Predstavljena monografija 50 godina Moderne galerije „Jovo Ivanović”
U organizaciji JU Muzeji i galerije Budve u sklopu manifestacije Ljubišini dani u subotu, 2.marta u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović” predstavljena je monografija 50 godina Moderne galerije „Jovo Ivanović”.
Učesnici su bili: Snežana Ivović, muzejski savjetnik, akademik Aleksandar Čilikov, Jelena Đakonović – viši kustos i mr Lucija Đurašković.
“Budvanska Moderna galerija je kontinuirano i uspješno prisutna na likovnoj mapi Crne Gore dugih 50. godina, predstavljajući instituciju od posebnog značaja, koja u svom bogatom fondu unutar svojih pet heterogenih zbirki sadrži i čuva različite likovno-umjetničke iskaze brojnih eminentnih stvaralaca koji su obilježili modernu i savremenu umjetnost od početka prošlog vijeka, pa do danas. Samim tim, ona predstavlja uvid u raznovrsnost stilova i likovnih poetika kako zavičajnih umjetnika, tako i umjetnika sa šireg evropskog, pa i svjetskog prostora, sa autentičnim individualnim kvalitetnima, pokazujući i dokazujući bezgranične varijacije ljudskog duha koji samo tajna umjetničke kreacije može da podstakne, pokrene i razvije do vizija koje dosežu vanvremenske i vanprostorne sfere, živeći jedan drugi, sasvim svoj, autohtoni svijet. Svijet rekli bi “iluzija” koji katkad lirski i intimistički, a katkad žestoko i surovo sarkastički, neovisno od apstrakcije ili figuralnosti, ukazuje, preobražava, traži, izaziva i otvara nove humane puteve, te daruje duboku emociju uzdižući biće čovjeka na pijadestal čovječnosti, što se sve uklapa u Gogenova pitanja sa početka ovog izlaganja…
S obzirom da će o Modernoj galeriji, njenim zbirkama i monografiji izdatoj povodom 50. godina od njenog postojanja, nešto više reći njeni recezenti, meni ostaje da se zahvalim autorima tekstova koji obrađuju zbirke: uvaženoj Ljiljani Zeković, za Zbirku zavičajnih umjetnika, Jeleni Đakonović, za zbirku Savremeni ekspresionisti, Tanji Jovetić, za Zbirke Stranih umjetnika i umjetnika naïve, kao i Saši Radišiću i našoj mladoj Vasilisi Gagović, za Zbirku crnogorskih umjetnika. Takođe, se zahvaljujem koleginici Ivani Domazetović koja je, dijelom, na osnovu hemeroteke koju je vodila Senka Subotić, rijetkom marljivošću obradila i kompletirala dokumentacioni odjeljak. Zahvaljujem se i fotografima Nenadu Mandiću, kao i Velimiru Perunoviću, koji je, pored fotografija i velikih muka samnom i koleginicom Đakonović, zaslužan za inventivan i reprezentativan dizajn. Zahvalnost dugujem i lektoru Miroslavu Karoviću, a, takođe, i prevodiocu Milici Stanić Radonjić. I na kraju, ali ne na zadnjem mjestu, posebnu zahvalnost želimo da iskažemo štampariji Opus3, njenom direktoru Ranku Đuraškoviću, koji je imao strpljenja, želju i vjeru da ćemo ovaj posao ipak privesti srećnom kraju, iako još čekamo izdanje na engleskom jeziku.
Sve vas, još jednom srdačno pozdravljam uz riječi velikog Ničea: “Ljudi žude za svjetlošću, ne da bi bolje vidjeli, nego da bi jače svijetljeli.” Zasvijetlimo ovog puta u radosti i ljubavi kroz likovnu umjetnost i dugovječnost naše Moderne galerije” – kazala je Đurašković.
Predstavljena monografija 50 godina Moderne galerije „Jovo Ivanović”
Dio govora Snežane Ivović, muzejskog savjetnika
Imam čast i zadovoljstvo da večeras govorim povodom promocije monografije Moderne galerije posvećene jednom veoma važnom jubileju za istoriju crnogorske kulture, 50-godisnjice osnivanja Moderne galerije u Budvi. Već na prvim stranicama ovog luksuznog izdanja u uvodnom tekstu direktorica Moderne galerije, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka g-đa Lucija Đurašković nadahnuto govori o istorijatu, počecima formiranja i značaju ove institucije koja u svom fundusu baštini djela eminentnih stvaralaca, ne samo domaće,nego i evropske pa i svjetske umjetničke scene…
Akademik Aleksandar Čilikov je istakao da je imao čast i zadovoljstvo da se kao jako mlad upozna sa Jovom Ivanovićem
Nevjerovatna ličnost, vrhunski umjetnik, humanista i čovjek vulkanske energije bio je Jovo Ivanović. Bez ikakve namjere da potcijenim rad bilo koga u razvoju ove galerije, kada pomenete u Budvi galeriju, ja imam u glavi Jova Ivanovića.
