Zbog rekordnih cijena širi se poziv na masovni bojkot trgovina u Hrvatskoj. U poruci koja kruži društvenim mrežama građane se moli da u petak, 24. januara ništa ne kupuju u trgovinama i na benzinskim postajama.
Iza nje, doznaje RTL, stoje potrošačke udruge, a cilj je stati na kraj visokim cijenama koje će i dalje rasti. Kao primjer, u poruci autori navode slučaj Britanaca koji su bojkotom uspjeli spustiti cijene goriva.
– Dana 24. siječnja u Hrvatskoj je bojkot protiv visokih cijena prehrane. Pozivaju se ljudi da taj dan nitko ništa ne kupuje, ali ništa. Osigurajte se za taj dan kao da je nedjelja. U Ujedinjenom Kraljevstvu isto se dogodilo s gorivom, drugi dan pala je za 15 penija po litri, ali isto tako digli su plaće za 100 funti mjesečno. Znam da nije isto Velika Britanija i Hrvatska, tako da nije potrebno komentirati ovo, ako hoćete nešto napraviti, napravit će se. Ako ćete na to gledati kao na političke izbore, nećete napraviti ništa. Deset posto ljudi da to napravi, veliki je gubitak za trgovačke lance, a vi taj dan nećete izgubiti apsolutno ništa, a oni hoće. Pozdrav svima, ovo šaljem grupno i uključite što više ljudi u to – stoji u poruci koja se širi WhatsAppom, Redditom i Facebookom.
Marko iz Splita rekao je za novinare RTL-a da će se odazvati najavljenom bojkotu. “Teško je. Radimo, a ne zaradimo dovoljno”, rekao je.
Istog je mišljenja i Ljiljana iz Zagreba “To više nije normalno što rade od nas. Cijene su bez pokrića. Ja ne znam tko je njima dao vlast”, rekla je Ljiljana.
Josip Kelemen iz potrošačke platforme ‘Halo, inspektore‘ podsjetio je na akciju bojkota kupnje telećeg vrata koji je poskupio u tri mjeseca preko 40 posto.
– Ona je inicirala akciju prema trgovačkim lancima kako bi pokazali da više ne želimo takvo cjenovno divljaštvo- poručio je Kelemen, a prenosi portal Net.hr.
Na gradskoj rivi Pine danas, 20. januara u 21 sat Turistička organizacija Tivat priređuje koncert beogradske pop- dive Jelene Tomašević. Koncert je prvobitno bio zakazan za 13. januar ali je zbog loših vremenskih prilika odložen za novi termin.
Jelena važi za jedan od najboljih vokala na regionalnoj estradnoj sceni, dobitnica je brojnih međunarodnih nagrada, bila predstavnica Srbije na Eurosongu, gošća koncerta svjetskog tenora Andree Bočelija itd.
Predgrupa Jeleninog koncertu u Tivtu je Ansambl Toć.
“Ne propustite magično veče uz vrhunski glas i sjajnu atmosferu !“ poručuju iz TOT-a.
Političke nestabilnosti, neuređena infrastruktura, nedostatak podrške organizovanom turizmu i upitna fiskalna politika doveli su do stagnacije turizma, privredne grane koja bi trebalo da u Crnoj Gori bude nosilac ekonomskog napretka. Dok mnoge zemlje regiona ulažu u promociju i jačanje turističke ponude, Crna Gora se bori s unutrašnjim problemima koji narušavaju njen ugled na međunarodnom tržištu.
Dr Rade Ratković, profesor Fakulteta za biznis i turizam iz Budve, ističe da turizam ne može biti uspješan ako država ne osigura stabilnost i povoljne uslove za poslovanje. U razgovoru za Pobjedu, on analizira kako politička previranja, loša saobraćajna povezanost i neefikasna fiskalna politika otežavaju opstanak turizma, dok nepovoljna tržišna pozicija i odlazak kvalitetnih turista dodatno produbljuju problem.
Negativan uticaj
– Već sada možemo reći da početak godine nije obećavajući za turizam. Naime, turizam odražava opštu situaciju u zemlji, a sve što se dešava na nacionalnom nivou direktno se reflektuje na ovu granu privrede. Ako je situacija u državi i sistemu loša, turizam ne može biti uspješan. Političke nestabilnosti i previranja negativno utiču na percepciju stranih turista. Niko ne želi kao prioritetnu destinaciju odabrati zemlju u kojoj vlada stalna kriza, nepredvidivi događaji, pa čak i tragedije. Takve vijesti imaju izrazito loš uticaj, jer je turizam izuzetno osjetljiv na bilo kakve poremećaje – kazao je Ratković.
Po njegovim riječima, turizam je donekle otporan na ekonomske probleme i može se prilagoditi, ali na probleme poput političke nestabilnosti ili pandemija nije rezistentan.
– Trenutna previranja u Crnoj Gori šalju stranim turistima poruku da zemlja nije sigurna destinacija. Ovakva situacija dodatno narušava percepciju bezbjednosti, koja je trenutno na nezadovoljavajućem nivou, a u pojedinim aspektima čak i zabrinjavajuća. Čuo sam komentare stručnjaka za bezbjednost, uključujući univerzitetske profesore koji se bave ovom temom, u kojima ističu da je trenutna situacija alarmantna. Kada stručnjaci, koji su autoriteti u ovoj oblasti, upućuju na ozbiljnost problema, to dodatno pogoršava percepciju, jer šalje poruku ne samo da zemlja nije bezbjedna, već da je stanje dovoljno ozbiljno da izaziva zabrinutost čak i kod profesionalaca – ističe prof. Ratković dodajući da u takvim situacijama dolazi do povlačenja turističke aktivnosti, što nas vodi u značajan turistički regres.
– To je posebno opasno, jer je Crna Gora u velikoj mjeri zavisna od turizma, a mnoge druge grane privrede takođe zavise od njega. Kada turizam padne, to direktno utiče na životni standard većeg dijela stanovništva – ističe Ratković.
Kada je riječ o bukingu i pripremama za ljetnju sezonu ističe, iz saznanja koja dobija od turističkih agencija koje se bave organizovanim turizmom, da je situacija zabrinjavajuća.
