Javna rasprava o Nacrtu Plana posebne namjene za obalno područje Crne Gore sa strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu, počela je danas i trajaće do 26.februara.
Ove strateške planske dokumente koji definišu kako će ubuduće izgledati i kako će se razvijati najvrijedniji dio prostora u Crnoj Gori – morska obala i njeno neposredno zaleđe, napravljen je po narudžbi Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) koje i organizuje javnu raspravu u saradnji sa lokalnim upravama šest primorskih opština.
Predviđeno je održavanje okruglih stolova za građane u svim opštinama primorja na kojem će im planska riješenja prezentirati predstavnici obrađivača tih dokumenata i MORT-a. Okrugli stolovi održaće se u Kotoru 4. februara, dan kasnije u Tivtu, u Herceg Novom 11. februara, Budvi, 15. , Baru 16. i u Ulcinju 17. februara.
U Podgorici će se 12.februara održati „tematski okrugli stolovi“ o riješenjima u domenu saobraćaja, poljoprivrede i turizma koje je Vlada isplanirala za područje primorskih opština.
Iz lokalnih uprava primorskih opština pozvali su svoje sugrađane da se u što većem broju uključe u javnu raspravu koja je od izuzetne važnosti za gradove na obali.
Vlada Crne Gore na posljednjoj sjednici, konačno je donijela Uredbu o visini boravišne takse za plovne objekte nautičkog turizma, čime je konačno, pola godine nakon stvaranja zakonskih pretpostavki za tako nešto, omogućeno lokalnim upravama na Crnogorskom primorju da naplate taksu za boravak nautičkim turistima koji poslovično, važe za najbogatije turiste uopšte.
Taksa koju će ubuduće plaćati sve strane jahte koje borave u obalnom moru Crne Gore, zavisno od dužine broda i vremena njegovog zadržavanja, iznosi od 5 eura za jahtu dužine do sedam metara koja u Crnoj gori ostaje sedam dana, do maksimalnih 120 eura za brod dužine preko 20 metara, koji se u našoj državi zadržava do godinu dana.
Vlada je, utvrđujući visinu boravišne takse, opet na ruku išla svim vlasnicima i unajmiteljima mega-jahti (brodova dužih od 24 metra) jer će svaka od tih jahti, bila dugačka samo 21 i ili npr. čak 124 metra koliko je dugačka najveća jahta koja stalno boravi u Crnoj Gori, ultraluksuzni „Golden Odyssey“ Porto Montenegru, plaćati maksimalno do 120 eura zavisno od perioda zadržavanja u našim obalnim vodama.
Uvedena je posebna naplatna kategorija „brodova“, koji će plaćati boravišnu taksu samo na period od godinu dana, čime je Vlada „pokrila“ kategoriju kruzera koji stalnoi uplovljavaju u Kotor. Tako propisano da brod dužine do 100 metara plaća taksu od 50 eura, brod dužine do 200 metara plaćaće 100, a brod dužine preko 200 metara, treba da plati 150 eura godišnje.
Porto Montenegro
Inače, po ljetos usvojenim izmjenama Zakona o boravišnoj taksi, predviđeno je da se ta taksa za jahte naplaćuje prilikom dobijanja vinjete za jahtu, što indirektno znači da bi taj novac mogao “poći” na račun neke od lokalnih Turističkih organizacija gradova koji uopšte nisu konačna destinacija te jahte, i to samo zbog činjenice da je u ispostavi Lučke kapetanije na teritoriji te opštine, jahta napravila proceduru prelaska državne granice i dobila vinjetu za plovidbu našim obalnim vodama. Tako bi se u praksi moglo desiti da, iako 90 odsto jahti koje dolaze u Crnu Goru boravi u Tivtu i marini Porto Montenegro, boravišnu taksu za njih naplate TO Bara, Herceg Novog ili Kotora, ako ta jahta proje dolaska u Porto Montenegro, pređe dravnu granicu u Zelenici, Baru ili Kotoru.
