Za devet mjeseci ove godine preko aerodroma Tivat transferisano je ukupno 828.898 putnika, što je 2 odsto manje nego u istom periodu lani. Tivatska vazdušna luka jedina je među deset najvećih aerodroma u bivšoj SFRJ koja je na kraju trećeg kvartala ove godine, zabilježila pad prometa u odnosu na lani. Istovremeno, porastao je broj opsluženih vazduhoplova, kojih je do kraja trećeg kvartala bilo preko 5,7 hiljada.
Prvenstveni uzrok smanjenju fizičkog obima putničkog prometa tome je drastičan pad broja putnika iz Ukrajine koji dolaze na ljetovanje u Crnu Goru, zbog krize u toj državi. Taj gubitak do sada nisu mogla nadoknaditi ni sva ostala glavna tržišta sa kojima tivatski aerodrom posluje – srbijansko, rusko, bjelorusko i zapadnoevropsko, iako je na svakom od njih pojedinačno zabilježen ili blagi rast, ili kontinutet sa prošlogodišnjim rezultatima. Uprkos blagom padu broja putnika, aerodrom Tivat zadržao je osmu poziciju na listi od 10 najprometnijih na području bivše Jugoslavije, ispred Sarajeva na devetom i Podgorice na desetom mjestu.
Što se tri ljetnja mjeseca tiče, kroz terminalnu zgradu aerodroma Tivat prošlo je ukupno 545.646 putnika, što je 3,7 odsto manje nego u junu, julu i avgustu 2014. Istovremeno, prihvaćeno je i opsluženo ukupno 3.856 vazduhoplova, što je čak 30,4 odsto više nego za tri ljetnja mjeseca 2014.
Imajući u vidu da će „Montenegro Airlines“ ove godine sa aerodroma Tivat u postsezoni do 11.novembra, realizovati dosta čarter letova za Berlin, Lajpcig, Nirnberg, Hanover i Štutgart, te da nacionalna kompanija za zimu uvodi još jedan dodatni, četvrti redovni sedmični let iz Tivta za Moskvu u odnosu na prošlogodišnja tri, moguće je da će aerodrom Tivat do kraja godine u potpunosti „ispeglati“ minus u prometu putnika koji bilježi na kraju trećeg kvartala.
Nova planinarska staza Orjensko sedlo – Vučji zub – Kešeljevića katuni, otvorena je danas, Kako su sopštili organizator, PK “Subra” po izuzeno lijepom jesenjem vremenu priređena je promotivna šetnja stazom, sa izlazkom na Vučji zub, 1805 m. Odziv na pješačku turu premašio je očekivanja, pa se na Vučjem zubu našlo čak 70-ak planinara iz sva tri bokeljska grada, kao i Podgorice i Trebinja, članovi planinarskih klubova, “Subra”, “Vjeverica”, “Pestingrad”, “Komovi” i “Vučji zub”.
Vrh Vučji zub – 1805 m, predstavlja pravu atrakciju novootvorene staze, čijim trasiranjem je Vučji zub postao lakše dostupan. Uostalom, lakša dostupnost glavni je motiv uspostavljanja cijele staze, čijim otaranjem se povezuje grahovski, kotorski i hercegnovski dio Orjena, što je glavni preduslov da ova planinska regija na tromeđi može krenuti u formiranje zajedničke ponude za aktivni turizam.
Nosilac ideje je Đorđije Kovačević, porijeklom iz Grahova, koji već 20 godina živi u Vankuveru (Kanada) i koji ulaže značajne napore da na razne načine oživi rodni kraj (detalje možete pogledati na http://grahovo.ca/).
Staza Orjensko sedlo – Vučji zub – Kešeljevića katuni već je peta markirana planinarska staza otvorena ove godine, čime je za kratko vrijeme značajno povećan kvalitet i kvantitet planinarske infrastrukture na Orjenu.