– Organizovani turizam se oslanja gotovo isključivo na rad agencija, dok su podrška Vlade i destinacijski menadžment gotovo nepostojeći. Nedostaje umrežavanje hotela, a ključni infrastrukturni problemi, poput saobraćajnih veza – bilo avionskih, bilo drumskih – ostaju neriješeni. U ovakvim uslovima, bavljenje turizmom postaje prava avantura. Bez efikasne organizacije i saradnje svih relevantnih aktera, ne možemo očekivati dugu turističku sezonu. Organizovani turizam je ključ za privlačenje većeg broja posjetilaca i produženje trajanja sezone, ali bez odgovarajuće podrške i strategije, to ostaje teško ostvariv cilj. Za uspjeh je neophodna koordinacija svih učesnika u turističkom sektoru, uz rješavanje osnovnih problema koji koče razvoj turizma – objašnjava Ratković.
Kako naglašava, organizovani turizam ne može postojati bez stabilnosti države i uređenog saobraćaja – bilo drumskog, vazdušnog, željezničkog, avionskog.
– Nažalost, sve ove oblasti kod nas su stavljene u drugi plan. Nedostatak ulaganja i koordinacije u saobraćajnoj infrastrukturi značajno ograničavaju razvoj turizma, jer bez pouzdanih i efikasnih veza, turisti teško mogu doći ili se kretati unutar destinacije. Stabilnost i dobro organizovan saobraćaj su osnovni preduslovi za konkurentan i održiv turizam, a njihovo zanemarivanje ozbiljno ugrožava potencijal Crne Gore kao atraktivne destinacije – kaže Ratković.
U Crnoj Gori se, po njegovim riječima, vodi besmislena politička borba oko identitetskih pitanja, odnosno pokušaja nametanja tuđeg identiteta, što dodatno produbljuje društvene podjele.
– Rezultat toga je velika socijalna i društvena entropija koja nas košta zaostajanja. Umjesto da razvijamo turizam, granu koja je s pravom smatrana ključnom za ekonomski napredak, sve više se oslanjamo na sektor nekretnina. Međutim, tržište nekretnina ne može pružiti ni približno iste efekte kao turizam, što nas dovodi do gubitka na više nivoa – ekonomski, društveno i razvojno – tvrdi prof. Ratković.
Siva ekonomija
On navodi da privatni smještaj, kao ključni segment turističke ponude, i dalje nije uređen, a sekundarno stanovanje, koje čini najveći dio privatnog smještaja, u velikoj mjeri posluje u sivoj zoni.
– Pretpostavlja se da u toj zoni postoji između 300.000 i 350.000 kreveta, ali nemamo precizne evidencije o tome. Kao rezultat toga, ne ostvarujemo legalne prihode niti otvaramo radna mjesta povezana s tim sektorom. Sve se svodi na neformalnu ekonomiju, gdje se poslovi obavljaju ,,ruka ruci“ – objašnjava Ratković, a dodaje da posebno zabrinjava situacija u Budvi, koja je metropola crnogorskog turizma.
– Ako se problemi lokalne vlasti u Budvi ne riješe, suočićemo se s ozbiljnim izazovima koji će negativno uticati na turizam i ekonomiju u cjelini – poručuje Ratković.
Ako se situacija ne promijeni, on tvrdi da će se ponoviti scenario iz prethodne godine.
– Lokalna vlast u Budvi bila je u konstantnim sukobima, što je rezultiralo time da je grad ostao prljav i zapušten. Umjesto privlačenja turista s većom platežnom moći, Budva je postala destinacija za goste s manjim budžetima, dok su kvalitetniji turisti izbjegavali grad. Najveći problemi kulminirali su tokom ljetnih mjeseci, kada bi trebalo ostvariti najveće prihode. Nažalost, ako se ništa ne promijeni,
situacija će ove godine biti još gora nego prošle. Država i dalje nema sluha za rješavanje ovih problema. Oni koji su plaćeni da se bave ključnim pitanjima, poput uređenja turističke infrastrukture i promocije, fokusiraju se na sporedne ili politički diktirane agende, koje su često pod uticajem spoljašnjih faktora. Na kraju, cijenu svega toga plaćaju građani – istakao je Ratković, dodajući da ćemo vjerovatno i ove godine imati uglavnom posjetioce iz regiona i domaće turiste.
– Nažalost, to neće biti dovoljno da pokrije gubitke i jasno je da ćemo, bez promjena, i ove godine završiti u minusu – smatra Ratković.
On navodi i da je nedavno podizanje PDV-a za hotelijere napravilo negativni efekat tako što vlasnici objekata polako prelaze u nelegalnu zonu.
– To će tek da bude veliki problem. Sigurno je da hotelijerstvo i turizam imaju nepovoljan položaj u fiskalnom sistemu, s obzirom na visoke i neblagovremene namete koji otežavaju pravovremeno izmirivanje obaveza. Drugi problem je što nijesmo prisutni na tržištima koja karakterišu duga sezona i dobra platežna sposobnost. Na tržištima na kojima trenutno poslujemo, teško možemo ostvariti rentabilno poslovanje. To dovodi, s jedne strane, do nepovoljne tržišne pozicije, a s druge strane do lošeg finansijskog položaja i negativnih rezultata – kaže Ratković.
To su, po njegovim riječima, dva Damoklova mača koja prisiljavaju hotelijere na redukciju usluga.
– Kada nijesu u mogućnosti da postignu odgovarajuću cijenu, hotelijeri su primorani da smanje obim usluga – ukidaju doručak, smanjuju broj zaposlenih potrebnih za kvalitetan servis, troškove gdje god je to moguće. Iako time mogu privremeno poboljšati finansijski rezultat, takav pristup dugoročno nije održiv. To je svojevrsno snalaženje između nepovoljnog položaja u fiskalnom sistemu i izazova na tržištima – zaključuje Ratković.
Hiljade pristalica Donalda Trumpa okupile su se na kiši i hladnoći kako bi prisustvovale njegovom pobjedničkom skupu u nedjelju, dan prije nego što se novoizabrani predsjednik vrati na vlast s planom o agresivnoj reformi imigracijske i trgovinske politike.
