Fotografija školskog broda “Jadran” i delfina koji ga prate, pod nazivom “Army of Montenegro”, čiji je autor poznati bokeljski umjetnički fotograf Stevan Kordić, osvojila je prvo mjesto u kategoriji “Pejzaži” na međunarodnom foto konkursu “Biodiverzitet”, koji su organizovali Zavod za zaštitu prirode Srbije i Global Scientific Research Foundation. Sponzor ovog konkursa bilo je ugledno američko istraživačko društvo National Geographic i poznati proizvođač foto-opreme “Canon”.
Žiri, kojeg su činili renomirani fotografi i stručnjaci predstavnici društva National GeographicIgor Rill, Tino Soriano i Robin More izabrao je nakon višestruke selekcije gotovo 2.000 fotografija sa motivima iz cijelog svijeta. Pobjednički radovi proglašeni su po kategorijama: “Divlje vrste”, “Crvena lista”, “Pejzaži” i “Ljudi”.
Nagrađeni radovi biće prikazani na otvaranju III Svjetskog kongresa biodiverziteta u galerijskom prostoru Mećavnika u Parku prirode “Šargan – Mokra Gora”, 26. oktobra 2015. godine.
Kordićeva nagrađena fotografija “Army of Montenegro”, nastala je tokom “Plovidbe 2013”, školskog krsterenja jedrenjaka “Jadran” koga je za svoje studente prije dvije godine koju su organizovali Fakultet za pomorstvo Kotor u saradnji sa Vojskom Crne Gore.
Krstarilo se na ruti Kotor-Bari-Kotor, u cilju praktične obuke studenata na školskom brodu “Jadran”, a koje je Kordić, kao jedan od profesora kotorskog Fakulteta, ovjekovječio svojom kamerom i napravio neke od najljepših snimaka “Jadran” u njegovoj 82-godišnjoj istoriji.
“Želim da “Jadran” koji se već dvije godine nalazi u Bijeloj, što prije bude remontovan i da nam što prije zaplovi u svoj svojoj ljepoti! Ova nagrada je samo sićušan prilog u dokazu što školksi brod “Jadran” može da znači za promociju Crne Gore, njenog pomorstva i njene Mornarice. Ništa manji je njegov značaj za obuku budućih generacija pomoraca, što je i osnovna namjena tog broda. Zato, neka mi to bude dozvoljeno ovom prilikom, molim sve nadležne da naprave nužan napor da se njegov dugogodišnji remont što prije završi.”- kazao je juče tim povodom za Boka News Stevan Kordić zahvaljujući se Fakultetu za pomorstvo Kotor, Vojsci Crne Gore, “a posebno svojim studentima i cjelokupnoj posadi školskog broda “Jadran”, koji su omogućili da ova fotografija bude stvorena.”
Omaž „Sjećanje na Anta Urbana“ koji je ostao upamćen kao svojevrstan hroničar grada Budve, biće upriličen na starogradskom Trgu palmi, u Budvi, subota 24. oktobra u 17 sati, u organizaciji društva „Feral“.
Izložba autorskih i kolekcionarskih fotografija koje je za života napravio i prikupio Ante Urban, predstavlja prvu izložbu u okviru projekta „Budvanske hronike“ kojim će Društvo, buduća NVO „Feral“, po uzoru na samog Anta, nastojati da sačuva i oživi duh i vrijednosti prošlih vremena, kao i da oda počast Budvanima koji su ostavili neizbrisiv trag u tom gradu.
Ante Urban, kojeg su Budvani u junu ove godine s velikim žalom ispratili na vječni počinak, ostao je upamćen kao dobar i plemenit čovjek, veliki borac za prava osoba sa invaliditetom i čovjek koji je volio i živio za svoj grad i to pokazivao djelima. U Antovoj bogatoj i veoma brižljivo sakupljanoj arhivi nalazi se više od 2.000 fotografija, sa kojim je i sam pravio mnoge izložbe.
Zbog toga, sa velikom simbolikom, projekat „Budvanske hronike“ počinje upravo sa sjećanjem na Anta Urbana.
Primorske novine
Žal i poštovanje
U povodu smrti plemenitog Budvanina Anta Urbana (1944-2015)
Urban je bio veliki, veoma uporni i vrlo agilni borac za prava osoba sa invaliditetom
U subotu, trinaestog juna ove godine, na dan Svetog Antuna, žitelji budvanskog Starog grada, na vječni počinak su, uz veliki žal i tugu, ispratili još jednog svog veoma uglednog sugrađanina, poštovanog Anta Urbana. Ante, čiji je prađed davne (1800) došao iz Moravske, rođen je u Budvi (1944), kao jedini muški potomak, od oca Ljuba, dugogodišnjeg budvanskog kapelnika gradske muzike i plemenite majke Darinke, a podizao se pored dvije setre, Vlaste (danas ljekar-reumatolog) i Olje (arhitekta), te uz svoje omiljene tetke Zore Bukše i Zdenke Špirić.