Prva radionica projekta “Pozorište o Kotoru” održana je u subotu u Centru za kulturu Kotor, u organizaciji NVO Epeditio. Učesnici radionice razgovarali su o definisanju okvira za buduću dokumentarnu predstavu o Kotoru kao što su život u strahu, grad iz djetinjstva, borba protiv kulture, ljubav prema gradu, novac i grad, pasivnost gradske vlasti, harizma Kotora, dekadencija Kotora, duh palanke…
Ukoliko želite da se uključite u proces pripreme dođite na drugu radionicu koja će se održati u subotu 7.novembra u 19 sati u Centru za kulturu Kotor. Cilj dokumentarne pozorišne predstave (zasnovane na pričama građana/ki) je prikazati posebnosti, ali i problemi koji muče stanovnike/ce Kotora…
Poziv je otvoren za sve – bez obzira na pol, godine, obrazovanje i glumačko iskustvo. Važno je da imate želju da svojom pričom doprinesete pozitivnim promjenama u Kotoru.
Sa radionice
Kontaktirajte nas, za dodatne informacije na 032 302 520, poručili su iz NVO Expeditio.
Dokumentarni film o pomorcima „Modri kavez“, mlade splitske redateljice Brune Bajić, sinoć je premijerno prikazan splitskoj publici u utrobi broda-trajekta „Marko Polo“.
Prepun autentičnih snimaka, neobičnih i običnih priča, radosti i tuge, sudbina, vjere, razmišljanja što im je more dalo, a što uzelo, njihovih nadanja, priče o onima što ih doma čekaju, film je progovorio o životu na moru, kruhu sa sedam kora…
Na premijeri je bilo smijeha i suza, autentičnih ispovjesti koje nikoga od gledalaca nisu ostavile ravnodušnim, što je potvrda da je rediteljica Bruna Bajić uspjela upakovati odličan dokumentarac u „Modri kavez“, priču koju je posvetila svom ocu pomorskom kapetanu Nenu Bajiću, za koga kaže da ga je more otimalo punih tridest godina.
Modri Kavez
Mnogi protagonisti „Modrog kaveza“ otkrili su tajne svojih pomorskih života, strepnje i radosti porodica, sjetili se snova i nadanja, otkrili svoje talente i nebrojene pustolovine…
Modri kavez – Bruna Bajić
Dio ovog multimedijalnog projekta bila je i knjiga „Put u Modri kavez“- redateljski memoari, redateljice Bajić, koja je sinoć predstavljena publici. Za potpuni ugođaj u ovom posebnom ambijentu, pobrinula se producentica i slikarica Žana Bajić, koja je napravila malu izložbu slika ulja na platnu inspirasanu morem, Modri san – dubina rastanka…
Danas se u Beogradu otvara 60. međunarodni Sajam knjiga na koji, poslovično, odlazi tim hercegnovske Knjižare So.
Svakog drugog petka po okončanju beogradskog Sajma knjiga, knjižarski tim hercegnovske Knjižare So organizuje tradicionalnu čajanku – uvijek novim sajamskim naslovima u čast.
Tradicionalna Čajanka predstavlja srećno pronađeni model knjižarskog gostoprimstva, jedno unikatno veče – kada se na 550 km od Beograda mogu da prelistaju, omirišu i kupe hvale hrijedni izdavački hitovi. Razne arome, kriške limuna, šolje sa stilizovanim ribama u mnogim toplim rukama, te razgovor o novim knjigama – povlašćeni su, rekli bismo – trenuci u kalendaru Knjižare So ali i u vansezonskom kalendaru grada Herceg Novog. Knjižarska čajanka, 11. po redu, biće održana 13. novembra u 18.sati.
Prva preporuka za čitanje naredne sedmice tiče se romana koji je sebi već osigurao naslov sajamskog hita.
Kazna za greh
Kazna za greh novi je roman Jelene Bačić Alimpić. Početkom 20. vijeka na imanju grofa Ercega dogodiće se jedna od najneobičnijih ljubavnih priča na našim prostorima. Tajna mlade djevojke zauvijek će promijeniiti sudbinu dvije porodice, vlastelinske i sirotinjske. Mihalo i Emilija, grofov sin i kći kovača, odrastaju zajedno i s vremenom postaju najbolji prijatelji. To prijateljstvo prerasta u strastvenu ljubav suprotstavljenu društvenim normama i staleškim načelima. Poslije mnogo godina zaogrnutih tajnama jedna noć promijeniće sve. Izdavač je Laguna.