78-godišnji Trump položio je vijenac na Grobu neznanog vojnika u Nacionalnom groblju u Arlingtonu u nedjelju prije nego što će održati svoj prvi veliki govor u Washingtonu poslije 6. januara 2021. godine koji je prethodio neredima na Kapitolu.
Skup pod nazivom “Pobjednički skup Učinimo Ameriku ponovno velikom” trebao bi početi u tri sata poslijepodne po lokalnom vremenu u Capital One Areni, hokejskoj i košarkaškoj dvorani i prostoru za neke od inauguracijskih svečanosti nakon što je prognozirana žestoka hladnoća za ponedjeljak koja je inauguraciju preselila unutra.
Redovi Trumpovih pristalica, od kojih su mnogi odjeveni u njegove prepoznatljive crvene jakne i MAGA kape, protezali su se duž nekoliko blokova u središtu Washingtona. Neki su skandirali “SAD! SAD!” dok su čekali na ulazak u dvoranu.
Palestinci su se vratili u ruševine svojih domova, dok su se tri taokinje ujedinile sa svojim majkama u Izraelu
Palestinci su nahrupili na ulice kako bi slavili i vratili se u ruševine svojih bombardiranih domova u nedjelju, nakon što je sporazumom o primirju zaustavljen rat u Gazi, dok su se tri taokinje ujedinile sa svojim majkama u Izraelu.
Naoružani borci Hamasa provezli su se južnim gradom Kan Junisom, dok su gomile ljudi oko njih slavile. Na sjeveru, koji je izbombardiran do neprepoznatljivosti, ljudi su se kretali razorenim ulicama na kojima su se nazirale samo ruševine i iskrivljeni metal.
U Tel Avivu, stotine Izraelaca okupile su se na trgu ispred sjedišta ministarstva obrane te uživo pratile prijenos iz Gaze koji je prikazivao puštanje talaca na velikom ekranu.
Gomile slavile i plakale
Gomile su slavile i plakale kad su ugledale kako se tri taokinje ukrcavaju u vozilo Crvenog križa opkoljeno borcima Hamasa. Romi Gonen, Doron Steinbrecher i Emily Damari ubrzo su se ujedinile sa svojim majkama u blizini kibuca i obližnjeg festivala otkud su otete 7. oktobra 2023. godine.
U okupiranoj Zapadnoj obali, autobusi su čekali oslobođene palestinske zatvorenike iz izraelskog zatvora. Među prvim oslobođenim zatvorenicima 69 je žena i 21 dječak.
Prva faza primirja u ratu između Izraela i Hamasa stupila je na snagu s tri sata zakašnjenja tijekom koja su izraelski ratni zrakoplovi i tenkovi bombardirali Gazu.
U tom posljednjem izraelskom izljevu nasilja ubijeno je 13 osoba. Izrael je okrivio Hamas zato što je zakasnio s otkrivanjem imena taoca koje će osloboditi, dok je Hamas ustvrdio da se radilo o tehničkoj pogrešci.
“Danas je oružje utihnulo u Gazi”, rekao je američki predsjednik Joe Biden u svome posljednjem danu u Bijeloj kući, pozdravivši primirje koje američka diplomacija nije uspjela izvojevati više od godine dana.
Radikalni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir dao je ostavku u vladi u nedjelju zbog prekida vatre, iako je njegova stranka rekla da neće pokušati srušiti Netanyahuovu vladu. Drugi radikal, ministar financija Bezalel Smotrich, zasad je ostao u vladi, no je rekao da će dati ostavku ako rat završi, a Hamas ne bude potpuno uništen.
Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Mile Waltz, rekao je da ako Hamas prekrši dogovor, SAD će podržati Izrael “u onome što mora napraviti.”
“Hamas nikad neće vladati Gazom. To je potpuno neprihvatljivo.”
Na ulicama grada Gaze na sjeveru mogle su se vidjeti grupe ljudi kako mašu palestinskim zastavama i mobitelima snimaju prizore oko sebe.
“Put prema ovom sporazumu nije bio uopće lagan, bio je to dugačak put”, rekao je Biden. “No došli smo do te točke danas zbog pritiska Izraela na Hamas, uz pomoć Sjedinjenih Država.”
Prema sporazumu o primirju, mora doći do prekida borbi, humanitarna pomoć mora biti puštena u Gazu, a tijekom prve faze u trajanju od šest tjedana, 33 od ukupno 98 izraelskih i stranih taoca moraju biti pušteni u zamjenu za Palestince u izraelskim zatvorima.
Trumpov savjetnik: Hamas nikada neće vladati Gazom
Nema razrađenog plana tko će vladati Gazom nakon rata, a još manje tko će je ponovno sagraditi. Bilo kakav povratak Hamasove vladavine u Gazi bit će test predanosti primirju s Izraelom, koji je rekao da će nastaviti rat ako ne dođe do potpunog uklanjanja militantne skupine koja vlada enklavom od 2007. godine.
Kamioni s gorivom i humanitarnom pomoći u dugim su redovima čekali na graničnim prijelazima satima prije nego što je primirje trebalo stupiti na snagu. Svjetski program za hranu rekao je da su počeli prelaziti granicu u nedjelju ujutro.
Prema sporazumu, u šest početnih sedmica primirja u Gazu bi svaki dan trebalo biti pušteno 600 kamiona s pomoći, među njima 50 koji će dostaviti gorivo. Pola od 600 kamiona krenut će prema sjeveru enklave, koja se suočava s gladi.
Više do 47.000 Palestinaca ubijeno je u izraelskim napadima u kojima je Pojas Gaze pretvoren u pustoš. Gotovo cjelokupna populacija od 2.3 milijuna ljudi je bez doma. U ratu je poginulo i oko 400 izraelskih vojnika.
Nakon Beograda, Karavan Praznika mimoze danas je posjetio Zlatibor. Veliki broj mještana i gostiju Zlatibora ispratio je defile Gradske muzike, mažoretki i članova Maškara.