Bez empatije – ni imaginacije, ni morala, kaže autor pustolovnog romana o baroknom putešestviju jedne Bokeljke kroz Evropu, Afriku, Ameriku i nazad u rodni Perast
Junakinja romana „Pesma o tri sveta“ Ozana Bolica, koju je pisac Vladimir Pištalo povezao sa baroknim Perastom i Kotorom, privukla je pažnju poštovalaca istorije i kulture Boke kotorske, ljubitelja/ki vanvremenske proze, pisane kao poezija. Roman koji je nastajao tokom tri godine, objavljen prošle godine u izdanju „Agore“, stvaran je u ženskom rodu, u prvom licu jednine, satkan je od niti empatije, bez koje, kaže pisac, “nema ni imaginacije, ni morala”. Umjesto da živi konvencionalnim životom bokeljske žene iz doba Venecije, da sjedi kući i veze goblene, Ozana silom prilika putuje od Evrope i Afrike do Amerike, upoznaje svjet Islama, nauči da razumije puritance i da saosjeća sa Indijancima, da prepoznje ljude oko sebe, a nagrada joj je čitav svijet, što je ideja bliska današnjoj globalizaciji.
Barok je period u kome živi junakinja Vašeg romana-otkuda to interesovanje za ovaj istorijski period i za Boku?
-Taj barok je ovdje u Boki bio dosta suzdržaniji nego evropski barok, ali je obilježio i Kotor poslije velikog zemljotresa, grad je bio drugačiji poslije toga, potres je bio katastrofalan, odavde sve do Dubrovnika, koji je takođe stradao. Moja glavna junakinja Ozana Bolica živi jako dugo, ona živi od kraja 17. vijeka do propasti Venecije krajem 18. vijeka. Veoma je vezana za Kotor – sa očeve strane ona je Kotoranka, a sa majčine strane ona je od Bujovića iz Perasta, tako da je ona iz oba grada i ima tu vezu- kad govori o Kotoru, govori o zaštitniku sv. Tripunu, a kad govori o Perastu, pominje sv. Đorđa. Dobila je ime po Bl. Ozani, svjesna svog porijekla, Bolice su jedna od najvažnijih kotorskih plemenitaških porodica, i ona se više identifikuje sa Perastom, jer je tamo odrastala, ali je mislima isto tako stalno u Kotoru, tako da je ova knjiga i o Boki.
Da li Vam je bilo teško naći pravu mjeru imaginacije i dokumentarne građe?
-Puno sam koristio djela istoričara dr Miloša Miloševića, kome mogu samo da se poklonim. Ta predanost, to poznavanje toga perioda istorije Boke kotorske, o kome mi ne znamo toliko mnogo – ako pitate običnog čovjeka za XVII, XVIII vijek, o Veneciji- to nije tema o kojoj se mnogo zna. Meni je bilo vrlo interesantno da učim o tome, da saznam više o istorijskim ličnostima, koje su ugrađene u moj roman. Admiral Vicko Bujović, koji je bio kontroverzna ličnost, ujak je glavne junakinje. Matija Zmajević, koji je opet učestvovao u zavjeri ubistva Bujovića, pa ga je Venecija zbog toga prognala zauvijek sa svoga područja, takođe je značajna ličnost istorije Boke. Vrlo su čudne te barokne biografije, recimo Krušala, koji je zapravo rođen kao Hasan iz Mistre, došao kao rob u Boku, postao katolički sveštenik i onda je kasnije kao sekretar grofa Save Vladislavića Raguzinskog učestvovao u razgraničenju Kine i Rusije, da bi se opet vratio u Perast kao star čovjek, donio svoj portret itd… Sve je to tačno, to su poznate činjenice, a onda je lako pogoditi šta je u romanu istorija, a šta je moja mašta.
Publika u Kinu Boka
Na koji način Ozana u Vašoj mašti povezuje „Tri svijeta“ – Evropu, Afriku i Ameriku?
-Ona povezuje u vremenu vrlo različite momente, jer živi vrlo dugo. Ozanu su kao 17-godišnjakinju oteli gusari i odveli je u Tunis, tako da se ona kao mlada žena našla u Africi- to se dešavalo, postoji ona čuvena pohara Perasta u prvoj četvrtini XVII vijeka, ali sam ovu gusarsku poharu smjestio nešto kasnije, s kraja tog vijeka. Ona protiv svoje volje dolazi u Tunis, čiju kulturu i ljude dobro upozna, ona nema tu prepreku prema drugačijim ljudima, nego, ma koliko bila u nezavidnoj situaciji (nema ništa gore nego biti rob), ona nekako razumije situaciju, poistovjeti se, što je vrlo rijetka osobina u svim vremenima, jedna vrsta blagoslova. E, to je ono što je osnovno kod nje, ali, nije lako nositi tu osobinu – niko te neće baš mnogo pohvaliti što razumiješ druge i drugačije, bez obzira što ljudi govore o tome, ali, bez te empatije nema ni mašte ni morala.