Filozofski kuhar Marijane Rirmajer i Petera Štajnera knjiga je koja pokazuje zašto mnogi u filozofiji, između ostalog, vide i fenomen jelovnika. Ako nam je poznato ime nekog jela mi još ništa ne znamo o njemu. Ovo prosto nameće potrebu da se filozofija primijeni na jelovnik. U ovoj knjizi nalaze se uputstva za pripremanje određenih jela propraćena svjedočanstvima velikih mislilaca. Knjiga nam pokazuje kako umjerenost u jelu i piću umnogome utiče na formiranje etike i morala. U svakom slučaju, uz Platona, Epikura, Hegela, Ničea jela i pića dobijaju potpuno novi ukus. Izdavač je Logos.
Kineski za decu naslov je knjige koja najmlađima otkriva kineski jezik i kulturu. Metoda nudi originalan i sistematičan pristup učenju, koji obuhvata razne aktivnosti. Djeca će moći da slušaju i ponavljaju riječi i jednostavne rečenice sa CD-a, kako bi savladali pravilan izgovor. Otkriće kineske znakove i moći će da vježbaju pisanje. Upoznaće Peking i približiti se kineskoj kulturi zahvaljujući tekstovima o civilizaciji i brojnim ilustracijama. Pored CD-a, knjiga sadrži i reljefne kineske ideograme koji mogu da se dodiruju. Izdavač Kineskoj za decu je Kreativni centar.
Na zadnjim koricama knjige Urnebesna fizika grupe autora piše: Ako spadate u one koji su greškom otvorili ovu knjigu (dobili ste je na poklon; bilo vam je dosadno; zgrabili ste je žureći u toalet) – najozbiljnije se pridržavajte ovog upozorenja: Bježite! Urnebesna fizika vam može pomutiti mozak i natjerati vas da se potpuno zaljubite u nju. Za one koji su ludi za fizikom – izdala je Laguna.
Od nedjelje 25. oktobra počinje zimsko računanje vremena, pomicanjem kazaljki sata za jedan sat unatrag vrijeme od 3 sata računa se kao 2 sata.
Prelazak na ljetnje i zimsko vrijeme prvi put je zabilježeno 1916. godine u zemljama na sjeveru Evrope i sada se praktikuje u sedamdesetak zemalja da bi se uštedila energija, jer se period dnevnog svijetla sa sitnih jutarnjih sati premješta na večernje.
Ljetno računanje vremena počinje posljednjeg vikenda u martu i traje do posljednjeg vikenda u oktobru.
Ljetno računanje vremena u regionu uvedeno je 27. marta 1983. godine.
Polubijeli kruh “Tito”, koji proizvodi podgorička Agrovita-Eco, u Tivtu postaje sve popularniji. Do kruha je sve teže doći, prodavačica u jednoj od samoposluga kaže da je izuzetno tražen i veoma brzo se proda.
“Za vrijeme druga Tita nisu se smjeli varati potrošači i nije se smio proizvoditi takozvani crni, tj. farbani hljeb. Obavezno se proizvodio polubijeli hljeb (brašno tip 850) – vodilo se računa o zdravlju stanovništva. Ovaj hljeb je proizveden po tim standardima”, piše na etiketi proizvoda.
Na deklaraciji piše da se sastoji od brašna tip 850, prirodnog kvasca, ulcinjske soli i vode. Pola kilograma košta 0,50 eura.
Kruh “Tito”
“Polubijeli narodni hljeb Tito”, nije popularan samo zbog nostalgije i toga što se u vrijeme doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita bolje živjelo, već zbog njegovog kvaliteta, kaže prodavačica.
Ko zna možda se u Tivtu pojavi i kruh „Sava Kovačević“, zbog kvaliteta življenja u vrijeme kada je Mornaričko tehnički zavod „Sava Kovačević“ bio jedna od najboljih firmi u bivšoj državi, a Tivat po standardu življenja među prvim gradovima u toj državi.
