“Vjetar duva, planina se njiše, na Kapetanovom jezeru bolje se diše; iz Boke smo došli, planina nas troši i uvijek smo joj dobrodošli” zapis je učesnika ture u Knjizi utisaka Domaćinstva Minić
Hodanje od Kapetanovog jezera sa usponom ka vrhovima Stožac, (Veliki i Mali) i Orlojevac, spust do Manitog- Brnjičkog jezera, zatim povratak do Kapetanovog uz osvježenje domaćim sokovima u Katunu Trebiješ, te kupanje u čistoj, hladnoj i slatkoj vodi, pravi je gušt za ljude sa Primorja, koji žele da osjete razliku od morske vode i obale i iskuse dobrobiti svježine visočijih predjela Crne Gore. Po sunčanom danu uz prijatne nalete bure, koja je kao sjeverac nastavila da duva i u kontinentalnom dijelu, dodatno pojačavajući osjećaj svježine, grupa članova PK “Vjeverica” imala je priliku da proteklog vikenda uživa u čarima dvaju jezera (izbliza i sa pogledom s visine), kao i u prirodnim ljepotama stjenovitog predjela prošaranog samo zelenom travom, bez drveća – bez hlada, na vrhovima Stožac (2141mnv) i Orlojevac (2112mnv).
Grupa je bila malo veća, te oni koji nisu mogli da stanu u minibus, do parkinga na Kapetanovom jezeru vozili su se dva ipo sata putničkim automobilima, prešavši ukupno 128 kilometara od Kotora, preko Grahova i Nikšića. Minibus je krenuo rano iz Herceg Novoga, a u Škaljarima, gdje je ustaljeno “vjeveričje zborno mjesto”, bio je već u 6 sati.
Tura “od – do” Kapetanovog jezera duga oko sedam kilometara ide okomitom stazom ka Stošcu, ukrug do Manitog jezera, odakle se stazom koju su hodom obilježile samo ovce, pastiri i odvažni planinari, opet dolazi na početnu stazu. Gore-dolje, uz i niz brda i vrhove, visinska razlika je oko 500m, a tura traje oko četiri sata hoda.
S obzirom da staza nema markacija, velika je prednost što “Vjeverica” ima iskusnog vodiča- Vesnu Pavlović, koja odlično poznaje ove staze i vješta je u snalaženju kroz neobilježen predio. Male nedoumice u povratku, pri silasku preko stjenovitog dijela ka Brnjičkom jezeru, bile su adrenalinske, jer su učesnici/ce ture svako na svoj način morali da istražuju teren, da se dovikuju sa drugima i navigavaju jedni druge kako bi stigli na pravi put. I ovdje se pokazala solidarnost pri savladavanju svih prepreka u vidu stijena, klimavog kamenja, nepreglednog terena… Pažnja je potrebna i pri odijevanju zbog zaštite od jakog sunca, preporučuju se šeširi širokog oboda, kačketi, dugi rukavi, ali su većina učesnika sutradan osvanuli crvenih noseva.
Iako je vodič ovu turu okategorisao kao “laku za planinare, srednje tešku za ostale, a tešku za one bez kondicije”, mahom su je svi sa zadovoljstvom prošli, sem jedne članice, kojoj je pozlilo još tokom vožnje, a koja se ubrzo nakon početnog uspona vratila i cijelo vrijeme uživala u šetnji oko Kapetanovog jezera. Iskustvo je pokazalo da je potrebno obratiti pažnju na često pijenje vode (svakih 15 minuta), kako bi se smanjio rizik od pojave grčeva u nogama. No, uz dozu magnezijuma, popijenog i namazanog na bolno mjesto u vidu gela/kreme, uz pruženu drugarsku ruku, ovakve poteškoće se lako podnose.
Pri izlasku na Veliki i Mali Stožac ljudi su mogli da biraju hoće li se penjati na vrhove ili će, ležeći i sjedeći u njihovom podnožju, uživati u predahu, uz gutljaj vode, komad voća, ili kolačić, gledajući pejzaž sa prekrasnim podnožjem u kome dva jezera blistaju plavetnilom neba.
Na vrhovima gdje se sjeverac u naletima poigrava kosom i prijatno hladi zagrijana tijela, puca fantastičan pogled ukrug na Moračke planine, Sinjajevinu, Komove, Prokletije….
Silazak na Manito-Brnjičko jezero obilježio je susret sa stadom ovaca i pastirom u pratnji psa-čuvara, a zatim i zajedničko sjedenje u hladu pod stijenom, sa pogledom na jezero. Brnjičko jezero, nazvano po stjenovitom grebenu Brnjik (po kome je nazvan i tamošnji katun), sa Jablanovcem sa druge strane, nalazi se na 1764 mnv. Naziv “Manito” je dobilo po legendi koja kaže da je neman iz jezera ovdje ubila Vojina, sina lješanskog kneza, dok je svirao u svirale i držao stražu od Turaka. Jezero površine oko tri hektara duboko je 13 metara. Udaljeno je na oko 45 minuta hoda do Kapetanovog jezera. Brnjičko jezero plijeni ljepotu netaknute prirode – uz obalu obraslo visokom travom, pomalo je negostoljubivo za posjetioce, ne dajući im pristupa, te su “vjeverice” ovoga puta izbjegle kupanje.
Dio učesnika, većinom žene, okupao se stotinjak metara niže, u Kapetanovom jezeru, (1672mnv), površine oko devet hektara, a dubokom 37 metara. Ime je dobilo po kapetanu Mušoviću, turskom okupatoru Nikšića. Okruženo je vrhovima Lukavice – Žurim, Rogođed, Stožac. Predanje kaže da se u njega uliva voda iz 365 izvora. Na Ilindan, 2. avgusta, ovdje se održava veliki narodni sabor.
Dok su se jedni kupali, drugi su uživali u osvježenju i dobrom zalogaju u kući domaćinstva Minić, gdje su se neki najavili i za sljedeći put kao gosti u njihovom katunu. Saznajemo da je ovo mjesto u nadležnosti Opštine Kolašin, a da su put asfaltirali poslenici Opštine Nikšić.
“Vjetar duva, planina se njiše, na Kapetanovom jezeru bolje se diše; iz Boke smo došli, planina nas troši i uvijek smo joj dobrodošli, zapisano je 29.06. 2025. godine ispred PK “Vjeverica” u Knjizi utisaka u Domaćinstvu Minić.
Od Skoplja do Kotora i nazad
-Prelijep pogled na jezera, na Moračke planine, na Komove, Sinjajevinu, Prokletije, čak se i Lovćen vidi sa vrha Stožac. Došao sam kao gost Bilje Dragović, članice “Vjeverice”, inače često dolazim u Crnu Goru, koja ima lijepe planine, divno more, Kotorski zaliv… Zahvalan sam vodiču i cijelom društvu, sa kojim idem prvi put. Nekoliko puta sam bio na Durmitoru, na Komovima, Lovćenu. Sada ostajem pet dana u Kotoru, ali ću se vratiti i naredni put ostaću duže, kaže za Boka News Marjan Cvetkoski iz Skoplja, S. Makedonija. Želja mu je da posjeti Maglić u Bosni i Hercegovini, a za one koji bi htjeli da obilaze makedonske prirodne ljepote, preporučuje Šar- planinu, jezera – Ohridsko, Prespansko, Kanjon i manastir Matka blizu Skoplja, Manastir Jovan Bigorski u zapadnoj Makedoniji, prema Debru, planinu Skopska Crna Gora sa manastirima i crkvama itd.
/M.D.P./
