Aktivnija medijska promocija 47. Praznika mimoze trebalo bi da počne sutra u Crnoj Gori i regionu.
Urađeni su spotovi, koje je osmislila i realizovala Branka Knežević, u kojima poznati umjetnici, bubnjar Dragogoljub Đuričić, glumci Bane Popović, Mladen Nelović, Miloš Biković, Jelena Đokić i drugi, novinar Zoran Kesić, najavljuju cvijetni praznik u Herceg Novom koji će se održati od 30. januara do 27. februara.
“Već su postignuti dogovori sa TV kućama iz regiona o emitovanju nekoliko različitih spotova. Urađen je i frošpan koji će pratiti televizijska gostovanja organizatora i učesnika Praznika”, kazao je na današnjoj konferenciji za novinare VD direktor JU Herceg fest Stevan Koprivica.
Najavljene su i neke novine u Prazniku, pa će tako na maskenbalu koji će biti organizovan 6. februara nastupiti pjevačica Jelena Tomašević, a 14. februara biće organizovan Dječiji maskenbal.
Praznik mimoze počinje, abrumom 30. januara, a svečano otvaranje planirano je za 5 februar. Na glavnom gradskom trgu nastupiće Gradska muzika, mažoretke, trombonjeri i maske, a nakon toga biće organizovan koncert Hari Mata Harija.
Do 27. februara biće organizovano tridesetak pučkih i zabavnih, kao i sportskih programa.
Proteklog vikenda u hercegnovskom zaleđu organizovana su dva događaja, u subotu gradnja igloa na Orjenu, a u nedjelju je organizovana edukativna tura do Bjelskih Kruševica.
U subotu se u planinarskom domu „Za Vratlom“ (1160 m) okupilo 60 ljudi, planinara, izletnika, roditelja sa djecom. Program je bio posvećen učenju tehnike gradnje igloa. U prijepodnevnim satima, kada je počela školica na otvorenom i temperatura koja se još uvijek držala na minus 11 je upravo odgovarala zadatoj polarnoj temi. To nikome nije naročito smetalo, pa je ubrzo na livadi pokrivenoj snijegom počeo da niče objekat od zaleđenih sniježnih kocki, a uz pomoć mnoštva složnih ruku je završen u ranim popodnevnim satima. Razlika u temperaturi je odmah bila evidentna, jer, ma kako to na prvi pogled zvučalo čudno, iglo ima zahvaljujući sniježnim zidovima odlične termoizolacione osobine, te se u njemu temperatura penje dosta iznad nule. Gradnja igloa, kao i ostali, prethodno organizovani događaji, je pokazala da se proporcionalno uloženom trudu u osmišljavanju ponude ,povećava i posjeta zaleđu, te da je to put kojim se bez nekih velikih ulaganja mogu postići vidni pomaci u otkrivanju Orjena.
U nedjelju je organizovana edukativna tura do Bjelskih Kruševica. Starim, već skoro zaboravljenim stazama, grupa od 17 učesnika, stigla je od Kamenara, obišavši pri tome sve zanimljivosti toga kraja, od mjesta gdje se vadi poznati đurićki kamen, preko Vukovog mosta – graditeljskog djela s početka 20-og vijeka, pa sve do crkvi Sv. Arhangel Mihailo i Sv. Tekla. Sa platoa ispred Sv. Tekle okupljeni su uživali u jednom od najboljih vidikovaca na Tivatski zaliv. Grupa je obišla i samo selo, upoznavši se sa tradicionalnom arhitekturom ovog podnevlja, ali obišavši i još uvijek nedovoljno poznate razvaline iz turskog razdoblja uprave. Nezaobilazna tema je bio i rimski papa, Siksto V (papa „pereti“), navodno porijeklom upravo sa Bjelskih Kruševica. Nakon svega, jedinstven zaključak učesnika edukativne šetnje je bio da Bjelske Kruševice očito imaju šta da ponude za organizaciju izleta ovakve vrste, pa bi trebalo više poraditi da se na taj način postepeno uključe u turističke tokove.
Organizator „Gradnje igloa“ bio je planinarski klub „Subra“ a „Edukativne šetnje kroz Bjelske Kruševice“ „Eko Boka“. Oba događaja su dio zajedničkog programa „Podigni glavu, otkij Orjen“, koji se realizuje pod koordinacijom Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, uz podršku Opštine Herceg Novi i Turističke organizacije Herceg Novi.