Inače, o kolikoj se potencijalnoj zaradi radi, najbolje potvrđuje primjer upravo Tivta – vodećeg jahting centra u državi. Naime, iz Porto Montenegra su u nekoliko navrata isticali da je popunjenost njihove marine na godišnjem nivou oko 90 odsto. Imajući u vidu da ta marina (najveća od ukupno tri koje postoje u Tivatskom zalivu) ima 450 vezova, te uzimajući u obzir samo najniži predloženi iznos takse od 5 eura po jahti za sedam dana, računica pokazuje da bi samo jahte vezane u marni kanadskog milijardera Pitera Manka, godišnje Opštini Tivat trebalo da uplate minimum 105.300 eura boravišne takse! Usporedbe radi, TO Tivat je do kraja septembra u svojim biroima u Tivtu od „klasičnih turista“ naplatila ukupno 161.382 eura boravišne takse.
Predstava “Brak ustvari ljubav”, nastala je na temelju kabarea “Kako razumeti Srbe”. Ova pozorišno-kabaretska predstava se bavi ljubavno-bračnim životom jednog para, uzletima i nizbrdicama bračnog života, uz ideju da ništa nije teško i nemoguće ako postoji prava ljubav i ako se na brak gleda kao na tim, ekipu koja sve postiže oslanjajući se na saigrača. U ovim smutnim vremenima, gdje se sve više brakova raspada, ovo je podrška toj prirodnoj i lijepoj instituciji – braku.
Aktivnija medijska promocija 47. Praznika mimoze trebalo bi da počne sutra u Crnoj Gori i regionu.
Urađeni su spotovi, koje je osmislila i realizovala Branka Knežević, u kojima poznati umjetnici, bubnjar Dragogoljub Đuričić, glumci Bane Popović, Mladen Nelović, Miloš Biković, Jelena Đokić i drugi, novinar Zoran Kesić, najavljuju cvijetni praznik u Herceg Novom koji će se održati od 30. januara do 27. februara.
“Već su postignuti dogovori sa TV kućama iz regiona o emitovanju nekoliko različitih spotova. Urađen je i frošpan koji će pratiti televizijska gostovanja organizatora i učesnika Praznika”, kazao je na današnjoj konferenciji za novinare VD direktor JU Herceg fest Stevan Koprivica.
Najavljene su i neke novine u Prazniku, pa će tako na maskenbalu koji će biti organizovan 6. februara nastupiti pjevačica Jelena Tomašević, a 14. februara biće organizovan Dječiji maskenbal.
Praznik mimoze počinje, abrumom 30. januara, a svečano otvaranje planirano je za 5 februar. Na glavnom gradskom trgu nastupiće Gradska muzika, mažoretke, trombonjeri i maske, a nakon toga biće organizovan koncert Hari Mata Harija.
Do 27. februara biće organizovano tridesetak pučkih i zabavnih, kao i sportskih programa.
Proteklog vikenda u hercegnovskom zaleđu organizovana su dva događaja, u subotu gradnja igloa na Orjenu, a u nedjelju je organizovana edukativna tura do Bjelskih Kruševica.
U subotu se u planinarskom domu „Za Vratlom“ (1160 m) okupilo 60 ljudi, planinara, izletnika, roditelja sa djecom. Program je bio posvećen učenju tehnike gradnje igloa. U prijepodnevnim satima, kada je počela školica na otvorenom i temperatura koja se još uvijek držala na minus 11 je upravo odgovarala zadatoj polarnoj temi. To nikome nije naročito smetalo, pa je ubrzo na livadi pokrivenoj snijegom počeo da niče objekat od zaleđenih sniježnih kocki, a uz pomoć mnoštva složnih ruku je završen u ranim popodnevnim satima. Razlika u temperaturi je odmah bila evidentna, jer, ma kako to na prvi pogled zvučalo čudno, iglo ima zahvaljujući sniježnim zidovima odlične termoizolacione osobine, te se u njemu temperatura penje dosta iznad nule. Gradnja igloa, kao i ostali, prethodno organizovani događaji, je pokazala da se proporcionalno uloženom trudu u osmišljavanju ponude ,povećava i posjeta zaleđu, te da je to put kojim se bez nekih velikih ulaganja mogu postići vidni pomaci u otkrivanju Orjena.