Igrajući se sa djecom u Starom Gradu, u četvrtoj godini života, nezgodno se okliznuo i skotrljao niz strme kamene stepenice, povrijedio kičmeni stub i od tog vremena, nakon više bezuspješnih ljekarskih poduhvata u specijalističkim bolnicama kod nas i u Čehoslovačkoj, ostao je stalno vezan za invalidska kolica. Osnovnu školu, uz svesrdnu pomoć drugara, osobito Slobodana Boba Mitrovića, završio je putem komisijskog nadzora u svom domu. Boraveći na liječenju u Čehoslovačkoj, položio je u Pragu kurs iz elektrotehnike, što ga je kasnije životno i radno usmjerilo prema radio-amaterizmu, modelarstvu, te servisiranju kućnih aparata, radia, tranzistora, satova…
Pored permanentnih kućnih radnih aktivnosti, tražio je stalni posao, želio je redovno zaposlenje u svom rodnom mjestu. Teško je išlo, trebalo je obezbijediti ljekarsko uvjerenje da je sposoban za rad, a to se nije moglo dobiti. Snalazio se koliko je znao i umio, genetski, veoma muzički nadaren, osnovao je svoj orkestar, svirao je na zabavama, prodavao ulaznice, lutrijske lozove i, ipak je nekako, uz dosta sreće, dobio zvaničan posao u kiosku Lutrije, pa je tako i stekao pravo na invalidsku penziju i kućnu njegu. Veoma živahnog duha, nastavio je sa radnim aktivnostima, kao inkasant je naplaćivao utrošak električne energije, bio je kasir u restoranu, naplaćivao vezove u gradskoj luci, prodavao ulaznice za bioskop, za sportska takmičenja, vaterpolo, plivanje, fudbal, bio je vrijedni pregalac.
Ante Urban
Međutim, posebno treba istaći njegovu strastvenu ljubav prema snimanju, foto-aparatom i kamerom. Gotovo od kada sebe zna, permanentno je snimao, fotografisao, a prvenstveno je bilježio brojne mijene tokom burne budvanske istorije, od starih vremena do današnjih dana. U proljeće (1979), razorna energija, kataklizmično je uzdrmala Crnu Goru, posebno su stradale stare gradske aglomeracije Budve, Kotora, Herceg Novog, Bara i Ulcinja. Kalvarija je sobom odnijela ljudske živote, a katastrofalno su razrušeni mnogi objekti bogatog mediteranskog naslijeđa i brojni crnogorski kulturno-istorijski spomenici. Ante je dosljedno i hroničarski, svojim foto-aparatom i kamerom, zabilježio brojne kadrove razrušenog zavičaja, a zatim je sa istim žarom pratio i njegovu rekonstrukciju. Od prvog dana pojave interneta, Ante je naprosto ponovo “prohodao” i dane i noći provodio je uz kompjuter, kontaktirajući brojne osobe, a istovremeno formirajući svoju ogromnu arhivsku građu.
U Antovoj bogatoj i veoma brižljivo sakupljenoj arhivi, nalazi se više od 2.000 fotografija, dvadeset sati filmskih kadrova i pedeset sati video materijala. Iz odista obimne kolekcije, Ante Urban je koncipirao više izložbi fotografija: “Sjećanja”, zemljotres (1979), u Budvi i Velaški Meziričji (Čehoslovačka) (2003); “Stara Budva” (1898-1950), “Stara Budva” (1950-2005) u Budvi (2005) i “Sjećanje”, Nove fotografije iz vlastite kolekcije, Budva (2009). U postavci, posvećenoj budvanskoj kataklizmi iz 1979, Ante Urban je javnosti prezentirao neke sasvim nove fotografije. Povodom te izložbe, Ante je kazao: “Nova izložba će sigurno pobuditi stara sjećanja na katastrofu koja je zadesila Budvu i šire područje, a onima koji je nijesu doživjeli, treba biti uvijek podsjetnik kako priroda može biti nemilosrdna i nepobjediva u borbi sa čovjekom.”