Predsjednik Opštine Čajetina Milan Stamatović kazao je da se nastavlja lijepa tradicija i saradnja između dvije bratske opštine.
-Ovo je najbolji način da predstave svoju manifestaciju. Mislim da su i naši turisti i sugrađani vidjeli i dobili pozitivan impuls da posjete Praznik mimoze i podržimo njihovu manifestaciju, kao što oni i brojni turisti iz Crne Gore podržavaju Zlatibor. Perspektiva turističke ponude je da se dopunjavamo. Naše analize pokazuju da nam veliki broj turista dolazi iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore i bivših republika. Ovo je prilika da u okviru zimske ponude predstavimo naše bratske gradove i pozovemo ih da dođu na Praznik mimoze u Herceg Novi, kazao je Stamatović.
Direktorica JUK Herceg fest Tatjana Ateljević zahvalila je Opštini Čajetina na gostoprimstvu i najavila da će tokom Praznika mimoze od 14. februara do 2. marta biti priređen bogat program.
– Došli smo da mještanima i gostima Zlatibora predstavimo bogat program Praznika mimoze, među kojima su koncerti, pučke fešte, maskenbali ali i kulturni i sportski programi. Nadam se da će nas vrijeme poslužiti, da će svi uživati. Ovo je prijateljska manifestacija koja okupi posjetioce iz cijelog regiona, kazala je Ateljević.
Karavan Praznika mimoze obići će i Bijeljinu i Banja Luku.
Više državno tužilaštvo u Podgorici podiglo je 26. decembra prošle godine optužnicu protiv I. K. (36) zbog više krivičnih djela i to silovanje, obljuba nad djetetom, nedozvoljene polne radnje i iskorišćavanje djece za pornografiju.
I. K. je ta krivična djela počinio nad tri djeteta, što je utvrdilo Više tužilaštvo nakon sprovedene istrage tokom koje su pribavljeni dokazi, piše Pobjeda.
Optuženi je godinama prisustvovao treninzima Košarkaškog kluba Kotor i smatrali su ga pomoćnim trenerom.
On je uhapšen 31. jula prošle godine zbog sumnje da je iskorišćavao maloljetnike za pornografiju i počinio obljubu nad više djece mlađe od 14 godina. Iz uprave kluba su tada kazali da on nije pomoćni trener, već da je samo prisustvovao treninzima do momenta kada su saznali da je prijavljen, nakon čega mu je to zabranjeno.
Tada su iz tog kluba naveli da je on kao košarkaški zaljubljenik prisustvovao određenim treninzima kluba uz nadzor nadležnog trenera te kategorije, ponekad i djelimično učestvovao u radu, što nije izolovan slučaj samo u tom klubu.
– Imate više takvih primjera u košarkaškoj praksi, nerijetko su i roditelji prisutni na tim istim treninzima. Napominjemo da od prvog aprila nije prisustvovao nijednom treningu, niti bilo kakvoj aktivnosti koju je organizovao naš klub – kazali su tada iz Košarkaškog kluba Kotor.
Prema onome što je policija saopštila OB Kotor je 30. jula elektronskim putem primio prijavu od Centra za socijalni rad u Kotoru, kojem su se pisano obratila dva roditelja.
Roditelji i uprava kluba slučaj prijavljuju 30. jula, a KK Kotor je I. K. još u aprilu zabranio pristup.
Iz tog kluba su kazali da „kada su ih roditelji informisali da postoje naznake da je I. K. učestvovao u djelima za koje je optužen i da su ga prijavili nadležnim institucijama, istog dana je Upravni odbor zabranio prisustvo I. K. svim aktivnostima KK Kotor“.
Zbog čega se na prijavu od 1. aprila do 30. jula čekalo, klub nije pojasnio.
Policijski službenici su tada izvršili pretres stana i drugih prostorija koje koristi I. K., oduzeli elektronske uređaje koje je koristio za prikupljanje, skladištenje i distribuciju pornografskog sadržaja.
Prema izmjenjenom Krivičnom zakoniku, za krivična djela silovanje, obljuba nad djetetom, nad nemoćnim licem, obljuba zloupotrebom položaja, počinilac će biti kažnjen zatvorom u trajanju do četrdeset godina. Ko učini obljubu nad djetetom, kazniće se od pet do petnaest godina zatvora.
A ukoliko se obljuba izvrši zloupotrebom položaja ili ovlašćenja, najmanja kazna je deset godina zatvora. Takođe, dječja pornografija, odnosno pokazivanje takvog sadržaja djeci je kažnjivo zatvorom od dvije do deset godina. Ko navodi ili iskoristi dijete za proizvodnju slika, audio-vizuelnih ili drugih predmeta pornografske sadržine (dječja pornografija) ili za pornografsku predstavu, kazniće se zatvorom od tri do deset godina.
A, kada je seksualno uznemiravanje u pitanju, tužioci se najčešće odlučuju za član 7 Zakona o javnom redu i miru. U tom članu piše da će oni koji budu na javnom mjestu grubo vrijeđali drugog ili se na drugi način ponašali naročito drsko, bestidno ili uvredljivo biti kažnjeni za prekršaj novčanom kaznom od 250 do 1.000 eura ili kaznom zatvora do 60 dana.
Istaknuti crnogorski slikar Slobodan Puro Đurić preminuo je danas u 90. godini.
Đurić je rođen na Cetinju, a odrastao je u porodici s bogatom umjetničkom tradicijom, prenosi Cetinjski list.
Njegov višestruki talenat prepoznat je još u djetinjstvu, kada je započeo školovanje u Filmskoj školi u Zagrebu, radeći na filmskim projektima poput „Bakonja fra Brne“ i „Plavi devet“.
Đurić je završio Umjetničku školu u Herceg Novom, a zatim Pedagošku akademiju i Kulturološki fakultet.
Kao grafički i prvi crnogorski industrijski dizajner, ostavio je neizbrisiv trag radeći u Elektroindustriji „Obod“, gdje je radio na kreiranju mnogih Obodovih proizvoda i inoviranju detalja postojećeg dizajna.
Njegov značaj se ogleda i u ulozi rukovodioca Likovnog salona „13. novembar“ na Cetinju, koji je pod njegovim vodstvom postao jedan od najvažnijih jugoslovenskih likovnih salona.
