„Komuna” časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore promovisan je sinoć u vinariji „Old winery” u Starom gradu – Kotor.
Goste i zvanice u ime domaćina, organizatora pozdravila je direktorica Radio Kotora Vjera Banićević rekavši da se radi o 13. izdanju časopisa čijim se jedinstvenim i osobenim tematskim konceptom, afirmišu svi segmenti i aspekti neprocjenjive vrijednosti našeg ukupnog kulturnog nasljeđa.
„Istorijsko kulturno blago ima svoj prostor. A kada su vrijednosti svuda oko nas i kada postoje hroničari koji sve civilizacijske tokove i uticaje bilježe kako bi sačuvali prebogatu baštinu našeg podneblja, značajno je da su na istom tragu pronašle svoj put upravo na stranicama časopisa koji predstavljamo. Zato, da bi sačuvali prebogatu baštinu našeg podneblja, predstavljamo Komunu, ali i potpisnike tekstova, čija nas je priča o vremenu prošlom u vremenu sadašnjem večeras okupila i povezala”- kazala je Vjera Banićević direktor Radio Kotora..
Promocija Komune u Kotoru
Izvršni urednik „Komune” Minja Bojanić istakao je da izlazak „Komune” predstavlja neku vrstu pozitivnog incidenta na medijskom nebu Crne Gore. „Pravo je zadovoljstvo sarađivati sa ekipom novinara kod koje je ostalo viška entuzijazma, na kome inače počiva i ova ideja i na kojoj inače kotrlja ova novina. Meni je sasvim dovoljno da listate i iščitate ovaj 13. broj, jer se radi o časopsiu koji se može čitati večeras, sjutra i za stotinu godina”, istakao je Bojanić.
Pozdravljajući goste i zvanice direktor Direktorata za medije pri Ministarstvu kulture mr Željko Rutović je kazao:
Promocija Komune u Kotoru
„Ne možemo se kao društvo, zajednica i pojedinci pohvaliti velikim civilizacijskim uzmacima kada je kultura sjećanja u pitanju. Po prirodi stvari, dosta ružnih stvari koje su mi se dešavale i koje se dešavaju upravo su u toj relaciji da svijet počinje od nas i da svijet počinje od mene. U zaostvaštini svih tragova, ličnih, porodičnih, kolektivnih i u krajnjem civilizacijskih, jesu i samo i prije svega povezani u riječi tragova.
Efekti komercijalne prirode po prirodi stvari nose ili ne donose profit, ali baština i kultura i svekoliko nasljeđe jednog naroda onoliko je dobra, plemenita i onoliko se predaje u nasljeđe koliko je sadašnje živuće generacije znaju čuvati. U to ime grupa posvećenika ili volontera željela je da dio svoje kreacije, dio svog ontološkog bića preda u nasljeđe nekim novim generacijama. Naša ambicija je bila, jeste i biće da multikulturalno biće Crne Gore bude karakter svih naših tragova koji jesu i nisu poznati ovdašnjem opusu i na prirodan način postane valorizovan u našim sjećanjima. Trudeći se da pojave ne budu incidenti, nego da sjećanje bude pravilo, želimo da svi damo svoj doprinos onome što jeste i nasljeđe u riječi ne Komuna, nego Komun, taj zajednički izlazak na Komun, kao opšti teren, zajedničko dobro, zajednička imovina, javna stvar i ideja ideja,vodilja, putokaz kolektivne kulture sjećanja.
Neka Komuna bude crnogorska agora, neka to bude zbir različitih glasova sjećanja o nama, o našim tragovima, o našoj prošlosti zarad nekih novih čitača, tumača koji će znati da čitaju i Komunu i svekoliko naše nasljeđe.
Promocija Komune u Kotoru
Ako samo jedan čovjek u narednim decenijama nađe jednu rečenicu koja će ponijeti njegovo biće, njegov rod, njegovu porodicu, našu zajednicu, onda su tragači istine na putu Komune zaista uspjeli”, istakao je Rutović.
„Komuna je časopis koji objedinjuje sve ljude koji imaju pero, specifičnost i posvećenost našoj crnogorskoj baštini, baštini Boke Kotorske i nije važno ko iz kojih medija dolazi, da li su to kolumnisti, esejisti. Tu su svi ljudi koji osjećaju potrebu za pripadništvom”, kazala je kolumnistkinja Marija Čolpa.
Voislav Bulatović, tehnički urednik podsjetio je na činjenicu da je „Komuna” proteklih mjeseci nastup na medijskom tržištu Crne Gore proširila sa dva izdanja. Radi se o knjigama „Recepti za ljubav” Marije Čolpe i o fotomonografiji „Kosta Kilibardi Čudesni”. Nadam se da je ovo samo početak niza izdavačkih poduhvata koje Komuna planira”, kazao je Bulatović.
Promocija Komune u Kotoru
Kolumnista Miro Marušić podsjetio je na značaj decembra, kao mjeseca kada je 2011. iz štampe izašao prvi broj ovog časopisa.
„Kada smo razgovarali o ideji, koncepciji, tematici, dizajnu u vazduhu se još tada osjećalo da će časopis zaista imati svoju budućnost i biti nešto sasvim drugo u odnosu na tabloide, žutilo, senzacionalizam.
