Povodom Kotorskih karnevalskih fešti učenici muzičke škole će održati koncert “Pod maskama” – u utoraak, 1.marta, Koncertna dvorana – Crkva Svetog Duha u 19 sati.
Kotorskoj publici predstaviće se učenici ŠOSMO “Vida Matjan”, niže i srednje škole na različitim instrumentima sa kompozicijama Piazzolle, Poppa,Mozarta,Haydna, Handela,Clarkea Burgmullera, Konjovića, Živanovića…
Predsjednica Upravnog odbora JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ iz Kotora i članica OO DPS Kotor, Vjera Rašković-Perojević, nije sinoć dozvolila ulazak na maskenbal u Radanovićima, grupnoj maski „Špijuni su među nama“ iz Tivta.
Maskenbal održan u Poslovnom centru „Vukšić“ u Radanovićima, sastavni je dio Kotorskih karnevalskih fešti koje su formalno počele u petak.
Grupnu masku „Špijuni su među nama“ a koja se u proteklih dvadesetak dana već okitila prvom nagradom na Lastovskom karnevalu u Tivtu, te četvrtom nagradom na maskembalu Praznika mimoze u Herceg Novom čini dvadesetak mladih iz Tivta, obučenih u policijske i robijaške uniforme sa natpisima na leđima – kum, bratanić, stric, tatin sin, investitor, a sve u pratnji „advokata Biberovića“. Maska koja je jasna aluzija na trenutno najaktuelnija hapšenja niza visokih državnih i lokalnih funkcionera u Crnoj Gori, pod sumnjom da su dio organizovane kriminalne grupe, bila je apsolutni hit na karnevalima u Boki.
„Kada smo došli na vrata PC „Vukšić“ gdje se maskenbal održavao, prišla nam je gospođa iz Organizacionog odbora (Vjera Rašković-Perojević, prim.aut.) i rekla nam da ne možemo ući i učestvovati na maskenbalu jer je navodno naša maska politička i nekorektna. Zabranila nam je ulazak u salu, što je momentalno izazvalo revolt još nekolicine učesnika maskebala – naših prijatelja i poznanika, pa je manifestaciju demonstrativno napustilo još nekoliko maski.“- ispričao nam je jedan od članova grupne maske „Špijuni su među nama“. Ovu verziju događaja potvrdilo nam je još nekoliko učesnika maskenbala u Radanovićima, ocijenivši da je takvo ponašanje organizatora te pučke fešte, nezapamćeno i da se do sada na karnevalu nikada nije vodila „politička cenzura“.
Rašković-Perojević je danas tražila da joj pitanja u vezi sa dešavanjima na subotnjem maskenbalu, dostavimo e-mailom na adesu Kulturnog centra, obećavši da će na njih Organizacioni odbor Kotorskog karnevala odgovoriti u ponedjeljak. Direktor Kulturnog centra Kotor i njen stranački kolega iz DPS, Miloš Dževerdanović nije želio da bilo što komentariše prije nego što se „detaljno upozna“ sa time što se desilo na maskenbalu i istakao da će se o tome u ponedjeljak izjasniti Organizacioni odbor.
Mala fešta od naranče u organizaciji hercegnovske NVO „Ruke“ održana je danas na velikoj terasi Gradske kafane u Herceg-Novom.
Na Fešti u čast naranči učestvovalo je 50-ak izlagača i proizvođača, iz Herceg Novog, Risna, Tivta, Morinja, Bijele. Na stolovima je bilo kolača, torti, voćnih kupova, džemova od divlje i pitome naranče, sokova i likera, suvenira, do slanih delicija.
Novina u odnosu na prošlu godinu bio je internacionalni sto gdje su posjetioci mogli da probaju specijalitete iz Engleske, Italije, Meksika Rusije, sve od naranče.
Manifetaciju je otvorila Danijela Stolica, generalna direktorica Direktorata za privredu i ribarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja.
„Ako može Krf da bude prepoznat po fortuneli, Sorento i Kipar po limunu, zašto ne bismo u Herceg – Novom učinili isto sa narančom, da se naši turisti u koferima odnesu proizvode od naranče poput džema ili likera. Zašto ti proizvodi ne bi bili u ponudi svih naših restorana i kafića. Ministarstvo poljoprivrede će intenzivno raditi sa proizvođačima iz Herceg Novog, da i mi osmislimo neke proizvode koji će biti zaštićeni i prepoznati širom Crne Gore i EU“, kazala je Stolica, te poželjela da Mala fešta od naranče postane velika i brend Herceg – Novog.