Đurić je služio i kao gradonačelnik Cetinja od 1984. do 1989. godine, predvodeći obnovu istorijskog jezgra grada.
Nakon toga imenovan je za predsjednika Socijalističkog saveza radnog naroda, a u tom periodu obnovljeno je i revitalizovano oko 135 većih i manjih spomenika kulture.
Đurić je bio jedan od ključnih inicijatora osnivanja Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju.
Njegov stvaralački opus obuhvata 12 samostalnih i preko 220 grupnih izložbi u zemlji, kao i 45 u inostranstvu, uključujući izložbe u Rimu, Parizu, Moskvi i Kairu.
Đurić je dobitnik prestižnih priznanja poput Trinaestojulske nagrade, Ordena Republike, Trinaestonovembarske nagrade i Povelje „Ivan Crnojević“, a odlukom Vlade Crne Gore imenovan je za istaknutog crnogrskog kulturnog stvaraoca .
On je takođe uvršten u knjigu milenijumskog izbora „Uspješni umjetnici i dizajneri dvadesetog vijeka“ po izboru Internacionalnog bibliografskog centra u Kembridžu.
Njegova djela nalaze se u muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama širom svijeta, a javnosti se literarno predstavio svojim knjigama: Dado Đurić Fragmenti iz života i Cetinjske šaljive priče, u šest knjiga.
Đurić ima suprugu Vidu, troje djece – Anu, Maju i Mirka i unučad i praunuke.
Sahrana će biti obavljena sjutra u 14 sati, na Starom groblju na Cetinju.
Dugogodišnji predsjednik UO Bokeljske Mornarice Kotor, Aleksandar Saša Dender na svečanoj Akademiji Bokeljske mornarice 13. januara predstavio je svoj istraživački rad pod nazivom “Kotor i njegove misterije“.
„Rad je posvećen Kotoru, starodrevnom gradu obavijenom velom misterije, velom tajni iz njegove daleke prošlosti, i ovim radom pokušaću da makar djelimično doprinesem razgrtanju tih velova” – kazao je Dender.
Četiri velike misterije, pitanje nastanka i položaja Akruviuma, prvobitnog Kotora, porijeklo njegovog imena Akruvium, odnosno Kotor, datum donošenje moći sv. Tripuna u Kotor i datum osnivanja Bokeljske mornarice već dugo su predmet rasprava eminentnih stručnjaka koji su ih proučavali, rasprava nastalih uslijed oskudnih pisanih i arheoloških dokaza, pogotovo zbog činjenice da se naš dio jadranske obale spušta milimetar godišnje i da je za 2.000 godina potonula za oko 2 metra, pa se arheološki ostaci ilirskog i rimskog perioda nalaze u moru i gotovo nemoguće je istraživati ih.
Oko svake od ove četiri misterije postoje različita mišljenja, često suprotstavljena, naroćito u pogledu ubikacije Akruviuma, prvobitnog Kotora, jer i Izvori koji pominju Akruvium također su veoma oskudni i neprecizni.
Obično se navodi da je Acruvium prvi pomenuo rimski istoričar Tit Livije koji je živio krajem I stoljeća prije Krista. citirajući Anicijev proglas o osnivanju Ilirika iz 167 godine.(sl. 1) Iako on ne spominje grad nego ilirsko pleme Agravonite, poznato je da su na potezu od Ulcinja do Boke Kotorske postojali ilirski gradovi Olcinium, Butua, Acruvium i Risinium.
Ilirik i Ptolomejeva mapa
Acruium pominje i Ptolomej (sl.2) koji ga smješta na obalu otvorenog mora što je navelo pristalice druge teze da ga smještaju negdje kod Bigove. Međutim, ta karta je toliko zbrkana da se ne može uzeti kao pouzdan dokaz o položaju Acruviuma i pored navođenja njegove geografske širine i dužine, jer Rose i Kotor stavlja oko Molunta, a otoke Korčulu I Mljet ispred Boke Kotorske.
Acruvium kao “oppidum civium romanorum”, “utvđeni grad rimskih građana”pominje Plinije stariji početkom nove ere, kao i Risan i Ulcinj, dok se ime slično Kotoru prvi put pominje od strane anonimnog geografa iz Ravene u VII stoljeću kao Decataron ili Decaderon.Car Konstantin Porfirogenet pominje ga u X stoljeću kao Decatera, nakon čega se pominje talijanizirano Cattaro i slavenizirano ime Kotor.
Što se tiče prve misterije o nastanku i položaju Kotora, osim nedostatka materijalnih dokaza, najveću zabunu je izazvalo je ime prvobitnog grada ACRUVIUM, koje nije bilo moguće povezati sa imenom DECATERA, DEKADERON, KOTOR.Tako su nastale dvije teze o položaju Akruviuma, prva, koju su zastupali Josip Đelčić, Pavle Mijović, Ilija Sindil, Slavko Mijušković, da je Acruvuim uvijek bio na istom mjestu kao Kotor danas i druga, koju su zastupali Hajnrih Kijpert, P.Butorac, А. Мајер, J. Martinović, koja pretpostavlja da se nalazio negdje u Grblju na potezu od Bigove do Solila, čiji su ga stanovnici iz nepoznatih razloga navodno napustili, tokom II stoljeća nakon Krista i nastanili se na mjestu sadašmjeg Kotora, tada ilirskog naselja Catarum iako nema izvora koji potvrđuju to ime.
U prilog prvoj tezi o ubikaciji Akruviuma na mjestu sadašnjeg Kotora ima više argumenata:
Prvi argument je kontinuitet života svih antičkih naselja na našoj obali pa i šire, na jadranskoj obali, na istom mjestu od ilira do danas.Svi antički gradovi na našoj obali, Ulcinj, Budva i Risan imaju taj kontinuitet te ga, sasvim sigurno, ima i Kotor. Osim toga, na Jadranskoj obali, Rimljani su gotovo isključivo preuzimali postojeće ilirske gradove i prilagođavali ih svom ustojstvu, rijetko su gradili nove.