U tom uvodom broju kazali smo da „nećemo samo čuvati pepeo predaka, nego piriti u žar još tinjajuće tradicije“ i tako samo nastavili do danas. Kada, čitajući ovaj časopis, prošetate Crnom Gorom, tek tada možete shvatiti koliko je ovaj mali prostor zapravo bogat kulturom i tradicijom. Evropa se ovdje stvarala i o svemu tome možete čitati na ovim stranicama, jer se Komuna ne čita kao tabloid pet ili deset minuta, već od broja do broja”, poručio je Marušić.
Glavni i odgovorni urednik „Komune” Amer Ramusović konstatovao je da časopis javni interes i dodao da je jedinstven po svom dizajnu i tekstovima
„Nastojimo da kulturnu baštinu ovog podneblja valorizujemo na pravi način, ali i da ukažemo na ono što nije dobro, kada je u pitanju njeno zapostavljanje. Na naše veliko zadovoljstvo, „Komuna” je došla i do Instituta slavistike u Oslu i studenti u Norvškoj je izučavaju, a imamo i obećanje iz Ministarstva prosvjete Crne Gore da će se naš časopis kroz fakultativni pilot projekat izučavati u jednoj od osnovnih škola”, saopštio je Ramusović, dodavši da kolege novinari rade isključivo na volonetrskoj osnovi.
Promocija Komune u Kotoru
„U planu nam je da nakon izlaska 20. broja časopisa izdamo knjigu baštine i tradicije Crne Gore i objavimo sve tekstove koji su objavljivani”, zaključio je Ramusović.Časopis u crno-bijeloj tehnici i na prigodnom formatu, na 28 strana, izlazi četiri puta godišnje, tematski obrađuje kako kulturnu baštinu, tako i tradiciju, arhitekturu, turizam, kulturu življenja, način kukturu ishrane, stare zanate i obuhvata cijelo područije Crne Gore.
On je izrazio zahvalnost Ministarstvu kulture, odnosno Direktoratu za medije koji je na pravi način sagledao ovaj projekat i pružio neophodnu podršku.
Organizatori promocije časopisa “Komuna” bili su Lokalni javni servis Radio Kotor i portal „Boka News” u saradnji sa „Old winery” i „Old town HOSTEL ” iz Kotora.
CETINJE kao austrougarski PIONIER na Skadarskom jezeru 1917 godine
„Uteć` će mi vapor!“ – sa strijepnjom je pomislila u rano jutro tog sudbonosnog 10.decembra 1944, Kotoranka Gospava Lučić (43). Čuvši reski pisak brodske sirene, Gospava je potrčala prema Luži, gdje se sa rive upravo otiskivao mali parobrod „Cetinje“. Već dobrano nakrcan šarolikom gomilom -narodom,partizanima, zarobljenim Njemcima i Italijanima iz partizanske divizije „Garibaldi“, „Cetinje“ je lagano zavezao krmom i odvojio se od obale. Žena što je trčala prema rivi, noseći u rukama zavežljaj sa nešto hrane i preobuke, upala je u oči zapovjedniku broda, kapetanu Božu Papareli. Znajući da osim njegovog broda, u tek oslobođenoj Boki nema drugog prevoznog sredstva koje mještane može prebaciti u neki drugi dio zaliva, kapetan Božo naredio je obustavu manovre isplovljenja. Mašinski telegraf u strojarnici „Cetinja“ zazvonio je i zaustavio se na natpisu „stoj“, a potom i na oznaci „lagano napred“. Brodić se zatresao, zaustavio u pjeni koja se širila ispod njegove krme, i opet provom usmjerio prema rivi na koju je, u međuvremenu pristigla zadihana Gospava…. Sa boka „Cetinja“, poslije komandantove naredbe, do obale je ispružen ponat (drvena daska) preko koje se Gospava Lučić ukrcala na brod i ne znajući što je čeka,krenula na sastanak sa svojom sudbinom…..
U mornaričkoj bolnici u Meljinama ležao je Gospavin sin Ilija. Partizanski borac Prve bokeljske narodnooslobodilačke udarne brigade, ranjen je neznatno ranije, tokom završnih operacija za oslobođenje Boke Kotorske od njemačkih okupatora. Brižna majka hitala je da u Meljinama obiđe sina zbog čega je Gospavi pao ogroman kamen sa srca kada se, obrevši se na palubi „Cetinja“, uvjerila da ipak nije propustila brod i time priliku da se sretne sa svojim djetetom za koga je strijepila. Umorna i zadihana, snašla je sebi malo mjesta na palubi malog parobroda što se po oblačnom jutru, usmjerio od Kotora prema Prčanju idalje, sve do Herceg Novoga na ulazu u zaliv Boke.