Mala fešta od naranče imala je humanitarni karakter, tako da je dio prihoda od prodaje sokova od narandže koje su pripremile aktivistkinje NVO „Ruke“ namjenjen je za liječenje Žane Međedović i Martina Stjepanovića. Organizovano je i fotografisanje i tako prikupljana pomoć za malu podgoričanku Evu Velimirović, kazala nam je u ime organizatora Milina Kovačević.
Talijanska ronilačka škola Raid Italia zaslužna je za postavljanje novog Guinnessovog svjetskog rekorda.
Ovoga puta rekord je u kategoriji najdužeg ljudskog lanca pod vodom. Naime, u vodama kraj otočja Elba 173 ronioca napravili su podvodni lanac i time postavili novi rekord. Koristeći standardnu ronilačku opremu sudionici su pomoću označenih plutača i užadi formirali lanac držeći se za ruke više od minute, što je uvjet za postavljanje rekorda.
“Željeli smo to napraviti jer smo željeli pokazati kako je divno ronjenje te demonstrirati da ronjenje može povezati sve ljude na svijetu”, stoji u priopćenju glasnogovornika Raid Italije. Talijanski ronioci tako su s trona skinuli 110 sudionika koji su prethodni rekord postavili 2013. u francuskom Reunionu.
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović očekuje nastavak parlamentarnog dijaloga, jer je, kako ističe, o brojnim značajnim i osjetljivim pitanjima postignuta puna saglasnost.
Povodom optužbi opozicije da je upravo on jednostranim raspisivanjem izbora u Tivtu za 17. april doprinio neuspjehu pregovora, Vujanović je u emisiji “Živa istina” saopštio da je spreman da promijeni tu odluku.
“Spreman sam na kooperativnost koja podrazumijeva da se samo jedna odredba Zakona o lokalnoj samoupravi unese kojom će se mandat Parlamenta u Tivtu produžiti od 7. maja do novih izbora koji bi se održali istovremeno sa parlamentarnim. Dakle, neophodno je promijeniti jednu jedinu odredbu Zakona o lokalnoj samoupravi da bih ja stavio van snage tu odluku i sačekao zakazivanje novih izbora, što može biti dio dogovora parlamentarnih stranka. Nije to naravno nešto što je savršeno pravno očekivano, ali jedina mogućnost za mene kao predsjednika države da stavim van snage tu odluku je ukoliko se zakon izmijeni”, kazao je on.
U Crnoj Gori se, već dva mjeseca, događa nešto što izaziva čuđenje građana naviknutih na malo novca i veliku skupoću.
Najveći trgovački lanci su toliko spustili cijene pojedinih prehrambenih proizvoda da su potrošači već počeli da sumnjaju u kvalitet i ispravnost mesa i ostale hrane čija je cijena na rekordno niskom nivou.
Međutim, po svemu sudeći, ne radi se o tome.
“Meso koje se uvozi i prodaje u Crnoj Gori kroz trgovačke lance je sigurno i stopostotno mikrobiološki ispravno i kvalitetno”, kaže za RSE Đorđije Goranović, vlasnik mesne industrije Goranović.
Industrija Goranović je jedna od glavnih dobavljača mesa i mesnih prerađevina za trgovačke lance koji drastičan pad cijena objašnjava otvorenim ratom trgovačkih lanaca.
“U borbi za crnogorsko tržište koje je malo, veliki trgovinski lanci počinju sve više i intenzivnije da koriste strategiju marketinškog pozicioniranja u smislu privlačenja potrošača kroz aktivnosti koje se baziraju na takozvanoj unakrsnoj prodaji. Oni žele da potrošače, niskim cijenama, dovedu u svoje objekte“, kaže Vasilije Kostić, ekonomski analitičar, te dodaje:
“Time će se nauditi konkurenciji, ali suštinski smisao nije u prodaji tih proizvoda, jer će trgovci na njima gubiti. Oni očekuju povećanu prodaju drugih artikala. Radi se o marketinškoj profitabilnosti proizvoda za razliku od, svima poznate, finansijske profitabilnosti.”
Kostić ističe da, pored unutrašnjih, postoje i spoljni razlozi.