Drugi argument je izuzetan geografski i prirodni položaj Acruviuma u dnu zaliva, na kraju morskog puta sa zaštićenim pristaništem i obiljem slatke vode kao prvog uslova za nastanak naselja i obradivog zemljišta i što je najvažnije, kroz Kotor je prolazila jedina kopnena veza koja je povezivala Kotor u oba pravca, prema Budvi i Ulcinju i obratno, prema Dalmaciji.Svako ko je došao brodom do kraja zaliva morao je tu da stane, iskrca ljude i robu i krene dalje kopnom, što je samo po sebi stvaralo uvjete za nastanak naselja od najranijih vremena.
Treći argument je velika količina epigrafskih spomenika nađenih in situ u Kotoru i okolici, najvažniji je nalaz nadgrobnog spomenika sa imenom ljekara koga su u doba Rima mogli imati samo gradovi, kao i otkriće antičke građevine na Šuranju sa ilirsko-rimskim grobovima u kojima je nađen novčić cara Aurelija iz III stoljeća, što ga vezuje sa pominjanjem Acruviuma od strane Plinija starijeg iz II stoljeća.Gotovo je sigurno da će se eventualnim daljim iskopavanjima ispod franjevačkog groblja na Gurdiću otkriti i ilirsko rimska nekropola, slično kao u Budvi.
Četvrti argument, koji do sada nije mnogo istican je da je Kotor u VI stoljeću bio razvijeni municioij sa dvije trobrodne bazilike, potvrđene in situ, ispod crkava Sv. Marije i Sv. Mihovila, od kojih je ona ispod crkve Sv. Marije bila episkopalna crkva sa krstionicom, što govori o mnogo ranijem postojanju grada i prije VI stoljeća. Može se sa velikom vjerovatnoćom pretpostaviti da se u aktima Salonitanskog sinoda iz 530. g pominje kotorski biskup Victor, episcopus ecclesiae Martaritanae, čije je sjedište, katedra, bilo u toj episkopalnoj starokršćanskoj bazilici.
Za drugu tezu o ubikaciji grada negdje oko Bigove odlučio se najprije njemački geograf Kiepert koji u svom atlasu stavlja Acruvium u uvalu Trašte, vjerovatno zaveden Ptolomejevom kartom, a zatim i A. Mayer koji isključivo etimološkom analizom od naziva plemena Agravoniti izvodi naziv Agruvium za grad koji se, po njemu, nalazio negdje u grbaljskoj ravnici.Najdetaljnjiju analizu u prilog ove teze da je Akruvium bio u Grblju, dao je J. Martinović više pobijajući navode pristalica prve teze, nego podastirući nove dokaze i razloge zašto bi u Grblju uopšte nastao “oppidum civium romanorum” Ni Kipertova, ni Mayerova ni Martinovićeva teza nemaju potvrde o postojanju grada in situ u Grblju i pored velike količine nalaza iz rimskog perioda koji samo svjedoče da je Grbalj u rimsko vrijeme bio razvijeni ager sa naseljima tipa villa rustica preko kojih su vlasnici kontrolirali svoje posjede.
Dakle, svi do sada proneđeni posredni i neposredni dokazi upućuju na rješenje prve misterije, na to da Kotor na istom mjestu ima kontinuitet od stare ere pa do danas, prvo kao ilirsko naselje, zatim kao grčki emporij, pa rimski “opiddum civium romanorum”, bizantski grad Decaderon i Decatera, a zetim i kao Cattaro odnosno Kotor, a barem za sada, stavljaju po strani tezu o ubikaciji Akruviuma u grbaljskom polju zbog nedostatka bilo kakvih dokaza o postojanju nekog grada, sve dok detaljna arheološka istraživanja koja su, nažalost do sada izostala s obzirom na važnost grada upisanog u UNESCO, ne daju eventualno drugačiji odgovor.
O drugoj misteriji, o porijeklu imena Kotor također postoje dvije teze.Po prvoj tezi koju je razradio A.Mayer, pokušavalo se dokazivati porijeklo imena Kotor vezujući ga za topografski položaj terena na kome je ponikao. Po Mayeru naselje se nazivalo Catarum u čijioj osnovi je indoeuropska riječ cat sa značenjem plesti i sa sufiksom or, a označavo je ograđeni prostor na mestu sadašnje tvrđave San Đovani. Dio lingvista, P. Skok, S. Čače, G. Čulić, M. Abović, porijeklo i smisao toponima Kotor nalazili su u slavenskom leksičko-morfološkom sistemu.
Druga teza koju je iznio hrvatski arheolog Mate Suić, rješava, kako pitanje ubikacije Akruviuma, tako i pitanje dvojnosti imena, Akruviunm- Dekatera polazeći od potvrđene činjenice o postojanju dva dijela grada još od ilirskog doba, gornji i donji, o kojima u nekoliko navrata pišu povjesničari, a i sam je car Konstantin Porfirogenet pišući o Kotoru, naveo kako su Saraceni napadajući Kotor opustošili donji grad Dekateru. Gornji dio u ilirsko doba, obuhvatao je gradinu -tvrđavu sa citadelom – akropolisom na vrhu, koji je bio svetilište, a donji dio Kotora činiio je naseljeno podgrađe, suburbium sa pristanom u kome se uz ilirsko vremenom ustaljuje i razvija grčko naselje emporion kao mjesto okupljanja, kontakata i razmjene isprva stanovnika iste oblasti, a potom i onih iz udaljenih krajeva sa kopna i onih preko mora. Dakle, po tumačenju Mata Suića, Kotor je u antici imao gornji grad sa imenom Akrua-Akruvium gdje grčka osnova “akros” označava gornji (Akropolis), dok sufiks ua, odnosno ium, označava mjesto, dakle gornje mjesto i donji grad nazvan Katotera- Katera sa značenjem donji.Iz naziva Katotera proizašao je naziv Katera, a u daljoj evoluciji nastali su talijanski naziv Cattaro, odnosno naš Kotor.