Posebno treba istaći da je Ante bio veliki, veoma uporni i vrlo agilni borac za prava osoba sa invaliditetom. Dugo godina bio predsjednik Udruženja paraplegičara Budve, a bio je i predstavnik u republičkom forumu hendikepiranih. U svom rodnom gradu, forsirao je izradu rampi, liftova, kako prilikom projektovanja tako i tokom gradnje objekata, vršenja nadzora, tehničkog prijema, dobijanja upotrebnih dozvola. Nažalost, društvo često nije imalo sluha, niti volje da sprovodi zakonski propisane norme i regulativu za osobe sa invaliditetom. Često je bio razočaran poslije neuspjelog projekta i uzaludnih nastojanja, ali nikada nije klonuo, nastavljao je sa još većim žarom da se bori za prava osoba sa hendikepom.
Uvijek vedrog i radosnog duha, dobro raspoložen, od prvog dana se pomirio sa sudbinom i vlastitim hendikepom. Govorio je: “Oni koji u kasnijim godinama dožive nesreću i ostanu nepokretni, njima je vrlo teško, a ja sam nepokretan od djetinjstva, zaboravio sam kako je hodati, meni je normalno ono što drugima nije”. U svojim invalidskim kolicima, prvo onim ručnim, a kasnije i na akumulatorski pogon, Ante je svakodnevno znao da šparta Starim Gradom, portom kraj barki i brodova, Školjerom, Pizanom, Brijegom od grada, pored plivališta, hotela Avale i Mogrena, duž Slovenske obale i plaže, Mediteranskom ulicom, zelenim i ribljim pazarom. Bio je rado viđena ličnost, veoma druželjubiv, zastajkivao je i razgovarao sa sugrađanima, zbijao šale, bio nasmijan i svi su ga znali kao dobrog i plemenitog čovjeka.
Jedan od kontejnerasa kompanije MSC za koju plove brojni nasi pomorci
Veliki broj crnogorskih pomoraca koji plove u zvanjima prvog oficira palube i prvog oficira stroja, a njihovi poslodavci ih žele unaprediti u zapovjednike broda, odnosno upravitelje stroja, suočen je sa problemom da zbog administrativnih barijera u našoj državnoj upravi, trenutno ne mogu završiti obuku i sertifikovati se za najviše zvanja u pomorstvu.
Prije oko godinu Ministarstvo pomorstva i saobraćaja je, uorkos žestokom protivljenju tzv. „uneverzitetskog lobija“, pod pritiskom strukovnih udruženja, napokon prihvatilo svjetsku praksu da se do najviših profesionalnih zvanja zapovjednika i upravitelja, može doći i bez završenog Fakulteta za pomorstvo, kroz sistem obuke po IMO model-kusrevima 7.01 i 7.02. Tada važeći ali i novi, u međuvremenu donešeni „Pravilnik o zvanjima i ovlašćenjima o osposobljenosti pomoraca”, dozvoljava mogućnost da do zvanja kapetana i upravitelja dođu i oni koji su završili Srednju pomorsku školu, imaju adekvatnu navigaciju i prošli su kroz adekvatnu IMO verifikovanu obuku u za to ovlašćenim institucijama. Ono što kao mogućnost imaju na papiru, naši pomorci mešutim, trenutno ne mogu sprovesti u praksi jer država još nije sertifikovala ni jedan od postojećih pomorskih-trening centara ili visokoškolskih ustanova u Kotoru, Herceg Novom, Tivtu i Baru da sprovodi ove obuke.
“Niko u Crnoj Gori još nije dobio odobrenje da izvodi kurseve 7.01 i 7.02. Trening centar ili obrazovna institucija koja želi da obavlja ove obuke mora da prođe kontrolu priznate organizacije “Bureau Veritas”, koja postupa po priznatim evropskim pomorskim standardima. S obzirom na to da je riječ o treningu koji je bio predmet EMSA (Evropska agencija za pomorsku sigurnost) kontrole i da njegova pravilna primjena predstavlja otklanjanje dobrog dijela nedostataka, odobrenje će dobiti samo ona institucija koja u potpunosti ispuni zahtjeve.”- kazali su nam u Ministarstvu pomorstva i saobraćaja (MSP), ne odgovarajući konkretno na pitanje kada će početi obuke za koje ima nekoliko stotina zainteresovanih pomoraca.
