Filmski program Centra za kulturu Tivat počet će sutra i trajati će do 17. januara a nastavlja se i od 21. do 23. januara.
U nedjelju od 16 sati, u velikoj sali Centra za kulturu, biće emitovan 3D crtani film “Spašavanje Djeda Mraza” a premijera igranog filma “Gorčilo” zakazana je za takođe za 11. januar, nedjelja u dva termina od 18 i od 20 sati.
Projekcije filmova “Spasavanje Djeda Mraza” i “Gorčilo”planirane su do 17. januara u nekoliko termina.
Film “Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa” crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića, biće prikazan u Tivtu u srijedu, 21. januara.
Film je crnogorski kandidat za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma.
Nakon što je u petak, 9. januara 2015. na redovnoj liniji Mali Lošinj – Zadar, došlo je do nasukavanja trajekta „Vladimir Nadzor“ na hrid Hripa ispred pristaništa na otoku Premuda, brod je nešto prije ponoći vlastitim pogonom i uz asistenciju Jadrolinijinog trajekta „Sis“ uspješno odsukan i privezan u u pristaništu Krijal na otoku Premuda.
Na brodu je u trenutku nasukavanja bilo ukupno 25 putnika, 13 članova posade, dva kamiona, tri osobna vozila i jedno motorno vozilo. Među putnicima i posadom nema ozlijeđenih, a došlo je do oštećenja jednog osobnog vozila. Trajektu su oštećena dva tanka, a spriječen je daljnji prodor vode u brod. Jadrolinijin katamaran „Silba“ stigao je na lokaciju nasukavanja i ondje preuzeo putnike, a vozila su sigurno i bez oštećenja prebačena na brod „Sis“ koji ih je prevezao u luku Zadar, gdje će ih preuzeti vlasnici.
Prilikom odsukanja nije došlo do zagađenja mora, a nakon pregleda Lučke kapetanije, Hrvatskog registra brodova i Inspekcije sigurnosti plovidbe, trajekt „Vladimir Nazor“ bit će poslan u remontno brodogradilište.
Priča o sovi ušari koju su povrijeđenu u šumarku kraj Tivta otkrili mještani i reakciji ljudi koji su učinili sve da bi je spasli djeluje kao melem, poslije vijesti o terorističkim napadima, ubistvima, … prenosi portal mondo.me.
Nakon što je ptica pronađena, nekoliko tivatskih mladih ljudi osnovali su na Facebook grupu sa molbom da im se javi neko ko bi pomogao da se ptica spasi.
U rekordnom roku javio se ornitolog Mihailo Jovićević iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica, koji je došao u Tivat preuzeo sovu i odnio je u veterinarsku stanicu u Baru.
Storija o borbi za život ove velike ptice, nažalost, još nije završena. Oni koji brinu o njoj čine sve da bi preživjela.
Pticu je pregledala a ubrzo potom i operisala dr Ljiljana Čabarkapa.
„Snimak je potvrdio strahovaje da ptica ima prelom humerusa, i odmah sam predložila operaciju. Gospodin Jovićević se interesovao da li će ptica nakon operacije moći da leti, ali to nismo mogli da garantujemo. Kod životinja je postoperativni oporavak nepredviji nego kod ljudi, jer nisu, da se tako izrazim, disciplinovane. Eto, naša sova je već skinula zavoj pa će Jovićević koji brine o njoj morati da joj stavi novi. Nezgodno je zbog takvih stvari sada bilo šta komentarisati“, prokomentarisala je za Mondo dr Čabarkapa.
Sova ušara
Operacija sove ušare, najveće iz ove vrste ptica u Evropi, tek nešto manje od surog orla, bila je prva u karijeri dr Ljiljane Čabarkape. Većina veterinara u karijeri se uglavnom i ne sretnu sa ovakvim pacijentima.
