Čitalačka publika u Velikoj Britaniji imala je priliku da se informiše o brojnim mogućnostima koje turistima pruža Crna Gora, što je rezultat studijskih posjeta i marketinške kampanje koje je realizovala Nacionalna turistička organizacija (NTO).
Iz NTO je saopšteno da je samo tokom avgusta sedam članaka u šest prestižnih medija preporučilo Crnu Goru kao destinaciju za odmor na najljepšim plažama na kojima mogu uživati čak do kraja oktobra, ali i za aktivni turizam i avanture u netaknutoj prirodi.
Tako je u okviru The Scotsman Magazine, u tekstu, između ostalog opisana poboljšana avio dostupnost između Tivta i nekoliko gradova u Velikoj Britaniji.
Čuveni magazine, koji ima tiraž 191 hiljada prodatih primjeraka, uz odlične ilustracije, ponudio je svojim čitaocima detaljne informacije o Bokokotorskom zalivu.
“Crna Gora, sa svojim prekrasnim zalivima i veličanstvenim planinama, dragulj je Jadrana”, napisao je autor članka pod nazivom Kotor i mnogo toga još, novinar Neil Geraghty.
Magazin The Times, sa tiražom štampanog izdanja od 365,88 hiljada i online izdanjem od čak tri miliona pregleda, Crnu Goru je svrstao u jednu od 24 top destinacije za odmor nakon ljetnjeg špica.
Osim mnogo sunčanih dana i dobre klime, autorka Lucy Thackray osvrnula se i na brojne mogućnosti za različite aktivnosti, od kajakinga, raftinga, preko planinarenja do obilaska nacionalnih parkova.
U članku na pet strana u okviru National Geographic Traveller magazina, čitaoci su mogli da se upoznaju sa Kotorom i njegovom okolinom. Taj prestižni medij sa tiražom od 163,8 hiljada primjeraka, odabrao je za svoje čitaoce pet najboljih plaža u Boki i predložio im tri avanturističke aktivnosti tokom boravka u destinaciji, a prije obilaska Gospe od Škrpjela i vožnje žičarom od Kotora do Lovćena.
Platforma Love Exploring, sa dnevnim tiražom od 216,2 hiljade pregleda, objavila je čak dva članka u kojima se pominje Crna Gora. U okviru opsežnog istraživanja, autorka Sasha Wood preporučuje obaveznu posjetu Kotoru, u članku na temu Najljepši mali gradovi u svakoj zemlji Evrope.
Novinarka Lauren Jarvis je pisala o Najljepšim mostovima u svakoj evropskoj zemlji i sa čitaocima podijelila svoje oduševljenje mostom na Đurđevića Tari.
Boka kotorska – foto Miro Marušić
Popularnost magazina Independent je nesporna, a može se opisati i tiražom od 14,22 miliona pregleda. Online izdanje za Veliku Britaniju čuvenog magazina, takođe je ponudilo tekst sa preporukom posjete Crnoj Gori.
Ispod naslova Sedam zemalja za koje možda niste znali da imaju sjajne plaže, opisuju plaže duž Budvanske rivijere i dijele savjete za najbolje vrijeme dolaska.
“U podnaslovu poručuju: Tražite skriveni dragulj na moru? Kamila Foster predlaže destinacije koje možda niste do sad razmatrali, šaljući snažnju poruku da je ovo destinacija na kojoj se može naći i avantura i potrebni mir”, navodi se u saopštenju NTO.
Luksuzna online platforma sa čitanošću od 124,53 hiljade, SheerLuxe, svrstala je Crnu Goru u destinacije koje treba uvrstiti u planove za putovanja.
U tekstu pod nazivom Četiri razloga da upišete Crnu Goru na vašu listu za putovanja, detaljno su opisali Budvu, Kotor, Ulcinj i Skadarsko jezero i Durmitor, uz živopisne fotografije i detalje o odličnoj avio dostupnosti.
U talijanskim vodama bi se uskoro po prvi put mogli uzgajati biseri jer uzgajivači školjaka žele iskoristiti neočekivanu priliku koja je stigla sa zagrijavanjem Mediterana.
Krajem 2023. prvi primjerci biserne školjke (Pinctade radiate), udomaćene u Crvenom moru, primijećeni su u Zaljevu pjesnika, popularnoj turističkoj destinaciji stotinu kilometara od Genove, na sjeverozapadu Italije. Manje od godinu dana kasnije one su se proširile u nekad najhladnijim dijelovima Mediterana, ranije povezanim s drugim vrstama školjaka za prehranu, a ne proizvodnju bisera.