Onda nju oslobode Amerikanci- ljudi koji su tada smatrani Englezima, jer Amerika je tada bila kolonija Engleske, kao što je Boka bila kolonija Venecije. Evropa, Afrika i Amerika, tri kontinenta koji su tada bili kao da su različite planete – sad mi ipak nešto znamo o tom svijetu, koji je počeo da se povezuje. Bugenvilija je donešena iz Južne Amerike, najosnovnije stvari – grah, krompir su donešeni sa tog kontinenta, agrikultura, kultura u svakom smislu. Onda Ozanu otmu Indijanci u Americi, kasnije biva oslobođena i vraća se u Perast, o kome stalno sanja i misli da je sanjala svoj život. Te tri „planete“, koje su tri različita kontinenta tada – Afrika, Evropa i Amerika, to su tri svijeta, a pošto je veoma poetski pisana knjiga, ona na neki način jeste pjesma, kao i proza, tako da je to „Pesma o tri sveta“.
Da li je skrentanje pažnje na empatiju, to razumijevanje drugačijih svjetova, kultura, naroda, upravo cilj koji ste htjeli da ovom knjigom postignete?
-Jeste. Cilj je, prije svega da se ispriča priča, ali ta ideja da je čovjek “bačen u postojanje”, da niko nije odlučio da se rodi (u Srednjem vijeku se govorilo:“Slučajnost rođenja”), eto i to što je neko rođen u Kotoru, a mogao je da bude rođen u Kuala Lumpuru, sposobnost da se nosiš sa tim životom, to je kod naše Ozane još očiglednije jer su je doslovno oteli. Ona se u tom svijetu postavi tako da razumije, da nauči, da proširi svoje vidike, jer pitanje je kakav bi njen život bio da nikuda nije otišla, da je sjedela kući i vezla – manje interesantan. Ma koliko ovo bio težak životni put, on donosi taj dobitak čitavog svijeta- ono što je njena dobit, to su ta “tri svijeta”.
Kakvo je bilo Vaše iskustvo da kao muškarac o jednom ženskom luku pišete u prvom licu jednine?
-Tačno, pišem u prvom licu sa pozicije žene, to je u stvari bio izazov pisanja jedne ispovjedi, bilo je vrlo interesantno, ali mi je više od svega bilo zabavno da „jedrim“ na toj empatiji. Kako bih bolje razumio žensku psihologiju, pravio sam neku vrstu ankete sa svojim prijateljicama.
Šaponja i Pištalo
Knjigu ste pisali u Americi i Evropi, a dešava se isto u Americi i Evropi i još u Africi
-Jako sam mnogo zamišljao ovaj grad kad sam ovo pisao, a pisao sam svuda- pisao sam u Americi, pisao sam u Srbiji, u svim hotelima gdje sam bio u 60 različitih gradova i namjeravao sam da napišem taj spisak, od evropskih gradova, preko Kotora do Vranja, ali ga nisam pomenuo u knjizi da ne bi izgledalo kao neko hvalisanje. Ali je interesantno zamisliti jedan crtež puta Ozane Bolice, napraviti mapu da se vidi gdje je sve putovala. Živio sam u Americi 30 godina, moj doktorat je američka istorija, tako da mi je to pomagalo da znam o čemu pišem.
Kako je publika do sada prihvatila ovaj Vaš roman?
-Vole ljudi Boku, Gospa od Škrpjela je jedna tačka u čitavoj bivšoj Jugoslaviji do koje ljudi idu stalno. Ta legenda o njenom nastanku, o kamenju kojim se zaliva, kapetanima i pomorcima koji ostavljaju zavjetne pločice, Fašinada, vjenčanja na ostrvu, koje je prelijepo na prvi pogled, kao božija statua, ljudi to vole i kad pričaš o tome, oni se odazovu.
Knjiga je dobila Nagradu „Beskrajni plavi krug“ i Nagradu „Dr Špiro Matijević“ i bila je u najužem izboru „NIN“-a i za „Beogradski pobednik“. Nismo išli previše na turneje, imali smo četiri-pet čitanja, jer smo bili vrlo zauzeti, ali će se to sada nastaviti. Volim da se susrećem sa čitaocima….
Priče, romani, poetska proza
Nakon Podgorice i Herceg Novog, knjiga je predstavljena u Kotoru, a zatim i u Tivtu, svuda naišavši na topao prijem i interesovanje publike. Pisca Vladimira Pištala i Nenada Šaponju, glavnog urednika IK “Agora” ugostile su poslenice Gradske biblioteke i čitaonice, ispred koje ih je pozdravila Marija Starčević. Među najpoznatijim ostvarenjima Vladimira Pištala su poetske proze: Slikovnica, Manifesti, čajevi Marsa / Noći; zbirke priča Kraj veka, Vitraž u sećanju, Priče iz celog sveta; romani Milenijum u Beogradu, Tesla, portret među maskama, Venecija, Sunce ovog dana: Pismo Andriću i knjiga eseja Značenje džokera.