„Austrougarski pješački i kolski putevi hercegnovskog zaleđa“
Naredna aktivnost na popularizaciji zaleđa Agencija za razvoj i zaštitu Orjena će imati već sutra, u utorak, u MZ Herceg Novi (kod Sat kule), sa početkom u 18 sati, za kada je planirana tema „Austrougarski pješački i kolski putevi hercegnovskog zaleđa“, kao uvodna prezantacija iz edukativno-promotivnog ciklusa „Upoznaj bokeško zaleđe“. Za ovu priliku je predviđeno upoznavanje građana sa istorijskim, kulturnim, ali i privrednim značajem očuvanja ovog dijela graditeljskog nasljeđa.
Predsjednik opštine Tivat Ivan Novosel, organizovao je danas prijem za crnogorskog reprezentativca i vaterpolistu turskog “Galatasaraja”, Vjekoslava Paskovića.
“Ističući nemjerljiv doprinos koji je ovaj Tivćanin do danas pružio u promociji našeg grada svojim izvanrednim igrama i dostignućima kako u klupskim tako i igrama za nacionalnu selekciju, gradonačelnik je jedinom crnogorskom olimpijcu iz Tivta, još jednom čestitao na fantastičnim igrama tokom proteklog Evropskog prvenstva u Beogradu i osvojenoj medalji koja, kako je istakao, „iako srebrna, sjaji zlatnim sjajem“.- saopšteno je iz Novoselovog kabineta.
„Vaterpolo je definitivno sport koji ima budućnost i opština Tivat će uvijek podržavati i vaterpolo i sportiste poput Vjekoslava Paskovića.”- istakao je na prijemu Novosel koji je Paskoviču uručio novčanu nagradu od hiljadu eura.
Tim Porto Montenegra predstavlja svoj projekat tivatske marine za superjahte i luksuznog nautičkog naselja na Međunarodnom sajmu nautike u Dizeldorfu, koji se održava od 23. do 31. januara.
Više od 1.700 izlagača iz 60 zemlje i ove godine okupilo se u Dusseldorf Exhibition centru da prezentuje luksuzne jahte i jedrilice, opremu za ronjenje, jedrenje, kao i najsavremenije nautičke “igračke” namjenjene zabavi na vodi, pod vodom ali i uz obalu. I ove godine više od 50.000 jahting industrijalaca, brodograditelja, brokera, kapetana i ljubitelja plovila na vodi, doputovalo je u Dizeldorf.
Porto Montenegro se predstavlja kao nautički centar i luksuzna marina na Jadranu, koja veliku pažnju poklanja uslužnim djelatnostima – od pogodnosti pri zakupu vezova do organizacije aktivnih odmora: jedriličarskih paketa i različitih regati. Veliko interesovanje vlada za dugoročni zakup vezova u marini, i Crnu Goru kao već prepoznatljivu jahting destinaciju na evropskom tržištu, istakla je menadžerka za organizaciju događaja u Porto Montenegru Anita Deković Moškov koja ovih dana prezentuje projekat u Njemačkoj.
S više od 340 proizvođača jedrilica i jahti, višetrupnih brodova i čamaca, ovaj sajam predstavlja svojevrstan međunarodni forum za svjetske premijere novih jahti i jedrilica.
Sajam Dizeldorf
Svi strastveni jedriličari su očarani najnovijim dostihnućima u jahting industriji – svako ko je jahting pofesionalac ili nautički entuzijasta, zna da je Sajam u Dizeldorfu još jednom dokazao da je najveći evropski „tržišni brod” – istakao je direktor ovog prestižnog nautičkog skupa Goetz-Ulf Jungmichel.
Popis od preko 60 zemalja izlagača je vrlo raznolik – najveći međunarodni izlagači su iz Njemačke, Holandije, te slijede Italija, Francuska, i Velika Britanija.