Partizanske vlasti, u prvim danima po okončanju ratnog haosa, činile su sve da što prije koliko-toliko normalizuju život na obalama zaliva. Uspostavljenje redovnog brodskog saobraćaja bio je prioritet pa je kapetan Paparela, odmah pošto je oslobođen Kotor 21.novembra, postavljen za zapovjednika malog putničkog parobroda „Cetinje“ što je kraj rata dočekao zapušten i oštećen, na mrtvom vezu u Dobroti. Pored zapovjednika Paparele iz Dubrovnika, posadu »Cetinja« činili su i upravitelj stroja Luka Kostić iz Krtola, prvi oficir palube Ivo Tomić iz Dobrote, prvi oficir stroja Tonko Karaman iz Dubrovnika, noštromo Josip Katelan sa Prčanja, kormilari Gracija Rizoniko i Tripo Radoničić sa Prčanja, odakle je bio i kuvar Petar Marković. Vođa stroja bio je Krsto Marković iz Stoliva, a mornari na brodu su bili Anton Katalin iz Prčanja, Mato Marković iz Stoliva i Mihailo Jovanović iz Dobrote. Oni su osposobili brod za plovidbu i već 5.decembra 1944, »Cetinje« je postao prvi trgovački brod koji je nakon oslobođenja, uplovio u luku Kotor. Za Bokelje, poslovično vezane za more i brodove, to je bio pravi praznik i vjesnik dolaska dugo žuđenih, mirnijih i boljih vremena, pa je maleni stari parobrod tok prilikom na rivi na Luži dočekala i kotorska Gradska muzika.
Cetinje
Već 9. decembra »Cetinje« je krenuo na obnovljenu i tada jedinu putničku liniji zalivom na relaciji Kotor-Prčanj-Stoliv-Perast-Risan-Kamenari-Tivat-Đenovići-Herceg Novi.
Ovaj maleni stari parobrod od samo 100 bruto-registarskih tona, prije Drugog svjetskog rata pripadao je kompaniji »Zetska plovidba« a.d. sa Cetinja. Čelični brod dug 30,8 i širok 5,3 izgrađen je davne 1903 godine u Lajtamu u Velikoj Britaniji, mogao je primiti 250 putnika, a brzinom od 10 čvorova pogonila su ga dva klipna parna stroja ukupne snage 280 konja. Pod imenom »Nettuno« u vlasništvu Barskog društva, brod je početkom 20.vijeka plovio na Skadarskom jezeru. U Prvom balkanskom ratu služio je za tegljenje barži sa ratnim materijalom crnogorske vojske, a upravo na ovom brodu je crnogorski prestolonasljednik Danilo Petrović 22. aprila 1913, potpisao sporazum sa Esad-pašom o predaji Skadra Crnoj Gori.
U Prvom svjetskom ratu brod je početkom 1916, artiljerijskom vatrom nadomak Skadra, potopila austro-ugarska vojska i tom prilikom poginulo je 16 ljudi. Austro-Ugari su nedugo potom izvadili »Nettuno« sa dna jezera, nadjenuli mu novo ime »Pionier« i koristili ga za svoje vojne potrebe. Kraj Prvog svjetskog rata brod je dočekao u luci Bar gdje je djelimično oštećen, ostao narednih nekoliko godina do 1925, kada ga je Barsko društvo prodalo Brodarskom preduzeću a.d. »Boka« iz Kotora, (kasnijoj »Zetskoj plovidbi« a.d. Cetinje). Brod je dobio ime »Cetinje« i do početka Drugog svjetskog rata korišten je na redovnim putničkim linijama u zalivu Boke Kotorske.
Oslobođenje Boke u Drugom svjetskom ratu, u poznu jesen 1944 godine, »Cetinje« je dočekao napuđten i oštećen, na vezu u Dobroti.
Nakon opravke, svoje prvo i jedino putovanje na upravno obnovljenoj civilnoj brodskoj liniji Kotor-Herceg Novi, parobrod »Cetinje« je obavio 9.decembra, a rano jutro narednog dana opet je vozio kroz Boku, pritisnutu teškim, olovnim oblacima iz kojih je sipila sita kiša, a more podizao jak jugo. Kada je oko 8.30 isplovio iz Tivta prema Đenovićima, na »Cetinju« se nalazilo preko 250 ljudi,žena i djece -civili, partizani, Italijani iz čuvene divizije »Garibaldi« i zarobljeni Njemci. Dok je rominjala lagana kiša, parobrod je mirno plovio po uzburkanom zalivu, valjajući se na valovima nošenim jakim jugom, da bi u 8.50 sati kada je bio na sred Tivatskog zaliva, odjeknula ogromna eksplozija. Na mjestu gdje je bio pramac »Cetinja«, podigao se ogromni gejzir vode, a očevici su kasnije govorili da je brod nošen inercijom mašina, nakon eksplozije koja mu je raznijela pramac, komandni most, dimnjak, jarbol i veći dio nadgrađa, skrenuo 90 stepeni u odnosu na dotadašnji kurs i potonuo za manje od 3 minuta.
Strahovita detonacija koja je razorila »Cetinje« odmah je ubila i većinu njegovih putnika pa su mornari iz više vojnih i privatnih brodića i čamaca koji su se iz Tivta i sa hercegnovske rivijere odmah uputili na mjesto tragedije, uspjeli spasiti samo nekoliko ranjenika među kojima i teško povrijeđenog kapetana Paparelu. Pored njega, preživjela su još samo tri člana posade i sedam putnika. Zvaničan bilans potonuća parobroda prema podacima partizanskih vlasti je 87 poginulih, ali istoričari koji su kasnije istraživali tu tužnu epizodu govore o oko 240 žrtava. Tijela koja su pokupljena iz mora kasnije su sahranjena u kolektivnu grobnicu na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi kod Tivta.