Turistička organizacija opštine Tivat je u saradnji sa lokalnim turističkim organizacijama Budve, Bara, Ulcinja, Herceg Novog, Tivta i Nikšića promovisala glavnu ljetnju turističku sezonu na tržištu BiH.
4. Međunarodni sajam turizma u Banja Luci održao se od 1. do 3. marta. Sajam je okupio preko 150 izlagača iz svijeta turizma i održan je u dvorani “Centar”.
Kao i uvijek mnogobrojnim zainteresovanim posjetiocima, TO Tivat imala je priliku kroz promotivni štampani i video materijal predstaviti šta Tivat nudi za Ljeto 2024.godine. Predstavnicima Crne Gore bila su organizovana i gostovanja u studiju lokalnih medija, a kako će ove godine biti u Tivtu, zabilježile su TV ,”Una” kao i “Turistička prizma”.
Tržište Bosne i Hercegovine je veoma važno tržište kako za Crnu Goru, tako i za Tivat čemu u prilog idu i podaci da su posjetioci iz BiH na četvrtom mjestu po broju ostvarenih noćenja u Tivtu.
U Crnoj Gori je na kraju februara bilo oko 15 odsto turista manje nego u istom prošlogodišnjem periodu, saopšteno je portalu RTCG iz Nacionalne turističke organizacije (NTO).
Po osnovu boravišne takse, kako su naveli, za dva mjeseca ove godine naplaćeno je oko 18 odsto prihoda manje nego u uporednom periodu.
U NTO su zadovoljni posjetom u vrijeme novogodišnjih praznika ali je, kako su objasnili, nedostatak snijega onemogućio početak skijaške sezone i uticao na ukupni uspjeh zimske sezone.
Oni su poručili da je u narednom periodu potrebno raditi na poboljšanju infrastrukture i diverzifikaciji turističke ponude, kako bismo se bolje pripremili za buduće sezone i bili spremni na vremenske prilike poput ovogodišnjih.
“Naš cilj je stvoriti održivu zimsku turističku destinaciju koja može privući goste i kada se suočavamo sa nedostatkom snijega”, saopštili su iz NTO-a.
Iz NTO-a su podsjetili na podatke Monstata, prema kojima je u kolektivnom i individualnom smještaju tokom januara ove godine ostvareno 49,36 hiljada dolazaka turista, što je oko 16 odsto manje u odnosu na isti prošlogodišnji period, a ostvareno je 384,2 hiljade noćenja, što je oko 18 odsto manje u odnosu na uporedni period.
Oni su dodali da je na osnovu nezvaničnih podataka o turističkom prometu u opštinama, koje dostavljaju lokalne turističke organizacije, 29. februara ove godine u Crnoj Gori boravilo 18,7 hiljada turista, što predstavlja ostvarenje od 85,74 odsto u odnosu na uporedni podatak prošle godine i rast od 87,11 odsto u odnosu na odgovarajući period 2019.
Iz NTO-a su objasnili da zimska turistička sezona u Crnoj Gori ima dva dijela, onaj koji se tiče novogodišnjih praznika i drugi dio, koji se odnosi na skijašku sezonu.
“Prvi dio sezone je prošao odlično zahvaljujući bogatim programima lokalnih turističkih organizacija, naročito na primorju. Nažalost, nedostatak dovoljne količine sniježnih padavina onemogućio je početak skijaške sezone i uticao na ukupni uspjeh zimske sezone”, kazali su iz NTO-a.
Prihod od boravišne takse, naplaćen zaključno sa 28. februarom, iznosio je 119,85 hiljada EUR, što predstavlja ostvarenje od 81,64 odsto u odnosu na prihod ostvaren od boravišne takse u odgovarajućem periodu prošle godine.
“Ukupni namjenski prihodi, koji uključuju prihode od boravišne takse, članskog doprinosa i turističke takse, naplaćeni od početka ove godine zaključno sa 28. februarom, iznosili su 227,93 hiljade EUR, što predstavlja ostvarenje od 93,76 odsto u odnosu na prihod ostvaren u ovom periodu u prošloj godini”, naveli su iz NTO-a.
Iz NTO-a su, pozivajući se na podatke Monstata, kazali da se u Crnoj Gori tokom decembra i januara bilježi 796,3 hiljade ostvarenih noćenja.
Južni dio zemlje je privukao najveći broj gostiju, a tome su doprinijeli i odlično pripremljeni programi lokalnih turističkih organizacija. Tako su najbolju posjećenost zabilježili Budva, Herceg Novi i Bar.