Trgovačku flotu pod crnogorskom zastavom trenutno čini 75 brodova i drugih plovnih objekata, sa ukupno 138.380 bruto-tona, pokazuju podaci iz Registra brodova Uprave pomorske sigurnosti Crne Gore. Ta publikacija sadrži tehničke i podatke o vlasništvu nad svim plovilima dužim od 12 metara i većim od 15 bruto-tona, osim jahti, a koji viju crnogorsku zastavi i evidentirani su u upisnicima brodova lučkih kapetanija u Kotoru i Baru.
U odnosu na stanje od prije godinu dana, broj brodova i plovnih objekata u nacionalnoj trgovačkoj floti ostao je isti, dok je njena ukupna tonaža neznatno smanjena, sa ukupno 140.595 bruto-tona koliko je iznosila 2014. Rezultat je to prije svega činjenice da je na jesen prošle godine iz crnogorskog registra ispisan mali teretnjak „Pop Reefer“ od 1.785 bruto-tona. Ovaj riječno-morski teretnjak, jedan od samo pet crnogorskih trgovačkih brodova u međunarodnoj plovidbi, njegov vlasnik, kompanija „Fab Live“ iz Podgorice je prodala u Ukrajinu, pa je bivši „Pop Reefer“ dobio novo ime „Sevgi“, a umjesto crnogorske, sada vije zastavu Sijera Leonea.
U međunarodnoj plovidbi sada su ostala četiri broda pod crnogorskom zastavom – bulkcarrieri „Kotor“ i „Dvadesetprvi maj“ kompanije „Crnogorska plovidba“ iz Kotora, odnosno „Bar“ i „Budva“ kompanije „Barska plovidba“. Pored njih, u nacionalnom registru je i 11 remorkera, 13 ribarica, 24 putnička broda, 6 trajekata, dva plutajuća doka i 15 tehničkih plovnih objekata i javnih brodova koji pripadaju raznim državnim službama.
Noviteti u floti su novoizgrađena 17,5 metara duga ribarica „Vesna X“ od 76 bruto-tona, putnički brod „Vesna VIII“ koji je njegov vlasnik Branku Vujičić iz Budve, rekonstruisao od nekadašnjeg policijskog patrolnog čamca PB-01 „Bar“, novoizgrađeni katamaran- tzv. party boat „Tahiti“ od 29 bruto-tona, te polovne ribarice „Lucia“ od 23 bruto-tone i „Elena II“ od 55 bruto-tona.
Ne pretjerano dugom nizu hladnih dana stigao je kraj. Barem što se tiče januara, koji nam je ove godine donio i zimu i snijeg, ali i toplinu. U posljednjoj dekadi temperature su se vratile u granice prosjeka, no sam kraj mjeseca obilježit će toplije vrijeme. Iako će malo oborina biti u drugom dijelu mjeseca, može se reći da se sušno razdoblje nastavlja, javlja crometeo.
Vrijeme danas
Malo do umjereno oblačno sa dužim sunčanim intervalima, a na sjeveru umjereno do potpuno oblačno, prijepodne ponegdje sa slabim padavinama. Vjetar uglavnom slab promjenljivog smjera. Jutarnja temperatura vazduha od -4 do 7, najviša dnevna od 4 do 15 stepeni.
Period utorak-subota:
Malo do umjereno oblačno, u južnim, centralnim i višim planinskim predjelima uz dosta sunčanih intervala. U utorak i petak na sjeveru ponegdje slabe padavine, a u četvrtak nešto više oblaka moguće i u južnim predjelima. U subotu u cijeloj zemlji sunčano. Po kotlinama često magla ili sumaglica, naročito u sjevernim predjelima. Vjetar slab do umjeren promjenljivog smjera. Temperatura vazduha u utorak i srijedu u porastu, a narednih dana u manjem kolebanju.
Na Dugom otoku vole vjerovati “dostupnim podacima” po kojima na planetu Zemlji postoje 74 mjesta s nazivom Sali, razasuta po svim kontinentima. Skupina od nešto više od dvadesetak današnjih stanovnika Sali s jednakom se vjerojatnoćom, makar privremeno, mogla nastaniti u svakom od tih udaljenih mjesta, ali, eto, sudbina ih je dovela baš u Sali na Dugom otoku.
Mrvicu im je, ipak, bliže jer mahom je riječ o Slavoncima, “gastarbajterima u vlastitoj zemlji”, ljudima koji su ravnicu zamijenili otokom, njive morem, a radnu knjižicu su s burze preselili u “Mardešić”, gdje se “ravničari i poljoprivrednici” bave preradom ribe jer za to dobivaju redovnu plaću.