„Prvi put sam operisala veliku sovu ušaru, ali sam imala slične intervencije sa manjim sovama, raznim vrstama papagaja… tako da sam imala iskustva sa intervencijama kakvu je zahtijevala povreda ove lijepe ptice“, objasnila je dr Čabarkapa.
Sova ušara
Sova ušara je najveća evropska sova. Dužina tjela je oko 70 cm. Raspon krila 160 – 190 cm, a težina 2 – 4 kg. Kada stoji,na glavi su joj istaknuti pernati čuperci nalik ušima, i zahvaljujuci njima ona je dobila ime.
Direktor Agencije za elektronske komunikacije Zoran Sekulić najavio je da će u Crnoj Gori ove godine biti registrovan i četvrti operater mobilne telefonije.
Usluge mobilne telefonije sada pružaju Telenor, Telekom i M-tel, a četvrti operater mogao bi da bude Prontotel kompani (Pronto-tel Company) iz Budve.
Prema riječima Sekulića, ta kompanija je krajem 2014. godine obavila neke proceduralne postupke registracije u cilju sticanja statusa mobilnog operatera.
Na hridi, svega stotinjak metara od pristaništa u Premudi nasukao se oko 17.45 sati Jadrolinijin trajekt »Vladimir Nazor«. Na trajektu koji je u 16.00 sati isplovio iz Lošinja na redovitoj liniji Lošinj – Premuda – Silba – Olib – Ist – Zadar u trenutku havarije nalazilo se 13 članova posade i 25 putnika, među kojima i nekoliko djece, no srećom, nitko od njih nije ozlijeđen. Štetu je pretrpjelo tek jedno od tri osobna vozila na trajektu uz koje su se nalazili još dva kamiona i jedno motorno vozilo – prenosi portal zadarskilist. hr
– Čuo se udarac i brod se zatresao, a onda i škripanje. Nastala je panika među putnicima, a onda su se brzo svi smirili jer nije bilo prodora mora niti ozlijeđenih. Shvatili smo da se trajekt nasukao na hridi otočića Hripa ispred same luke Krijal u Premudi, a obratila nam se i posada broda. Rekli su da nema razloga za paniku i da se malo strpimo, rekla nam je putnica s »Nazora«, A. T., studentica novinarstva. Pola sata kasnije, javila nam je kako po putnike s nasukanog trajekta dolazi katamaran Silba.
Oko 20.00 sati iz Jadrolinije su se oglasili kratkim priopćenjem za medije o događaju.
– Prvim pregledom je ustanovljeno kako nema onečišćenja mora. Trajektu su oštećena dva tanka, a spriječen je daljnji prodor vode u brod. Jadrolinijin katamaran „Silba” stigao je na lokaciju nasukavanja te su svi putnici sigurno prešli na katamaran, izvijestila je Marija Zaputović iz Jadrolinije.
Pješački put Herceg Novi - Crkvice 1 Photo Ž. Starčević
Pješački put Risan - Ubli Photo Željko Starčević
Orjen - Put Crkvice - Ledenice Photo Ž.Staračević - Orjen
Kotobiljski izvor na putu Herceg Novi - Crkvice Photo Ž. Starčević
Pješački put Trebesin - Kameno Photo Ž. Starčević
Odmorište Bukov hlad na pješačkom putu ka Malom Vratlu - Photo Ž. Starčević
Pješački put Herceg Novi - Crkvice Photo Ž. Starčević
Pješački put Kotobiljski klanac – Tajno brdo Photo Ž. Starčević
Straznik - Photo Željko Starčević
Siguran sam da, pročitavši naslov, većina pomisli da će u tekstu biti riječi o austrougarskim putevima kroz Boku, recimo o onom što je prije gradnje Jadranske magistrale predstavljao zalivsku žilu kucavicu spajajući sva priobalna mjesta. E pa neće, ali upravo je taj primjer dobar za pokazati koliko smo se udaljili od starog termina put, koji je prvenstveno podrazumijevao pješačke puteve.