U nedjelju je organizovana edukativna tura do Bjelskih Kruševica. Starim, već skoro zaboravljenim stazama, grupa od 17 učesnika, stigla je od Kamenara, obišavši pri tome sve zanimljivosti toga kraja, od mjesta gdje se vadi poznati đurićki kamen, preko Vukovog mosta – graditeljskog djela s početka 20-og vijeka, pa sve do crkvi Sv. Arhangel Mihailo i Sv. Tekla. Sa platoa ispred Sv. Tekle okupljeni su uživali u jednom od najboljih vidikovaca na Tivatski zaliv. Grupa je obišla i samo selo, upoznavši se sa tradicionalnom arhitekturom ovog podnevlja, ali obišavši i još uvijek nedovoljno poznate razvaline iz turskog razdoblja uprave. Nezaobilazna tema je bio i rimski papa, Siksto V (papa „pereti“), navodno porijeklom upravo sa Bjelskih Kruševica. Nakon svega, jedinstven zaključak učesnika edukativne šetnje je bio da Bjelske Kruševice očito imaju šta da ponude za organizaciju izleta ovakve vrste, pa bi trebalo više poraditi da se na taj način postepeno uključe u turističke tokove.
Organizator „Gradnje igloa“ bio je planinarski klub „Subra“ a „Edukativne šetnje kroz Bjelske Kruševice“ „Eko Boka“. Oba događaja su dio zajedničkog programa „Podigni glavu, otkij Orjen“, koji se realizuje pod koordinacijom Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, uz podršku Opštine Herceg Novi i Turističke organizacije Herceg Novi.
„Austrougarski pješački i kolski putevi hercegnovskog zaleđa“
Naredna aktivnost na popularizaciji zaleđa Agencija za razvoj i zaštitu Orjena će imati već sutra, u utorak, u MZ Herceg Novi (kod Sat kule), sa početkom u 18 sati, za kada je planirana tema „Austrougarski pješački i kolski putevi hercegnovskog zaleđa“, kao uvodna prezantacija iz edukativno-promotivnog ciklusa „Upoznaj bokeško zaleđe“. Za ovu priliku je predviđeno upoznavanje građana sa istorijskim, kulturnim, ali i privrednim značajem očuvanja ovog dijela graditeljskog nasljeđa.
Predsjednik opštine Tivat Ivan Novosel, organizovao je danas prijem za crnogorskog reprezentativca i vaterpolistu turskog “Galatasaraja”, Vjekoslava Paskovića.
“Ističući nemjerljiv doprinos koji je ovaj Tivćanin do danas pružio u promociji našeg grada svojim izvanrednim igrama i dostignućima kako u klupskim tako i igrama za nacionalnu selekciju, gradonačelnik je jedinom crnogorskom olimpijcu iz Tivta, još jednom čestitao na fantastičnim igrama tokom proteklog Evropskog prvenstva u Beogradu i osvojenoj medalji koja, kako je istakao, „iako srebrna, sjaji zlatnim sjajem“.- saopšteno je iz Novoselovog kabineta.
„Vaterpolo je definitivno sport koji ima budućnost i opština Tivat će uvijek podržavati i vaterpolo i sportiste poput Vjekoslava Paskovića.”- istakao je na prijemu Novosel koji je Paskoviču uručio novčanu nagradu od hiljadu eura.
Tim Porto Montenegra predstavlja svoj projekat tivatske marine za superjahte i luksuznog nautičkog naselja na Međunarodnom sajmu nautike u Dizeldorfu, koji se održava od 23. do 31. januara.
Više od 1.700 izlagača iz 60 zemlje i ove godine okupilo se u Dusseldorf Exhibition centru da prezentuje luksuzne jahte i jedrilice, opremu za ronjenje, jedrenje, kao i najsavremenije nautičke “igračke” namjenjene zabavi na vodi, pod vodom ali i uz obalu. I ove godine više od 50.000 jahting industrijalaca, brodograditelja, brokera, kapetana i ljubitelja plovila na vodi, doputovalo je u Dizeldorf.