Vlada Crne Gore na sjednicu u četvrtak prihvatila je zahtjev Opštine Tivat da joj država prenese pravo raspolaganja na dijelu katastarske parcele 529/1 KO Milovići. Parcela površine 3.236 kvadrata nalazi se na ulazu u nekadašnji hotelski kompleks „Plavi horizont“ u zaleđu uvale Pržna, gdje je državni investicioni fond Katara „Qatari Diar“ prije nekoliko godina kupio oko 250 hiljada kvadrata zemljišta od tivatskog HTP „Primorje“.
„Qatari Diar“ najavio je da će u jednoj od najljepših uvala Crnogorskog primorja graditi turističko-rezidencijalni kompleks vrijedan oko 250 miliona eura, ali osim rušenja starog hotela „Plavi horizont“, Katarci do sada nisu ništa ozbiljnije napravili, insistirajući kod države da prvo ona za njih otkupi i ustupi im dio okolnog privatnog zemljišta mještana Krtola i dva puta donese plansku dokumentaciju po ukusu i željama „Qatari Diara“.
Opština Tivat od Vlade je 4.avgusta zatražila da joj prenese pravo raspolaganja nad dijelom parcele u državnoj svojini, koja se nalazi na ulazu u kompleks „Qatari Diara“ sa kopnene strane „radi ostvarenja javnog interesa – izgradnje javnog parkinga“.
Nakon prikupljanja potrebne dokumentacije i mišljenja Ministarsva održivog razvoja i turizma, Vlada je dala saglasnost da se Opštini Tivat prenese pravo raspolaganja parcelom površine 3.236 kvadrata, koja je u državnoj svojini. Vrijednost parcele koja je po kulturi „šuma 3.klase“, Uprava za nekretnine procijenila je na 75 eura po kvadratu, odnosno na ukupno 242.700 eura.
Uvala Przna kompleks Plavi horizont
Opština Tivat koja će stoga očito, uskoro novcom poreskih obveznika „Qatari Diaru“ graditi parking na ulazu u njihov kompleks u uvali Pržna, inače već godinama nije napravila niti jedno novo parkiralište za sopstvene građane u centru grada, iako je problem nedostatka parking-mjesta veoma izražen, pogotovo u ljetnjim mjesecima. Opština uprkos brojnim obećanjima, do sada nije realizovala ni planiranu izgradnju javne spratne garaže iza hotela „Pine“, niti je napravila montažnu jednoetažnu „garažu“ na parkingu u Arsenalskoj ulici, pravdajući se nedostakom novca.
U Zagrebu je predstavljana dvojezične monografije autora Željka Brguljana „Na granici mora i neba“ – Zbirka maritimnog slikarstva iz župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju – At the Border of Sea and Sky – The Collection of Marine Painting from the Parish Church of the Nativity of the Blessed Virgin Mary in Prčanj, u četvrtak 22.oktobra u Hrvatskoj matici iseljenika.
O knjizi su, uz autora, govorili direktor HMI, Marin Knezović, recenzenti akademik Tonko Maroević i Ivana Mance te urednica Grozdana Cvitan.
Željko Brguljan je u monografiji, na 277 stranica, ispisao burnu kroniku malog mjesta u Bokokotorskom zaljevu, dramatične plovidbe njegovih pomoraca po morima i oceanima svijeta, na slikama pohranjenima u Zbirci župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju.
Monografiju je izdala NIP „Gospa od Škrpjela“ iz Perasta.
Direktor Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Knezović svoj govor na promociji počeo je pomalo neuobičajeno, kazavši kako se ne slaže s njezinim naslovom „Na granici između mora i neba“.
Ovo nije djelo koje bi trebali stavljati na neke granice ili unutar nekih granica. Na zavjetnim slikama, koje prikazuju brodove u kritičnim trenucima nevremena miješaju se more, jarboli i trupovi brodova, oblaci, Gospa i sveci u kovitlac u kojem je teško razlučiti gdje prestaje i gdje nestaje iskaz bijesa prirode, krhke ljudske tvorevine koje mu prkose i uplitanje onostranih sila. Tako se i na području Boke miješaju kulture, narodi, običaji da ih je ponekad teško smjestiti u uredne akademske pretince, između ostalog kazao je Knezović.
