim krstom, priredio je trpezu ljubavi u svom duhovnom centru, a iguman prevlačkog manastira, arhimandrit Benedikt, blagoslovio je vjernike i pobjedniku Bošku Piperu uručio umjetničku sliku.
Promocija knjige “Kad dodirneš dno” autora Josipa Tripovića biće održana u srijedu 20.januara u tivatskoj Galeriji ljetnjikovca Buća, u 20 sati.
Josip Tripović pokazuje kolika je snaga čovjeka u njegovom duhu, a bogatstvo u duši. Knjiga o hrabrosti i istrajnosti kao i , o pretrpljenom bolu, zbog pogrešne ljekarske dijagnoze.
Posije sedmogodišnjeg liječenja , gubitka koljena života po bolnicama Josip Tripović je spreman javno da iznese detalje svoje sedmogodišnje borbe.
© BokaNews, 2021