Odat će se vrlo brzo, već nakon nekoliko minuta razgovora, jer će vam kazati da “žive u zgradi”. Kod drugog sugovornika shvatite da ta “zgrada” nekim čudom ima veliko “Z”, da je natopljena laganim fatalizmom i prepuna sličnih, ali posebnih priča, da se u “Zgradi” živi po nekim internim pravilima, ustaljenim načinom i s nadom u maglovitu bolju budućnost.
‘Super su to ljudi’
“Zgrada” je jednokatnica s ravnim krovom u krugu riboprerađivačke tvornice “Mardešić”, nekadašnje su “kancelarije” preuređene u sobe, od kojih neke imaju i posebno kupatilo, kuhinja je zajednička i dijele je radnici “Mardešića” koji su u mučnoj potrazi za poslom stigli u Sali.
– Ima ih sa svih strana Hrvatske, iz Zadra i zadarskog zaleđa, Trogira, Splita, ima ih i iz Bosne, ali daleko najviše je Slavonaca, od kojih su neki tu već godinama. Nemam riječi, super su to ljudi. Dolaze zbog posla, dobri radnici ostaju, oni drugi odlaze, priča rukovoditeljica Tatjana Petešić, listajući popis trenutnih zaposlenika “Mardešića” koji se vrti oko brojke od sedamdeset ljudi.
Na tvorničkom krugu trojica radnika barataju komadima smrznute ribe kojima ih uz pomoć “viljuškara” opskrbljuje Marko Radunković. Završio je srednju školu za komercijaliste, ima 29 godina i već sedam godina radi u “Mardešiću”.
– Iz Belišća sam. Radio sam u tvornici papira, pa na baušteli u Cavtatu, a onda sam preko jedne prijateljice prvi put u životu čuo za “Mardešić”, došao i ostao. Nikad nisam ni sanjao da ću završiti na otoku! Srdelu sam u Belišću vidio samo u konzervi, ali eto me tu. Saljanin? Ne, ja sam Belišćanin, to ću i ostati. Otočani su drugačiji, zatvoreniji su, na početku teško prihvaćaju strance, ali kada to prođe, onda je s njima mila majka! U Slavoniju se ne vraćam, tamo je sve gore i gore, nema posla u Belišću. Ako se pruži prilika otišao bih u Zadar, ako ne ostajem tu – kaže Marko.
Posljednje četiri godine ne živi u “Zgradi”, nego s curom Manuelom, koja je iz okolice Benkovca također došla raditi u “Mardešić”, 1500 kuna plaća iznajmljenu sobu u Salima. Drago mu je što je na moru, volio je ribolov i u Slavoniji, pa i na more ponekad ode.
Zahvaljujući internetu, iz Daruvara je prošloga ljeta u “Mardešić” stigao i devet godina stariji Alen Adlaf.
– Nije bilo posla, firme se zatvaraju. Radio sam u ljevaonici željeza DALIT, po veterinarskim stanicama. Nije išlo, evo me tu. Ak se nađe nešto bolje, dobro, ak ne, primoran sam ostati. Živim u “Zgradi”, sam sebi kuham i nije mi loše. Malo su me strašili s tom burom, ali hladnije je kod nas, bura samo malo piri, smješka se Alen, praćen povicima svojih kolega kako je “jedini Čeh na Dugom otoku”.
Slavonci Dugi otok-Jure Mišković / EPH
‘Sviđa nam se tu’
– Ne znam za Dugi otok, ali u “Mardešiću” sam jedini Čeh, to je sigurno, uzvraća Alen koji s “čuo sam, ali nemam pojma” iskreno priznaje da još ne zna što je briškula. Ima vremena, naučit ću, brzo se uklopim, a otočani nas dobro primaju – optimističan je “jedini Čeh na Dugom otoku”.
Mladić s pjesničkim imenom je dokaz za onaj milimikronski dokaz “demetropolizacije Hrvatske” – stigao je u Sali prije dva mjeseca iz Zagreba:
– Vidio sam u novinama da traže radnike, prijavio se i došao. Planiram ostati ovdje nekoliko godina, pa kasnije što bude. Živim tu, u “Zgradi”, ali sada u Salima nemaš baš gdje izaći, čekam ljeto, kažu mi da je tada sve puno življe, kaže nam 19-godišnji Tin Grgić.