Akademik Tonko Maroević govorio je o tome kako se pisac Brguljan već dokazao i kao autor cjelovite monografije o crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju, te kao istraživač i tumač najznačajnijega opusa u prikazivanju brodova – ne samo u bokeljskim razmjerima – Bazija Ivankovića. Dijelovi nekadašnjih kronika ili novinskih članaka čitaju se kao uzbudljivo štivo, ali ponajprije kao svjedočanstvo epohe koja zahvaljujući , prikladnom, skrupuloznom i savjesno razvedenom Brguljanovu tekstu omogućuje gotovo romantični vremenoplov u prohujalo doba i čednu empatiju sa stradalnicima u oluji, zaključio je Maroević.
Mance je u svom osvrtu ukazala na to da je Brguljan svoja istraživanja zasnovao na ogromnom rasponu povijesnih izvora i literature, tako da će ova knjiga zaista biti korisna u istraživanjima svih onih koji se bave pomorstvom i kulturnom baštinom Prčanja i Boke. Po prvi put je, kazala je, cjelovito obrađena zbirka maritimnog slikarstva župne crkve u Prčanju koja je valorizirana kao autentična povijesna i umjetnička građa. Knjiga donosi i niz prvi put objavljenih dokumenata iz pomorske prošlosti Prčanja, kao i korespondenciju don Nika Lukovića s radionicama i umjetnicima. Slike brodova, njih 40 iz prčanjske župne zbirke, donose zanimljive priče iz pomorske povijesti Prčanja. Pristupajući slikama kao umjetničkim djelima, ali i povijesnim dokumentima, Brguljan je slike iz prčanjske zbirke upisao u širi kontekst poznate nam povijesti bokokotorskog i prčanjskog pomorstva, uspješno povezavši pojedine slike s podacima iz ostale povijesne građe te postojeće literature, rezimirala je Mance.
Urednica monografije Grozdana Cvitan govorila je o izuzetnoj Brguljanovoj osobnosti, upornosti, metodičnosti i posvećenosti cilju. Sve što je postigao bilo je na dobrobit njegove zavičajne zajednice i ubaštinjenja u hrvatsko kulturno jadransko naslijeđe.
Bilo bi tragično da ova knjiga postane komemoracija jednoj izuzetnoj zbirci koja ima kulturološku, povijesnu ali i materijalnu vrijednost a prije svega smo je dužni sačuvati zbog njenog zavjetnog karaktera – kazao je Brguljan. Posebnu zahvalnost autor je iskazao izdavaču, urednici, dizajneru, autoru fotografija, prevoditelju, suradnicima na projektu, don Srećku Majiću, i domaćinu promocije.
Sa promocije
Željko Brguljan diplomirao je 1989. godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, gdje sada živi i radi. Slikarstvom se počeo baviti još za vrijeme studija, a dosad je dvadeset puta samostalno izlagao. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i američkog National Collage Societyja. Umjetnički nerv tjerao ga je neprestano prema novim izazovima, pa je tako autor izložaba „Bokeljska mornarica i njeni kapetani“ (2006.) „ Boka kotorska u hrvatskom slikarstvu“ (1998.), Dalla storia delle Bocche di Cattaro – La cravatta tra i Bocchesi/Iz povijesti Boke kotorske – kravata u Bokelja ( 2009.), kao i nekoliko knjiga te brojnih članaka.
Svoj doprinos djelovanju zajednice Bokelja u Zagrebu, okupljenih u bratovštini Bokeljska mornarica 809, osim kao član, dao je i kao autor ili koautor niza izložbenih i izdavačkih projekata.
Njegov knjižni opus čin Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčnju, (2008.), Melita Bošnjak (likovna monografija), (2010.) i Pomorstvo Boke kotorske na slikama Bazija Ivankovića, (2011.). Valja spomenuti i vrijedni Brguljanov književni prinos rasvjetljavanju tragične sudbine hrvatskog emigrantskog pjesnika Viktora Vide, Bokelja koji je preminuo 1960. u Argentini. Brguljan je, u nedavno promoviranom online Leksikonu hrvatskog iseljeništva i manjina – koji se može listati na portalu HMI – napisao natuknicu o Hrvatima u Crnoj Gori.