“Uvođenjem sankcija EU Rusiji, tržište se smanjilo za zapadne proizvođače mesa i drugih artikala koji izvoze i u Crnu Goru. Sada, nižom cijenom nastoje da realizuju svoju poslovnu politiku”, riječi su analitičara Vasilija Kostića.
U prodavnicama najvećih trgovinskih lanaca u Crnoj Gori, svinjski but se prodaje za svega jedan 1,89 eura, kilogram svinjske plećke bez kosti košta samo deset centi manje, a ni teleća rebra nijesu mnogo skuplja.
Pomorandže se mogu kupiti za 0,18 eura, a jabuke za dvadesetak centi. Pored, za građane najinteresantnijih, prehrambenih proizvoda, po značajno nižim cijenama se mogu naći i drugi proizvodi u koje spada i kućna hemija.
Iako se potrošači raduju niskim cijenama, vlasnik mesne industrije Goranović, Đorđije Goranović, navodi da će aktuelni rat trgovinskih lanaca proizvesti negativne posljedice.
“Prva je gubitak radnih mjesta u manjim trgovinama koji su, uglavnom, porodičnog karaktera. Svakog dana se zatvori po jedna. Druga je slabljenje konkurentske pozicije crnogorskih proizvođača koji ne mogu da pariraju ovim ‘dampingovanim’ cijenama. Treće – u ovom trgovinskom ratu, vjerovatno će i same kompanije koje u njemu učestvuju oslabiti”, ocjenjuje Goranović, te naglašava:
“Zbog toga se mogu očekivati problemi u poslovanju dijela trgovinskih lanaca što će generisati negativne efekte u vidu gubljenja radnih mjesta i nemogućnosti plaćanja obaveza prema dobavljačima i proizvođačima.”
Goranović je, odgovarajući na pitanje, kolika je realna cijena kilograma svinjskog buta koji sada košta 1,89 eura, rekao i kakve će cijene mesa i hrane uopšte biti u narednom periodu.
“Realna cijena u ovom trenutku bi bila 3,20 eura. Inače, cijena svinjskog mesa je na evropskoj berzi dostigla najniži nivo 2009. godine. Tačnije, na današnji dan cijene svinjskog mesa su sedam-osam posto niže nego tada”, tvrdi Đorđije Goranović, te zaključuje:
“Predviđanja Organizacije UN za hranu i poljoprivredu (FAO) su da će se cijene hrane u svijetu zadržati na ovom nivou u narednih godinu – godinu i po dana. Razlozi su pad cijena žitarica koje su važan input za proizvodnju stočne hrane zbog pada cijene nafte i naftnih derivata koji, inače, imaju široku primjenu za proizvodnju finalnih mesnih proizvoda.”
RSE
U nedjelju promjenljivo oblačno i uglavnom suvo, tokom noći kiša, ponegdje pljuskovi i grmljavina. Vjetar povremeno umjeren do pojačan, od večenjih sati jak, južni i jugoistočni.
Jutarnja temperatura vazduha od 1 do 12, najviša dnevna od 10 do 19 stepeni.
Tokom noći između nedjelje i ponedjeljka i u ponedjeljak pretežno oblačno, mjestimično kiša, ponegdje i kratkotrajni pljuskovi i grmljavina.
U utorak ponegdje slaba kiša, u srijedu uglavnom suvo sa sunčanim periodima, a tokom četvrtka mjestimično kiša, ponegdje pljuskovi i grmljavina. Vjetar povremeno umjeren do pojačan, u nedjelju i ponedjeljak na udare i jak, južni i jugoistočni, u utorak krajem dana, tokom noći i u srijedu ujutru sjeverni i sjeveroistočni, naredna dva dana slab do umjeren, u srijedu promjenljiv, a u četvrtak uglavnom južnih smjerova.
Najviša dnevna temperatura vazduha u nedjelju u porastu, od ponedjeljka u blagom padu.
Probna proizvodnja u prvoj kompostani u Crnoj Gori – u Kavču kod Kotora, počela je ovih dana čime su četiri primorske opštine – Tivat, Kotor, Herceg Novi i Budva trajno riješili problem tretmana i prerade zelenog otpada. Saopšteno je to juče u Tivtu na završnoj konferenciji projekta nazvanog „Uspostavljanje kompostiranja i selektovanog odlaganja otpada u opštinama Kotor, Tivat, Budva i Herceg Novi“, a koji su ta četiri grada u saradnji sa Delegacijom EU u Crnoj Gori, NVO „Eko centar delfin“ iz Kotora i Vladom, sproveli u protekle skoro dvije godine.