Taj izraz danas je već zaboravljen, pa računamo da put može biti samo onaj, sada uobičajeni – kolski. Šta bi to uopšte bio pješački put? Mogli bismo ga odrediti kao put namijenjen kretanju pješaka (i stoke), a razlikujemo ga od obične staze po znatno većoj širini i daleko boljem kvalitetu izrade. Dok staze nastaju manje – više stihijski, pješački putevi su bili predmet prethodne analize i odgovarajuće planske odluke. Pješačke staze krivudaju, spuštaju se penju, često vremenom mijenjaju trasu, a pješački putevi sve te komponente izbjegavaju, imaju ujednačen nagib, širinu i naravno, građeni su. Kao osnovni materijal uvijek je korišten kamen.
Izloženi rubni dijelovi rađeni su od većih tesanih ili pritesanih blokova, središnja gazna površina imala je kamenje slagano dužom stranom prema dolje (kao zubi), a popuna je mogla biti i od mješavine zemlje i kamena slabijeg kvaliteta.
Kroz Boku imamo ostatke desetina i desetina pješačkih puteva, najviše baš iz pomenutog austrougarskog razdoblja, koji je praktično i završni. Valja napomenuti da su pješački putevi imali i prateću infrastrukturu bez koje bi bili maltene neupotrebljivi, a prije svega su to mjesta sa vodom: izvori, cistijerne, česme i slično. Ove lokacije planski su određivane u skladu sa potrebnim vremenom za prelazak puta.
Početkom 20-og vijeka kroz Boku počinje masovnija gradnja kolskih puteva, praćena uništavanjem postojećih – onih pješačkih. Ekonomski i tehnički razvitak ubrzo je pregazio pješačke puteve i to ne samo u Boki. Ali, u razvijenijim zemljama odavno su uvidjeli da je pogrešno stare puteve prepustiti propadanju, a pogotovo uništavanju i pretvaranju u kolske.
Pješački put Herceg Novi – Crkvice 1 Photo Ž. Starčević
Kako stare zidine ne treba rušiti iako više ne služe odbrani, jednako tako to ne bismo smjeli raditi ni starim pješačkim putevima, što zbog nas samih, što naše djece, ali i velikih mogućnosti turističke valorizacije. Naši kameni putevi u spoju planinskih strmaca i Jadranskog mora, trebali bi predstavljati nezaobilaznu ponudu aktivnog turizama.
Nabrojaću samo nekoliko: Kotor – tvrđava Vrmac, Tabačina – Krstac, Sv. Stasije – Mali Zalazi, Perast – Sv. Andrija, Ledenice – Velji vrh – Crkvice, Risan – Ubli i Sasovići – Žlijebi.
Do prije nekoliko godina većinom navedenih puteva bilo je problematično uopšte proći, budući da su dobrim dijelom bili zarasli u vegetaciju. U tom pogledu ima pomaka, puteve manje – više redovno čiste lokalni planinarski klubovi, ali samo do onog minimalnog nivoa, u skladu sa njihovim volonterskim mogućnostima. Tako ozbiljan resurs zaslužuje daleko veću pažnju, jer bi u suštini trebalo raditi i na fizičkom očuvanju pješačkih puteva, ne samo na njihovom čišćenju.
Oštećenja se malo po malo povećavaju, a već pola vijeka ako ne i više niko ih ne sanira. Jednostavno, ne postoji služba kojoj bi, makar na bazi teorije, to bio posao. Srećom, kameni putevi su rađeni da traju vjekovima, pa protok vremena ne čini veliku štetu. Daleko veću čini čovjek, tako da je često bolje da stoje zaboravljeni i zapušteni.
Primjera radi, u hercegnovskom zaleđu su kroz trup glavnog pješačkog puta koji je spajao grad sa zaleđem u dva navrata prokopali rov za telefonski kabel i zatim provizorno nabacali zemlju i kamen nazad. Sada je taj potez tek nešto bolji od obične vododerine.
