Proteklog vikenda Subra (1679 m)je bila centar dešavanja u programu “Podigni glavu, otrij Orjen”, gdje je u nedjelju, pred izlazak sunca, izašao rekordan broj od 68 planinara, članova 10 klubova iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Rusije.
Već tokom petka je planinarski dom „Za Vratlom“ (1160 m) dobrim dijelom bio popunjen učesnicima koji dolaze iz udaljenijih krajeva, a organizovano je i Planinarsko veče uz druženje i zabavu. U subotu je, uprkos nestabilnom vremenu, izvedeno nekoliko uspona na dostupnije vrhove, dok je kulminaciju u svakom slučaju predstavljao sam noćni uspon. Zbog prirode događaja, organizator, PK „Subra“, preduzeo je sve mjere sigurnosti, kako bi sve proteklo u najboljem redu. Opasnija mjesta su identifikovana, a u dvije akcije su i dodatno obezbijeđena. Predvođena iskusnim vodičima iz „Subre“, u 3:45 kolona je krenula iz doma, formirajući dugački svijetleći trag po Orjenu, a 2 sata kasnije stigla je na odredište.
Još dan prije uspona izgledalo je da će ovo biti prva „Noć punog mjeseca“ bez snijega, ali se Orjen u subotu popodne, uz grmljavinu i snijeg (rijetka kombinacija dvije meteo-pojave), ipak zabijelio, stvorivši prepoznatljivu atmosferu. Pet centimetara svježeg snijega uz pun mjesec, ali i čeone lampe, učinili su pejzaž vidljivim, ali ujedno i nestvarnim, bajkovitim. U završnom grebenskom dijelu uspona, rumenilo zore nadoknadilo je zalazeći mjesec i učesnici su zahvaljujući majci prirodi i trudu organizatora imali događaj za pamćenje.
Zanimljiv neplanirani trenutak je bio i susret sa jarcem koji je već nekoliko godina predstavlja lokalnu atrakciju. Naime, već 6 godina ovaj, po porijeklu pitomi primjerak, luta Orjenom, a u zadnje vrijeme se skrasio baš na kamenitoj Subri, koja mu očito najviše odgovara. Kloni se ljudi, ali na planinare se već navikao, pa im često pozira.
Noćni uspon, „Noć punog mjeseca“, ima 13-ogodišnju istoriju i uz Orjenski maraton, spada u tradicionalne manifestacije u organizaciji PK „Subra“. Tokom godina bilo je broj učesnika, destinacija, pa čak i polazište su varirali, ali Subra se ipak ustalila kao najčešće odabrano odredište. Gotovo uvijek, na vrhu bi grupu čekao i objekat iskopan u snijegu, osmišljen kao zaklon za okrjepljenje i presvlačanje. Ovoga puta nije bilo snijega za taj luksuz, ali je namjesto bivaka u snijegu podignut šator koji je poslužio kao priručna kabina za presvlačanje.
Brojnost grupe je uslovila izlazak učesnika na vrh od pola sata razlike od čela do začelja, ali na kraju su se svi okupili na Subri, vrhu po kojem je je domaći planinarski klub dobio ime pri osnivanju, davne 1932. godine. Ovom prilikom, na vrhu su se našli članovi planinarskih klubova iz Crne gore: „Subra“ Herceg Novi, „Vjeverica“ Kotor, „Komovi i Visokogorci Podgorica, „Ahmica“ Rožaje, planinarskih društava Sv. Ilija Baška voda (HR), „Grabovica“ Ploče (HR), „Vučji zub“ Trebinje (BiH), „Volujak“ Gacko (BiH) i planinari iz Novog Pazara (SRB).Dočekan je izlazak sunca, napravljene stotine fotografija, zalepršale su se brojne klubske zastave, a zajednička poruka učesnika je bila: vidimo se i iduće godine!
„Replike hladnog oružja od V vijeka prije nove ere do XVIII vijeka” autora Andrije Ramadanovića naziv je izložbe koja će biti otvorena u palati Grgurina u četvrtak 25. februara sa početkom u 19 sati.
Pored autora, govoriće direktorka Pomorskog muzeja Crne Gore mr Mileva Pejaković Vujošević, a izložbu će otvoriti kustos Ilija Mlinarević.
U muzičkom dijelu programa učestvovaće učenici Muzičke škole „Vida Matjan”.