“Na ovaj način meni i brojnim kolegama, sopstvena država vezuje ruke jer ne možemo doći do breveta koji su nam potrebni da prihvatimo pozicije zapovjednika, ili upravitelja koje nam nude naši poslodavci. Stoga naša karijera stagnira, ne možemo doći na bolje plaćene pozicije, a država trpi štetu zato što Trening centri ne mogu držati i naplaćivati obuku po IMO model-kursevima, te što mi naša uvećana primanja već ne donosimo i trošimo u zemlji u kojoj živimo.”- objašnjava jedan od ovakvom situacijom pogođenih pomoraca, Krsto Basorović iz Kotora. On već desetak godina plovi na kontejnerskim brodovima kao oficir stroja za jednog od najvećih svjetskih brodara – italijanskog “Mediterran Shipping Company – MSC”. Priliku koja mu je ponuđena da dobije unapređenje u upravitelja a time i mnogo bolju platu, mora propustiti na za sada, neodređeno vrijeme jer naša državna adminsitracija još nije sprovela postupak resertifikacije naših pomorskih Trening centara.
MSP se opredijelio da taj posao više ne odrađuje njegova komisija na čiji je rad u proteklom periodu, bilo dosta primjedbi. Odlučeno je da se posao povjeri nekoj od međunarodnoj priznatih klasifikacionog organizacija, ali za sada nema naznaka ni kada će te aktivnosti početi, a kamoli kada će se završiti.
“Kada su u pitanju priznate organizacije, sporazum je ponudjen i “Lloyd Registeru”, koji je tu saradnju odbio. Očekujemo da nam se obrate još neke organizacije koje su priznate u Evropi, što bi nam bilo od velikog značaja. Kada će početi obuke, zavisi od samih trening centara ili obrazovnih institucija.”- objašnjavaju iz MSP.
Tivatska kompanija „Luštica Development“ učestvovala je u akciji renoviranja jedinog velikog stambeno-poslovnog objekta, tzv. vojne zgrade u centru Radovića čime je nastavila dugogodišnju saradnju i partnerstvo sa građanima i stanovnicima Luštice na kojoj ta kompanija gradi novu turističku zajednicu, Luštica Bay.
Od ukupno 16.700 eura koliko su koštali izvedeni radovi,“Luštica Development“ je obezbijedila 10 hiljada eura za radove na objektu sa 40 stambenih i 15 poslovnih jedinica.
„Kroz partnerstvo sa „Lušticom Development“ uspjeli smo da obnovimo ne samo prednju fasadu već i dotrajali krov i oluke. U ime svih vlasnika stanova i poslovnih jedinica želim da se im se zahvalim na ovoj podršci. Akciju ćemo nastaviti i već smo prikupili oko šest hiljada eura za renoviranje fasade se druge strane zgrade.“- kazala je juče upravnica stambene zgrade Vera Bogosavac.
Početkom godine kompanija „Luštica Development“ je opredijelila 31,804.48 eura za adaptaciju javne predškolske ustanove „Bambi“, dok je Osnovnoj školi „Branko Brinić“ u Radovićima bila upućena finansijska podrška od oko 12,5 hiljada eura za renoviranje sanitarnih čvorova.
Radovići
„Pored finansijske podrške koju obezbjeđujemo kroz partnerstvo sa Opštinom Tivat, nama u „Luštici Development“ je veoma drago kada smo u prilici da pomoć usmjerimo na poboljšanje kvaliteta života naših prvih komšija, u Radovićima i Krtolima sa kojima smo ostvarili zaista odličnu saradnju.“ -saopštio je Daren Gibson, izvršni direktor „Luštice Development“.
Kroz program podrške lokalnoj zajednici, ta kompanija je do sada opredijelila više od 700 hiljada eura za različite projekte, sportske i kulturne sadržaje i organizacije i javne ustanove ne samo u Tivtu.
Na Crnogorskom investicionom forumu, koji je održan u okviru Univerzalne svjetske izložbe EXPO Milano 2015. predstavljen je projekat “Porto Bono”, vrijedan 2 milijarde eura. Gosti foruma bili su savjetnici predsjednice Opštine Herceg Novi, Nataša Martić i Dušan Radović, a projekat je prezentovao autor, italijanski arhitekta Marko Mateući.
“Ideja je da se netaknuta priroda lokacije Dobra Luka na Luštici osavremeni sa novim gradom sa citadelom, tržnim centrom, dvospratnim vilama i hotelima, kao i rezidencijalnim zonama, a sve gradeći od postojećih tipičnih materijala: drveta, kamena. Sve to, poštujući autentičnost poluostrva, treba uobličiti u jednostavan i elegenatan luksuz”, rekao je na prezentaciji Mateući. On je istakao da je dobro što se u Boki Kotorskoj realizuju projekti kao što su Porto Montenegro, Luštica Bay, Porto Novi, jer su oni uvertira i dobra podrška planiranim projektima na teritoriji opštine Herceg Novi.
