Vapor  s dušom, tepaju mu otočani, koji ga usprkos prolasku vremena i njegovoj tužnoj sudbini u rezalištu, ni nakon 24 godine nisu zaboravili. Perast je ime dobio po gradiću u Bokokotorskom zaljevu u kojemu je pomorska tradicija čvrsto utkana u svaku kamenu poru.

U floti Jadrolinije ovaj je brod od 1962. svakodnevno plovio iz Dubrovnika prema Elafitima i Mljetu i obratno. Njime su na otoke dolazili i odlazili ljudi, pisma, namirnice i vijesti, na njemu su rođene mnoge ljubavi, nastale brojne uspomene. Baš zato on ima posebno mjesto u sjećanju naših ljudi. Perast je dobio i svoju knjigu, koju je napisao Silvio Market, a predstavljena je sinoć svečano pred mnogobrojnom publikom u hotelu Imperial.

Perast je porinut iz brodogradilišta na Malom Lošinju kao jedan od četiri broda blizanca savršenih karakteristika za plovidbu među jadranskim otocima. Porozina, Postira, Punat i Perast bili su ponos Jadrolinijine flote, dovoljno mali i okretni da mogu pristajati u male i uske lučice, a dovoljno veliki da mogu prevoziti  30 tona tereta i 450 putnika.

Perast je posljednji put iz Sobre isplovio 1. 10. 1991. i umjesto u Dubrovnik uplovio u Slano. Podijelio je sudbinu okupiranog Slanog  te postao pokretna meta za vježbanje gađanja agresora, koji s brodovima i morem nisu imali nikakve poveznice. Tri člana posljednje posade Perasta, nikad se nisu vratila doma, a njihove su obitelji mjesecima čekale neki glas. Pero Sršen, Niko Nodilo i Ante Matić ubijeni su u Slanome.

Perast ranjen granatama ipak nije potonuo, nego se zahvaljajući morskim strujama sam izvukao iz slanske vale, a kad su ga vidjeli da plovi sam i napušten Koločepskim kanalom, hrabri pripadnici HRM, splitski specijalni odred iz Broca, se gliserima zaletio i spasio brod. Perast je preživio rat u Brocama, a onda je godinama čekao obnovu u brodogoradilištu Inkobrod na Korčuli, na žalost nije za njega bilo razumjevanja, pa je svoj dugi i bogati život skončao u Pločama u rezalištu.

„Perast ni tija u more oni dan, jer je bija ka’ čovik. Čovik koji triba nekoga da mu dušu olakša pri’ kraja. Pomolija san se zajedno s njin za nji’ trojicu mornara i tek tad je poša’“, kazao je autoru knjige Jure iz pločanskog brodogradilišta, koji je bijeli brod ispratio na posljednju plovidbu.

Knjiga “Vapor s Dušom”, osim o brodu, govori o našim ljudima,  otočanima u Domovinskom ratu. Govori o važnosti Šipana za opskrbu Dubrovnika, Splićanima i Dubrovčanima koji su gliserima i ludim manovrama svake noći probijali blokadu i u Grad između ostalog donosili nadu. O Mljećanima koji su bili izolirani i prometno i informacijski. O Lopuđanima i Slanjanima te ljudima koji nisu u rat išli s puškom, ali su svoje živote riskirali dojavljujući važne informacije zapovjednicima obrane Dubrovnika.

Silvio Market bio je jedan od ovih potonjih i u ovoj knjizi uputio nas je u svoje doživljaje, opisao nam atmosferu rata u dubrovačkom akvatoriju i objasnio zašto su Elafiti, Mljet i Pelješac  bili iznimno važni, kao slobodni teritoriji u okruženju za organiziranje obrane i opskrbe Dubrovnika.

Knjiga je prije uvezivanja i tiskanja objavljivana u tjedniku Glas Grada, kroz kolumne iz broja u broj, a predgovor joj je napisao glavni urednik ove tiskovine Antun Švago koji je predstavio knjigu. Pjesnik i novinar Mato Jerinić na predstavljanju je istaknuo kako smo dobili jednu“ legendu o legendarnom brodu, koja je lijepa, čitka i potrebna“.

“Ova knjiga nastala je iz moje želje da progovorim o podacima i činjenicama koje sam doživio i znao o obrani Dubrovnika u Domovinskom ratu. No onda se igrom slučaja na Facebooku osnovala grupa “MB Perast Vapor s dušom” i ljudi su počeli pisati, dijeliti uspomene i odlučio sam tu svoju knjigu posvetiti upravo Perastu.Sve sam podatke iz ove knjige provjerio iz tri različita izvora od 1996. skupljam dokaze i sam sebe uvjeravam da nisam pomahnito, jer čujem razne priče i podatke za koje znam da nisu istina. Ovo je nakon 20. godina probijanje moga embarga na informacije“, kazao je Silvio Market.

Na predstavljanju knjige nećakinji Pera Sršena, Mariji zapovjednik specijalnog odreda HRM-a Split, koji je bio 91. stacioniran u Brocama na Pelješcu, Tihomir Luković – Luka darovao je matičnu ploču iz brodogradilišta u Lošinju, a i svi pripadnici ove postrojbe koji su spasili Perast  bili su nazočni i pozdravljeni su velikim aplauzom publike.

Knjiga je podijeljena besplatno svima prisutnima, a Perast će kroznju nastaviti živjeti dalje, ali glavni cilj i ove knjige i FB grupe koja okuplja više od 1300 članova jest ponovno izgraditi novi Perast, a dubrovački  pomorci i inženjeri imaju rješenja za sve možebitne tehničke probleme. Procijenjeno je da bi novi brod koštao oko 1,6 milijuna eura, no članovi ove grupe, u čije ime je Silvio Market jučer govorio, smatraju kako bi novi Perast bio jedinstven brod muzej, spomenik materijalne i nematerijalne baštine Dubrovnika i njegovih otoka te od tog cilja neće odustati.

Predstavljanje je glazbom uveličala Limena glazba Komolac i klapa Karaka koja je izvela pjesmu „Brode moj“ posvećenu upravo Perastu na stihove koje je napisala Dijana Brkić. Program je vodio Ivica Puljić.

Katarina Fiorović/FOTO: Vedran Jerinić

www.dubrovniknet.hr