Iako je 2. i 3.decembra 1944 godine improvizovanim minolovkama kojesu vukli motorni jedrenjaci »Ljubomir« i »Durmitor«, Štab »Mornaričke stanice Boka« obavio čišćenje od sidrenih protivbrodskih mina četiri prolaza na ruti Tivat-Đenovići, u komandi partizanskih snaga u Boki nisu znali da su Njemci petnaestak dana ranije, neposredno pred svoje povlačenje, u vode zaliva bacili ukupno 82 na dnu ležeće magnetske mine. Upravo takva, izuzetno razorna mina sa magnetnim upaljačem koji se aktivira kada iznad mine prođe brod metalne konstrukcije, uništila je parobrod »Cetinje« i sa njim u smrt odvela preko 200 ljudi. Među stradalima bila je i Gospava Lučić koja je tog jutra prije 70 godina, bila presretna da nije propustila brod što ju je odveo u smrt, umjesto u posjetu svom ranjenom sinu u meljinskoj bolnici.
Gospavin unuk Mladen Lučić, danas je direktor Lučke uprave Crne Gore koja brine o gazdovanju svim crnogorskim morskim lukama, pa i bokeškim koje je decembra 1944,povezivao parobrod „Cetinje“. Za njega i njegovu porodicu tragedija koja je zadesila parobrod je duboko lična, pa Mladen i njegov brat Boško,redovno svakog 10.decembra, obilaze kolektivnu grobnicu žrtava sa „Cetinja“ u Donjoj Lastvi kod Tivta i zajedno sa mnogim drugim pojedincima i institucijama, trude se da ovaj nesrećni događaj nađe adekvatno mjesto u našoj istoriografiji.
„Na brodu „Cetinje“ stadala je majka mog oca, ali je kompletan sastav ljudi na tom brodu bio je zaista heterogen – bili su tu mještani iz Boke, partizani iz svih krajeva bivše Jugoslavije, italijanski partizani, njemački zarobljenici, tako da je ovo stvarno multinacionalna tragedija od značaja za nekoliko država. Stoga mi je još i draže i srce mi je puno kada vidim da se svake godine obilježavanju ovog događaja pridružuje sve veći broj ljudi i institucija kako bi se odala počast sjenima poginulih sa „Cetinja“. – kaže za „Vijesti“ Mladen Lučić. Ove godine vijence i cvijeće na grobnicu u Donjoj Lastvi, ali i u more Tivatskog zaliva na poziciji potapanja „Cetinja“ položili su rodbina i prijatelji žrtava i preživjelih, članovi UBNOR-a, Mornarice VCG, ambasada Hrvatske, Italije i Njemačke.
„Jako je važno da se ovdje okupljaju i stari i stariji mlađ i ljudi jer mi stari, trebamo predati tu „štafetnu palicu“ mlađim generacijma, da bi se i ubuduće znalo što su ti ljudi koji su stradali na „Cetinju“ radili i kako su poginuli. Biti član posade tog broda i ploviti još nesigurnim vodama Boke iz kojih su vrebale brojne opasnosti poput mina, nije tada bilo nikakvo posebno junaštvo, već da tako kažem, svakodnevno herojstvo ljudi koji su radili svoj posao, bez da traže neku nadoknadu, jer je tako bio i ljudski i Božiji zakon. Ti ljudi iz posade, bez obzira odakle dolazili, išli su za nekim idealima koji su ih povezivali uprkos razlikama.“-smatra sin kapetana Boža Paparele, dr Ivo Paparela, univerzitetski profesor iz Dubrovnika i Pariza, koji je iz Francuske i ovaj put stigao na obilježavanje godišnjice tragedije parobroda „Cetinje“ u Boku Kotorsku.
Kada se oporavio od rana zadobijenih u potonuću »Cetinja« , njegov otac kapetan Božo Paparela, vratio se na more i godinama služio kao pilot koji je sprovodio trgovačke brodove kroz minska polja zaostala iz rata na rutama prema Albaniji. Dubrovački kapetan ostavio je i neizbrisiv trag u ustanovljavanju kompanije »Prekookeanska plovidba« Bar gdje je kapetan Paparela odgojio i tajnama tog zanata naučio više generacija mladih pomoraca iz Crne Gore.
Najveće pomorske tragedije na Crnogorskom primorju živo se sjeća i tivatski publicista Vasko Kostić, koji je tada kao 15-godišnjak, sa mnogim Tivćanima ispratio brod “Cetinje” 10.decembra 1944 sa tivatske gradske rive Pine na, ispostavilo se, njegovo posljednje putovanje.
»Ti ljudi na brodu kao da su nešto slutili – svi su mahali rukama pozdravljajući se sa nama koji smo ostali na obali, kao da putuju preko okeana u daleku Ameriku, a ne tu na drugu stranu zaliva do koje nažalost, nikada nisu stigli.«- sa sjetom se prisjeća Kostić momenata od prije sedam desetljeća.