Za ovaj Forumu pripremljena je i Mapa investicija Herceg Novog. U njoj je predstavljen projekat Porto Bono, ali i još 20 projekata na teritoriji opštine, od kojih se neki već realizuju, a ostali su u planu. “Katalogom je istaknut potencijal Herceg Novog. Cilj je bio privući pažnju italijanskih privrednika, među kojima su bili predstavnici Privrednih komora Italije i Milana, kao i kompanija koje su u Milanu izrazile interesovanje za ulaganje u našu zemlju. Mapa investicija treba da pomogne da se otvori put ka iskorišćavanju potencijala opštine, na putu ka poboljšanju standarda života”, saopštila je savjetnica predsjednice Opštine Nataša Martić.
Mapu investicija štampala je Agencija za izgradnju i razvoj na engleskom jeziku. Prema riječima direktora Agencije Nikše Grgurevića, Mapa je osnov za privlačenje direktnih stranih investicija i biće štampana i na našem jeziku.
Portonovi
Mapa investicija
Mapa investicija obuhvata tri projekta čije realizacija je već u toku: “One & Only resort” Porto Novi, investicija kompanije Azmont Investments u Kumboru vrijedna pola milijarde eura; hotelski kompleks Lazaret vrijedan 75-80 miliona eura, koji u Meljinama gradi Imperio holdings limited; hotelski kompleks Žager u Bijeloj, investicija vrijedna 12 miliona eura koju realizuje kompanija Politropus Alternative.
Mnogo je više projekata koji su još uvijek samo lijepa zamisao. Pored projekta Porto Bono tu su i: Montrose na Rosama, poluostrvo Luštica, investicija Northstar-a čija je vrijednost oko 210 miliona eura; Cape Mimosa na rtu Kobila, projekat Atlas grupe vrijedan pola milijarde eura; projekti Zirine gardens na Sušćepanu i Podi vistas na Podima kompanije SLK Company, vrijedni 50 miliona eura.
Tu su i ideje Opštine Herceg Novi: “golf destinacija” u mjestu Mrkovi na Luštici, marina i rizort “Rupe” u Sutorini, tržni centar “Atrium” na mjestu sadašnje glavne autobuske stanice, poslovni centar u Igalu, izgradnja gradske garaže sa 130 parking mjesta i trga u centru grada, podzemni pokretne stepenice koje povezuju Šetalište pet Danica i Njegoševu ulicu, mogućnost rekonstrukcije Gradske luke čime bi se povećao broj vezova i obogatila ponuda, ski centar na Orjenu, centar za uzgoj organske hrane na Kamenom, sportski hotel u Igalu pored postojećeg fudbalskog terena, u Sutorini visokokvalitetan centar za pripreme sportskih ekipa sa fudbalskim terenima. U katalogu je i ideja o izgradnji podvodnog tunela između Zelenike i Luštice, kao i o izgradnji zaobilaznice oko Herceg Novog. Predstavljena je i mogućnost rekonstrukcije hercegnovskih tvrđava Forte Mare, Španjola, Kanli Kula i Citadela.
Forum u čijem fokusu su bile investicije, kao jedan od ključnih pokretača razvoja Crne Gore, organizovali su Privredna komora Crne Gore, Vlada Crne Gore i crnogorski paviljon Expo Milano 2015, u saradnji sa Privrednom komorom Milana i italijanskim paviljonom EXPO Milano 2015. Otvorio ga je potpredsjednik Vlade Crne Gore Vujica Lazović, a na Forumu je govorio i ministar saobraćaj i pomorstva Ivan Brajović, potpredsjednik Privredne komore Crne Gore Stanko Zloković i član Odbora direktora u Privrednoj komori Milana Alfredo Zini.
„Tražite sljedeću novu hit destinaciju? Ne tražite dalje.“ podnaslov je autorskog teksta u najnovijem izdanju luksuznog američkog nautičkog i lifestyle magazina „Yachting Times“, u kojem novinarka Lisa Besalel, s oduševljem prenosi utiske boravka u Porto Montenegru ovog ljeta. „Yachting Times” magazin ovim člankom uvrstio je Crnu Goru u listu “upravo otkrivenih prirodnih ljepota” i “destinaciju koju će ubrzo svi željeti da istražuju” – od nezaboravnih gorskih predjela do jedinstvenih plaža Boke Kotorske.