Industrija bisera godišnje zaradi 11 milijardi dolara, a dio kolača sad žele i talijanski školjkari. Uvoznik bisera Adriano Genisi vjeruje da bi se, ako sve prođe po planu, proizvodnja mogla pokrenuti već za godinu dana.
“Provjeravamo mogućnost proizvodnje kultivacije bisera ovdje”, rekao je Paolo Varrella, čelnik kooperative školjkara koja tamo djeluje od 2011. godine.
Venecija naplaćuje ‘ulazak’ u grad i zaradu usmjerava u stanove za mlade. Može li i u Hrvatskoj tako? Kako se nositi s ‘overturizmom’?
Slučaj Golubove špilje u Puli, koja je zbog najezde kajakaša i turista koji skaču s tamošnje stijene postala opasna po život, ali i po životinjske vrste koje žive u njoj, i to u tolikoj mjeri da nadležni namjeravaju zabraniti ulazak nju, potaknula je u medijima još jednu priču o overturizmu koji u Hrvatskoj uzima sve više maha.
Turista je definitivno previše, duž cijele obale. To je doseglo tolike razmjere da su vlasti u Dubrovniku, koji godišnje posjeti 1,2 milijuna turista, razmišljali, po uzoru na Veneciju, uvesti naplatu ulaska u grad, ali su na koncu ipak odustali.
Umjesto toga, od 1. siječnja iduće godine uvode mogućnost rezervacije termina posjete muzejima, zidinama i drugim znamenitostima, a u testnoj je fazi mjera posebnog prometnog režima u staroj jezgri, koja od 1. marta iduće godine kreće u punu primjenu pa će u zonu moći samo oni s posebnim odobrenjem. To je, veli dubrovački gradonačelnik Mato Franković, jedan od načina na koji možemo upravljati tokovima posjetitelja, odnosno smanjiti pritisak na povijesnu jezgru u vrijeme najvećih gužvi.
No, što je s idejom naplate ulaska u turistički prenapučene gradove u Hrvatskoj? O toj se ideji javno još ne raspravlja, izuzmemo li dubrovački slučaj, no Dean Sinković, profesor na pulskom Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ navodi zanimljiv slučaj Venecije.
„Nedavno sam razgovarao s profesorom iz Venecije o toj temi. On je rekao da se,usprkos naplati, ne smanjuje broj turista, ljudi dolaze, plaćaju – zasad je to samo vikendom – i lijepi novac se skupio. Njega će se preusmjeriti u izgradnju ili kupnju stanova namijenjenih mladim obiteljima koji si stan ne mogu priuštiti. Ja jesam za naplatu ukoliko bi taj novac bio iskorišten namjenski jer problem je upravo nedostupnost stana za mlade po povoljnim uvjetima, koji zbog turizma imaju problema jer cijene nekretnina rastu“, smatra Sinković.
Navodi primjer Rta Kamenjak na jugu Istre, zaštićenog krajobraza, koji je, usprkos drastičnom povećanju cijene ulaznica, još uvijek pod opsadom turista. „Znači, ako naplatiš 5 eura, to nikome ništa ne znači. Ako je turist došao pogledati Arenu ili stare zidine on će to platiti i pogledati, tako da to može biti jedan izvor prihoda“, zaključuje Sinković.
I u Dubrovniku imaju problema sa stanovima za mlade, pa je Grad dao izgraditi stanove koje je dao u dugoročni najam mladim obiteljima, a daje i bespovratne novčane poticaje za kupnju stana ili izgradnju kuće. U povijesnoj jezgri počela je obnova gradskog stambenog fonda, uz kupnju novih stambenih jedinica unutar gradskih zidina, za davanje u najam stanova na području povijesne jezgre obiteljima s više djece.
Dubrovnik foto Boka News
Ove godine useljena su tri stana, među njima i dva koja je Grad kupio od privatnih vlasnika koji su ih ranije iznajmljivali turistima. U obnovi su još tri stana koja će također biti dodijeljena putem javnog natječaja.
Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma kaže da nije načelno protiv ideje naplate, ali to je po njemu tek jedan od instrumenata, odnosno alata kako zaustaviti negativne aspekte turizma.