Kostić, čiji je dalji stric Luka bio upravitelj stroja na “Cetinju”, je krajem šezdesetih, gledao i akciju splitskog “Brodospasa” kada su djelovi olupine stradalog parobroda, podignuti sa dna mora. Prilikom vađenja, krhka olupina se prepolovila, tako da je jedan dio ponovno pao u more, gdje se i danas nalazi. Tom prilikom, čelične sajle koje su se otkačile, povrijedile su nekoliko ljudi na plovnoj dizalici »Brodospasa«.
»Djelovi olupine »Cetinja« dizalicom su podizani sa dna mora i stavljani u jednu veliku baržu. Brod je bio prelomljen u dva dijela od kojh je jedan bio pun ostataka poginulih putnika, dok u drugom nije bilo gotovo ničega jer su ostaci koji su se tu nalazili, poispadali na dno mora tokom podizanja tog dijela olupine. Iako su zabranjivali da se išta dira, ja sam se popeo na baržu da pogledam ostatke »Cetinja« – tu je uzaista malo ko mogao preživjeti, stepen razaranja je bio nevjerovatan, a prizor užasan- smrvljeni djelovi broda bili su pomiješani sa ljudskim kostima, cokulama, tašnama i drugim predmetima. Tu si bile izmješane kosti naših ljudi, Italijana, čak i zarobljenih Njemaca, pa je »Cetinje« zaista postao internacionalna grobnica.«- ispričao je Kostić.
Na 41 metar dubine na dnu mora, na sredini Tivatskog zaliva, danas počiva jedan veći dio krme »Cetinja«,brodski dimnjak i dosta manjih metalnih krhotina.
»S obzirom na veliku dubinu i mutnu vodu Tivatskog zaliva, kao i situaciju snimljenu na licu mjesta, za ovaj brod se više ništa ne može učiniti. Aktivnosti nadležnih institucija koje bi mogle biti vezane za »Cetinje«, prije svega, trebalo bi usmjeriti na obilježavanje godišnjice ove tragedije i simbolično obilježavanje spomena brojnim žrtvama.«- zapisao je o olupini parobroda »Cetinje«, poznati hercegnovski ronilac i istraživač podmorja Dragan Gačević, u svojoj knjizi »Podmorje Crne Gore«.
KAKO JE PREŽIVIO KAPETAN PAPARELA
»Odjeknula je strahovita eksplozija, koja je bila tako jaka da sam skupa sa zapovjedničkim mostom, bio dignut u vazduh i bačen u more. Kada sam izašao na površinu, po kojoj su plivali drveni predmeti, prašina od uglja, mrlje nafte i ulja, uhvatio sam se grčevito za neki predmet, mislim da su to bila vrata kormilarnice. Oko sebe sam vidio nekoliko davljenika koji su dozivali u pomoć. Nijesam bio u stanju da bilo kome pomognem jer mi je bila prelomljena desna noga. U trenutku potpune malaksalosti, osjetio sam da me je jedna ruka uhvatila za kabanicu i izvukla u čamac koji je mislim, bio iz Bijele. Kada sam polovinom tijela ušao u čamac, potpuno sam se onesvijestio i ne znam što se sa mnom dalje dešavalo dok se nijesam osvijestio u vojnoj bolnici u Meljinama.« – zapisao je kapetan Božo Paparela prije četrdesetak godina, u tekstu »Moja sjećanja na katastrofu parobroda Cetinje« koji je objavljen u Godišnjaku Pomorskog muzeja u Kotoru.
Grаdonаčelnik Kotorа dr Aleksаndаr Stjepčević primio je danas reprezentаtivku Crne Gore u džiu – džicu Mirjanu Mаrtinović, kojа je nedаvno nа Svjetskom prvenstvu u Pаrizu osvojilа bronzаnu medаlju.
„Čast mi je dа u Kotoru imаmo vrhunskog sportistu, pogotovo dаmu, što je u Crnoj Gori, kаdа je u pitаnju individuаlni sport, prаvа rijetkost. Vi ste jedаn od dokаzа dа se entuzijаzmom i ličnim pregаlаštvom može i u uslovimа slаbije ekonomske situаcije postić i svjetski rezultаt“, kаzаo je Stjepčević
Zаhvаljujući Opštini Kotor i opštinskoj Komisiji zа sport, nа čelu sа Mirkom Vičevićem, koji su imаli sluhа kаdа je u pitаnju pomoć zа ovаj sport, Mаrtinovićevа je istаklа dа je osvojenа bronzаnа medаljа zlаtnog sjаjа, tim prije što je stiglа nаkon šest godinа pаuze, u jаkoj konkurenciji i među zemljаmа koje imаju više sportistа nego Crnа Gorа stаnovnikа.
Više putа je bilа prvаk Bаlkаnа, učesnicа je Olimpijаde mlаdih 1997. godine, а nа Seniorskom svjetskom prvenstvu 2005. godine u Poljskoj osvojilа je bronzаnu medаlju. Mаrtinovićevа je 2008.godine bilа šаmpionkа svijetа u ovom sportu, koji, kаko je reklа, nаžаlost nije olimpiski.
„Iste godine od strаne grаđаnа izаbrаnа sаm zа sportistu Crne Gore, što mi je nаjveće priznаnje u životu, kаzаlаje ovа rođenа Cetinjаnkа kojа je već deceniju člаn kotorskog džiu-džicu klubа „Soko“.
Stjepčević je Mаrtinovićevoj ovom prilikom uručio prigodne poklone.