Bračni par Tinka i Milorad Šimunović u Sali je došao prije mjesec i pol dana, u Grubišnom polju imaju “kuću i sve drugo”, ali bez posla ni “kuća i sve drugo” nije bilo dovoljno, posao su oboje našli tek u “Mardešiću”. Milorad je prošao rat, kada se vratio kući “firme su se raspale”.
– Za sada nam nije loše, smješteni smo, sviđa nam se tu, plaća kakva je takva je i s njom se moramo pokriti. Djeca su nam odrasla, otišla su i od nas više ne zavise, a za nas dvoje će uvijek biti – kaže Milorad.
Naša posljednja “slavonska sugovornica” kaže da je godinama radila kao novinar-honorarac, volontirala po brojnim KUD-ovima i kulturnim manifestacijama, a onda je za jednog ljetovanja na Viru čula za “Mardešićevu” potrebu za radnicima. Baš ju je zanimalo gdje je ta tvornica čije sardine godinama kupuje i onda je ostavila Đakovo i došla u Sali, gdje sa svojom šezdeset i jednom godinom namjerava dočekati mirovinu.
– Prvih pet-šest mjeseci je bilo hoću li – neću li ostati ovdje, a onda je nekoliko stvari presudilo. Posao nije neizdrživo težak, snašla sam se i s ljudima i sa strojevima, kolege i Saljani su me prihvatili i evo me tu već četiri i pol godine. Plaća je redovna, smještaj je besplatan, kćerka mi živi i radi na Viru, dokle mi treba sto kuna, do Đakova je to tisuću kuna, pa u Slavoniju odem jednom godišnje. U Đakovu rade banke, kafići i trgovački lanci, a na ovom suncu i moru mi je i zdravlje kudikamo bolje. Nema slavonske magle, nema visokog tlaka, preporodila sam se – kaže nam Zdenka Antunović.
Saljskim se Slavoncima još omakne da rade “u Saliju” umjesto u Salima.
Naučit će, ostanu li. Za njih su \’Anamarija\’ i \’Melita\’ bila samo ženska imena, sada znaju da su to i brodovi s kojima su došli u Sali, pa možda s njima i odu. Ako “naleti nešto bolje” i ako se “skroz ne prime” na otoku.
Porijeklo naziva Lode proizilazi iz latinskog laudes ili acclamationes, što u prijevodu znači pohvale i predstavlja dio brevijara, molitvenika koji se moli u zoru. Osim toga laudes – pohvale mogu biti i niz poklika (acclamationes) u čast Bogu, Bogorodici, svecima mučenicima, zaštitnicima gradova, crkvenim i političkim dostojanstvenicima.
U srednjovjekovnim gradovima istočno-jadranske obale ostali su sačuvani tekstovi Loda (pohvala) svecima zaštitnicima u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru. Danas se izgovaraju samo u Kotoru uoči blagdana Svetog Tripuna.
Ova molitva potječe od onih poklika kojima je narod klicao rimskim i bizantskim carevima osobito na istoku, kada bi se njihova slika po gradu nosila ili u samoj crkvi izlagala. Kada je papa Leon III. u Rimu u bazilici sv. Petra, koju je sagradio rimski car Konstantin I. Veliki i u njoj, prema tradiciji, ugradio dvanaest stupova Solomonovog hrama, na Božić 800. godine za cara Zapadnog rimskog carstva okrunio franačkog cara Karla Velikog Rimljani su počeli klicati caru pohvalama (laudes). Papa Leon III. (795.-816.) dao je izbrisati ime bizantskog cara iz liturgijskih molitava jer je bizantski prijestol, oslijepivši i ubivši svoga sina Konstantina VI., u istoj onoj grimiznoj dvorani gdje ga je prije 27 godina rodila, zauzela carica Irena. To je bilo nešto novo i nepojmljivo u rimskom pravu da žena bude nosilac rimskog carskog prijestolja, iako se Irena nikad nije zvala βασίλισσα (basilisa, carica) nego βασιλεύς (basileus, car), i Rim je time smatrao da je Bizantsko carstvo prestalo postojati. Sigurno je da su Lode (laudes) u Kotoru bile za vrijeme bizantske vladavine, jer tako je bilo i u ostalim gradovima istočno-jadranske obale. Postojale su i za vrijeme srpske vladavine i vladavine ugarsko-hrvatskih kraljeva. One se spominju i za vrijeme mletačke vladavine, pa tako u kotorskom statutu (Statuta et leges civitatis Cathari, str. 337, čitamo da je 25. srpnja 1420. godine, pošto su bile izvješene mletačke zastave na gradskom trgu (platea civitatis) i gradskoj tvrđavi (et in castro civitatis) nakon svečane procesije i Mise u katedrali bile izrečene pohvale (facta laude)). Ovu vijest donosi i Flaminio Cornelije u svom poznatom djelu Catharus Dalamtiae civitas, str. 86.