Put Crkvice – Ledenice
Isti put, u zoni iznad sela Kameno, put je iskorišten za izvlačenje drva, pa je u tu svrhu prvo bagerima poravnat, te je danas prvobitna austrougarska gradnja gotovo neprepoznatljiva. Po želji mještana sela Mojdež planinari su raščistili odavno zarasli pješački put do Igala, a u zajedničkoj želji da se upotrebi za pješačke ture za goste instituta Igalo. Namjesto toga, ubrzo je naš trud iskorišten da se dio puta izbetonira kako bi se bolje mogli prodati okolni placevi.
Ne postoji želja, vizija, da ne govorim zakon i njegova primjena koji bi ovakve stvari spječavali. Dizanje glasa u ime planinara i eko NVO-a daleko je od dovoljnog, pogotovo kada je u pitanju interes kapitala. Ako neko hoće da pretvori pješački put u kolski, on lako nađe način. Jedan od bezočnijih je dobijanje saglasnosti za “rekonstrukciju puta”. Pod tim izgovorom pješački put dobija “legalno” sasvim novu namjenu nakon “rekonstrukcije”. Forma i parcijalni interes tako bivaju zadovoljeni, a država očito u tome i ne uočava ništa loše, čim ne reaguje.
Pješački put Trebesin – Kameno Photo Ž. Starčević
Posao države u ovom slučaju i ne vidim toliko u tome da se oslanja na kaznenu politiku, koliko da stvori uslove da interes kapitala okrenemo kontra, u smjeru valorizacije ove graditeljske baštine. Tek tada bismo mogli očekivati trajnije rezultate, jer kada prihod od atraktivnog pješačkog puta postane konkurentan ostalima, bićemo u prilici baviti se poboljšanjem njegovog stanja u nekoj većoj mjeri.
Zanimljivo je da je za revitalizaciju puteva moguće iskoristiti turizam čak i u prvom koraku, ne da se novac od turizma ulaže u puteve, već da turistička ponuda sadrži razne volonterske aspekte rada na kamenim putevima. Za većinu kod nas bi to vjerovatno bila potpuna novost, ali u svjetskim razmjerama uopšte nije tako. Uvijek će postojati turisti željni sticanja novog znanja i vještina, a dio ponude mogu biti kamenorezački i uopšte, stari građevinski zanati. Duž hrvatske obale svake godine organizuju se takve škole, a među njima ima i onih koje uspijevaju tako da stvore i profit: ljudi iz bijelog svijeta spremni su i platiti i besplatno raditi kako bi stekli neko novo životno iskustvo i ujedno osjećati se korisnim.
Da sve ovo nije samo obično sanjarenje govori primjer gdje smo, nas 6-7 ljudi, za godinu dana čistog volonterskog rada u slobodno vrijeme uspjeli izgraditi 1100 m potpuno novog kamenog pješačkog puta do prevoja Malo Vratlo (masiv Orjena). usput budi rečeno, u ovoj maloj grupi imali smo, osim naših ljudi, državljane Velike Britanije, Irske i Rusije.
Naravno, ne može i ne treba sve da se zasniva na dobrovoljnom radu, ovo je samo pokazatelj da čak i tako se mogu postići vidljivi rezultati. Ako već ne možemo u doglednoj budućnosti zaštiti i obnoviti sve pješačke puteve, a ono možemo i moramo odrediti neke prioritete i krenuti postepeno, korak po korak, kamen po kamen, baš kako su kroz Boku ovakvi putevi oduvijek i građeni i obnavljani.
Željko Starčević, dipl. arheolog
Načelnik Sekcije za markacije i vodičku službu PK “Subra” – H. Novi
Jedan od dva najveća ratna broda Mornarice VCG, fregata P-33 „Kotor“ danas je uvedena u mali dok Jadranskog brodogradilišta u Bijeloj gdje će na njoj u narednih desetak dana biti obavljen manji remont. Riječ je o prvom dokovanju „Kotora“ nakon skoro deset godina.