Na početku izborne kampanje „Bokeški Forum“obavezuje se da se tokom svojih obraćanja javnosti neće služiti uvredama, klevetama, manipulacijama niti bilo čim što izlazi iz granica bokeške tradicije i kulture. Kultura je oduvijek bila simbol Boke, i odličje Bokeljki i Bokelja, i kao takvi dužni smo da baštinimo tu tradiciju – kaže se u saopštenju Bokeškog foruma.
Na eventualne uvrede nećemo odgovarati uvredama, jer ono što je rečeno uvijek više govori o onome ko je rekao nego o onome kome je upućeno.
Ono što je najsnažniji argument „Bokeškog Foruma“ je činjenica da su na našoj strani i istina i pravda, kao simbol želje i nastojanja da sačuvamo vjekovima građenu bokešku kulturu i tradiciju, a samim tim i bokeški identitet.
Zbog toga i naš slogan sa kojim ulazimo u kampanju „RUKAMA RUKE PRUŽIMO“ jeste poziv na toleranciju. Na prevazilaženje sitnih vjerskih, nacionalnih i partijskih podjela. Izbori dolaze i prolaze, a mi ćemo i dalje živjeti jedni pored drugih, nezavisno od toga kojoj političkoj opciji pripadamo.
Bokeški Forum
Govorićemo svjesni da se obraćamo našim rođacima, kumovima i prijateljima, a poslije izbora najvažniji odgovor jeste onaj na pitanje: ko će koga smjeti da pogleda u oči?
Članovi „Bokeškog Foruma“ će sigurno, i prije i poslije izbora, moći u oči ponosno da pogledaju svakoga – kaže se u saopštenju Bokeškog Foruma.
Rubrika Preporuka za čitanje naredne sedmice, koju realizujemo u saradnji sa hercegnovskom Knjižarom So donosimo koji su to naslovi trenutni hitovi, ili po nečem važni, manirom za svakog po nešto.
Dve godine, osam meseci i dvadeset osam noći Salmana Ruždija zanosna je bajka i po ocjenama kritičara najzabavnija knjiga koju je dosad napisao. Džinovi su živjeli među nama. Ova stvorenja načinjena od vatre preuzela su ljudsko ruho. Njihova čarolija oduvijek je bila podjednako opasna i korisna za ljude. Jedini spas čovječanstvu je princeza džinova, koja je, zavoljevši nekada davno običnog smrtnika, zavoljela čitav ljudski rod. Ona će okupiti vojsku i povesti bitku koja će trajati hiljadu i jednu noć. Izdavač je Vulkan.
Djelo Tomasa Bernharda predstavlja najviše literarno dostignuće na njemačkom jeziku u drugoj polovini 20. vijeka, i on se danas smatra jednim od najvećih autora moderne svjetske književnosti. Knjiga Moje nagrade pojavila se 2009. godine. Autor priznaje kako je oduvijek prezirao one koji nagrade dodjeljuju, ali ih nikada nije odbijao. Mrzio je ceremonije, ali je učestvovao u njima. Kad god je trebao da dobije neku nagradu imao je loš osjećaj u stomaku, glava se svaki put opirala, ali je po pravilu bio isuviše slab da kaže: ne. Izdavač je Lom.
Njuz – prava istorija sveta zabavna je knjiga grupe talentovanih autora. U njoj, preko duhovito sročenih laži, imamo priliku između redova pročitati suštu istinu. Knjiga je pisana u formi novinskih članaka koji izvještavaju o prelomnim događajima od biblijskih vremena do kraja XX vijeka. Tako možemo pročitati kako je Lucifer napustio vladajuću koaliciju i prešao u opoziciju, kako su Evu mučile sumnje da li je Adam vara, kakva je nevjerica nastala 1980. godine kada se saznalo da drug Tito nije besmrtan i još mnogo toga. Izdavač je Laguna.
Knjiga Značajni rodovi Herceg Novog Gorana Komara, bazirana je na arhivskim istraživanjima u vezi s porodicama Magazinović i Jovanović. I pored ranijih tekstova na temu novskih rodova koji su značajno doprinijeli gradnji i održanju Topaljske komunitadi, autor pronalazi nove razloge za objavljivanje potpunijih istorija. Izdavač Značajnih rodova Herceg Novog je Matica srpska – društvo članova u Crnoj Gori.