“Prema informacijama koje smo dobili od privrede na osnovu ankete, najviše turista smo imali iz regiona, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Turske i Poljske. Prema zvaničnim podacima za januar, najviše turista je iz regiona, Srbije, Bosne i Hercegovine (BiH), Albanije, Hrvatske, Kosova, a pored njih zapažen je i značajan broj gostiju iz Turske i Rusije”, kazali su iz NTO-a.
Govoreći o pritužbama, oni su naveli da je uobičajeno da tokom ljetnje turističke sezone putem njihovog Call centra dobijaju veći broj poziva, koji se tiču primjedbi i sugestija.
“U prethodnom periodu najviše upita smo dobili u vezi radnog vremena šaltera za prijavu boravka turista. Tokom ljetnje turističke sezone pritužbe su bile u vezi sa vožnjom trotineta po šetalištu, gužvi i glasnom muzikom”, naveli su iz NTO-a.
Iz NTO-a su saopštili da su prilično optimistični kada je u pitanja ljetnja turistička sezona.
“Rezultati ankete turističke privrede, koju smo sproveli ove sedmice, pokazuju da čak 95 odsto anketiranih ima visoka očekivanja od ove turističke sezone. U ovom momentu je teško vršiti poređenja sa prethodnim godinama, ali možemo reći da vlada sve veće interesovanje za Crnu Goru, kao i za različite segmente turističke ponude, odnosno aktivni, ruralni, luskuzni i MICE turizam”, naveli su iz NTO-a.
Sa aspekta NTO-a, koja je prvenstveno zadužena za promociju destinacije, tvrde da će spremno dočekati ljetnju turističku sezonu.
“Od početka godine imali smo priliku da učestvujemo na sajmovima u Njujorku, Štutgartu, Minhenu, Ljubljani i Beogradu. Pored sajamskih nastupa koji nas očekuju u narednom periodu, značajan dio budžetskih sredstava ćemo opredijeliti za promociju na digitalnim kanalima. U kontinuitetu ćemo sprovoditi studijske posjete medija, turoperatora i influensera i organizovati poslovne radionice na kojima naša turstička privreda može imati direktni kontakt sa turoperatorima”, rekli su iz NTO-a.
NTO će se, prema riječima njegovih predstavnika, truditi da bude dobar partner drugim subjektima iz djelokruga turizma u svim aktivnostima koje doprinose rješavanju problema i unapređenju turističke ponude, shodno svojoj nadležnosti.
Eksplozija na željezničkom mostu u ruskoj regiji Samari
Željeznički most u blizini ruskog grada Samare potresla je eksplozija, izvijestila je u ponedjeljak novinska agencija RIA pozivajući se na hitne službe.
Smještena na rijeci Volgi na jugozapadu Rusije, regija Samara jedno je od središta teške industrije u zemlji.
Incident je izazvala eksplozivna naprava, javlja TASS. Rusija je posljednjih mjeseci izvijestila o nizu napada na svoju industrijsku i logističku infrastrukturu za koje je okrivila Ukrajinu.
Nema izvješća o žrtvama, a promet preko mosta je obustavljen, priopćile su Ruske željeznice.
Zelenski: Ovaj rat mora postati beznadan za Rusiju
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je zapadne partnere da pronađu političku volju kako bi Kijevu osigurali potrebne vojne zalihe. U protivnom će se, kaže, svijet suočiti s jednom od najsramotnijih stranica povijesti.
Američki paket vojne i druge pomoći i dalje je blokiran u Kongresu, a s početkom treće godine rata ruske su snage ostvarile manje pomake na oko 1000 kilometara bojišnice. Zelenski je istaknuo da SAD i Europa ne smiju dopustiti poraz od iranskih dronova i ruskih zrakoplova.
– Ovaj rat mora postati beznadan za Rusiju, odnosno za teroriste. Oni moraju osjetiti da postoji sila koja uništava one koji žele zatrti život. Mi to možemo ostvariti. Svaki od naših partnera zna što je potrebno, ali prije svega nužna je njihova politička volja, poručio je.
Takozvani plutajući grad, dom je za 1 % najbogatijih multimilijunaša i milijardera koji brodom obilaze svjetske oceane, piše Morski HR.
Rai se o ekskluzivnom privatnom stambenom brodu u kojem se nalazi 165 superluksuznih apartmana. Najveći privatni rezidencijalni kruzer na svijetu, The World, konstantno je u pokretu te kruži morima i oceanima, zaustavljajući se samo u najegzotičnijim i najpoznatijim lukama.
The World je ustvari najveća rezidencijalna jahta u privatnom vlasništvu. Dugačka je čak 196 metara. Njezinih 150 stanovnika budi se svakih nekoliko dana u novome mjestu na drugom kraju svijeta. Neki od vlasnika luksuznih stanova žive na brodu tijekom cijele godine, dok ga drugi samo povremeno posjećuju.