Projekat vrijedan skoro 450 hiljada eura sa 71 odsto novca finasirala je Delegacija EU u Crnoj Gori, 18 Vlada Crne Gore, a ostatak komunalna preduzeća četiri primorska grada.
Prema riječima projekt-menadžerke Jelene Radunović, u Kavču je na imanju Komunalnog preduzeća Kotor izgrađena kompostana površine 600 kvadrata opremljena drobilicom i prevrtačem za zeleni otpad. Navaljena su i 24 velika kontejnera za zeleni otpad za sva četiri grada, 3 pres-kontejnera za Budvu i 150 klasičnih metalnih kontejnera za Tivat i Herceg Novi, kako bi se pokrenula akcija selektiranog odlaganja zelenog, odnosno primarne selekcije ostalog komunalnog otpada na tzv. mokru i suvu frakciju.
„Na početku projekta 2013, procjena je bila da se svakodnevno iz 4 grada izveze ukupno oko 40 kubika zelenog otpada, ali se ispostavlo da su te količine ipak znatno veće. Početkom rada kompostane i procesa 100 postotne prerade zelenog otpada, riješili smo prvi dio jedne velike slagalice koja se zove održivo upravljanje otpadom u našim gradovima.“- kazala je sekretarka za saobraćaj i komunalne djelatnosti Opštine Tivat Zorica Gverović, dodajući da će se kompost proizveden preradom zelenog otpada u Kavču, koristiti za prihranjivanje i održavanje javnih zelenih površina u Tivtu, Kotoru, Herceg Novom i Budvi, ali i za prodaju na tržištu.
Direktor Komunalnog preduzeća Kotor koje je bilo nosilac projekta, Zoran Mrdak, kazao je da odlično sarađuju sa kolegama iz sujedna tri grada i da će kroz narednu fazu širenja primarne selekcije otpada na mokri i suvi, biti znatno smanjeni operativni troškovi jer će na regionalnu sanitarnu deponiju smeća Možura, gdje se odlaganje tone smeća iz Boke plaća 35 eura, ići zanačajno manje količine otpada.
V.D. direktor Komunalnog preduzeća Tivat Tonko Lukšić naglasio je dapočetak rada kompostane znači veliku uštedu za to preduzeće koje je zeleni otpad do sada odlagalo na staru deponiju smeća Grabovac u Krtolima, radi njene sanacije. On je podvukao da Tivćani već imaju uspostavljeni dobar sistem sekundarne selekcije otpada pa JKP godišnje prikupi i na reciklažu pošalje i do 250 tona plastike, limenkim, kartona i papira.
„Sistem primarne selekcije ćemo unaprediti postavljanjem 35 lokacija sa po dva kontejnera u koji će se odvojeno odlagati tzv.mokri, odnosno suvi komunalni otpad.“- najavo je Lukšić, dok je predstavnica NVO „Eko centar Delfin“ iz Kotora Ljilja Radunović naglasila je da je Vlada pokazala interesovanje da ovakav projekat, po regionalnom principu, realizuje i u drugim djelovima Crne Gore.
Na uvjetnu kaznu zatvora zbog krivotvorenja službene isprave o uništenju osam jastoga od pola godine zatvora uz rok kušnje od 2 godine osuđeni su u petak na Županijskom sudu u Splitu bivši zapovjednik policijskog broda “Sveti Mihovil” M.S. te pomorski policajci I.S, Z.R, R. K. i I. K.
Istom odlukom M.S je oslobođen optužbe za makinacije s gorivom, a policajac R. K i član posade koćarice T. J, oslobođeni su optužbe za dogovor oko izlova ribe na nedozvoljenom području.
Sedmorica optuženih uhićeni su 2009. godine u sklopu USKOK-ove akcije “Kormilo” nakon koje su podignute dvije optužnice od koji se jedna odnosi na optuženog M. S i ostale.
Na teret se petorici stavljao slučaj osam zaplijenjenih jastoga u travnju 2009. godine kada su ribara uhvaćenog u krivolovu procesuirali, a jastoge pojeli.
Jedan od njih je sastavio neistiniti zapisnik o vraćanju jastoga u more, a ostali su ga ovjerili. USKOK ih je teretio za zloporabu položaja i ovlasti, ali ih je sudsko vijeće osudilo za krivotvorenje službene isprave.