K2 Stipe Bozic
K2 – trijumf i tragedija autora Stipe Božića sjajno je napisana knjiga o najvećem iskušenju jednog alpiniste. Božić je osvojio tri najviša svjetska vrha, popeo se na najviše vrhove svih kontinenata te ispenjao sve najteže alpske stijene. Mnogi od tih uspona bili su teški i opasni, mnogi su uzeli i ljudske žrtve, ali za samog Božića najopasniji je bio uspon ne drugi najviši vrh svijeta, 8611 metara visok himalajski K2. Uprvo zbog velikog broja žrtava alpinisti ga zovu Divljom planinom i smatraju je najopasnijom od svih. Ova knjiga je potresna priča o sportskom trijumfu koji se prilikom silaska s vrha K2 pretvorio u grčevitu borbu za preživljavanje. Izdavač je V.B.Z.
Američki teror Emila Vlajkija knjiga je koja je objavljena prije deset godina. Otada se u američkoj imperijalnoj politici ništa nije promijenilo. SAD koje, od svog nastanka pa do danas, nisu, praktično, ni jednog dana prestale ratovati, nastavile su sa tom praksom otvorivši nova žarišta sa arapskim proljećem preko kojeg su omogućile uspostavu niza fundamentalističkih režima. U budućnosti će ova situacija biti iskorištena za nove američke intervencije protiv novonastalih „terorističkih“ država. Nažalost, ni politika prema Balkanu se nije promijenila. Izdavač je Filip Višnjić.
Tesla je iskreno vjerovao da je sve talente naslijedio od majke Georgine. Kad je postao svjetski poznat naučnik, sjećajući je se sa nježnošću je napisao: Kad je bila navršila 60 godina, prsti su joj bili još uvijek tako elastični da je mogla da sveže tri čvora na trepavici“. U pričama o odrastanju koje se i zovu tako – Tri čvora na trepavici, Ljubivoje Ršumović je duhovito i vispreno ispripovijedao o tome kako nas događaji iz djetinjstva određuju. Knjige poput ove svakako i obogaćuju čitaoca toplinom iz pera legendarnog majstora. Izdavač je Laguna.
Ljubav preko mobilnog Bjanke Minte-Konig izuzetno je zanimljiv romana za tinejdžere. U kući glavne junakinje Hane uvijek su neke svađe oko telefona. Za 14. rođendan tata joj kupuje mobilni. Ali, prvi poziv je sa sakrivenog broja a gospodin Tajanstveni joj izjavljuje ljubav, pušta romantične pjesme ili šalje SMS poruke. Hana sa svojim prijateljicama pokušava da otkrije ko bi mogao biti tajanstveni muškarac. Mila vjeruje da je to Markus, Kati misli da je Tobijas, međutim, Hana sumnja na nekog trećeg.
Lija Nata voli da izmišlja još je jedna zanimljiva slikovnica iz edicije Priče iz šume autora Nikolete Novak i Alekse Jovanovića. Mala lisica Nata neprestano laže i izmišlja, a to smeta i njenim drugarima i porodici. Kroz ovu priču djeca će saznati kako uz pomoć odraslih naći pravi način da se izrazi potreba za izmišljanjem i maštanjem a da to ne smeta ni njima ni onima oko njih. Pored poučne priče u slikovnici se nalaze i mnoge zanimljivosti o lisicama, a na samom kraju djecu očekuju interesantni zadaci za rješavanje. Izdavač je Pčelica.
Demokratska Crna Gora pokreće Inicijativu za izglasavanje nepovjerenja predsjedniku opštine Tivat. Saglasno Zakonu o lokalnoj samoupravi i Statutu opštine Tivat, Inicijativu za izglasavanje nepovjerenja predsjedniku Opštine može podnijeti najmanje 1/3 odbornika u Skupštini opštine, a Skupština o Inicijativi odlučuje većinom glasova ukupnog broja odbornika.
Podsjećamo da Tivatski Parlament broji 32 odbornika, a da aktuelnu vlast u Tivtu čine 12 odbornika DPS-a i 5 odbornika SDP-a, dok parlamentrana opozicija već četiri godine broji 15 odbornika. Tako da predsjednik opštine bez SDP-a ima podršku svega 12 odbornika DPS-a u Skupštini opštine Tivat.