Jedan od rezidenata ovog broda bio je i Peter Antonucci, koji je još 2014. godine postao stanovnik ovog privatnog kruzera. Antonucci, koji je tada imao 52 godine, i njegova supruga, rezervirali su probno putovanje i zaplovili Panamskim kanalom. Putovanje im se toliko svidjelo da su ubrzo postali stalni rezidenti.
Antonucci je za CNN Travelopisao i poistovjetio situaciju na brodu The World s popularnom HBO-ovom serijom “Bijeli Lotus”, punom dekadentnih zabava, ispunjenih intrigama i alkoholom, navodi Morski HR.
“Puno je bogataša koji rade bizarne stvari, ponekad zločeste, a ponekad i skandalozne”, priča Antonucci, inače umirovljeni odvjetnik koji je proveo šest godina kao stanovnik The Worlda. Nakon toga Antonucci je počeo pregledavati dnevnike koje je vodio tijekom godina na brodu i od tada je napisao tri romana smještena na izmišljenom brodu.
Antonucci i njegova supruga čuli su za The World u članku u Wall Street Journalu još 2012. godine.
Sve na ovom privatnom kruzeru, od posade, koju naziva “najvećim blagom broda” do u detalje isplaniranog itinerera putovanja. Osim toga, Antonucci je bio posebno oduševljen što su ga tadašnji stanovnici broda iznimno srdačno prihvatili, nudili mu piće i ugodne razgovore. Tek je kasnije saznao da je i to dio dobro upakirane ponude.
Naime, jedna od zanimljivosti je i ta da prije nego što se na brod ukrca novi potencijalni stanovnik, svi rezidenti dobiju mail s njegovom biografijom. Tako mogu odmah vidjeti imaju li nešto zajedničko s njim. Antonucci je tek kasnije saznao za taj aspekt, ali do tada je već u potpunosti bio očaran cijelim paket-aranžmanom.
Osim toga, svi tamošnji stanovnici bili su vrlo gostoljubivi. Antonucci je tek kasnije otkrio da su svi unaprijed obaviješteni o tome tko je on, a kaže da su ih ohrabrili da se osjeća kao kod kuće.
Ubrzo nakon ulaska, Antonucci i njegova supruga potpisali su ugovor o kupnji stana na The Worldu. Djeca su im u to vrijeme bila u ranim 20-ima, ali su s vremena na vrijeme dolazila i posjećivala svoje roditelje na brodu.
Antonucci se ne može sjetiti točnih brojki, ali se prisjeća kako je svoj prvi stan na brodu kupio za otprilike 1,6 milijuna dolara. Za razliku od običnog kruzera, stanovnici mogu renovirati i urediti stan prema osobnom ukusu. Tako su neki stanovi opremljeni najmodernijim namještajem, a neki nisu dirani 20 godina, priča Antonucci.
Sve u svemu, Antonucci je posjedovao četiri stana tijekom provedenih godina života na brodu The World. Svaki put bi renovirao stanove, a troškovi tih uređenja penjali su se do otprilike 4 milijuna dolara.
U periodu kada je posjedovao dvije nekretnine, ovu praznu nudio bi prijateljima koje bi pozivao na brod.
Većina stanovnika na ovom brodu svoj stan koristi kao svojevrsnu kuću za odmor – to su ljudi koji vjerojatno imaju više prebivališta u više zemalja, a u bilo kojem trenutku mogu privatnim avionima putovati diljem svijeta.
“Kad je brod bio negdje dalje i ako je bilo jako zabavno, znate, na primjer na Maldivima ili Sejšelima, Australiji, Novom Zelandu… otišao bih i proveo bih dosta vremena tamo”, priča Antonucci. Prisjeća se kako bi brod uvijek pristajao u određene luke u vrijeme događanja poput Wimbledona ili u Rio de Janeiru za vrijeme karnevala.
Zabava na brodu uključivala je i predavanja stručnjaka i organizirane aktivnosti poput ronjenja, plivanja, planinarenja…
Gosti nisu bili vezani za unaprijed organizirane događaje. Antonucci se jednom prisjeća kada je brod bio “dolje južno od Panamskog kanala”, on i njegovi prijatelji “uzeli su avion i otišli na Galapagos roniti nekoliko dana”.
“Možete otići sami, a onda sustignete brod, gdje god se nalazili”, objašnjava.
Svjetski plan putovanja predviđa se dvije do tri godine unaprijed, kaže Antonucci. To planiranje predstavlja “vrlo kompliciran” proces. Postoji i odbor za itinerere, sastavljen od stanovnika koji predlažu aktivnosti ovisno o afinitetima ostalih rezidenata na brodu, a u obzir se uzimaju i stvari poput cijena goriva, promjena posade, gdje imate najveće zračne luke, gdje imate najviše pristupačnosti, zahtjeve za vize, naknade za pristajanje itd.
“Svi su ovdje prilično imućni i smatraju da su najpametniji”, objašnjava.