Porto Montenegro se predstavlja kao nautički centar i luksuzna marina na Jadranu, koja veliku pažnju poklanja uslužnim djelatnostima – od pogodnosti pri zakupu vezova do organizacije aktivnih odmora: jedriličarskih paketa i različitih regati. Veliko interesovanje vlada za dugoročni zakup vezova u marini, i Crnu Goru kao već prepoznatljivu jahting destinaciju na evropskom tržištu, istakla je menadžerka za organizaciju događaja u Porto Montenegru Anita Deković Moškov koja ovih dana prezentuje projekat u Njemačkoj.
S više od 340 proizvođača jedrilica i jahti, višetrupnih brodova i čamaca, ovaj sajam predstavlja svojevrstan međunarodni forum za svjetske premijere novih jahti i jedrilica.
Sajam Dizeldorf
Svi strastveni jedriličari su očarani najnovijim dostihnućima u jahting industriji – svako ko je jahting pofesionalac ili nautički entuzijasta, zna da je Sajam u Dizeldorfu još jednom dokazao da je najveći evropski „tržišni brod” – istakao je direktor ovog prestižnog nautičkog skupa Goetz-Ulf Jungmichel.
Popis od preko 60 zemalja izlagača je vrlo raznolik – najveći međunarodni izlagači su iz Njemačke, Holandije, te slijede Italija, Francuska, i Velika Britanija.
Trgovačku flotu pod crnogorskom zastavom trenutno čini 75 brodova i drugih plovnih objekata, sa ukupno 138.380 bruto-tona, pokazuju podaci iz Registra brodova Uprave pomorske sigurnosti Crne Gore. Ta publikacija sadrži tehničke i podatke o vlasništvu nad svim plovilima dužim od 12 metara i većim od 15 bruto-tona, osim jahti, a koji viju crnogorsku zastavi i evidentirani su u upisnicima brodova lučkih kapetanija u Kotoru i Baru.
U odnosu na stanje od prije godinu dana, broj brodova i plovnih objekata u nacionalnoj trgovačkoj floti ostao je isti, dok je njena ukupna tonaža neznatno smanjena, sa ukupno 140.595 bruto-tona koliko je iznosila 2014. Rezultat je to prije svega činjenice da je na jesen prošle godine iz crnogorskog registra ispisan mali teretnjak „Pop Reefer“ od 1.785 bruto-tona. Ovaj riječno-morski teretnjak, jedan od samo pet crnogorskih trgovačkih brodova u međunarodnoj plovidbi, njegov vlasnik, kompanija „Fab Live“ iz Podgorice je prodala u Ukrajinu, pa je bivši „Pop Reefer“ dobio novo ime „Sevgi“, a umjesto crnogorske, sada vije zastavu Sijera Leonea.
U međunarodnoj plovidbi sada su ostala četiri broda pod crnogorskom zastavom – bulkcarrieri „Kotor“ i „Dvadesetprvi maj“ kompanije „Crnogorska plovidba“ iz Kotora, odnosno „Bar“ i „Budva“ kompanije „Barska plovidba“. Pored njih, u nacionalnom registru je i 11 remorkera, 13 ribarica, 24 putnička broda, 6 trajekata, dva plutajuća doka i 15 tehničkih plovnih objekata i javnih brodova koji pripadaju raznim državnim službama.
Noviteti u floti su novoizgrađena 17,5 metara duga ribarica „Vesna X“ od 76 bruto-tona, putnički brod „Vesna VIII“ koji je njegov vlasnik Branku Vujičić iz Budve, rekonstruisao od nekadašnjeg policijskog patrolnog čamca PB-01 „Bar“, novoizgrađeni katamaran- tzv. party boat „Tahiti“ od 29 bruto-tona, te polovne ribarice „Lucia“ od 23 bruto-tone i „Elena II“ od 55 bruto-tona.
Ne pretjerano dugom nizu hladnih dana stigao je kraj. Barem što se tiče januara, koji nam je ove godine donio i zimu i snijeg, ali i toplinu. U posljednjoj dekadi temperature su se vratile u granice prosjeka, no sam kraj mjeseca obilježit će toplije vrijeme. Iako će malo oborina biti u drugom dijelu mjeseca, može se reći da se sušno razdoblje nastavlja, javlja crometeo.