– Razmišljali smo o tome da ih oslobodimo optužbe zbog beznačajnosti kaznenog djela, ali kako se radi o osobama koje trebaju provoditi zakon, odlučili smo se za osuđujuću presudu za blaže kazneno djelo od onog u optužnici. Nadalje, operativna akcija “Kormilo” se provodila u svezi potrošnje goriva te su o tome svjedočili koordinator akcije i stalni sudski vještak. Međutim, nije bilo dokaza da je Miroslav Slavić ishodio od prodavača na benzinskoj postaji neistinite račune o ulijevanju goriva te da su 30.000 kuna razlike podijelili. Što se tiče dijela optužbe koji se odnosi na Roberta Kotarca i Tonća Jusića, tu nije bilo kazenog djela zlouporabe položaja i ovlasti – pojasnio je predsjednik sudskog vijeća Slavko Lozina.
Osim uvjetne kazne zatvora, petorica osuđenih moraju platiti po 2000 kuna sudskog troška.
Mladi rezervni podoficir Carske i Kraljevske Ratne mornarice Austro-Ugarske, Đurko Radimir iz Dobrote, sa zanimanjem je posmatrao najveću pomorsku bazu moćne imeprije – Pulu. Na sve strane dokle je pogled mogao obuhvatiti zaliv pred ovim istarskim gradom, vidjele su sive i crne siluete ratnih brodova. Među njima bila su i dva velika njemačka ratna broda – impozantni novi bojni krstaš „Goeben“ i nešto manja, ali takođe moderna krstaria „Breslau“.
Naređenje pretpostavljene komande na listu papira koji je nosio u ruci, Đurka je odvelo na palubu „Goebena“ gdje je kao austro-ugarski vojni obveznik, stupio u službu savezničke, Ratne mornarice Njemačke. Mladi Bokelj obukao je njemačku mornaričku uniformu i postao jedan od 1.143 člana posade jednog od najmoćnijih ratnih brodova na Mediteranu – „Goebena“. To je bio drugi u klasi najnovijih njemačkih bojnih krstaše tipa „Moltke“. Izgrađen je 1912 u brodogradlištu „Blohm&Voss” u Hamburgu. Brod dug 187, širok 30 i sa gazom od 9,2 metara imao je 25.400 tona punog deplasmana. Na njemu su primijenjena najmodernija konstrukciona riješenja u oklopnoj zaštiti pa je oklop „Goebena“ bio debeo i do 350 mm.Pogon sa parnim turbinama tipa „Parsons“ ukupne snage 85.700 konja, koje su pokretale četiri propelera, brodu je davao za to vrijeme izvanrednu brzinu od 28 čvorova. „Goeben“ je imao i moćno naoružanje od 10 topova kalibra 280 mm, 12 topova kalibra 150 mm i 12 topova kalibra 88 mm.
Na mostu bojnog krstaša, komandant njemačke Mittelmeer diviziona kontraadmiral Vilhelm Soušon, nervozno je pratio raport komandira stroja „Goebena“. Vijesti nisu bile ohrabrujuće – kvar na kotlovima koji su povremeno mučili ovaj još uvijek novi brod, nije još potpuno otklonjen i „Goeben“ će teško, u slučaju potrebe, moći da razvije punu brzinu koja je bila njegova najveća prednost nad eventualnim protivnikom.
Soušon je bio pred teškim izborom jer upravo tog, 28.jula 1914, Austro-Ugarska objavila rat Srbiji. Izbijanje sukoba izmedju njihovih saveznika – Njemačke za Austro-Ugare, odnosno Velike Britanije, Francuske i Rusije za Srbiju, bilo je u vazduhu. Njemački admiral nije smio dopustiti da njegovi brodovi ostanu u Puli i da ih mnogo brojniji britanski i francuski ratni brodovi „zatvore“ u Jadranu. Iako popravke kotlova još nisu bile gotove, Sušon je naredio hitno isplovljavanje, pa su se „Goeben“ i „Breslau“ uputili ka zapadnom Mediteranu. Zadatak njegovih brodova naime, bio je da u slučaju rata napadnu i unište transportne brodove koji su iz francuskih sjevernoafričkih kolonija, na evropsko vojište trebali prebaciti kolonijalne trupe.