Prijemu su prisustvovаli i potpredsjednik Opštine Brаnko Nedović, sekretаrkа zа kulturu Tijana Čаđenović, i Petаr Abrаmović.
Mogućnosti za saradnju između Crne Gore i italijanske regije Friuli Venecija Đulija u domenu pomorstva su velike, posebno u jahtingu – ocijenjeno je danas na skupu u Kotoru u kome su predstavnici te italijanske regije prezentirali tri nova projekta koje namjeravaju realizovati sa partnerima iz Boke Kotorske.
Prvi je novi internet-portal čiji dizajn i postavljanje donira Friuli Venecija Đulija, a koji će zajedno održavati NVO Zajednica Italijana Crne Gore i preduzeće „Luka Kotor“. Na sajtu će se predstaviti turistička ponuda Kotora, te posebno aktivnosti iz luke drevnog grada koja je i najporometnija crnogorska putnička luka i jedna od najatraktivnijih kruzing-destinacija na Mediteranu. Novi portal biće umrežen sa sličnim portalom regije Friuli Venecija Đulija pa će svi koji posjećuju jedan ili drugi sajt, moći da se informišu o najznačajnijim događajima i na jugu i na krajnjem sjeveru Jadrana.
„Ovo je samo početak naše saradnje jer nam je veoma bitno da informacije o našim aktivnostima stižu najkraćim i najbržim putem do naših korisnika i partnera. Sa partnerima iz Italije sarađivaćemo i na projektu unapređenja energetske efikasnosti u luci Kotor, kao i na izradi jedinstvene rute i mreže za mega i super jahte na Jadranu.“- kazao je izvršni direktor preduzeća „Luka Kotor“ Vasilije Kusovac na prezentaciji novog portala. Pored ostalih, prezentaciji su priusustvovali i potpredsjednik Opštine Kotor Tvrtko Crepulja, predsjednik lokalnog parlamenta Nikola Bukilica, članovi Borda direktora „Luke Kotor“ Nikola Dragomanović i dr Nikola Konjević, predsjednik zajednice Italijana Crne Gore Aleksandar Dender, te brojni predstavnici lokalne pomorske privrede.
Sa prezentacije u Kotoru
Prenoseći pozdrave predsjednice regije Friuli Venecija Đulija Debore Serakjari, rukovodilac službe za međunarodne odnose te regije Alesandro Pereli, podsjetio je na brojne aktivnosti pomoći Crnoj Gori i unapređenja saradnje koje je ta regija sprovela proteklih godina u domenu privrede, turizma, kulture, javnog zdravlja i informisanja.
„Novi portal koji pokrećemo biće aktivan od 1.janauara 2015 i predstavljaće zajedničku ponud naše regije i Boke Kotorske. U pregovorima smo za sprovođenje jednog projekta unapređenja energetske efikasnosti i instaliranja izvora čiste energije u luci Kotor koji će rezultirati uštedom struje između 30 i 40 odsto.“ – kazao je Pereli.
Sa prezentacije u Kotoru
Direktor marine San Roko iz gradića Muđa pored Trsta Roberto Sponza, predstavio je već umreženu zajedničku ponudu tri marine i luke te regije, odnosno pet firmi koje se bave dizajniranjem, popravkama i održavanjem jahti, napravljenu sa ciljem da vlasnike mega i super-jahti privuče da dođu i na krajnji sjever Jadrana.
„Uvjereni smo da svijet mega i super – jahti vidi cijeli Jadran kao udaljenu i malu destinaciju pa svi mi na obalama ovog mora – od Crne Gore preko Hrvatske i Italije, trebamo raditi na umrežavanju naše ponude i promociji ove destinacije, Stoga nam je saradnja sa Crnom Gorom koja ima vrloizražen dolazak superjahti u svoje vode, veoma značajna.“- kazao je Sponca naglašavajući da bi naše pomorske agencije ili marine u kojima takvi brodovi zimuju, mogli da ih na remonte šalju u tršćanska brodogradilišta i servisne centre i zarađuju proviziju od partnera na italijanskoj strani,kao i da se organizuju čarter-itinereri koji će takve brodove animirati da obiđu veliki broj luka i marina od Crne Gore, preko Hrvatske do luka u italijanskom dijelu Tršćanskog zaliva.
Prvo mjesto i nagradu koju može iskoristiti u prodavnicama ribomaterijala „Sipa“ u novembarskom kolu nagradne igre „Ulov mjeseca“ osvojio je Kotoranim Marjan Šantić koji je ulovio hamu (zubaticu) tešku 5 kilograma.Ovu među sportskim ribolovcima na Crnogorskom primorju izuzetno popularnu nagradnu igru, priređuje kompanija za proizvodnju i promet ribomaterijala i opreme za more „Una“ iz Tivta.
NOVEMBAR – DRUGO mjesto – Predrag PAvićević – gof 28kg
Šantić je hamu ulovio na pendulajući na brancine, u akvatorijumu ispred restorana „Galion“ u Kotoru. Borba da se snažni predator ubaci u barku trajala je 20-tak minuta, hama je izvukla špulu od oko 70 metara i petnaestak puta iskakala iz mora u visini i do jedan metar iznad valova, pa je njeno privlačenje i konačno savladavavanje bilo pravi izazov, ali i veliki užitak za kotorskog ribara. Na žalost, umjesto na stolu u Šantićevoj porodici, ulovljena hama je završila drugdje jer ju je sretni ribar trampio za pršut.