Smješten na samom dlanu Tivta, gdje se strm planinski masiv spušta do akvatorijuma Bokokotorskog zaliva, Porto Montenegro je udaljen nepun dan jedrenja od hrvatskih ostrva, gdje sa Bokom ujedno čine najbolje regatno polje na Mediteranu, ističe autorka.
Uz vrlo detaljne, slikovite i kreativne opise matične luke za superjahte i luksuznog nautičkog naselja Porto Montenegro, kao i spektakularnog posjeda na samoj obali – luksuznog “Regent Porto Montenegro hotela”, novinarka ove prestične jahting publikacije opisuje i sumira oduševljenje Perastom, i ostrvima Gospom od Škrpjela i Sv. Đorđem. “evropskim Velikim kanjonom” rijeke Tare, usjeklinama borove šume i Crnim jezerom, glečerima, vodopadima, ledenim jamama predivne Bjelasice i Skadarskim jezerom koje preporučuje svim vlasnicima jahti, kapetanima i posada koji dođu u Crnu Goru.
Magazin “Yachting Times” jedina je luksuzna bilingvalna publikacija koja se bavi nautikom u SAD, i ima vrlo specijalizovanu i jedinstvenu distribuciju. Njihova pretplatnička baza registruje 10.000 bogatih jednistvenih korisnika koji posjeduju nekretnine na obali mora, sa privatnim vezovima za jahte u vrijednosti između 5 do 50 miliona dolara.
Yachtint Times Cover
Uz promet diljem SAD, duž obje obale i uz snažnu prisutnost u južnoj Floridi, kao i u Latinskoj Americi, na Karibima, Meksiku, i Mediteranu (Španija i Italija), “Yachting Tmes” doseže tržišta na kojima tipične jahting publikacije nemaju distribuciju.
Već više od pola stoljeća je prošlo od kako je započeo proces izrazitog iseljavanje žitelja Orjena. U potrazi za boljim i lakšim životom gorštaci su kretali na razne strane, od najbliže hercegnovske rivijere, pa sve do najudaljenijih krajeva ove naše kugle zemaljske. Mnoga sela, nekada puna mladosti i života, danas su avetinjski tiha, tek tu i tamo sa po kojom staračkom porodicom. Starci pamte, vrijeme briše. Bezbrojne doce i sa mukom podignute terasaste njive pokrila je kupina, žbunje, pa i prave šume. Današnji naraštaji đedovinu spoznaju tek svrativši nakon kakvog razornog požara, kada se nenadano ponovo ukažu nepregledne suvomeđe i njihov, od vatre izbijeljeni kamen, ponovo zasija na suncu.
Napredak civilizacije odveo je djecu Orjena sa svoga krša, od svojih korijena, ali taj isti napredak nudi brojne mogućnosti da ovaj kraj ponovo oživi, poštujući tradiciju ali gradeći jedan uzbudljivi novi svijet. Savremena tehnologija omogućava i najzabitijim domaćinstvima da imaju elektičnu energiju, vodu, komunikaciju sa svijetom i mnogo šta drugo.
Turistička tražnja na svjetskom nivou sve je više usmjerena upravo na prirodu i ovakve ruralne sredine u kojima je ostvaren sretan spoj tradicionalnog izgleda i novih tehnologija. Domaća trpeza i očuvani tradicionalni antropogeni pejzaž veliki su mamac turistima iz svjetskih metropola, koji su ovakvu ponudu spremni da plate više nego li ma kakav luksuz i sjaj klasičnih stakleno-metalnih hotelskih “konzervi” u prenatrpanim primorskim mjestima.
Google Earth – okolina Sitnice
Zaboravljeni pejzaži Orjena, sa ruševinama nekadašnjih katuna i kilometarskim suvomeđama, čakaju obnovu, čekaju novi život. Prvi korak je njihovo ponovno prepoznavanje, identifikacija i procjena mogućeg načina upotrebe. Savremene tehnologije nam i u tome pomažu omogućujući nam da dođemo do početnih podataka iz udobnosti kakvog ureda, ili sopstvenog doma. Google Earth je besplatni program koji nudi satelitski snimak svakog kutka zemaljske kugle, zahvaljujući kome se već došlo do mnoštva zanimljivih otkrića, od onih najbizarnijih, do onih stvarno značajnih za opšti napredak.
Google Earth – Poljice
Pogled na Orjen iz svemira nudi odličan izbor fantastičnih pejzaža, među kojima su vjerovatno najintrigantniji oni prožeti nekadašnjim ljudskim djelovanjem. Tako na primjer, pažnju privlače napušteni katuni sela Mokrine, odnosno “stanovi”, kako se to na Orjenu govori, smješteni na Poljicama, između vrhova Subre i Dobroštice. Pitomi doci uokvireni nekadašnjim kolibama i ljutim planinskim kršom, scena je koja će malo koga ostaviti ravnodušnim.