U isto vrijeme, prvi lord britanskog Admiraliteta, ser Vinston Čerčil upozorio je komandanta britanske Sredozemne flote, admirala Arčibalda Majlna da mora zaštititi francuske brodove i ako je ikako moguće, uništiti „Goeben“ kojeg je Čerčil smatrao najvećom prijetnjom za interese Saveznika na Mediteranu. U grozničavoj atmosferi kada rat izmedju Berlina, Pariza i Londona još formalno nije objavljen, „Goeben“ i „Breslau“ stigli su 3.avgusta ispred alžirske obale, ističući ruske zastave da bi zavarali Francuze. Čim je objavljeno stupanje u rat Njemačke sa Francuskom, Soušonovi brodovi, podigli su njemačke barjake i granatirali alžirske luke Filipvil i Bone. Soušon je potom primio hitan radiogram od njemačkog ministra Mornarice, admirala Alfreda Tirpica, sa naredbom da se „Goeben“ i „Breslau“ odmah punom brzinom upute za Tursku sa kojom je u međuvremenu, njemačka Vlada postigla tajni sporazum o savezništvu.
Kad su „Goeben“ i „Breslau“ okrenuli prema sjeveroistoku, iza njih su se ukazale siluete britanskih bojnih krstaša „Indefatigable“ i „Indomitable“. Rat Londona i Berlina trebao je biti proglašen svakog trenutka i Britanci su se svim silama trudili da „ulove“ Njemce. Iako zbog kvarova na kotlovima „Goeben“ nije mogao ići brže od 24 čvora, njemački brodovi ipak su uspjeli izmaknuti Britancima. Nemilosrdna trka rezultirala je smrću dva ložača na „Goebenu“ koje je teško povrijedila vrela para iz jednog od rasprslih parovoda. Osoblje kotlarnice „Goebena“ je na temperaturi od preko 70 stepeni do maksimuma ugljem punilo ložišta, nerijetko doživljavajući toplotni udar, pa su uvedene smjene u trajanju od po 2 sata nakon kojih su se premoreni ložači oporavljali na otvorenoj palubi krstaša. Đurko Radimir i svi ostali članovi posade „Goebena“ sa zebnjom su preko krme gledali na silute dva britanska krstaša koji su ih progonili. Njihova nelagodnost je postepeno popuštala kako je rasla udaljenost izmedju „Goebena“ i britanskih brodova koji nisu mogli pratiti tempo kvarovima osakaćenog, ali ipak bržeg, njemačkog ratnog broda. Suluda trka Mediteranom prekinuta je pred noć 5.avgusta kada su „Goeben“ i „Breslau“ pobjegli Britancima, uplovili u italijansku luku Mesina gdje su na brzinu dopunili zalihe uglja i sutradan, kada je rat izmedju Njemačke i Britanije već i formalno počeo, krenuli do 1.000 milja udaljene Turske.
Čerčil je u Londonu bjesnio – mnogo brojnija britanska flota nije uspijevala pronaći dva njemačka broda i presresti ih. Iako u ovom odmjeravanju zaraćene strane nisu ispalile ni metak jedna na drugu pobijedili su Njemci kada su „Goeben“ i „Breslau“ 10.avgusta stigli pred ulaz u Dardanele i od Turaka dobili dozvolu da uđu u njihove teritorijalne vode i uplove u Konstantinopolj. Šest dana kasnije „Goeben“ i „Breslau“ su na ceremoniji u Konstantinopolju formalno predati Ratnoj mornarici Otomanske imperije koja im je dala nova imena – „Yavuz Sultan Selim“ i „Midili“. Njemačke posade ostale su na brodovima, dodavši turske fesove na svoje uniforme. Kontraadmiral Soušon postavljen je za komandanta RM Turske, a podoficir na „Goebenu“- sada „Yavuzu“, Đurko Radimir postao je vjerovatno jedini Bokelj koji je ikada služio u mornarici Otomanske imperije.
Na ovaj način Otomanska imperija praktično je uvedena u Prvi svjetski rat i to kao saveznik Njemačke i Austro-Ugarske. Za Rusiju vitalan prolaz od Crnog mora do Mediterana kroz Bosfor i Dardanale bio je definitivno zatvoren, a Britanci i Francuzi više tim putem nisu mogli doći do svog moćnog saveznika na sjeveru. „Goeben“ je postao ratni brod koji je bez ispaljenog metka, drastično promijenio geopolitičku sliku svijeta i sam tok Prvog svjetskog rata. I sam Čerčil bio je svjestan što znači dolazak dva moderna njemačka broda, formalno u turske ruke, u strateški važan Bosfor. „Oni su sa sobom donijeli više pokolja, više uništenja i više štete nego što je to ikada prije nosio bilo koji drugi brod.“- jetko je prokomentarisao Čerčil naslućujući što će se narednih godina dešavati na tom dijelu ratišta. Odobrovoljena ustupanjem dva moderna ratna broda, Otomanska imperija je već 30.oktobra 1914 objavila rat članicama Antante i prihvatila savezništvo sa Njemačkom i Austro-Ugarskom.