“Nisu navikli da im se kaže ne. I imate puno vrlo samouvjerenih ljudi koji imaju mišljenje o svemu, od mjesta gdje bi soljenka trebala biti postavljena na stol, do toga koliko južno u ledu na Antarktiku brod treba ići”, priča.
Dakle, postavlja se pitanje, ako svi na brodu The World imaju prilično beskrajan tok raspoloživog dohotka, zašto ne putuju sami kamo god žele ići superjahtama u privatnom vlasništvu? Zašto se odlučuju ploviti brodom na kojem za plan puta glasuje odbor?
“Oh, to je tako lako pitanje. Mnogi na brodu imali su i jahte. Ja sam, na primjer, cijeli život nautičar. Razlog zbog kojeg bi išao na ovaj brod je taj što se ne moraš baviti zapošljavanjem posade, smišljanjem gdje kupiti gorivo, pisanjem čekova za svaku sitnicu. Samo napišeš jedan veliki debeli ček svake godine. I sve je sređeno”, zaključuje Antonucci.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News godinama uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, popularne književnosti, bokeljologije, prava i knjiga za djecu.
Frederik Begbede, jedan od najznačajnijih, najprovokativnijih i najpopularnijih savremenih francuskih pisaca, autor je Brane na Atlantiku, romana u pripovijeda kako se njegov prijatelj Berterot sav predao borbi protiv porasta nivoa mora. Priča se gradi natopljena šarmom nostalgije: djetinjstvo provedeno u rastrzanosti između razvedenih roditelja, slobodarski duh 70-ih, mladost, žurke i flertovi. Brana na Atlantiku je autobioografski roman u kome su humor i prijateljstvo lijek protiv tuge. Izdavač je: Booka.
Turčin šahista roman je Aleksandra Šurbatovića. 1769-e godine u dvorcu Šenburn krem habsburške monarhije okupio se kod Marije Terezije. U Dvorani ogledala svi sa nestrpljenje očekuju početak predstave koja je mjesecima glavna tema u bečkim kuloarima. Naime, Volfgang von Kempelen, najveći pronalazač i inženjer u carstvu, obećao je da će projektovati automat koji će moći ravnopravno da igra šah čak i sa vrhunskim igračima. Niko ne sluti da će prisustvovati događaju poslije kojeg svijet više nikada neće biti isti. Nakon velikog uspjeha na premijeri, svaki evropski dvor želi da ugosti Turčina šahistu. Izdavač je Blum.
Jato Kejt Stjuart odlična je priča o sazrijevanji i vrelom seksualnom oslobođenju. Sesilija je završila srednju školu, ali umjesto da uživa u slobodi prije početka studiranja, mora da radi u očevoj fabrici godinu dana kako ne bi ostala bez milionskog nasljedstva, Jednog dana upoznaje grupu mladića koji imaju istovjetnu tetovažu gavrana na ruci. Ne zna se koji je ljepši, ali svi djeluju problematično. Iako sluti da se bave nečim nezakonitim, Sesiliji ne može da odoli jednom od njih. Njegovo ime je Šon i on postaje zrak sunca u njenoj tmurnoj svakodnevici. Međutim, problem je što je privlači i Dominik. Izdavač je Laguna.
Trinaesti mesec – Portreti morskih nomada knjiga je Nataše Rogelje. Rogelja je provela sedam godina ploveći sa svojom porodicom između obala Mediterana koristeći etnografsku metodu da posmatra i upoznaje morske nomade, a književni stil da ih opiše. Na Mediteranu, prema nekim procjenama, na jedrilicama i drugim čamcima živi od tri do pet hiljada ljudi. Plovilo je njihov prvi, i često jedini dom. Međutim, ovo nije stručna knjiga o antropologiji morskog života. Trinaesti mesec je književna zbirka fascinantnih životnih priča koje su isprepletene s autorkinim putovanjima. Izdavač je Geopoetika.
Kotorski portolan knjiga je za koju nema pouzdanih podataka ni ko je autor ni gdje i kada je nastala. Portolani su bili priručnici za obalnu plovidbu u kojima su se nalazila obavještenja o lukama. Od kraja 13. vijeka u njima se nalaze i podaci o vjetrovima, jačini i smjeru struja, geografskim koordinatama važnijih tačaka, režimu plima i oseka, svjetionicima. Ova knjiga se može tretirati kao rijetkost u bibliotečkom i kartografskom smislu. Cilj njenog objavljivanja je da se detaljno obradi, prezentuje i valorizuje vrijedna građa o kojoj se malo znalo.
Pravni običaji u Slovena knjiga je Valtazara Bogišića čovjek koga je kroz naučni i zakonodavni rad vodila misao da je samo narodno iskonsko pravo ono dobro pravo, da je neophodno sakupljati i ispitivati narodne pravne običaje i na njima utemeljiti cijeli zakonodavni rad. Kroz ovo djelo on je pokazao pravo bogatstvo materijalnih narodnih pravnih običaja u Slovena. Bogišić preporučuje komparativni metod, osnovan na unutrašnjoj vezi pravnih instituta i normi. Ono što posebno naglašava u ovoj knjizi je da pravne narodne običaje treba sakupljati, spojiti ih sa običajima drugih naroda i onda ih upotrijebiti. Izdavač je Talija.