Drugo mjesto u novembarskom kolu „Unine“ nagradne igre pripalo je Predragu Pavićeviću, ribaru iz Bara, koji je tehnikom light jigging, u ranim jutarnjim satima blizu rta Volijuca, ulovio gofa-kapitalca teškog 28 kilograma.
NOVEMBAR – TREĆE mjesto – Višić Damir – brancin 7kg
Treće mjesto osvojio je Damir Višić iz Tivra koji je na samolovku, ulovio brancina od 7kilograma na samolovku. Brancin se u akvatorijumu kod Ostrva cvijeća u Tivatskom zalivu, „bacio“ na mamac – živog cipola.
Hotel Regent Porto Montenegro nastavlja sa Božićnim bazarom svake subote I nedjelje tokom decembra, kao I prvog vikenda u januaru 2015. godine uz izmjenjeno radon vrijeme od 14 sati do 19 sati.
„Hotel Regent – Porto Montenegro organizovati će doček Nove godine. Proslava će biti organizovana kroz tematske večeri sa di džejevima, a goste će zabavljati Žizel sa svojim bendom. U ponudi će biti koktel parti ili koktel bar sa kanapeima. Druga opcija je elegantna gala večera, a treća je žurka u venecijanskom stilu koja će se održati u banket sali. Ideja je da se ljudi malo prije ponoći svi prodruže after partiju u banket sali. Planiramo i vatromet. Cijena dočeka je 150 eura po osobi“, – kazala je PR marketing menadžer hotela Elena Ljiljanić.
Dio enterijera i eksterijera na glavnom ulazu sportske dvorane Župa u Tivtu juče je uređen u sedmoj po redu u nizu akcija projekta društvene odgovornosti “Zajedno za zajednicu” kompanije “Adriatic Marinas-Porto Montenegro”.
Osim što je ta kompanija izdvojila oko 6 hiljada eura za nabavku neophodnog materijala, petnaestak zaposlenih u Porto Montenegro, juče se i radno angažovalo na krečenju, farbanju i sadnji novih biljaka na zelenoj površini pred ulazom u dvoranu.
„Posađena su tri velika stabla i čitav niz manjih biljaka, donijeli smo i biljke u saksijama koje će oplemeniti ulazni hol dvorane, a biće postabljena i ograda koja će od ulaska životinja, zaštititi novouređenu zelenu površinu pred dvoranom. Promijenili smo zastore na prozorima, lakira se drvenarija na fasadi, okrečena je unutrašnjost, postavljeno je veliko meš-platno sa simbolima svih sportova koji se praktikuju u dvorani, a izradili smo i postavićemo na jarbole ispred objekta, zastave osam tivatskih sportskih klubova koji treniraju u Župi.“- kazao je portparol Porto Montenegra Danilo Kalezić. On je istakao da im je drago što mogu pomoći napore novog upravnika dvorane Vasilija Zeljaka da vrati dio starog sjaja objektu koji je već 30 godina centar tivatskog sporta.
“Izuzetno mi je drago da se akcija događa upravo danas, uoči večerašnje košrakaške utakmice “Teodo” – “Rilski” u Balkanskoj ligi, kada će sportska dvorana Župa igrače i navijače dočekati u novom ruhu. Vjerujem da je ovo tek početak saradnje između našeg sportskog objekta i Porto Montenegra i zahvaljujem svim volonterima koji su danas učestvovali u ovako produktivnoj akciji.” – istakao je direktor Sportske dvorane Župa Vasilije Zeljak.
Uređenje Sportske dvorane Župa
Učesnike jučerašnje, završne ovogodipnje akcvije u sklopu projekta „Zajedno za zajednicu“, obišao je gradonačelnik Tivta Ivan Novosel sa saradnicima.
Kalezić je naglasio da će se taj projekat nastaviti i naredne godine, pozvavši sve Tivane da Porto Montenegru dostave svoje predloge gdje bi se na sličan način moglo doprinijeti poboljanju stanja javnih objekata uljepšavanju ambijenta za život građana i turista.
Inače, za projekat “Zajedno za zajednicu”, kompanija “Adriatic Marinas “dobila je u novembru ove godine priznanje ISKRA za specijalan doprinos lokalnoj zajednici koje dodjeljuje koje Fond za aktivno građanstvo fAKT.
Još jedan od brodova nekadašnje Jugoslovenske ratne mornarice – raketna topovnjača RTOP-403 „Ramiz Sadiku“ ovih dana nestaje u Boki. Naime, na vezu u blizini plaže Zmijice u u Zelenici kod Herceg Novog, počelo je rezanje u staro gvožđe trupa ovog ratnog broda koji je rashodovan i povučlen iz operativne upotrebe u tadašnoj Ratnoj mornarici Vojske Jugoslavije još sredinom devedesetih godina prošlog vijeka.