Na ovom kapitalnom ratnom brodu prošle je godine u Baru obavljen djelimičan remont pogonskog sistema, ugrađena su dva nova pomoćna motora i riješen najveći dio problema na sistemima automatizacije i upravljanja strojevima jer je „Kotor“ dugo godina, kao brod koji je bio zvanično izbačen iz formacije MCG, bio zapušten i oronuo.
Zalaganjem posade predvođene bivšim komandantom, kapetanom fregate Milenkom Katićem i aktuelnim komandantom, kapetanom korvete Zoranom Ivanovskim, „Kotor“ je bukvalno „vraćen iz mrtvih“, a nakon ugradnje novih pomoćnih motora i djelimičnog remonta pogona što su obavili stručnjaci firme „Arsenal rem“ iz Kraljeva, ovaj reprezentativni ratni brod prije nekoliko mjeseci isplovio je na prve operativne zadatke nakon dugogodišnje pauze – patroliranje vodama južnog Jadrana, obezbjeđene sastanka ministara odbrane Jadransko-jonske inicijative u Budvi i doček i pratnju italijanskog nosača aviona „Cavour“ koji je krajem novembra boravio u Tivtu.
Topovnjaca 405 na doku u Bijeloj
U Bijeloj je na velikom doku u toku i remont raketne topovnjače 405 Mornarice VCG koja je takođe godinama, kao brod van operativne upotrebe, bila zapuštena i propadala je na mrtvom vezu u luci Bar. Prema našim saznanjima na tom brodu, kao i na fregati „Kotor“ odradiće se kompletni dokovski radovi i farbanje podvodnog i nadvodnog dijela trupa i nadgrađa. Nakon završetka ovih poslova, u Bijelu na istovjetan „tretman“, stižu još dva broda MCG – fregata P-34 i raketna topovnjača 406. Na taj način, Mornarica će poslije dužeg vremena, imati remontovane i sređene glavne svoje udarne pomorske snage- dvije fregate klase „Kotor“, dok će Ministarstvo odbrane naknadno donijeti definitivnu odluku što će uraditi sa dvije djelimično remontovane topovnjače.
„Morali su se odraditi elemantarni dokovski radovi na ta dva broda jer bi u protivnom, oni propadajuči pod uticajem agresivne morske sredine, pretrpjeli ogromnu i teško nadoknadivu štetu. Brodarski institut iz Zagreba završio je fizibiliti studiju pregradnje i rekonstrukcije dvije topovnjače u patrolne brodove, pa je sada na nadležnima u Ministarstvu odbrane da odluče što ćemo dalje raditi sa njima – prodati ih u aktuelnom stanju i obliku, ili ih rekonstruisati u patrolne brodove.“- kazao je izvor iz MCG. Brod blizanac topovnjača 405 i 406, raketna topovnjača 401, lani je inače, prodata Keniji.
U Bijeloj je inače, već skoro 16 mjeseci u toku i generalni remont sa rekonstrukcijom najvrijednijeg i najreprezentativnijeg broda MCG – jedrenjaka „Jadran“. Iako ti poslovi vrijedni oko 1,8 miliona eura kasne u odnosu na planiranu dinamiku, naglasak je stavljen na što kvalitetnijem obavljanju radova kako bi 81 godinu stari jedrenjak u punom sjaju na proljeće izašao iz brodogradilišta i sigurno plovio bez većih ulaganja narednih desetak godina.
Film “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” reditelja Nikole Vukčevića biće prikazan u kotorskom kinu “Boka” u Starom gradu 14, 15, 16. i 17. januara u terminima od 18 i 20 sati.