Ovakvo tumačenje u potpunosti rješava kako pitanje ubikacije Akruviuma, dakle radi se o gornjem gradu na istom mjestu od ilirskog doba do danas, tako i pitanje imena Kotor kao naziva donjeg grada proisteklog iz naziva Katotera-Katera. (Sl. 3)
Sl. 3 Gornji grad Acruvium i donji grad Katera
I o trećoj misteriji, datumu prispijeća moći sv. Tripuna također postoje različita mišljenja.
13. januar je bez sumnje najznačajniji potvrđeni datum u dugoj povijesti Kotora, kao dan kada su moći Sv. Tripuna dospjele u Kotor i time grad dobio svog nebeskog zaštitnika. Kotorani, grad Kotor i kotorski Distrikt stoljećima su proslavljali ovaj datum isto kao i 3. februar dan stradanja mučenika Sv. Tripuna, kao svoje najveće blagdane i to sve do kraja drugog svjetskog rata, kada su komunističke vlasti, u želji da zatru tradiciju, za dan grada, umjesto 13. Januara, nametnuli datum 21. 11. 1944, dan kada je Kotor oslobođen od njemačkih okupatora.
Danas, 13. januar proslavljaju samo kotorska Biskupija i Bokeljska mornarica Kotor, a od skoro i Hrvatso nacionalno vijeće kao dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, dok grad Kotor i dalje ignorira svoju mnogostoljetnu tradiciju koja nalaže da se kao dan grada proslavlja 13. januar, dan donošenja moći Sv. Tripuna u Kotor, a da se 21.11. proslavlja kao dan oslobođenja grada od njemačkih okupatora.
13. januar 809 godine uzela je Bokeljska mornarica Kotor i kao datum svoga osnutka.Premda za tu tvrdnju nije bilo dokaza, prihvaćen je stav mnogih proučavalaca povijesti Mornarice, od Josipa Đelčića do Miloša Miloševića o postojanju uporne tradicije koja govori o kotorskim mornarima koji su donijeli moći sveca u Kotor, ali ne govori i o postojanju u to vrijeme i cehovske organizacije, tako da je datum njenog osnutka ostao u domenu pretpostavke.
Svakao, najzaslužniji za promicanje 13 januara 809 kao dana osnutka Mornarice je rođeni Kotoranin, Josip Đelčić (1849. – 1925) koji je prvi taj datum vezao i za Bokeljsku mornaricu i njegova je zasluga što je šireći svijest o tome da je Kotor 809 godine istovremeno dobio i nebeskog zaštitnika Sv. Tripuna i zemaljskog čuvara obale, Bokeljsku mornaricu, postigao da ta svijest postane dio tradicije Bokelja i zadrži se do danas.
Dok 13. januar kao datum nije sporan, u nauci I dalje postoje podijeljena mišljenja o godini kada su moći Sv. Tripuna prispjele u Kotor.Dva su artefakta koji neposredno svjedoče o 13. januaru kao datumu prispijeća moći u Kotor, dok nam treći posredno govori o donošenju moći sv. Tripuna u Kotor.
mramorni ulomak oltarne pregrade sa natpisom u kojem se pominje kotorski biskup Ivan
“Instrumentum corporis nostri gloriosi gonfalonis Sancti Tryphonis” (Isprava o tijelu našega slavnoga stjegonoše, sv. Tripuna), poznata kao „Andreacijeva povelja“.
„Lezenda de messer San Tryphon martire confalon et protector della cittade de Catharo“ (Legenda o mučeniku sv. Tripunu stjegonoši i zaštitniku grada Kotora), ali bez informacije kada je nastala.
Eminentni pručavaoci natpisa na ulomku čiji je prvi dio nažalost izgubljen, čitali su ga različito, J. Kovačević čitao je na njemu godinu 809 koja je i prihvaćena od strane stručne javnosti i pored neuobičajenog čitanja datuma sa desna na lijevo, dok su F. Radić i M. Lončar čitali su na njemu godinu 805. Također, različito se čitao i datum na početku ulomka tako da ga J. Kovačević i J. Martinović čitaju kao XII godinu, dok ga M. Lončar čita kao XIII januar
Upoređujući sve podatke, najprihvatljivije je čitanje natpisa M. Lomčara (Sl. 4):
“JAN(uarii) XIII, TE(m)PORIB(us) D(omi)N(i) IOH(anis) EP(i)S(copi), P(er) I(n)D(ictionem) XIII, A(nno) NA(tivi)TA(tis) CONSTI(tutoris) MV(n)DI, δCCCV”, u prijevodu: “XIII januara, u vrijeme gospodina Ivana biskupa, XIII indikcije, godine od rođenja Stvoritelja svijeta 805”, zbog toga što za godinu 805, za razliku od ostalih navedenih godina, jedino njoj odgovara indikcija XIII na natpisu, (sl. 6) . Također, prihvatljiv je i datum XIII januar, zato što dozvoljava da se potvrdi prisustvo kotorskog biskupa Ivana na II Nicejskom koncilu 787 godine.
Interesantno je i tumačenje J.Martinovića koji na natpisu čita godinu 6295: (sl. 5)
“AN(no) XII, TENPORIB(us) D(omi)N(i) IOH(anis) EP(iscopu)S XP(isti) I(n)D(ictione) XIII, A NATA CONSTIT(utione) MV(n)DI, VICCXCV” (u prijevodu: “godine XII, u vrijeme gospodina Ivana episkopa Kristovog, indikcije XIII, od stvaranja svijeta 6295”.Ako se, po konstantinopoljskom računanju, od biblijskog postanka svijeta 5508 godine odbije 6295. godina, dobija se godina 787, odnosno godina održavanja II Nicejskog koncila na kojem je učestvovao i biskup Johannes (Ivan), samo što ta godina ne odgovara XIII indiktu.Međutim, ako se od 787 godine kada biskup učestvuje na koncilu, odbije 12 godina, dobije se godina biskupovog ređenja 775 kojoj odgovara indikt XIII, tako da se otvara mogućnost da se ulomak ne odnosi na dolazak moći sv. Tripuna u Kotor, nego samo na biskupa Johannesa.