Inicijativu ćemo uputiti na adrese svih opozicionih odbornika u Skupštini opštine koji su kontinuirano potpuno opravdano kritikovali rad predsjednika opštine, ali i na adrese 5 odbornika SDP-a, kako bi građani Tivta i građani Crne Gore konačano imali jasnu situaciju i čistu sliku u susret narednim izborima koji nas očekuju kako u Tivtu, tako i u Crnoj Gori.
Očekujemo da se u najkraćem mogućem roku naše kolege odrede prema Inicijativi koju ćemo im uputiti, kako bi se stvorile formalne pretpostavke da zajednički procesuiramo Inicijativu za izglasavanje nepovjerenja predsjedniku opštine saglasno Zakonu i Statutu. Nakon čega opozicija u lokalnom Parlamentu zajedno sa odbornicima SDP-a može smijeniti aktuelnu lokalnu vlast u opštini Tivat – kaže se u saopštenju.
Hercegnovski karneval Prilično Dvolični, krivac za brojne novske nedaće sinoć je spaljen na prepunom Trgu Nikole Đurkovića, čime je i zvanično završen 47. Praznik mimoze.
Odlični štimung stvorili su stari dobri Exodusi, Gradska muzika Herceg Novi, Gradska muzika iz Stolca, mažoretke, maškare, karnevalska grupa iz Rijeke.
Fešta se nastavila koncertom Petra Graša.
“Vratiće se Valter”, najbolja maska maskenbala Praznika mimoze
Najbolja maska
“Vratiće se Valter” najbolja je maska trećeg završnog maskenbala Praznika mimoze, koji je održan u subotu veče u Mediteranskom centru u Igalu.
Od 200 maski, drugu nagradu dobila je maska “Putin je Bog”, a treću “Ćiketi – pingvini iz Rijeke”.
Među gostima bili su članovi delegacije iz Rijeke sa kapom njihovog karnevala, kraljicom ove manifestacije.
Prčanj zauzima posebno mjesto na mapi bokokotorskog pomorstva. Poznat po pomorskoj tradiciji, slavnim kapetanima, Pomorskoj školi, u XVIII stoljeću je bio, zahvaljujući pomorskoj trgovini, na najvišem stupnju ekonomskog i kulturnog procvata. Tada su njegovi mještani odlučili da sopstvenim sredstvima podignu novu župnu crkvu Rođenja Marijinog (Male Gospe).
Baš onako kako je autor, prof. Željko Brguljan naslovio svoju monografiju „Na granici mora i neba“, izdigao se hram Rođenja Marijinogkoji i danas simbolizira zaštitu čiste Djevice, Bogomajke i svjedoči o tadašnjoj moći, slavi, bogatstvu i vjeri Prčanjana.
Monografija koja je promovisana prošlog ljeta u Kotoru, a kasnije i u Zagrebu, na specifičan način otkriva i otima od zaborava zbirku maritimnog slikarstva koja, na neki način, ostaje skrivena u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju.
„Plovidbu“ ovom nesvakidašnjom, povjesno značajnom i likovno zanimljivom, maritimnom zbirkom, započet ćemo riječima autora monografije, Željka Brguljana kojima se ističe izrazita vezanost pomoraca iz ovih krajeva za svoju zavičajnu obalu, pobožnost i darežljivost.
„Domoljubni Prčanjski pomorci prinoseći zavjetne darove svojoj mjesnoj zaštitnici, Bogorodici Prčanjskoj, doprinjeli su formiranju ove dojmljive zbirke maritimnog slikarstva. Time su iskazali svoju plemenitost, svoju odanost zavičaju, a posebno svoju vjeru u Boga. Ako Isus i nije bio fizički sa njima on ih je svojim duhovnim prisustvom bodrio u teškim trenucima i sigurno vodio bespućima svjetskih mora“, kaže Brguljan.
Autor uspješno povezuje priču o gradnji, posvećenju, uređenju nove crkve i pomorsku istoriju Prčanja, posredstvom ove neobične slikarske zbirke. Inače, monografija je nastala povodom obilježavanja stogodišnjice posvećenja prčanjske crkve Rođenja Marijinog, u narodu poznatija kao Mala Gospa ili Bogorodičin hram. Ona donosi više novih činjenica i niz prvi put objavljenih dokumenata iz pomorske prošlosti Prčanja.