„Treba napraviti analizu održivosti pojedine destinacije i reći: ona u špici po vršnim opterećenjima može primiti toliko i toliko turista koji borave u njoj plus toliko dnevnih posjetitelja. Onda treba vidjeti koje mjere valja poduzeti da se preporuke te studije održivosti doista provedu. To bi trebale napraviti jedinice lokalne samouprave, što učiniti kako to zaustaviti”, smatra Ostojić.
U nekim destinacijama overturizam je uzeo maha, kaže, no napominje da je teško govoriti generalno. “Svjedočimo što se događa u prometu, na parkinzima, u trgovačkim centrima u špici, ne treba biti veliki ekspert da se vidi da su se počele događati situacije koje nisu poželjne, odnosno negativno utječu na ukupnu percepciju turizma koji, naravno, ima i pozitivne i negativne strane, i na kvalitetu života lokalnog stanovništva“, kaže Ostojić.
S druge strane, izvanredni profesor na pulskom Fakultetu ekonomije Aljoša Vitasović, koji se bavi turizmom i ekonomijom doživljaja, smatra da bi naplata ulaska u destinaciju bila kratkoročna vatrogasna mjera za brzu zaštitu kulturno-povijesnih cjelina. Po njemu, međutim, naplate ne bi trebalo biti kad je u pitanju održivi razvoj, odnosno oživljavanje svih zona na geografskoj širini koje gravitiraju određenoj destinaciji.
„Onda imamo ujednačeni razvoj cijelog prostora i tada nemamo koncentraciju turista u zonama glavnih atrakcija. To nam omogućava da imamo turistički proizvod široke potrošnje koji konzumira i lokalna zajednica i turisti, a to je jedini uspjeh u turizmu, sve drugo je insceniranje turizma“, veli on.
Smatra nužnim disperzirati turistički sadržaj po cijeloj destinaciji da bi se dogodila fluktuacija turista. „S Dubrovnikom je to teško zato što kruzeri tamo dolaze isključivo zbog Dubrovnika, i to je problem. Gosti s kruzera nisu turisti, oni su posjetitelji koji borave manje od 24 sata”, kaže Vitasović.
Dodaje da su najveće gužve u zonama glavnih atrakcija, primjerice u u Puli su to Arena, Dvojna vrata i Forum koji su uvijek krcati turistima. Njih bi, međutim, trebalo disperzirati ekonomskom valorizacijom ostalih potencijalnih atrakcija, recimo oživljavanjem Nezakcija u Valturi, rimskih kamenoloma. “Moramo potencijalnim turističkim atrakcijama dati novu vrijednost i onda će turist ‘šibati’ okolo“, smatra Vitasović.
Branko Bogunović, stručnjak koji je radio na studijama održivosti turizma Istarske i Zadarske županije, kaže da u osnovi nije protiv ničega. Poanta je, veli, kako će se odredba složiti u kojem razdoblju i je li pravno provediva.
„Osim Dubrovnika, ne smatram da bi neki drugi hrvatski gradovi trebali o tome razmišljati. A onda je i pitanje što bi to proizvelo. Mislim da na postojećoj razini atrakcija koje ima Dubrovnik, kad bi oni to uveli, za razliku od Venecije, ne bi doživjeli pretjerani uspjeh. Ako bi ljudi plaćali ulazak na Stradun, mislim da razina atraktivnosti koji bi tamo doživjeli nije takva da bi to netko trebao i morao plaćati. Gotovo sam siguran da bi se smanjio broj turista, to možete vidjeti na primjeru parkinga, čim se plaća, ima mjesto više” kaže Bogunovic.
Stoga je, smatra, upitno bi li to uopće bilo u interesu grada i tamošnjih ugostitelja. To je radikalan mehanizam, osobito za nas koji smo navikli da je sve slobodno i dostupno, kaže on. “Ali kao turistički planer ne vidim zašto bi se od toga a priori bježalo, ako naplata za određene zone negdje može riješiti problem. No, prije toga trebaju postojati destinacijski planeri: u svakom odredištu i za svako područje treba izračunati što se želi napraviti“, zaključuje Branko Bogunović.
Igralište za djecu u samostanskom vrtu Sv. Nikole na Prčanju
U saradnji sa JP „Komunalno“ i uz finansijsku podršku Turističke organizacije Kotor, Župni ured Prčanja je uredio dvorište – stari vrt u sklopu kompleksa Samostana Svetog Nikole na Prčanju na način što su postavljena dva igrališta za djecu.