Đurko Vjekov Radimir koji je avgusta 1914 formalno postao turski mornarički podoficir, rođen je 28. februara 1892. u Dobroti, u jednoj od najistaknutijih starih bokeljskih pomorskih i brodovlasničkih familija. Nautičku školu je završio 1910. u Kotoru, da bi u nakon dvije godine u Trstu položio i ispit za zvanje poručnika trgovačke mornarice. Đurko je do 1914. plovio, prvo kao kadet, a onda i oficir na parobrodima prvenstveno kompanije „Tripkovich“ iz Trsta, a pred izbijanje Prvog svjetskog rata je kao rezervni oficir, mobiliziran u Carsku i Kraljevsku mornaricu Austro-Ugarske i potom ukrcan na njemački bojni krstaš „Goeben“ u Puli. Mladi bokeljski pomorac na modernom njemačkom ratnom brodu u turskoj službi ostao je do aprila 1916 i sa brodom koji je promijenio ime u „Yavuz“, prošao mnoge bitke protiv Rusa na Crnom moru, odnosno Britanaca i Francuza u Dardanelima. O tome svjedoči Đurkov dnevnik koji je on na zvaničnom formularu za mornarički tzv. „Observationbuch“, vodio na „Yavuzu“. Taj dnevnik danas se, uz mnoge druge fotografije, dokumente i predmete iz života kapetana Đurka Radimira, čuva u porodici Đurkovog bratanića, Zorana Radimira u Kotoru.
Zanimljivo je da je iako formalno brod države u kojoj je zvanična religija bio islam, na „Yavuzu“ čitavo vrijeme Prvog svjetskog rata obavljana isključivo hrišćanska – katolička i protestantska vjerska služba. Jedina promjena je bila što mise nisu održavane nedjeljom, već petkom kada muslimani inače, klanjaju svoju centralnu sedmičnu molitvu – džuma namaz. Brodom je i dalje sve do januara 1918, komandovao njegov „originalni“ njemački komandant, kapetan bojnog broda Rihard Akerman.
„Yavuz“ i krtsrica „Breslau“ koja je u RM Turske dobila novo ime „Midili“ bili su pravi „trn u oku“ Antanti jer su ti moderni i brzi ratni brodovi često napadali ruske luke Sevastopolj, Odesa, Novorosijsk i Batumi, kao i pomorski saobraćaj na Crnom moru. Pri tome je „Yavuz“ u nekoliko navrata pretrpio i značajna oštećenja u sukobima sa ruskim ratnim brodovima, obalnom artiljerijom ili zbog nailaska na podvodne mine. Zbog straha od superiornog „Yavuza“, Rusi su tokom cijelog Prvog svjetskog rata sve svoje bojne brodove Crnomorske flote stalno držali zajedno i tako ih slali u misije. Brojčana nadmoć je po njima, bila jedini način da se u eventualnom susretu sa „Yavuzom“ njihovi brodovi uspješno nose sa modernim i snažnim turskim bojnim krstašem.
Krajem aprila 1915. još od teških oštećenja od udara u dvije mine nepotpuno opravljeni najjači turski ratni brod, uključio se u odbranu Galipolja u Dardanelskom tjesnacu gdje su se prethodno iskrcale britanske, australijske i novozelandske trupe uz pomoć britanske i francuske flote. Namjera startega koji su osmislili Galipoljsku kampanju bila je da kombinovanim desantnim i operacijama flote, zauzmu turska obalna utvrdjenja koja su štitila prolaz kroz Dardanele, kako bi britanska flota mogla osvojiti Konstantinopolj i izbaciti Tursku iz rata.
Prema Đurkovima sjećanjima, još od mina oštećeni “Yavuz” je, nagnut na stranu od prodora vode, tada danju izlazio u Bosfor i Dardanele gdje je u dva navrata bio pod vatrom britanskih bojnih brodova, kako bi pomogao braniteljima turske obale. Noću bi se krstaš vraćao na hitne popravke u brodogradilište.