Pohvale su se u Kotoru, u novije vrijeme, izgovarale prema tekstu kojega je obnovio biskup Marin II. Drago u drugoj polovici XVII. stoljeća. Isti je napisao i pohvale prema starom predlošku (ad veterum exemplar ipse composuit) koje su se izgovarale na Bogojavljenje (Illiricum sacrum, tom. VI., str. 509). Današnji tekst Pohvala potječe iz 1800. godine. Do godine 1871. izgovarale su se na talijanskom jeziku, od tada se Lode izgovaraju na hrvatskom jeziku. Njih je 1848. godine s talijanskog preveo don Mihovil Florio, svećenik s Prčanja.
Godine 1628. dok se dizala zastava na stupu pred sv. Tripunom admiral je klicao: Živio Papa, živio car, živio dužd! Spominjanje cara odnosilo se na rimskog cara što se vidi iz Loda koje je sastavio biskup Marin II. Drago, a čiji drugi zaziv glasi: Augustissimum Romanorum electum imperatorem Leopoldum caelestis imperator Domine virtutum omnium incrementis munire dignare (uzvišenog rimskog izabranog cara Leopolda, nebeski Gospodine care udostoj se svim vrlinama ojačati i zaštititi). Stoga je sasvim sigurno da se tu ne radi o srpskom caru ili sjećanju na srpskoga cara kako su to neki u historiografiji pokušali tumačiti (G. Stanojević). Sigurno je da se srpski car kada je Kotor pripadao Srpskome carstvu u molitvama kotorske Crkve spominjao, ali poslije toga ne više. U ostalom, 1628. godine više i nema Srpskog carstva, Srbija je pod Turcima (1459.-1808. i 1813.-1815.), te za njega nije bilo moguće ni moliti, jer se u Lodama molilo za žive pape, biskupe, careve i duždeve. Osim toga, ta molitva za cara Svetog rimskoga carstva, koje je na neki način trajalo 1000 godina, osobito od XVI. stoljeća bila je na području cijele katoličke Crkve do 1806. godine.
Lode Kotor 2015 arhiv foto Boka News
U Zadru se sačuvao spomen na Pohvale iz 1105. godine (Smičiklas, Codex dipl. II., str 392-393). Lode su se u Kotoru za Tripundan u starije vrijeme održavale pred katedralom i pred kolegijalnom crkvom sv. Marije od Rijeke. U Dubrovniku su se zvale Laus i na neki način sačuvale su se do danas a izgovarao ih je veliki admiral u zoru uoči blagdana sv. Vlaha dok se na Orlandovom stupu izvijala državna zastava. U tom Lausu spominjali su se svi zaštitnici gradova s kojima je Dubrovnik imao dobre trgovačke odnose, pa se tako zazivao i sv. Tripun. Urban Rafaeli, kotorski kroničar i povjesničar, bilježi da je 27. siječnja Lode izgovarao dječak naročito obučen (bokeljska nošnja), pohvale svecu i pohvale duždu uz zvuk zuffoline (pištaljke), a ljudi u narodnoj nošnji pod oružjem obilazili su tri put oko jedne i druge zastave na stupovima.
U Kotoru Lode izgovara mali admiral od XVI. stoljeća kada je Mornarica preuzela Vanjsku proslavu Svetog Tripuna, te se izgovaraju prije izvijanja gradske zastave. I ove svečanosti Kotor povezuju s gradovima istočno-jadranske obale istim kulturnim, civilizacijskim i vjerskim miljeom, koji odražava utjecaje Istoka i Zapada, povezujući tako istočno-jadransku obalu s cjelokupnim Mediteranom i Europom.