– Unutar parka površine oko 8000 m2, postavili i klupe za starije sugrađane, koji mogu da uživaju u hladu maslina ili u pogledu na more. Najmlađi sugrađani sada mogu uz pratnju roditelja da uživaju u vrtu igrajući se na mobilijaru za djecu. Veliko mi je zadovoljstvo kao župniku što je TO Kotor, nakon prelijepe suradnje ovoga ljeta kada smo imali i radionicu stripa za djecu i izložbu tih stripova i još dosta zajedničkih projekata, i ovaj projekat podržala, te smo i ovaj lijep prostor u centru Prčanja otvorili i dali mu lijepu svrhu za sve one kojma je to potrebno, kazao je za Boka News don Željko Pasković.
Igralište za djecu u samostanskom vrtu Sv. Nikole na Prčanju
Koliko je zaista ovo bilo potrebno, ističe on, svjedoče i majke koje su opvih dana čak i prije otvaranja igrališta, počele dovoditi djecu, zadovoljne što je ovo jedno od rijetkih mjesta gdje se njihova djeca mogu izigrati bez straha od automobila na saobraćajnici.
Kotorska policija podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u tom gradu krivičnu prijavu protiv V.B. (21) zbog sumnje da je napao policijske službenike, saopšteno je iz Uprave policije (UP).
Kako su pojasnili iz policije, sumnja se da je V.B. 11. septembra oko 00.40 sati, u mjestu Kovačko polje počinio “krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti na štetu dva policijska službenika, u sticaju sa krivičnim djelom uništenje i oštećenje tuđe stvari, na štetu Uprave policije – Odjeljenja bezbjednosti Kotor”.
“Naime, u toku vršenja službene radnje, V.B. je policijskim službenicima Odjeljenja bezbjednosti Kotor uputio riječi uvredljive i prijeteće sadržine, nakon čega je napao jednog policijskog službenika, zadajući mu udarac zatvorenom šakom u predjelu glave, a nedugo zatim, dok se nalazio na zadnjoj klupi službenog vozila, istom policijskom službeniku zadao više udaraca nogama u pravcu tijela, tačnije grudi i stomaka, prilikom čega je oštetio zadnja lijeva vrata na službenom vozilu”, kazali su iz UP.
V.B. je uhapšen i po nalogu dežurnog tužioca, uz krivičnu prijavu sproveden na dalju nadležnost Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru.
Čini se da od dogovora Vaterpolo kluba Primorac i hrvtaskih predstavnika u regionalopj ligi neće biti ništa – to je bar sigurno kada je u pitanju Jug.
Klub iz Duborvnika saopštio je da ne želi da bude domaćin Kotoranima na neutralnom bazenu.
“Uprava VK Jug na sjednici održanoj 11. septembra 2024. jednoglasno je donijela odluku: Naš klub neće igrati domaće utakmice protiv kotorskog Primorca u sklopu Regionalne vaterpolo lige na ‘neutralnom’ bazenu, te domaćini možemo da budemo jedino na svom bazenu u Dubrovniku, u Gružu”, saopštio je Jug.
Spor između Primorca i hrvatskih klubova nastao je zbog naziva bazena u Kotoru, koji nosi nosi ime legendarnog vaterpoliste kotorskog kluba Zorana Džimija Gopčevića. Iz Hrvatske ga optužuju za ratne zločine u logoru Morinj, pa je na isistiranje Ministarstva turizma i sporta te zemlje donijeta odluka da hrvatski klubovi i reprezentacija ne gostuju u Kotoru.
Činilo se da je rješenje pronađeno tako što je saopšteno da će Primorac klubove iz Hrvatske dočekati na neutralnom bazenu u Crnoj Gori, a hrvatski predstavnici kao domaćini protiv Kotorana igrati na neutralnim bazenima u svojoj zemlji, ali iz Dubrovnika je stigla jasna poruka.
Na graničnom prelazu Aerodrom Tivat su, prilikom pokušaja da napusti Crnu Goru, službenici Sektora granične policije uhapsili ruskog državljanina S.R. koji se potražuje na međunarodnom nivou, saopšteno je iz Uprave policije.