U filmu igraju Ana Sofrenović, Branka Stanić, Branimir Popović, Nebojša Glogovac, Filip Đuretić, Emir Hadžihafisbegović, Petar Božović i drugi, a specijalni gosti su poznati muzičari Damir Urban i Nenad Knežević Knez.
Film “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” je ovogodišnji zvanični crnogorski kandidat za nagradu Oskar u kategoriji za najbolji strani film.
Među ostacima drevne olupine pronađene u podmorju nedaleko obale Sicilije talijanski su ronioci otkrili mitski metal orihalk. Prema vjerovanju starih Grka taj se metal mogao naći samo na jednom mjestu, legendarnoj Atlantidi!
Pomorski arheolozi istražili su olupinu trgovačkog broda potopljenog prije 2600 godina i na pjeskovitom dnu pronašli jedinstven nalaz, 39 metalnih poluga za koje vjeruju da su izrađene upravo od mitskog metala. Nalazište je udaljeno 300 metara od sicilijanskog grada Gela, a radi se o petom antičkom brodu otkrivenom u blizini ovoga grada. Smatra se da je trgovački brod prenosio teret iz Grčke ili Male Azije kada ga je zahvatilo olujno nevrijeme.
Profesor Sebastiano Tusa, arheolog iz sicilijskog Pomorskog ureda, tvrdi da je metal koji su otkrili na ostacima broda upravo drevni cijenjeni metal orihalk. “Ništa slično do sada nije pronađeno. Znamo za orihalk iz antičkih tekstova i nekoliko ukrasnih predmeta”, izjavio je profesor Tusa Discovery Newsu.
Ovaj mitski metal spominje i grčki filozof Platon u svojim dijalozima Kritija i Timej u kojima prvi put spominje postojanje Atlantide, a na drevnom otoku ovog je metala bilo u izobilju. Rasprave o podrijetlu i sastavu orihalka traju već stoljećima, a analiza pronađenih poluga pokazala je da je riječ o leguri bakra i cinka s tragovima nikla, olova i željeza, koji su prema profesoru Tusi osnovni sastojci drevnog metala. Bez obzira na podrijetlo orihalka, Tusin tim planira iskopati olupinu i iznijeti na površinu cjelokupni teret s drevnog broda.
Selo Sitnica u zaleđu Herceg Novog ovih zimskih dana odsječeno je od ostatka svijeta. Selu, koje je od Herceg Novog udaljeno 32 kilometra, može se prići na nekoliko kilometara kolima, a ostatak se mora prepješačiti, prenosi portal Vijesti.
U selu koje je posljednje u hercegnovskoj opštini dobilo struju, živi devet porodica i nekoliko vikendaša.
“Teško je živjeti i funkionisati jer led i snijeg niko ne čisti, a put je zatrpan već 12. dan. O nama niko ne vodi računa, kao da ne pripadamo ovoj opštini”, ističe mještanin Marko Vavić.
On kaže da danima niko od nadležnih nije dolazi u selo.
“Samo su prije praznika radnici Javno stambeno komunalnog preduzeća, u čijoj je nadležnosti put, očistili prilaz sa glavne saobraćajnice Meljine Petijevići prema Republici Srpskoj, ka lokalnom putu”, pojašnjava Vavić.
I radnici firme Prijedor putevi koji održavaju saobraćajnicu Meljine Petijevići do granice sa Republikom Srpskom, čisteći put, snježne nanose ostavljaju pored puta i tako zatrpavaju prilaze lokalnim putevima. Mještani su reagovali, ali bezuspješno.
“U naselju gdje ja živim ugrožene su tri porodice .Onaj ko ima magare može da ponešto od kućnih potrepština da donese. Drugog načina nema”, navodi Vavić.
Mještani Sitnice bave se uglavnom poljoprivredom i stočarstvom. Vavić ističe da se od gajenja stoke može lijepo prihodovati i živjeti, još samo “kada bi bili bolji uslovi za život i rad”.