Prčanj – Crkva Blažene Djevice Marije
U zbirci prčanjske župe sačuvan je veliki broj slika pomorske tematike koje su poklanjane Bogorodici kao zavjetni darovi i predstavljaju zbirku župne pinakoteke (pinakotheke, od pi’nax– slika i theke – skladište, u bogatim grčkim i rimskim kućama prostorija obično blizu glavnog ulaza, koja je bila ukrašena slikama). Zavjetne darove prinosili su pomorci kao zahvalu za uslišene molitve tokom olujnih nevremena na moru. U monografiji su prikazane „ex voto“ – srebrne zavjetne pločice i slike četrdeset brodova iz prčanjske župne zbirke, a ona nam, pored likovnih analiza, donosi isto toliko zanimljivih i dramatičnih priča iz pomorske istorije Prčanja.
Prve likovne prikaze prčanjskih jedrenjaka u župnoj zbirci nalazimo na srebrnim zavjetnim pločicama „ex voto“ iz druge polovine XVIII stoljeća. Darivanje zavjetnih pločica pomorskim svetištima i lokalnim crkvama bilo je karakteristično za cijelo Sredozemlje u to vrijeme. Svakako najveća sačuvana zbirka zavjetnih pločica je ona u crkvi na otoku Gospe od Škrpjela.
Natpis nad portalom jedne prčanjske kuće „Fortia et dura pati didicimus“koji u slobodnom prevodu glasi „Naučili smo podnositi teške i bolne trenutke“, potvrđuje u kojoj su mjeri pomorci bili izloženi svakodnevnim opasnostima koje su im prijetile kako od neprijatelja na moru tako i od morskih oluja, nevremena. Zahvaljujući vjeri u Boga, teške i bolne događaje lakše su podnosili. Vjeru su iskazivali molitvama i zavjetnim darovima koje su prinosili Bogorodici prčanjskoj.
Prčanjska zbirka danas broji oko 250 srebrnih „ex voto“ pločica. Nažalost, preko 2000 zavjetnih pločica iz crkve Blažene Djevice Marije pretopljeno je 1862. godine za izradu srebrnih predmeta koji i danas čine dio inventara crkve. Time je jedan dio pomorske povijesti Prčanja zauvijek nestao. Motivi na prčanjskim votivnim pločicama su uglavnom jedrenjaci, jedrenjaci u oluji ili mornari na umoru pored kojih kleči kapetan sklopljenih ruku sa pogledom prema Bogorodici, koji upućuje molitvu za spas broda i posade ili bolesnika.
Posebno vrijedna i interesantna je zbirka od 20 „ex voto“ pločica sa prikazanim jedrenjacima iz XVIII stoljeća, na kojima se prepoznaju tipovi prčanjskih brodova – pulaka, tartana, kekija, brigantina, kao i ratnih fregata.
Osim srebrnih pločica, zbirka sadrži četrdeset slika urađenih tehnikama: akvarel, gvaš, ulje na platnu koje vjerno prikazuju prčanjske brodove u olujama, u plovidbama mirnim morem, na sidrištima, napuštenim u olujama, pred potonućem. Većinom su zavjetne, bez religioznog karaktera, te izražavaju dio ličnog sjećanja na pomorske događaje i uglavnom su rađene prema narudžbi.
Neke slike koje su se dosada vodile kao djela nepoznatih autora, Brguljan je svojim istraživačkim radom uspio imenovati kao djela Giovanni Luzza, Vincenza Luzza, Antonija de Simonea, slike iz radionice Nicole Cammillieraija, a je, čak, pet slika parobroda svrstao u radove anonimnih indo-kineskih slikara. Tu su i radovi Louisa Francoisa Prospera Rouxa, Rafaella Corsinija, te lokalnog slikara Boška Markovića.
Iz monografije
Svakako najplodniji portretista bokeljskih jedrenjaka XIX stoljeća bio je slikar bokeljskog porijekla Bazilije – Bazi Ivanković, pa najveći broj njegovih slika čini maritimnu zbirku župe Prčanj.
Inače, u XIX stoljeću su najpopularniji bili portretisti brodova. Slikare nalazimo u svim najprometnijim lukama, u kojima su svoje usluge nudili pomorcima i vlasnicima brodova kako bi zaradili za skromni život. Ipak, samo jedan mali broj njih je uspio postati poznat.