Vrijeme danas
Malo do umjereno oblačno sa dužim sunčanim intervalima, a na sjeveru umjereno do potpuno oblačno, prijepodne ponegdje sa slabim padavinama. Vjetar uglavnom slab promjenljivog smjera. Jutarnja temperatura vazduha od -4 do 7, najviša dnevna od 4 do 15 stepeni.
Period utorak-subota:
Malo do umjereno oblačno, u južnim, centralnim i višim planinskim predjelima uz dosta sunčanih intervala. U utorak i petak na sjeveru ponegdje slabe padavine, a u četvrtak nešto više oblaka moguće i u južnim predjelima. U subotu u cijeloj zemlji sunčano. Po kotlinama često magla ili sumaglica, naročito u sjevernim predjelima. Vjetar slab do umjeren promjenljivog smjera. Temperatura vazduha u utorak i srijedu u porastu, a narednih dana u manjem kolebanju.
Na Dugom otoku vole vjerovati “dostupnim podacima” po kojima na planetu Zemlji postoje 74 mjesta s nazivom Sali, razasuta po svim kontinentima. Skupina od nešto više od dvadesetak današnjih stanovnika Sali s jednakom se vjerojatnoćom, makar privremeno, mogla nastaniti u svakom od tih udaljenih mjesta, ali, eto, sudbina ih je dovela baš u Sali na Dugom otoku.
Mrvicu im je, ipak, bliže jer mahom je riječ o Slavoncima, “gastarbajterima u vlastitoj zemlji”, ljudima koji su ravnicu zamijenili otokom, njive morem, a radnu knjižicu su s burze preselili u “Mardešić”, gdje se “ravničari i poljoprivrednici” bave preradom ribe jer za to dobivaju redovnu plaću.
Odat će se vrlo brzo, već nakon nekoliko minuta razgovora, jer će vam kazati da “žive u zgradi”. Kod drugog sugovornika shvatite da ta “zgrada” nekim čudom ima veliko “Z”, da je natopljena laganim fatalizmom i prepuna sličnih, ali posebnih priča, da se u “Zgradi” živi po nekim internim pravilima, ustaljenim načinom i s nadom u maglovitu bolju budućnost.
‘Super su to ljudi’
“Zgrada” je jednokatnica s ravnim krovom u krugu riboprerađivačke tvornice “Mardešić”, nekadašnje su “kancelarije” preuređene u sobe, od kojih neke imaju i posebno kupatilo, kuhinja je zajednička i dijele je radnici “Mardešića” koji su u mučnoj potrazi za poslom stigli u Sali.
– Ima ih sa svih strana Hrvatske, iz Zadra i zadarskog zaleđa, Trogira, Splita, ima ih i iz Bosne, ali daleko najviše je Slavonaca, od kojih su neki tu već godinama. Nemam riječi, super su to ljudi. Dolaze zbog posla, dobri radnici ostaju, oni drugi odlaze, priča rukovoditeljica Tatjana Petešić, listajući popis trenutnih zaposlenika “Mardešića” koji se vrti oko brojke od sedamdeset ljudi.
Na tvorničkom krugu trojica radnika barataju komadima smrznute ribe kojima ih uz pomoć “viljuškara” opskrbljuje Marko Radunković. Završio je srednju školu za komercijaliste, ima 29 godina i već sedam godina radi u “Mardešiću”.
– Iz Belišća sam. Radio sam u tvornici papira, pa na baušteli u Cavtatu, a onda sam preko jedne prijateljice prvi put u životu čuo za “Mardešić”, došao i ostao. Nikad nisam ni sanjao da ću završiti na otoku! Srdelu sam u Belišću vidio samo u konzervi, ali eto me tu. Saljanin? Ne, ja sam Belišćanin, to ću i ostati. Otočani su drugačiji, zatvoreniji su, na početku teško prihvaćaju strance, ali kada to prođe, onda je s njima mila majka! U Slavoniju se ne vraćam, tamo je sve gore i gore, nema posla u Belišću. Ako se pruži prilika otišao bih u Zadar, ako ne ostajem tu – kaže Marko.