Google Earth- Poljice
Za one koji traže još ekstremnije, neobičnije i fantastičnije pejzaže, tu je pogled na kraj sjeverozapadno od Kruševica, u blizini Vrbanja. Na prvi pogled bi se moglo desiti da satelitski snimak ovog kraja pomiješate sa fotografijama dalekih Jupiterovih satelita (Io, Ganimed, ili ponajprije Kalista). Naizgled, vide se brojni okrugli krateri zelenog dna, omeđeni tankim sivim prstenovima i okruženi nekim čudnim, vanzemaljskim pejzažem. Bolje pogledavši, razaznaćemo da su okrugli krateri fantastični primjerci vrtača a zelene površine – skromne livade na njihovom dnu. Sivi, gotovo potpuno okrugli prstenovi su suvomeđe koje čuvaju ove usamljene obradive površine u moru kamena.
Google Earth- okolina Vrbanja
Ove fotografije već su same po sebi dovoljno privlačne da bi ovaj kraj neko poželio i uživo posjetiti. Naš zadatak je da prezentiramo divlju prirodu Orjena u njenoj prožetosti sa antropogenim pejzažima i naravno, da osmislimo atraktivne i maštovite programe posjete. Nije sve u velikim građevinskim investicijama, potrošnji prostora, sjaju i luksuzu. Male stvari i dobre ideje takođe mogu dati velike rezultate. Predanost i istrajnost nekadašnjih naraštaja Orjena neka nam bude uzor. Njihova djela, ostvarena u ovom jedinstvenom prirodnom okruženju, pokažimo svijetu i budimo uvjereni da ona to zaista zaslužuju!
U cilju podržavanja održivog turizma i socio-ekonomskog razvoja, od izuzetnog značaja je realizovanje državnog projekta – uspostavljanje međunarodnih plovnih puteva na Skadarskom jezeru (Skadar-Virpazar-Rijeka Cmojevića i Bar-Virpazar-Rijeka Crnojevića), kao i dalje unaprijeđivanje turističke infirastrukture – stoji u Nacrtu plana upravljanja Nacionalnog parka “Skadarsko jezero”.
Posebna pažnja, kako je za Pobjedu istakao direktor NP “Skadarsko jezero“ Goran Škatarić, posvetiće se poboljšanju prekogranične saradnje sa odgovornom institucijom nadležnom za upravljanje jezerom na albanskoj teritoriji.
On navodi da bi realizacijom projekta i otvaranjem plovnog puta od Bara do Virpazara preko rijeke Bojane, uz obogaćivanje ponude na Skadarskom jezeru, cijeli predio oživio i privukao znatno veći broj turista.
“Otvaranje plovnog puta od Bara do Virpazara preko Bojane dodatno bi podstaklo promociju ovog regiona. U cilju realizacije novih i nastavka aktuelnih projekata posebno će doprinijeti privlačenje sredstava iz fondova IPA. Svemu tome značajan doprinos daće i izgradnja mosta na Bojani, dok će nasipi na rijeci, postavljeni prevashodno u preventivne svrhe, otvoriti mogućnost i za plovidbu, kao i za izgradnju infrastrukturnih objekata, marina, ugostiteljskih i smještajnih objekata, kako sa crnogorske, tako i sa albanske strane”, kaže Škatarić.
On naglašava strategiju razvoja saobraćaja Crne Gore, pa je kao jedan od prioriteta Ministarstvo saobraćaja i pomorstva odredilo revitalizaciju Luke Virpazar u cilju valorizacije ekonomskih potencijala jezera.
“Projekat valorizacije podrazumijeva rekonstrukciju pristanišnih kapaciteta i otvaranje graničnog prelaza za međunarodni jezerski putnički saobraćaj u Virpazaru. Lokalna uprava pružiće podršku i svakoj ideji turističke, ali i drugih organizacija, a koje se tiču revitalizacije Rijeke Crnojevića, jer ne treba zaboraviti da je ona tokom prošlosti predstavljala značajan centar koji je svojevremeno imao i svoju samoupravu”, zaključuje Škatarić.
Promovisana monografija “Na granici mora i neba“ Kotor 2015.
Promocija dvojezične monografije Na granici mora i neba – Zbirka maritimnog slikarstva iz župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčnju, autora Željka Brguljana, nakon Kotora, biće održana u četvrtak, 22. oktobra u 18 sati u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu.