“Instrumentum” ili “Andreacijeva povelja” koja je u nauci uglavnom bila odbacivana kao nepouzdana, dobila je na važnosti otkrićem ostataka crkve ispod temelja Sv. Marije Koleđate sa početka IX stoljeća, čime je potvrđen prvi dio povelje u kome Andreacije kaže da je sa svojom ženom Marijom i kćerkom Teodorom sagradio (obnovio) crkvu Sv. Marije infunarije (fiumere), dok se u drugom dijelu povelje opisuje donošenju moći Sv. Tripuna u Kotor, koje se dogodilo nakon obnove crkve.
Andreacije Saracenis je povijesna osoba, sarkofag u kome su sahranjeni on i njegova žena Marija nađen je upravo na mjestu prvobitne crkve posvećene sv. Tripunu čiji je bio ktitor.
Sl. 7 Andreacijev sarkofag u katedrali sv. Tripuna I mjesto na kojem je nađen u prvobitnoj crkvi
Sama povelja označena je datumom kada je sastavljena, odnosno datum ne označava događaje opisane u povelji;
„Isprava o tijelu našega slavnoga stjegonoše, mučenika sv. Tripuna. Godine od začeća Isusa Krista osamsto i devete, dana trinaestog januara.
Ja Andreaci s mojom ženom Marijom i sinom mojim Petrom i kćeri mojom Marijom i kćeri Theodorom sagradismo crkvu sv. Marije od konopa (na rijeci).”
Naravno da Andreacije nije sagradio crkvu sv. Marije, nego je obnovio.Prvobitna crkva na tom mjestu datirana je u prvu polovicu VI stoljeća na osnovu krstionice, baptisterija, koja je pronađena u sjevernom brodu prvobitne trobrodne bazilike čiji su ostaci otkriveni nakon zemljotresa iz 1979. godine, a koja je bila posvećena sv. Juraju. Vrlo vjerojatno, nakon trista godina, oštećenu i djelimično srušenu crkvu obnavlja Andreacije krajem ili početkom IX stoljeća, što je utvrđeno kako nalazima u temeljima, tako i po ostacima kamene plastike in situ koji su precizno datirani upravo u taj period. (M. Zornija, Z.Čubrović, J. Martinović) (sl. 8)
Tlocrt
Sl. 8. Tlocrt tri povijesna sloja crkve sv. Marije, prvi sloj prvobitne crkve posvećene sv. Juraju iz VI st., drugi sloj nakon Andreacijeve obnove sa početka IX st. i sadašnja crkva sv. Marije posvećena 1221 god.
Na osnovu tumačenja ulomka iz Katedrale i Andreacijeve povelje, može se izvesti zaključak da su se u Kotoru u rasponu od nekoliko godina, ali istoga datuma, desila dva događaja od izuzetne važnosti za grad koja su zaslužila da budu obilježena na oltarnoj pregradi, odnosno u “Andreacijevoj povelji”:
13. janura 805 godine, za vrijeme službovanja kotorskog biskupa Ivana koji je prisustvovao i na II Nicejskom koncilu 787 godine, prispjele su u Kotor moći sv. Tripuna zaslugom kotoranina Andreacija Saracenisa koji ih je otkupio od mletačkih trgovaca.Moći su, u pratnji opata sa otočića Sv. Jurja, kotorski mornari donijeli u grad, događaj je bio dovoljno važan da ostane zabilježen na oltarnoj pregradi. Kotorani su sa Andreacijem, odlučili da svecu podignu crkvu koja u momentu donošenja moći nije postojala, na mjestu gdje su se same zaustavile.Do završetka gradnje nove crkve- martirija koja je trajala četiri godine, moći su bile pohranjene u crkvi Sv. Marije Infunarie (fiumere) koju je ranije obnovio Andreacije.
Nakon četiri godine i završetka gradnje crkve posvećene sv. Tripunu, 13. januara 809, desio se događaj po važnosti gotovo isti kao i dospijeće moći Sv. Tripuna u Kotor, odnosno posvećenje novosagrađene Andreacijeve crkve i translacija moći sveca u novu crkvu.Događaj koji je sigurno okupio sav vjerujući puk Kotora prilikom koga je mornarica nosila moći i vjerovatno zabalala svoje kolo, događaj koji je naveo Andreacija da 13. januara 809. godine napiše svoju povelju i opiše svoje zasluge.
Ovakvim tumačenjem napisa sa ova dva artefakta, logički i kronološki bili bi povezani datumi na ulomku i u povelji sa arheološkim i pisanim nalazima vezanim za dolazak moći Sv. Tripuna u Kotor i translaciju moći iz crkve Sv. Marije u prvobitnu crkvu Sv. Tripuna. ( sl. 9)
13. januar 805
Što se tiče četvrte misterije, datuma osnutka Mornarice, izvjesno je da se datumi 13. januar 805 godine i 13 januar 809 godine ne mogu smatrati, pa ni po predanju, datumom osnutka Mornarice već samo kao naznaka o njenom postojanju, jer je Kotor u VI stoljeću, kao već razvijeni municipij, morao, kao “conditio sine qua non”, kao uslov opstanka, imati razvijenu mornaricu, a vjerovatno i brodogranju, koje su značile život, s obzirom na ograničene druge resurse u okruženju. Kada se to potkrijepi i stavom o kontinuitetu današnjeg Kotora od antike do danas, jasno je da se radi o drevnoj pomorskoj tradiciji iz koje se u nekom momentu razvila i cehovska udruga mornara, koja je i tada, u doba predanja i kasnije, u doba arhivskih dokumenata, imala veliku ulogu u razvoju grada.
Prema tome, formulacija o nastanku Mornarice trebala bi glasiti:
Povijesno, Bokeljska mornarica je drevna staleška bratovština čiji su mornari, prema predanju, donijeli moći Sv. Tripuna u Kotor 13. januara 805. godine i u kojoj se, od 13.januara 809. godine do danas, kontinuirano čuva tradicija slavljenja Tripundanskih svečanosti.
Što se tiče misterije oko datuma osnutka mornarice on je uzgubljen u tami prošlosti i sasvim sigurno ne može biti potvrđen, tako da Kotoru, uz ostale čari, ostaje i čar bar jedne misterije.