Turci su u Galipoljskoj kampanji čiji je akter bio i Đurko Radimir na “Yavuzu”, odnijeli veliku pobjedu nad Britancima i njihovim saveznicima. To je bio i jedan od najtežih poraza Antante u Prvom svjetskom ratu, a pored ostaloga, rezultirao je i odlaskom Vinstona Čerčila sa pozicije prvog lorda britanskog Admiraliteta i najvećom mrljom u inače, impresivnoj karijeri tog čuvenog vojskovođe i državnika.
Đurko Radimir nastavio je nakon Galipolja, sa “Yavuzom” voditi bitke protiv Rusa na Crnom moru dda bi aprila 1916, bio prekomandovan nazad u Austro-Ugarsku. Za iskazanu hrabrost i požrtavovanje tokom službe u turskoj, njemačkoj i austro-ugarskoj Mornarici, Radimir je dobio više medalja i odlikovanja tih zemalja, a koja se danas takodje čuvaju kod njegovih potomaka u Kotoru. Sačuvan je i Đurkov fes sa mornaričkom vrpcom i oznakom bojnog krstaša „Yavuz Sultan Selim“.
Po povratku u Austro-Ugarsku, Đurko je kao kadet i zastavnik, nastavio služiti u austro-ugarskoj Mornarici u Puli gdje je i dočekao kraj rata 1918. Iste godine u Trstu je položio ispit kapetana duge plovidbe i vratio se plovidbi na trgovačkim parobrodima, kompanija “Tripkovich” iz Trsta, “Milošević” iz Dobrote i “Oceania” iz Sušaka gdje je bio i zapovjednik. Njegovo bogato ratno iskustvo iz Turske cijenili su i u Kraljevskoj mornarici Jugoslavije gdje je Đurko Radimir bio rezervni poručnik.
Pomorsku službu kapetan Đurko je napustio 1923. podržavajući poznati veliki, ali na kraju ipak bezuspješni štrajk jugoslovenskih pomoraca, organizovan te godine.
Već naredne godine u Splitu se zapošljava kao direktor putničke agencije “Transoceanik” i na tom mjestu ostaje do 1945. Nakon toga službuje u Upravi pomorstva FNRJ, Direkciji pomorske plovidbe i Direkciji luka srednjeg Jadrana u Splitu. Đurko je osim za pomorstvo i navigaciju, talenat imao i za niz drugih aktivnosti. Svestrano obrazovan, govorio je francuski, njemački, italijanski i engleski jezik i svirao je više instrumenata. Po povratku u Dobrotu nakon rata, prije nego što se ukrcao na trgovačke parobrode, u rodnom je mjestu vodio folklornu sekciju i bio član tamburačkog društva “Zora”. Kasnije u Splitu kada je prestao sa plovidbom, bio je istaknuti član uprave tamošnjeg Sportskog društva, odnosno veslačkog kluba “Gusar” koji je tridesetih godina prošlog vijeka, bio prvak Evrope i osvajač brojnih medalja na mnogim medjunarodnim takmičenjima. Đurko je u Splitu bio i jedan od najagilnijih u tamošnjem vrlo aktivnom i jakom Udruženju Bokelja, kao i u Bokeljskoj mornarici gdje je bio major. Kapetan Đurko Radimir bio je oženjen kontesom Ankom Visković, koja je sa bratom Josipom, bila posljednji izdanak te čuvene peraške pomorske familije. Na žalost, Đurko i Anka nisu imali djece.
Radimir je aktivno učestvovao u organizaciji hodočašća svojih zemljaka i drugih vjernika iz Splita na blagdane Blažene Ozane i Svetog Tripuna u Kotor. Za svestrano angažovanje i doprinos crkvenom životu Kotorske biskupije, papa Pavle VI odlikovao je kapetana Đurka Radimira 17.aprila 1969. ordenom Viteškog reda Svetog Grgura sa diplomom, što je najveće odlikovanje koje Rimokatolička crkva daje civilima.
Po povratku iz Splita u zavičaj 1952, kapetan Đurko se posvetio naučno-istraživačkom radu, pa u Istorijskom arhivu Kotora temeljno sređuje arhivsku gradju bivše Dobrotske opštine i objavljuje niz veoma značajnih članaka o pomorskoj proplosti Boke u Godišnjaku Pomorskog muzeja iz Kotora. Umro je 1977. i pokopan je na groblju kod crkve Svetog Mateja u Dobroti.
© BokaNews, 2021