Na granici mora i neba
Radeći kao srednjoškolski profesor, ostvarivao je usput iznimno likovno djelo u tehnici kolaža. Zaredale su se izložbe, uspjesi na likovnim natječajima u Americi, a u konačnici, 2014. i likovna monografija u izdanju Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Autor monografije „Željko Brguljan”, koja je promovirana u Kotoru i Zagrebu, likovni je kritičar Nikola Albaneže.
Autor upravo promovirane monografije presjek svog publicističkog rada će predstaviti u Srednjoj školi za cestovni promet u Zagrebu na Kennedyjevu trgu, 26. listopada u 13.30 sati.
Mještanka Obale Đuraševića u Krtolima kod Tivta Mira Golijanin, obratila nam se povodom činjenice da će ona i njene komšije koje imaju kuće sa gornje strane lokalnog puta Tivat-Radovići, uskoro ostati bez mogućnosti pristupa moru koje se nalazi ispod te saobraćajnice.
Naime, na parcelama na samoj morskoj obali ispod puta, počela je gradnja nekoliko novih objekata, kojima je građevinska dozvola izdata saglasno planskim riješenjima iz Državne studije lokacije „Dio sektora 27 i Sektor 28“ (prostor od Solila do Kričkovine) a koju je 2009. Centar za arhitetkuru i urbanizam iz Podgorice, napravio po narudžbi Ministarstva održivog razvoja i turizma, a takav plan usvojila Vlada.
Tivatska javnost, pogotovo žitelji Krtola i vikendaši u Krašičćima, već godinam se žale na tu i ostatak Državnih studija (DSL) za ovaj dio tivatske obale koji su donešeni u Pordgorici po željama Vlade i njenih partnera, a ne lokalne uprave i građana Tivta na koje se takvi planovi najviše odnose. Od usvajanja ove i drugih DSL, do tada većinom nedevastirano obalno područje Krtola „napadnuto“ je gradnjom jer su veliki „turistički“ objekti ucrtani na bukvalno svakom djeliću obale ispod puta za Radoviće, neki i bukvalno s atemeljima u moru.
Najnovija gradnja na Obali Đuraševića prijeti da zatvori jedan od rijetkih preostalih „slobodnih“ poteza obale na ovom dijelu Krtola.
Najnovija gradnja na Obali Đurasević
„Ja i moja porodica nemamo ništa protiv gradnje, ali imamo protiv toga da ostanemo bez mogućnosti prilaza moru. Ovdje imam kuću već tridesetak godina i za svo to vrijeme, kupala sam se u moru na maloj ponti, odmah ispod moje kuće. Ta ponta je sada već srušena i ostaće ispod novih objekata. Jedino što tražim je da se meni i ostalima koji nisu vlasnici parcele ispod puta koja je po DSL, postala građevinska, omogući nesmetan pristup moru.“- kazala je za naš portal Mira Golijanin. Ona tvrdi da se u međuvremenu, odustalo od u DSL ucrtanog kolskog pristupa sa puta na obalni dio koji bi njoj i svim ostalim građanima trebao omogućiti taj prilaz, ali alternativna pješačka staza-stepenište nije napravljena. Istovremeno, problem usložnjava i činjenica da postoje ima naznaka da se obližnje dvije parcele koje su po DSL zelena zona, pokušavaju pretvoriti u građevinske, a dio jedne parcele na kojoj se ništa ne smije graditi zbog podzemne kanalizacione infrastukture, namjerava se pretvoriti u privatnu plažu posjednika objekata na obali.
Ograda gradilista na morskoj obali
„Bila sam u Opštini Tivat gdje su mi izdali izvod iz DSL za ovaj dio Obale Đuraševića gdje su jasno naznačene zelene površine i dio na kome ne smije biti gradnje. I sami opštinari su mi kazali da je dozvoljavanje bilo kakve gradnje na obali ispod puta, bilo potpuno pogrešno, ali se oni sa time nisu pitali jer je DSL naručila, crtala i usvajala država.“- ističe Mira Golijanin naglašavajući da svim građanima treba biti omogućen nesmetan pristup moru jer je krajnje neizvjesno kada će krtoljskom obalom biti sagrađena planirana javna lungo-mare pješačka staza čija je izgradnje biti izuzetno skupa.