Lode Kotor 2015 arhiv foto Boka News
Bokeljska mornarica na dan Karika izabrala je Malog admirala Pava Vičevića iz Kotora, koji će 27. januara (nedelja) u 12 sati izgovarati Lode pohvale Svetom Tripunu.
Preporuka za čitanje naredne sedmice, rubrike koju u saradnji sa hercegnovskom Knjižarom So predlažemo koji su to naslovi trenutni hitovi, ili po nečem važni, manirom za svakog po nešto. Počnimo preporukom i susret Savindanu…
Gora Preobraženja je novi roman Ljiljane Habjanović Đurović. Svoje dragocjeno književno djelo autorka nastavlja prikazujući lik Svetog Save. Ona nam u sabornoj drami ove knjige iz posebnog ugla osvjetljava put preobraženja svenarodnog prosvetitelja koji je od Sinajske, Tavorske i Atonske napravio jednu goru – Goru Preobraženja. Ovo je roman o Svetom Savi, besmrtnom vladaru i vječitoj savjesti srpskog naroda ali i o Nemanjićima koji su stvarali srpsku državu i Srpsku pravoslavnu crkvu. Izdavač je Globosino.
Nikeče Pauline Žizijane, prve žene romanopisca iz Mozambika, roman je o poligamiji. Glavna junakinja nakon 20 godina braka otkriva da njen muž, viši policijski oficir, ima nekoliko paralelnih porodica. Ova hrabra supruga okuplja sve druge žene i one zajedno započinju bitku protiv naslijeđenih običaja, surovih pravila i podređenog položaja žene. Ova surova i tužna priča o vjernosti i pripadanju, ali i nasilju i silovanju, ponižavanju i iskorišćavanju, postavlja pitanje da li je poligamija više pitanje društva, običaja ili pak karaktera pojedinca. Izdavač je Geopoetika.
Bekstvo iz logora
Bekstvo iz logora 14 Blejna Hardena istinita je i fascinantna priča. Logori za političke zatvorenike u Sjevernoj Koreji jasno su vidljivi sa satelita ali vlada poriče njihovo postojanje. Niko odatle nije uspio da pobjegne osim Šina Dong Hjaka. Knjiga se bavi rasvjetljavanjem mračnih tajni totalitarnog režima kroz šokantnu priču o životu u Logoru 14 i Šinovom nevjerovatnom bjekstvu. Izdavač je Dereta.
17 godina i neviđeno zgodan autorke Eme Granholm izuzetno je zanimljiv roman za tinejdžere. Feliks ima 17 godina i veoma je zgodan. Ali kada se posle ljetnjeg raspusta vratio kući, saznao je da se njegovo društvo upoznalo s misterioznim Setom. Feliks više nije u centru pažnje. Njegov život se pretvara u takmičenje i on osjeća da sve izmiče kontroli. Ko je Seta, zašto se svi ponašaju drugačije uključujući i njegovu djevojku Aleksu, pitanja su na koje mladi Feliks grozničavo pokušava pronaći odgovore. Izdavač je Kreativni centar.
Istorija braka autorke Elizabet Abot knjiga je o vezama između muškaraca i žena. Pred nama je često iznenađujuća slika ove najjavnije, a opet najintimnije institucije i njena složena istorijska tradicija koja uključuje istopolna partnerstva, ugovorne brakove, otkupljivanja, brakove sa samim sobom i sasvim male djevočice pretvorene u nevjeste, a značajan dio knjige posvećen je i razvodu, tom mračnom dvojniku braka. Sama ceremonija vjenčanja imala je, takođe, razna lica: od ranog perioda kada se podrazumijevala samo privatna izjava pristanka, do vjenčanja kao samodovoljne industrije, pojave otuđene od samog smisla braka. Izdavač je Geopoetika.