Posljednje četiri godine ne živi u “Zgradi”, nego s curom Manuelom, koja je iz okolice Benkovca također došla raditi u “Mardešić”, 1500 kuna plaća iznajmljenu sobu u Salima. Drago mu je što je na moru, volio je ribolov i u Slavoniji, pa i na more ponekad ode.
Zahvaljujući internetu, iz Daruvara je prošloga ljeta u “Mardešić” stigao i devet godina stariji Alen Adlaf.
– Nije bilo posla, firme se zatvaraju. Radio sam u ljevaonici željeza DALIT, po veterinarskim stanicama. Nije išlo, evo me tu. Ak se nađe nešto bolje, dobro, ak ne, primoran sam ostati. Živim u “Zgradi”, sam sebi kuham i nije mi loše. Malo su me strašili s tom burom, ali hladnije je kod nas, bura samo malo piri, smješka se Alen, praćen povicima svojih kolega kako je “jedini Čeh na Dugom otoku”.
Slavonci Dugi otok-Jure Mišković / EPH
‘Sviđa nam se tu’
– Ne znam za Dugi otok, ali u “Mardešiću” sam jedini Čeh, to je sigurno, uzvraća Alen koji s “čuo sam, ali nemam pojma” iskreno priznaje da još ne zna što je briškula. Ima vremena, naučit ću, brzo se uklopim, a otočani nas dobro primaju – optimističan je “jedini Čeh na Dugom otoku”.
Mladić s pjesničkim imenom je dokaz za onaj milimikronski dokaz “demetropolizacije Hrvatske” – stigao je u Sali prije dva mjeseca iz Zagreba:
– Vidio sam u novinama da traže radnike, prijavio se i došao. Planiram ostati ovdje nekoliko godina, pa kasnije što bude. Živim tu, u “Zgradi”, ali sada u Salima nemaš baš gdje izaći, čekam ljeto, kažu mi da je tada sve puno življe, kaže nam 19-godišnji Tin Grgić.
Bračni par Tinka i Milorad Šimunović u Sali je došao prije mjesec i pol dana, u Grubišnom polju imaju “kuću i sve drugo”, ali bez posla ni “kuća i sve drugo” nije bilo dovoljno, posao su oboje našli tek u “Mardešiću”. Milorad je prošao rat, kada se vratio kući “firme su se raspale”.
– Za sada nam nije loše, smješteni smo, sviđa nam se tu, plaća kakva je takva je i s njom se moramo pokriti. Djeca su nam odrasla, otišla su i od nas više ne zavise, a za nas dvoje će uvijek biti – kaže Milorad.
Naša posljednja “slavonska sugovornica” kaže da je godinama radila kao novinar-honorarac, volontirala po brojnim KUD-ovima i kulturnim manifestacijama, a onda je za jednog ljetovanja na Viru čula za “Mardešićevu” potrebu za radnicima. Baš ju je zanimalo gdje je ta tvornica čije sardine godinama kupuje i onda je ostavila Đakovo i došla u Sali, gdje sa svojom šezdeset i jednom godinom namjerava dočekati mirovinu.
– Prvih pet-šest mjeseci je bilo hoću li – neću li ostati ovdje, a onda je nekoliko stvari presudilo. Posao nije neizdrživo težak, snašla sam se i s ljudima i sa strojevima, kolege i Saljani su me prihvatili i evo me tu već četiri i pol godine. Plaća je redovna, smještaj je besplatan, kćerka mi živi i radi na Viru, dokle mi treba sto kuna, do Đakova je to tisuću kuna, pa u Slavoniju odem jednom godišnje. U Đakovu rade banke, kafići i trgovački lanci, a na ovom suncu i moru mi je i zdravlje kudikamo bolje. Nema slavonske magle, nema visokog tlaka, preporodila sam se – kaže nam Zdenka Antunović.
Saljskim se Slavoncima još omakne da rade “u Saliju” umjesto u Salima.
Naučit će, ostanu li. Za njih su \’Anamarija\’ i \’Melita\’ bila samo ženska imena, sada znaju da su to i brodovi s kojima su došli u Sali, pa možda s njima i odu. Ako “naleti nešto bolje” i ako se “skroz ne prime” na otoku.