Topovnjača 403 djelimično je već isječena prije skoro 10 godina u bivšem tivatskom Arsenalu gdje je sa nje skinuto nadgrađe, naoružanje i pogonski kompleks. Ogoljeni trup ovog 45 metara dugog i 8,5 metara širokog broda prodat je jednoj beogradskoj firmi a na zahtjev novog vlasnika brod je otegljen iz Tivta i smješten u vojni potkop (podzemno sklonište za ratne brodove od napada iz vazduha) Rakite na sjeverozapadnoj obali poluostrva Luštica.
Sa akcije vadjenja potonule RTOP 403
Zbog lošeg stanja limova i ventila, trup rashodovane topovnjače ovdje je prije par godina potonuo na vezu u potkopu, a u veoma komplikovanoj i izazovnoj operaciji, sa dna mora prije nešto više od pola godine, podigli su ga pripadnici Odreda za spašavanje Mornarice VCG.
Sa akcije vadjenja potonule RTOP 403
Na svoje posljednje putovanje topovnjača 403 krenula je prije dva dana kada je jedan manji civilni remorker izvukao iz tame potkopa Rakite i u teglju prebacio nepunu milju dalje na drugu obalu Kumborkog tjesnaca, gdje će u Zelenici ona narednih dana kao sekundarna sirovina, biti isječena u sekcije i transportovana do visokih peći nikšićke željezare.
Žitelji jedne od najljepših starih ambijentalnih cjelina u Tivtu – Kakrca i Bjelila na obali Krtola, izrazli su danas javnim okupljanjem u centru Bjelila, protest i zabrinutost zbog način na koji Opština Tivat namjerava da kroz to naselje sprovede novu kanalizacionu i vodovodnu infrastrukturu, dalje prema Krašićima.
Okupljeni mještani sastali su se sa gradonačelnikom Tivta Ivanom Novoselom i predsjednikom SO Tivat Krstom Boškovićem koji je ujedno i projekt-menadžer gradnje nove kanalizacione i vodovodne mreže u Tivtu. U toku je treća faza tih radova vrijedna više od 10 miliona eura, a koju uz dosta teškoća i kašnjenja, na području Krtola izvodi njemačka firma „Ludwig Pfeiffer“ sa podizvođačem – albanskom firmom „Alb Star“.
„Zbog dosadašnjih negativnih iskustava sa time kako je bukvalno uništeno izvorište Ublić, a izvor Vir devastiran i ostao zatrpan pod asfaltom, veoma smo zabrinuti kako će se prolazak kanalizacije odraziti na funcionisanje i zaštitu preostalih naših izvorišta, Frutak 1, Frutak 2 i Spila. Ti izvori su suština ovog našeg mjesta i načina života u njemu i moraju se apsolutno zaštititi.“- kazao je mještanin Vaso Momčilović dodajući da je cijelo mjesto Bjelila dobilo ime po izvorištima slatke vode na koje su žene iz Krtola uvijek dolazile da bijele (peru) robu. Davor Lakičević naglasio je da manjka koordinacije između izvođača radova na kanalizaciji, nadzora i mještana koji su najbolje upoznati sa prilikama na terenu, kao i da su Opština i država već u nekoliko navrata na ovom dijelu tivatske obale dozvolile i čka legalizovale uzurpaciju i uništenje prirodnih dobara – izvorišta i ribarskih posti, zbog čega mještani nemaju povjerenja u deklarativna obećanja čelnika tivatske Opštine da će sve biti u redu sa bjelilskim izvorima. Čude se i što se havarijski ispust nove kanalizacije gradi preko glavnog mula u Bjelilima.
Radovi na Bjelilima
Ivan Starčević i odbornik Nove iz Krtola Savo Klakor koji je prisustvovao skupu, zatražili su od opštinara da mještanima daju pismenu garanciju da radovi neće poremetiti fukcionisanje preostalih nedevastiranih lokalnih izvorišta, što su Novosel i Bošković odbili, ističući da su stručnjaci uradili projekat građevinskih radova o čemu svjedoči i poseban elaborat o načinu na koji će se kanalizacija graditi kroz Bjelila, a koji su gradski čelnici uručili mještanima.
Mjestani u razgovoru sa Novoselom i Boskovicem
„Ovo što je potpisalo čitav tim stručnjaka je naša garancija. Miniranja trase za postavljenje novih cjevovoda sigurno neće biti i preduzeće se sve potrebne mjere da se izvorišta zaštite.“- kazao je Bošković koji je izrazio čuđenje kada su mu mještani rekli da su izvorišta Ublić i Vir već devastirana.
„To ćemo svakako ispitati i vidjeti što se dogodilo i kako da se problem otkloni. Ovo je ozbilja investicija vrijedna preko 10 miliona eura koja će svima biti na korist, pa i žiteljima Bjelila koji većinom žive od turizma i izdavanja soba i apartmana.“- podvukao je Bošković dok je gradonačelnik Novosel predložio da se formira mini tim od po jednog predstavnika Opšine, izvođača radova, nadzora i mještana koji će svakodnevno vršiti monitoring nad radovima.
Inženjer Pavle Ječmenica iz firme „Dahlem“ koja vrši nadzor nad gradnjom kanalizacije kazao je da će se prije kopanja rova u koji se polažu cijevi, pažljivo i postupno kopati ispitni rov u blizini izvorišta i živa voda, ukoliko se do nje dođe, kaptirati i usmjeriti na mjesta gdje se i danas slobodno izliva.