“Naime, slobode je lišen S.R. za kojim je NCB Interpol Moskva raspisao međunarodnu potjernicu, shodno naredbi Suda u Sočiju, radi vođenja krivičnog postupka zbog sumnje da je izvršio krivično djelo prevara za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina u Ruskoj Federaciji”, kažu iz policije.
S.R. je priveden sudiji za istragu Višeg suda u Podgorici.
Civilna zaštita u Gazi objavila je u srijedu da je četrnaest ljudi ubijeno u izraelskom zračnom napadu na školu pretvorenu u sklonište za Palestince raseljene zbog rata, a izraelska vojska je rekla da je ciljala “teroriste” Hamasa.
– Ima 14 mučenika i nekoliko ozlijeđenih nakon masakra u školi Al-Džuni u izbjegličkom kampu Nuseirat u središtu Pojasa Gaze, rekao je glasnogovornik Civilne zaštite Mahmud Basal.
Ranije je kazao da su među poginulima žene i djeca.
Medicinski izvor u ambulanti al-Avda u Nuseiratu, jednoj od dvije ustanove u koje su prebačeni mrtvi i ozlijeđeni, rekao je za AFP da je broj mrtvih 15 te da ima 44 ozlijeđenih.
AFP nije bio u mogućnosti neovisno provjeriti ta izvješća.
Izraelska vojska je u priopćenju rekla da su njezine zračne snage “izvele precizni napad na teroriste koji su djelovali unutar zapovjednog centra Hamasa” u školi Al-Džuni.
Tiskovni ured Hamasove vlade u Pojasu Gaze priopćio je da je u školi, koju vodi Agencija Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice (UNRWA), bilo smješteno oko 5000 raseljenih osoba u vrijeme udara.
Posljednjih mjeseci izraelska vojska je napala nekoliko škola u Pojasu Gaze, optužujući ih da skrivaju zapovjedne centre Hamasa, što palestinski islamistički pokret negira.
Autor: Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG
Foto: EPCG
Promo
Poštovani građani,
kao predsjednik Odbora direktora EPCG imam obavezu da vas obavijestim i podsjetim šta smo sve uradili u prethodnom periodu i šta planiramo da radimo u budućnosti.
S tim u vezi, u nekoliko tekstova ću pokušati da vam približim o čemu se radi.
U prvom tekstu smo napravili uvod u priču,u drugom smo se posvetilinekim problematičnim odlukama do 2021. godine,u trećem dali pregled odnosa prema Termoelektrani prije i nakon 2021. godine te stanju u HE Perućica i HE Piva,u četvrtom osvrt na realizaciju poslovne filozofije“Proizvodi tamo gdje trošiš”, u vidu uspješnih projekata “Solari 3000+/500+” i “Solari 5000+”,a u petom stanje u vezi sa drugim bitnim projektima naše kompanije.
Sada ćemo se posvetiti nekim važnim poslovnim procesima i odlukama od vitalnog interesa za poslovanje kompanije.
Osim projekata i poslovnih procesa koji se odnose na proizvodnju električne energije, i koje smo opisali u prethodnim poglavljima, važno je istaći i još neke poslovne aktivnosti koje značajno utiču na poslovanje EPCG.
Na neke EPCG može da utiče, na neke ne. EPCG je u ovom periodu ostvarila odlične rezultate i u poslovnim procesima koji su veoma značajni za kompaniju.
Tu se prije svega misli na:
Snabdijevanje električnom energijom potrošača
Upravljanje i trgovina električnom energijom
Poslovni odnos sa KAP-om, nakon 2021. godine
FC Snabdijevanje je ostvarila impresivne rezultate. Dovoljno je reći da je u periodu 01.04.2021. godine broj redovnih platiša, na dan 31.03.2024. godine povećan za 55.156 potrošača, ili sa 51% redovnih platiša na 31.03.2021. godine na 60% na 31.03.2024. godine.
Svaki komentar je izlišan, brojevi i slika dovoljno govore.
Kada posmatramo trgovinu električnom energijom, moram se osvrnuti na komentare koji su se čuli krajem avgusta i početkom septembra 2022. godine, kada smo na kraju septembra imali ukupni minus u trgovini električnom energijom od -58.141.919€.
Tada smo saopštavali da to nije realno stanje, da su kritike neutemeljene i predviđali da ćemo na kraju godine imati pozitivan rezultat.
Na kraju godine ostvaren je suficit u trgovini u iznosu od +26.573.114€.