O monografiji će, uz autora, govoriti direktor HMI mr. sc. Marin Knezović i recenzenti, akademik Tonko Maroević i dr. sc. Ivana Mance te urednica knjige Grozdana Cvitan.
U monografiji, usporedno na hrvatskome i engleskome jeziku, autor Željko Brguljan nastavlja sa sistematskim istraživanjem kulturne baštine Bokokotorskog zaliva, ponajprije zavičajnog mu Prčnja, i to u širokom opsegu od umjetničke i graditeljske baštine do kulture pomorstva i uz nju vezanih običaja.
Tako je i zbirka maritimnog slikarstva iz župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčnju napokon dobila svoju umjetničku i povijesnu valorizaciju. Pristupajući slikama kao umjetničkim djelima, ali i povijesnim dokumentima, autor je slike iz prčanjske zbirke po prvi put upisao u širi kontekst poznate nam istorije bokokotorskog i prčanjskog pomorstva, uspješno povezavši pojedine slike s podacima iz ostale istorijske građe te postojeće literature. Autorovom studioznom obradom prčanjska se zbirka maritimnog slikarstva definitivno profilirala kao istorijsko konzistentna cjelina i vrijedan izvor informacija za sve istraživače bokokotorskog pomorstva i kulturne baštine.
Monografiju Na granici mora i neba izdao je NIP „Gospa od Škrpjela“ iz Perasta.
Promovisana monografija “Na granici mora i neba“
Prof. Željko Brguljan je rođen u Kotoru 1962. godine. Osnovnu školu je pohađao na Prčanju, a srednju školu matematičkog smjera u Kotoru. Diplomirao je 1989. godine na fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.
Casa del Mare - novogodišnni poklon kolač od masline - foto Boka Newes
Izložba fotografija Crna Gora 1914-1918
Izložba fotografija Crna Gora 1914-1918
Doček Dječje nove godine
Izložba fotografija Crna Gora 1914-1918
Izložba fotografija Crna Gora 1914-1918
Gornji Stoliv
„Crna Gora 1914-1918 godine iz albuma fotografija Bele Maćašovskog“ naziv je izložbe koja je otvorena u utorak u kotorskoj „Galeriji solidarnosti“.
Izložba iz albuma fotografija Bele Maćašovskog je autentično svjedočanstvo o Crnoj Gori, njenim stanovnicima i životu tokom Prvog svjetskog rata.
Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti Marija Mihaliček.
„Crna Gora sa svojim prirodnim i patrijarhalnim životom opčinila mnoge Evropljane koji su je pohodili. Ljepota Crne Gore nije ostavila ravnodušnog ni Mađara, ljekara Belu Maćašovskog kojeg poslije završenog studija medicine u Budimpešti, vihor Prvog svjetskog rata sa austrijskom vojskom u koju je bio regrutovan vodi u Italiju, Dalmaciju, Albaniju i Crnu Goru.
Tokom boravka u Crnoj Gori, Bela Maćašovski uradio je seriju dokumentarnih fotografija, koje sem prizora iz ratnog i vojničkog života donose i prikaze posvećene životu i svakodnevici crnogorskih ljudi i čitavih porodica; primorskog i planinskog ambijenta i veduta gradova.
Želio je fotografskim aparatom, ovaj stranac u neprijateljskoj uniformi , sačuvati živopisnost crnogorskog pejzaža, gorštačku izražajnost ljudi i njihovog jednostavnog života, toplinu porodičnog ognjišta, koja je postojala istovremeno sa stradalništvom ljudi na frontovima i bitkama…“, između ostalog kazala je Mihaliček.
U muzičkoma dijelu nastupila je Tijana Stanišić učenica Muzičke škole „Vida Matijan“ iz Kotora.
Izložba fotografija Crna Gora 1914-1918
Bela Maćašovski (Budimpešta 1891. godine – Bajmok kod Subotice 1960. godine) završio je Medicinski fakultet u Budimpešti. Po izbijanju Prvog svjetskog rata regrutovan je kao ljekar u austro-ugarsku vojsku.
Nasljednici poklanjaju 1988. fotografsku ostavštinu (744 fotografije iz Crne Gore, Dalmacije, Albanije i Italije) i Dnevnik dr Bele Maćašovskog Istorijskom arhivu u Subotici. Stručnu obradu ovog vrijednog legata uradila je istoričarka Tatjana Segedinčev, viša arhivistkinja iz Istorijskog arhiva u Subotici.