Balkanske zemlje naslov je putopisa mističnog španskog pisca Alfreda Opisa, koji je poznat pod umjetničkim imenom Karlos Mendoza. Početkom prošlog vijeka putovao je do Grčke, Turske, Balkanskih zemalja, Srbije i Crne Gore. Posebno je Balkan, kao centar krvavih ratova, stalnih previranja i mučnog istorijskog nasljeđa fascinirao ovog visprenog katalonskog putnika. Iako je knjiga objavljena početkom 20. vijeka, aktuelna je i danas. Izdavač je Magelan Pres.
Identitet Španije
Identitet Španije Nikole Samardžića knjiga je o zemlji čija je istorija bogata i silovita. Velike sile, velike bitke, različite vjere i kulture, podijeljenost i fanatizam, crkva, nevjernici, jezuiti, templari, defiluju na istorijskoj pozornici jedinstvene i neponovljive Španije. Istorija te zemlje je, između ostalog, i istorija otkrića Amerike, rivalstva sa Engleskom i Portugalom, složenog preplitanja arapskog, judejskog i hrišćanskog svijeta. Španski građanski rat bio je sudar ideala, nade i političkih uticaja koji je pokrenuo milione. Španija je postala magično ime u cijelom svijetu. Izdavač je Admiral Books.
Danas je tema ishrane veoma popularna: svakodnevno saznajemo nove činjenice, upoznajemo nove dijete za koje se kasnije ispostavlja da su potuno beskorisne i štetne za naše zdravlje. Knjiga Ishrana Urlike Gonder nam nudi precizne i jasne odgovore na pitanja kao što su: da li masti zaista goje, kakav je kvalitet životnih namirnica koje konzuiramo i da li su one zagađene, koliko pažnje uopšte posvećujemo ishrani, da li je integralno brašno zdravo? Autorka pristupa ovoj važnoj temi iz novog ugla pokazujući nam de je ishrana mnogo više od snabdijevanja organizma hranjivim materijama. Izdavač je Laguna.
Kraljica Elizabeta I poučna je knjiga za najmlađe iz edicije Maleknjige ovelikim ljudima. Elizabeta potiče iz slavne porodice Tjudor. Imala je samo tri godine kada je Henri VIII naredio pogubljenje njene majke, a nju proglasio vanbračnim djetetom i isključio je iz nasljedstva. To joj neće smetati da u budućnosti postane kraljica koja će od Engleske stvoriti centar svijeta i jednu od najmoćnijih država. To je dovoljan razlog da je istorija smatra najmoćnijom vladarkom svih vremena. Izdavač je Pčelica.
Sveti Sava – pastir i predvodnik knjiga je sastavljena iz nekoliko zanimljivih djelova, a nudi kompletnu sliku o Svetom Savi, i pogodna je da bude neopterećujući udžbenik pri pisanju radova na tradicionalnom hercegnovskom Svetosavskom konkursu. U prvom dijelu, sa životom Sv. Save upoznaje nas na pitak način Vladika Nikolaj; u drugom dijelu čitamo pjesme o Sv. Savi iz pera čuvenih srpskih pjesnika, a u trećem – brojne narodne pripovjetke o našem prvom učitelju i piscu. Izdavač je Kairos.
Svetosavska akademija biće održana u crkvi svetog Nikole u Kotoru, u ponedjeljak 25. januara s početkom u 19 sati u organizaciji Srpsko pjevačkog društva ,,Jedinstvo”. Ovom prilikom besjediće dr Bogdan Đaković.
Svetosavskom akademijom počeće ovogodišnje Svetosavske svečanosti koje uz „Jedinstvo” organizuje Srpska pravoslavna crkvena opština kotorska.
Na Savindan 27.januara u crkvi Svetog Nikole u 10 sati će početi liturgija sa rezanjem slavskog kolača, u 11.30 je doček Gradske muzike pred crkvom, u 16 počinju večernje i Dječja akademija u crkvi svetog Petra Cetinjskog na Prčanju, u 18 večernje i Dječja akademija u crkvi svetog Nikole , a nakon toga u 20 sati počinje program povodom slave Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo”.
„Da živimo svi u slozi Sveti Savo Ti pomozi” – stoji u pozivu organizatora Svetosavskih svečanosti.
Da podsjetimo, 27.januara počinju i svečanosti u čast Svetom Tripunu zaštiniku grada Kotora, kada će u 12 sati Mali admiral Pavo Vičevića iz Kotora izgovarati Lode, pohvale Svetom Tripunu.