Rezultat nije bio još pozitivniji iz razloga što se hidrologija popravila tek krajem novembra, a i berzanske cijene su bile niže.
Danas nije takvo vrijeme, 2022. godina je bila ekstremna u svakom pogledu, cijene na berzama su dostizale i preko 800€/MWh i to baš u ljetnjim mjesecima kada EPCG, zbog tridesetogodišnjeg zastoja u razvoju proizvodnih kapaciteta, ima tradicionalno najveće deficite.
Ova mala digresija je bila neophodna, kako bi se shvatio značaj trgovine i dobrog upravljanja električnom energijom.
Podsjetiću da građani i privreda u prosjeku plaćaju proizvedenu električnu energiju 43€/MWh.
Takođe ćemo prikazati kretanje cijena na HUPX berzi u prethodnih osam godina, kako bi se uočila nestabilnost koja je izražena u posljednje četiri godine:
Kada smo preuzeli upravljanje EPCG cijena električne energije u martu 2021. godine iznosila je 55.04€/MWh, a u decembru iste godine 245.81€/MWh.
Već u avgustu 2022. godine cijena na berzi je iznosila 495.29€/MWh, a bilo je dana, kao što smo već saopštili, da je prelazila i 800€/MWh.
Ovi podaci su prikazani, da bi se demantovali „stručnjaci“ koji unaprijed znaju kada je potrebno kupiti, a kad prodati električnu energiju, i dovoljno govore o kompleksnosti ovoga posla.
Mora se sagledavati puno elemenata, od onih osnovnih, stanja naših proizvodnih kapaciteta, stanja i strukture proizvodnih kapaciteta u okruženju, zauzetosti prenosnih kapaciteta, političkih i ekonomskih kretanja u okruženju do identičnih globalnih kretanja.
Nemoguće je predvijedi cijene i njihovo kretanje na berzi, jer ko to zna sigurno ne bi radio u EPCG, već na nekom drugom mjestu i primao minimum 100 ili 1000 puta veću platu.
Nama ostaje da se maksimalno odgovorno odnosimo prema ovom procesu.
O našoj odgovornosti dovoljno govori sljedeći podatak da smo u 2023. i 2024. godini, kada se tržište donekle stabilizovalo, ostvarili čisti profit, zaključno sa avgustom ove godine, za kompaniju od +43.496.453€, odnosno ostvarili smo bolje cijene prilikom trgovine nego što su bile na HUPX berzi.
Kada budemo implementirali BESS ovi profiti će biti značajno veći.
Poslovni odnos EPCG i KAP nakon 2021. godine
U ovoj analizi neophodno je istaći i određene poslovne odluke koje su u velikoj mjeri određivali funkcionisanje i poslovanje EPCG.
Jedna o tih odluka je i odluka, donešena krajem 2021. godine, da se sa KAP-om počev od 01.01.2022. godine, uspostavi tržišni način poslovanja.
Ovdje ćemo prikazati kolika bi šteta bila po EPCG i Crnu Goru, od 01.01.2022. godine do danas, da Odbor direktora EPCG nije donio Odluku da se pređe na tržišni način poslovanja.
Moramo da saopštimo da iznos od -178.079.318€, predstavlja minimalni iznos spriječenog gubitka, jer se za obračun primjenjivala metodologija godišnjih cijena na HUPX berzi, a ne mjesečna.
Opšte je poznato da su cijene u 2022. godini u ljetnjim mjesecima, kada inače EPCG ima deficite u energetsko bilansu, bile značajno veće.
Ova metodologija je primijenjena da ne bi niko mogao da je osporava po bilo kom osnovu.
Sa ove distance izgleda da je ova odluka bila jednostavna, ali istoj su prethodile mnoge analize i neprospavane noći cjelokupnog poslovodstva EPCG.
Ovom odlukom spašena je EPCG i ekonomija Crne Gore. Samo da smo ovo uradili, bilo bi dosta za jedan mandat.
U ovoj analizi važno je pomenuti i još neke faktore koji su od značaja za poslovanje EPCG, a u budućnosti bi mogli još više uticati na poslovanje.
Na ove faktore, na žalost, EPCG ne može da utiče. Tu prije svega mislimo na:
CO2 takse
G – komponenta
Troškovi koji značajno opterećuju poslovanje EPCG su takse na emisiju CO2, prilikom rada Termoelektrane.
U prethodnom dijelu teksta kao jedna od šteta navedeno je i plaćanje u iznosu od 16.940.025€ KAP-u po osnovu kupovine CO2 kredita.
Umjesto da EPCG taj novac uplati EKO-fondu, koji bi ga dalje usmjeravao, kao što sada čini, u razvoj „zelenih“ projekata, Vlada Duška Markovića i tadašnji Odbor direktora EPCG, su svojim nezakonitim aktima, omogućili da KAP dobije višak besplatnih CO2 kredita i kasnije ih proda EPCG.
KAP je za 0€ dobio 16.940.025€. Kao referentna osnova za obračun besplatnih CO2 kredita uzeta je 2004. godina.
Na osnovu proizvodnje, iz te godine, KAP-u su dodijeljeni besplatni CO2 krediti, iako je proizvodnja 2018. i 2019. godine bila višestruko manja.
Razlika u proizvodnji iz 2004. godine i proizvodnje u 2019. godini, rezultirala je viškom besplatnih CO2 kredita u korist KAP-a. EPCG je zbog ove transakcije podnijela Krivičnu prijavu protiv svih učesnika ovoga procesa.
Danas je predmet pred SDT-om.
Ovo je bilo podsjećanje na manipulacije koje su se dešavale sa CO2 emisijama, ali ovdje hoćemo da naglasimo da štetne emisije već u značajnoj mjeri opterećuju poslovanje EPCG.
EPCG je po osnovu, emisije CO2, od 2020. godine, do sada izdvojila 30.036.350€, a do kraja godine i čitavih 40.027.480€.
Važno je napomenuti, kako se Crna Gora bude približavala EU, ovi troškovi će značajno rasti. Danas EPCG plaća 20€ po toni, dok je u EU taj iznos preko 60€/t.
Takođe važno je napomenuti, da institucije moraju da istraju na aktivnostima koje su pokrenule, da se efekti štetne emisije CO2, kompenzuju pozitivnim efektima koje imaju naše šume, koje su „proizvođači“ kiseonika.
Trošak koji značajno opterećuje poslovanje EPCG, je i plaćanje Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES) takozvane G-komponente.
G komponenta predstavlja dodatnu naknadu koju plaća proizvođač električne energije operatoru prenosnog sistema da bi se energija transponovala do kupaca.
Inače kroz račune, potrošači već plaćaju usluge CGES-a. Ovaj dodatni trošak ne plaća ni jedna energetska kompanija u regionu.
Očigledno su prilikom odobravanja regulatorno dozvoljenog prihoda za CGES, od strane Regulatorne agencije za energetiku, prihodi CGES-a potcijenjeni, a troškovi precijenjeni.
Sporna je i sama metodologija obračuna regulatorno dozvoljenog prihoda.
Moramo imati u vidu činjenicu da je djelatnosti koju obavlja CGES, pružanje mrežnih usluga za prenos visokog napona 110kV i više, regulisana djelatnost i da ne može da bude ultra profitabilna.
Dosadašnji troškovi po ovom osnovu, od 2014. godine, iznosili su, odnosno iznosiće do kraja 2024. godine impozantnih -111.888.177€.
Ovo je čisti minus za EPCG, a čisti profit za CGES, umanjen za iznos PDV-a.
U ovom dijelu analize moramo podsjetiti i na troškove koje ima EPCG, a koji se odnose na plaćanje proizvedene električne energije takozvanim povlašćenim proizvođačima, što, takođe, predstavlja opterećenje na koje EPCG ne može da utiče.
Ovaj odnos EPCG i povlašćenih proizvođača smo detaljno objasnili u jednom od prethodnih poglavlja i pokazali da se radi o šteti koja se mjeri stotinama miliona evra.
Nažalost, ovaj proces, „proizvodnje“ štete se i dalje nastavlja.
Prva banka
Ovdje ćemo ukazati i na odnos EPCG, kao jednog od vlasnika, i Prve banke (PB), koji je opterećen raznim kontroverzama.
Od dolaska novog poslovodstva nije napravljen nijedan potez koji bi bio na štetu EPCG.
Do dana današnjeg, mi kao jedni od vlasnika, i dalje ne znamo ko su vlasnici famoznih kastodi računa.
O subordiniranom dugu, koji sad iznosi 6.000.000€, i o odluci, prethodnog Odbora direktora, da se neposredno prije dolaska novog poslovidstva odloži vraćanje duga, jasno se uočava da to nije bio interes EPCG.
Subordinirani dug je iznosio 10.000.000€, i dio je odvojen, potpuno bez interesa za EPCG, za kupovinu akcija, Prve banke, bez prava glasa.
Razne dokapitalizacije od strane EPCG, proces privatizacije EPCG je detaljno opisan i pozajmice, teme su za tužilaštvo i Centralnu banku Crne Gore.
Da podsjetimo,
Na osnovu Odluke Odbora direktora, EPCG je 31. marta 2010. godine izvršila konverziju sredstava oročenih u Prvoj banci a.d. u subordinirani zajam (Ugovor br10-00-3432/1) .
Zajam u iznosu od 10.000.000 € po sljedećim uslovima
Kamata od 10% na godišnjem nivou.
Rok dospijeća od najmanje pet godina od dana isplate zajma; otplata zajma moguća je prije navedenog datuma samo ukoliko se iznos zajma konvertuje u akcijski kapital, ili isplati dug povjeriocima, i to isključivo uz odobrenje Centralne banke Crne Gore odnosno ukoliko otplata zajma ne utiče na koeficijent adekvatnosti kapitala banke.
Banka ni na koji način ne garantuje otplatu zajma.
U slučaju da banka ode pod stečaj, zajam će biti vraćen Preduzeću tek nakon izmirenja obaveza prema drugim povjeriocima.
Zajam se može upotrebiti za izmirenje obaveza prema povjeriocima samo ukoliko banka ode pod stečaj.
U toku 2011. godine EPCG učestvuje u postupku dokapitalizacije PBCG koja je izvršena 19. aprila 2011. godine tokom koje je EPCG kupila još 37.748 akcija po nominalnoj vrijednosti 127.82€ po akciji.
Ukupna investicija je iznosila 4.8 miliona eura od čega je tri miliona finansirano kroz konverziju subordiniranog duga a 1.8 miliona isplaćeno u gotovini.
Ovim je učešće EPCG u PBCG povećano na 24%.
Uporedo sa tim, 18. aprila 2011. godine Upravni odbor PB na zahtjev EPCG je donio odluku da konvertuje 23.471 akciju vrijednosti 3.000.000€ u preferencijalne akcije i protokol sa PBCG je potpisan 19.04.2011, a odobren na Skupštini akcionara PBCG 21.12.2011.
Na osnovu saglasnosti OD EPCG je povukla 1.000.000€ subordiniranog kredita.
Aneksom koji je potpisan 17.05.2012. godine potvrđeno je povlačenje ovog iznosa tako da subordinirani dug nakon povlačenja iznosi 6.000.000€ sa kamatnom stopom od 8.5% godišnje.
Ovo povlačenje je odobreno od strane CBCG i novac je uplaćen na račun EPCG u maju 2012. godine.
Aneksom IV od 29. februara 2016. za iznos duga od EUR 6,000,000 definisani su sljedeći uslovi:
• kamatna stopa od 7,50% počev od 01. marta 2016. do 28. februara 2018;
• kamatna stopa 7,25% počev od 01. marta 2018. do 29. februara 2020;
• kamatna stopa 6,28% počev od 01. marta 2020. do 01. aprila 2024.
Ovim Aneksom je definisan i rok dospijeća 01. april 2024. godine
Aneksom V od 27.11.2019. produžen je rok dospijeća na 01.04.2026. uz kamatnu stopu od 6.28%
Aneksom VI od 15.03.2021. produžen je rok dospijeća na 01.04.2028. uz kamatnu stopu od 6.28%, a vrlo je zanimljivo da je novi Odbor direktora izabran 16.03.2021. godine.
Od ukupnog broja od 410.168 običnih akcija PB, EPCG ima 81.035 ili 19,76% i 23.471 povlašćenih akcija bez prava glasa što ukupno iznosi 104.506 akcija ili 24,10% ukupnog akcijskog kapitala PB.
Postavlja se osnovno pitanje, šta je sve ovo trebalo EPCG? Zbog čega se ona više borila za interes Prve banke, nego za sebe?
Šta nama znači vlasništvo u Prvoj banci? Odgovori su više nego jasni.
Uglavnom, neizvesnost u pogledu odnosa sa Prvom bankom značajno opterećuje poslovanje EPCG.
U narednom tekstu, sedmom u ovom serijalu, biće nešto više riječi o Željezari.