Pomorska zbirka župe Prčanj nam, ustvari, dočarava posljednje razdoblje prčanjskog pomorstva koje se protezalo kroz čitavo XIX stoljeće. Na 26 slika prikazani su jedrenjaci koji su bili u vlasništvu prčanjskih brodovlasnika ili su njima zapovjedali prčanjski kapetani.
Zbirka sadrži i 14 slika na kojima su prikazani parobrodi kojima su zapovijedali prčanjski kapetani. Većina naslikanih parabroda bila je u vlasništvu austrijskog Lloyda iz Trsta, a po jedan je bio u vlasništvu parobrodskih društava Slobodne Bokeške Plovidbe iz Tivta, Ditta D. Tripcovich & Ci. iz Trsta, Ditta Eredi C Cav Gerolimich & Co. iz Malog Lošinja i Ditta Chierini e Modugno iz Trsta.
Na granici mora i neba – naslovnica
Neke od slika su u dobrom stanju, ali nekima je potrebna restauracija. Bilo bi lijepo kada bi zbirka koja je u vlasništvu Kotorske biskupije, postala dio stalne postavke, a to bi bilo moguće jedino u okviru crkvenog muzeja, kazao je autor.
On je podsjetio na ideju pokojnog don Branka Sbutegeda se oformi Dijacezanski muzej u koji bi se smjestile sve slike iz raznih crkava. Međutim ta, kako je Brguljan kazao, jako dobra ideja, prilično je zahtjevna i iziskuje dosta sredstava. Trenutno, preostaju nam samo „mali koraci” na restauraciji bar nekih slika koje su u lošem stanju, kazao je Brguljan.
Sa promocije u Kotoru
Po mišljenju recezentkinje dr Ivane Mance, ova knjiga bitno doprinosi statusu prčanjske zbirke u muzeološkom smislu. Po prvi puta cjelovito je obrađena i evidentirana zbirka maritimnog slikarstva župne crkve u Prčanju, valorizovana je kao autentična istorijska i umjetnička građa, koja u budućnosti zahtijeva primjerenu brigu i zaštitu.
„Autorovom studioznom obradom prčanjska se zbirka maritimnog slikarstva definitivno profilirala kao istorijsko konzistentna cjelina i vrijedan izvor informacija za sve istraživače bokokotorskog pomorstva i kulturne baštine“ zapisala je u recenziji dr Ivana Mance.
Akademik Tonko Maroević u recenziji kaže da „vrijednost knjizi daje likovna komponenta iznimne neposrednosti i naivističkog šarma, što nam omogućuje gotovo romantični vremeplov u prohujalo doba i čednu empatiju sa stradalnicima u oluji. Ali bez prikladnog, skrupuloznog i savjesno razvedenog teksta Željka Brguljana bili bismo lišeni spoznajne komponente i bogatog konteksta duboke bokeljske povjesti.“
Prčanj – Foto Boka News
„Bilo bi tragično da ova knjiga postane komemoracija jednoj izuzetnoj zbirci koja ima kulturološku, povijesnu ali i materijalnu vrijednost. Na koncu dužni smo je sačuvati zbog njenog zavjetnog karaktera“ – zaključio je Brguljan.
Konačno, rijetka i vrijedna prčanjska zbirka maritimnog slikarstva, dobila je svoju umjetničku i povijesnu valorizaciju, zahvaljujući autoru monografije „Na granici mora i neba“. Autor je, bez sumnje, uložio ogroman trud, vrijeme, znanje, strpljenje i pokazao istančani istraživački senzibilitet, kako bi nam približio i otkrio kakvom zbirkom se možemo podičiti.
Miro Marušić
*Tekst je dio projekta „Četiri hrvatske priče iz Boke Kotorske“ koji je realizovan uz finansisku potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Nakon što je Jugoslavenska narodna armija srušila Veliki most, kojim su povezane dvije obale Velikog jezera u Nacionalnom parku Mljet, na istoj je lokaciji nakon gotovo 60 godina niknuo novi pješački most. Podsjetimo, Veliki most srušen je kako bi Josip Broz Tito jahtom doplovio do otočića Sveta Marija.