Građevine ilustrovana je enciklopedija iz edicije Čudesna planeta. U pomenutoj ediciji ćemo pronaći zanimljive informacije o katastrofama, nepogodama, impozantnim građevinama, misterioznim događajima i avanturističkim poduhvatima. U ovoj knjizi susrešćemo se sa drevnim gradovima, svetilištima i arhitektonskim znamenitostima izgrađenim u različitim periodima ljudske istorije, koje nas svojom ljepotom ostavljaju bez daha. Proputovaćemo od Akropolja preko Koloseuma, Alhambre, Krivog tornja u Pizi, Kremlja, Ajfelove kule, Aja Sofije, Kineskog zida pa do statue Hrista Spasitelja. Izdavač je Pčelica.
*
Na kraju podsjećamo da se na fejsbuk stranici Knjižare So mogu pročitati sve izdavačke informacije i freške knjižarske novitade.
Vaterpolisti Jadrana i Primorca ostvarili su pobjede u drugom kolu Prvenstva Crne Gore.
Jadran je u Kotoru savladao Kataro 19:5 i upisao drugu pobjedu.
Hercegnovski tim do pobjede vodili su Danilo Radović i Strahinja Gojković sa po četiri gola, po tri su dodali Uroš Vučurović i Ivan Nagaev, a po jedan Dmitrij Holod, Lazar Vukićević, Jovan Vujović, Danilo Stupar i Meldin Hadžić.
U Kataru dvostruki strijelac bio je Marko Milić, dok su se po jednom upisali Ljubomir Kovačić, Dragan Marković i Ivan Marković.
Do drugog trijumfa stigao je i Primorac, koji je u svom bazenu slavio protiv Budve 20:6.
U pobjendičkom timu najefikasniji je bio Srđan Janović sa pet golova, Balša Vučković postigao je četiri, a po dva Nikola Marković, Marko Mršić, Fleming Kastrop i Anatolij Jedvokušin.
Po jednom upisali su se Dragoljub Marković, Pavle Krivokapić i Tim Perov.
U ekipi iz Budve dvostruki strijelac bio je Radivoj Radanović, a po jednom pogađali su Danilo Radonić, Đorđe Pejović, Stefan Kovačević i Tadija Matijašević.
Prvenstvo Crne Gore igraće se po sistemu svako sa svakim, kod kuće i u gostima, a nakon šest kola ligaškog dijela ekipe će borbu za trofej nastaviti kroz plej-of.
Za Crnu Goru je veoma značajno uvođenje privremenog bezviznog režima za dolazak turista koji su prepoznati kao visokoplatežni gosti i zainteresovani da putuju i van glavne turističke sezone, ocijenjeno je na sastanku u Ministarstvu turizma, ekologije, održivog i razvoja sjevera.
Direktorica Direktorata za turizam, Svetlana Šljivančanin, sastala se sa predstavnicima Udruženja turističkih agencija Crne Gore.
“Na sastanku je istaknut značaj uvođenja privremenog bezviznog režima za dolazak turista sa tržišta Saudijske Arabije, Kazahstana, Uzbekistana, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Jermenije, ali i blagovremeno donošenje ovakvih odluka, kako bi turistička privreda mogla u saradnji sa partnerima sa pomenutih tržišta adekvatno da koncipira ponudu”, navodi se u saopštenju.
Predloženo je i da se na listi pomenutih zemalja uvrsti i Maroko.
Na sastanku je ocijenjeno da su turisti sa ovih tržišta, koji su u prethodnom peirodu posjetili našu destinaciju, prepoznati kao visokoplatežni gosti, a zainteresovani su da putuju i van glavne turističke sezone (pred i post sezona), što je važno za destinaciju koja ima turistički proizvod sezonskog karaktera.
Iz resornog Ministarstva su podsjetili da su uputili dopis Ministarstvu vanjskih poslova povodom donošenja odluke o uspostavljanja privremenog bezviznog režima u ovoj godini za pomenuta tržišta, a sve u skladu sa praksom iz prošle godine.
Predstavnici Udruženja su iskazali i interes da dostave sugestije na novi Predlog zakona o turizmu i ugostiteljstvu, pogotovo u dijelu koji se odnosi na zaštitu poslovanja i interesa turističkih agencija i vodiča.
Šljivančanin je navela da je veoma izvjesno da će biti formirana radna grupa, čiji će cilj biti da se još jednom razmotre neke od sugestija koje su pristigle u prethodnom periodu, kako bi bili sigurni da će novi zakon na pravi način normirati oblast turizma i ugostiteljstva i stimulisati poslovanje u ovom sektoru.