Most na Velikom jezeru izgrađen je zajedno s mlinicom koju su pokretale izmjene plime i oseke u 15. stoljeću za potrebe obližnjeg benediktinskog samostana.
Novoizgrađenim mostom povezuje se kružna šetnica oko Velikog jezera, duga oko 11 kilometara. Osim toga, omogućit će se brži pristup vlasnicima zemljišta s obje strane jezera te će vatrogasci u slučaju potrebe moći preko njega brže stići na mjesto požara. Most je dugačak 17,6 metara, širok 3,2 metra, a visok 3,5 metara, a njegova je izgradnja koštala oko 2,5 milijuna kuna.
Inače, projekt obnove mosta realiziran je uz potporu Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, a osim rekonstrukcije Velikog mosta, s uređenjem pristupnih pješačkih staza podrazumijeva i pristanište za brodove i kupalište prilagođeno osobama s invaliditetom, izgradnju stanice za punjenje električnih vozila i brodova te nabavu električnog broda. Ukupna vrijednost investicije procjenjuje se na oko 12,5 milijuna kuna.
– Izgradnja je završena, međutim, u toku je faza uređenja prilaza i okoliša oko Velikog mosta. Očekujemo završetak radova i otvaranje mosta na proljeće – poručili su iz Uprave Nacionalnog parka Mljet.
Predsjednik Opštine Kotor dr Aleksandar Stjepčević susreo se juče u Istanbulu sa predsjednikom Republike Turske Redžepom Tajipom Erdoganom. U srdačnom razgovoru gradonačelnik Kotora pozvao je turskog predsjednika da posjeti Crnu Goru i dođe u UNESCO-ov Kotor.
Takođe, gradonačelnik Kotora susreo se i sa turskim ambasadorom pri UNESCOU-u Huseinom Avni Botsalijem.
Gradonačelnik Stjepčević je boravio u Istanbulu na poziv gradonačelnice grada pobratima Gaziantepa Fatme Sahin, kako bi prisustvovao prvom sastanku članstva u UNESCO kreativnim gradovima. Šesti grad po veličini u Turskoj Gaziantep dobio je mjesto na listi gastronomskih gradova u okviru Mreže kreativnih gradova UNESCO-a. Mreža obuhvata 116 gradova iz 54 zemlje i pokriva različite kreativne oblasti, kao što su: zanati, folklorna umjetnost, dizajn, film, gastronomija, književnost, muzika.
Povodom nove titule Gaziantepa, u istanbulskoj Ciragan palati održan je sastanak kojem su prisustvovali predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan i guverner Gaziantepa Ali Jerlikaj. Mjesto Gaziantepa na listi gastronomskih gradova imaće pozitivan efekat na saradnju među članicama UNESCO-ve Mreže kreativnih gradova. Na zvaničan zahtjev gradonačelnice Gazientepa Fatme Sahin, Opština Kotor je podijelila uspjeh Gaziantepa sa svim svojim pobratimskim gradovima i drugim međunarodnim mrežama čiji je član.
Stjepčević sa Erdoganom
Gaziantep i Kotor sarađuju još od 2012. godine, a početkom novembra 2014. Prilikom boravka zvaničnika Gaziantepa u Kotoru, potpisana je Povelja o bratimljenju dva grada. Oba grada su članovi međunarodnog foruma gradova duž “Puta svile”.
Skupu su prisustvovali i predstavnici Prijestonice Cetinje, kao grada pobratima turskog Gaziantepa.
Na Šetalištu Pine danas, nedjelja 21.februara, od 11-16 sati fotografi Mihael Đuričić, Vlado Trapara i Nebojša Nišić organizuju humanitarnu akciju Click for help – Osmjehom za Evu. Radiće profesionalnu portretnu fotografiju u zamjenu za dobrovoljni prilog, a sav sakupljeni novac ići će kao pomoć za liječenje devetnaestomjesečne Eve Velimirović koja boluje od tumora na mozgu.
“Nakon prve operacije i dijagnoze tražili smo savete i stručna mišljenja svuda u svetu. Došli smo do klinike Gustave Roussy u Parizu gde nam daju velike šanse za izlečenje Eve… Nažalost, osim o Evi, moramo da brinemo i o novcu, a suma je ogromna – oko 100.000 eura”, rekla je majka Marija Velimirović
Porodica je za prikupljanje novca otvorila namenski račun “za Evu”:
