Njemački kancelar Olaf Scholz najavio je u utorak, u prigodi otvorenja Međunarodne izložbe automobila (IAA mobility) u Münchenu, gradnju velikog broja punjača za električne automobile diljem Njemačke.
– Bit ćemo prva zemlja u Europi sa zakonom koji vlasnicima benzinskih crpki nalaže ugradnju brzih punjača snage od najmanje 150 kilovata, rekao je Scholz prilikom otvaranja Međunarodne izložbe automobila.
Cilj je da do 2030. u Njemačkoj bude registrirano 15 milijuna automobila na električni pogon, rekao je kancelar te istodobno apelirao na automobilsku industriju da ponudi više povoljnijih modela.
– Već sad vožnja na benzin triput je skuplja od vožnje na struju tako da se nabavka električnog automobila amortizira već nakon pet godina. No taj rok se mora dodatno skratiti, rekao je Scholz.
Trenutno na njemačkom tržištu gotovo da i nema modela ispod 30.000 eura s dovoljnim dosegom.
U utorak je Savezni ured za statistiku objavio kako je trenutno u Njemačkoj registrirano najviše automobila u povijesti s 583 automobila na 1000 stanovnika. Od toga su samo 2,1 posto registriranih automobila na električni pogon.
Scholz je istodobno pohvalio njemačku automobilsku industriju kao inovativnu i sposobnu u obrani od strane konkurencije, posebice iz Kine koja prvi put brojnim izlagačima sudjeluje na IAA.
– Konkurentnost njemačke automobilske industrije je izvan svake sumnje. Konkurencija nas mora poticati, a ne zastrašiti, rekao je Scholz.
Bavarski premijer Markus Soeder (Kršćansko-socijalna unija CSU), koji je također govorio na svečanom otvorenju, zatražio je od vlade da produlji programe subvencije pri kupnji električnih automobila.
Predsjednica Saveza njemačke automobilske industrije Hildegard Mueller zatražila je da politika omogući povoljnije uvjete za industrijsku proizvodnju u Njemačkoj, putem smanjenja birokracije i jeftinije električne energije za industriju.
Pripadnici organizacije za zaštitu okoliš Greenpeace su isticanjem transparenata i skakanjem po izloženim automobilima prekidali kancelarov obilazak sajma na štandu BMW-a i Mercedes Benza.
– Ovakvi prosvjedi dio su javne demokratske rasprave, rekao je Scholz.
Riblji fond u Jadranskom moru smanjuje se zabrinjavajućim tempom, na to utječu prekomjerni izlov, klimatske promjene i doseljavanje novih vrsta riba koje ugrožavaju postojeću riblju populaciju, zato stručnjaci upozoravaju kako “nestaje Jadran koji smo znali”.
“Ribolovstvo i naši riblji resursi su imaju velike poteškoće, klimatske promjene su veliki problem, Jadran koji smo znali nestaje,” rekao je u razgovoru za Hinu Alen Soldo, profesor na Odjelu za studije mora Sveučilišta u Splitu.
Potpuno zabraniti ribolov tamo gdje se riba još nije izmrijestila
U većini mediteranskih zemlja, uključujući i Hrvatsku, plava riba je glavni dio cjelokupnog izlova, ribarska industrija boji se da će zbog prevelikog ulova ribolov biti zaustavljen, a administrativne mjere su ili drastične ili zakašnjele.
“Odavno sam upozoravao da će stanje plave ribe u Jadranu, srdele i inćuna, doći na niske grane. Kada se to desilo EU je tražila drastično smanjenje ulova, pa čak i zaustavljanje. Tada su počele mjere koje više ne funkcioniraju”, kaže Soldo.
Predlaže da se na određeno vrijeme na nekom području uvede potpuna zabrana ribolova, ako se lovi premlada riba koja se još nije izmrijestila.
Puko smanjenje količine ulova bez da omogućite razmnožavanje (mriješćenje) danas više ne funkcionira. Nije isto ulovite li 50.000 tona ribe koja se već izmrijestila ili 50.000 tona male nedorasle ribe. Bavimo se vatrogasnim mjerama umjesto da budemo preventivni, smatra Soldo.
On zagovara da se hrvatski gospodarski pojas u potpunosti zabrani za ribolov jer je to područje jedno od glavnih mrijestilišta u Jadranu.
Većina naše ribarske flote ne ide u to područje, obzirom da nam se više od 94 posto flote sastoji od brodica manjih od 12 metara, kojima je toliko udaljavanje od obale zabranjeno, pa takva odluka ne bi pogodila našu industriju.
Većina morskih resursa bi se u tom području nesmetano obnavljala, a kako im je prirodni nagon da krenu prema istočnoj (hrvatskoj) obali, to bi značilo da naša flota štedi na gorivu, koje je danas najveći trošak u ribarstvu, i čeka veću količinu odraslih primjeraka te time ostvaruje veći profit.
Soldo također upozorava da invazivne (doseljeničke) vrste riba mijenjaju prirodni okoliš Jadranskog mora.
“Jedna od najinvazivnijih vrsta, riba lav, lani je prvi put zabilježena na našem dijelu obale, a ove godine već nekoliko puta. Poznato je da je ta riba na mnogim mjestima u Sredozemlju promijenila prirodni okoliš”, upozorava Soldo.
Invazivna vrsta širi se zbog nedostatka morskih pasa
Znanstveni savjetnik na splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo Jakov Dulčić ističe da je tijekom posljednja tri desetljeća zabilježen dolazak 46 novih vrsta riba u Jadransko more, u kojem živi više od 460 vrsta riba.
Kaže da je jedna od najgorih invazivnih vrsta u Sredozemnom moru vatrenjača uočena kod Visa na dubini od 15 metara u kolovozu 2021, te u kolovozu ove godine kod Račišća na otoku Korčuli.
Širenje vatrenjača, podrijetlom iz Indo-Pacifika, olakšava nedostatak domaćih grabežljivaca, to jest morskih pasa koje se prekomjerno izlovljava.
“Vatrenjača prelijepo izgleda, ali treba voditi računa da njezin ubod može čak biti smrtonosan. Ipak, može se pripremati za hranu bez ikakvog straha,” objašnjava Dulčić.
Stručnjake zabrinjava što agresivni osvajači ugrožavaju domicilne vrste riba, a neke od njih su opasnost po zdravlje ljudi.
“Jedan od primjera je kamena riba u istočnom Sredozemlju, čiji ubod može biti fatalan. Jedna od najubojitijih je plavotočkasta trumpetača, koju zbog brzog osvajanja Mediterana nazivaju i ‘lesepsijski sprinter'”, kaže Dulčić.
Budući da je sudjelovao u izradi drugog izdanja Atlasa egzotičnih riba u Sredozemnom moru iz 2021. kaže da je u 20 godina, od prvog izdanja Atlasa iz 2002. godine, u Mediteran je došlo 107 egzotičnih vrsta riba, više nego u cijelom prethodnom stoljeću.
Invazivne vrste riba mijenjaju demografsku strukturu riblje populacije, u istočnom Sredozemlju neke vrste pridošlica su uspostavile svoje populacije.
“Za Jadran je znakovito da se nazočnost i brojnost doseljenika uglavnom odnosi na područja srednjeg i južnog dijela jer postoji temperaturna barijera u odnosu na sjeverni dio”, objašnjava Dulčić.
Pad biomase riba u tropskim regijama
Ako dođe do značajnijih promjena u temperaturi mora, vrlo skoro možemo očekivati loš scenarij sa stanjem bioloških resursa u Jadranskom moru.
Najnovija istraživanja upozoravaju na ozbiljne prijetnje koje klimatske promjene donose u zemljama u razvoju, gdje se očekuje znatan pad biomase riba do 2100. godine
“U nekim tropskim regijama taj će pad iznositi 30 ili 40 posto, što će najviše osjetiti zajednice koje ovise o ribarstvu kao glavnom izvoru hrane i prihoda”, upozorava Dulčić.
Svijest o potrebi održivog gospodarenja ribljim fondom u Hrvatsko je zasad niska. Podizanje svijesti je nužnost, inače bi mogli trajno zakasniti u očuvanju ribljih resursa u našem moru, ističu stručnjaci.
Poreski inspektori obavili su u periodu od 1. maja do 3. septembra 4,1 hiljadu provjera regularnosti poslovanja i utvrdili nepravilnosti kod 342 obveznika.
“Po tom osnovu izdato je 443 prekršajna naloga, sa ukupno izrečenim novčanim kaznama u iznosu od 1,4 miliona EUR”, navodi se u saopštenju.
Ove nepravilnosti se odnose na neevidentiranje prometa roba i usluga na zakonom propisan način, neuplaćivanje pazara na zakonom propisan način, neobračunavanje ili nepravilno obračunavanje poreza na dosatu vrijednost (PDV), neprijavljivanje zaposlenih i obavljanje djelatnosti bez prethodno izvršene opšte poreske registracije.
Zaduženje po osnovu novčanih kazni iznosi 1,03 miliona EUR, od čega je naplaćeno 757,94 hiljade EUR ili 73 odsto.
Naplata novčanih kazni odnosi se na poreske obveznike koji su prihvatili prekršajnu odgovornost i platili izrečene kazne u roku od osam dana (umanjene za trećinu po Zakonu o prekršajima).
Prema ovlašćenjima iz Zakona o poreskoj administraciji, u izvještajnom periodu su kod 18 poreskih obveznika preduzete mjere privremene zabrane obavljanja djelatnosti.
U primorskim i sjevernim opštinama vrše se intenzivne kontrole u dijelu opšte poreske registracije, podnošenje poreskih prijava, evidentiranja prometa, uplate pazara i prijave radnika.
Obavljene su i ciljane kontrole poreskih obveznika, kod kojih su tokom prošle godine utvrđeni prekršaji, ili za koje je UPC bila u saznanju da ne evidentiraju promet i ne izdaju račune korisnicima usluga.
Građani, kao i do sada, sve nepravilnosti mogu prijaviti pozivom na broj telefona 19707.
Pitanja vezana za primjenu poreskih propisa mogu se poslati na mail adresu upravaprihoda@tax.gov.me radi dobijanja detaljnih odgovora sa pregledom poreskih propisa u ovoj oblasti.
Na planinarsko-pješačkoj transverzali Brajići-Paštrovska gora završeno je i treće odmorište koje je opremljeno savremenim sadržajima i namijenjeno svim ljubiteljima prirode i aktivnog turizma.
Odmorište-vidikovac se nalazi na lokalitetu Ograđenica, blizu manastira Spiridon, i idealno je mjesto za opuštanje i uživanje u prirodnom ambijentu i očaravajućem pogledu.
Prateći najnovije trendove u turizmu i vodeći se zahtjevima savremenog turiste, Turistička organizacija opštine Budva poslednjih godina ulaže značajna sredstva u diversifikaciju turističkog proizvoda, unapređenje turističkog sadržaja u zaleđu i razvijanje aktivnog turizma. Pored postojećih 100 km pješačkih staza u zaleđu i na ostrvu Sv. Nikola, koje su u potpunosti uređene, u toku su radovi na otvaranju novih staza u ukupnoj dužini od oko 25 km, a koji podrazumijevaju detaljno krčenje rastinja, GPS snimanje staza, izrada elaborata horizontalne i vertikalne signalizacije i njeno postavljanje.
Najznačajnije nove turističke atrakcije u zaleđu ipak predstavljaju tri odmorišta, na lokalitetima Lipa, Kikova strana i sada Ograđenica, sva tri se nalaze na planinarsko-pješačkoj transverzali Brajići-Paštrovska gora, koja su opremljena po najvišim standardima i uz adekvatan mobilijar, klupe, pultove, roštilj i pojiliša za manje životinje, nude poseban užitak i potpuno drugačiji doživljaj odmora u Budvi.
TO Budva apeluje na sve građanke, građane i goste Budve da budu posebno odgovorni tokom boravka u prirodi, da ne pale vatru na otvorenom i da je čuvaju od eventualnih požara.
Sa zadovoljstvom ističemo da smo od početka naplate prevoza na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetane ostvarili prihod preko četiri miliona eura, saopšteno je iz JP za upravljanje morskim dobrom (JPMD).
Prema istim navodima, država je za svih 20 godina kada je ovom linijom upravljao bivši korisnik ”Pomorski saobraćaj”, ostvarila ukupan prihod oko 3,6 miliona eura,
-Kao društveno odgovorno preduzeće nastavljamo da radimo na značajnom unaprjjeđenju servisa u Sektoru za pomorski i priobalni prevoz Javnog preduzeća, kako bi što spremnije dočekali i narednu turističku sezonu-dodali sui z JPMD.
Mi Bokelji sve manje plivamo. Smeta nam što nema više naših plaža, pretrpane su nepoznatima koji se brčkaju, mažkaju, očevi se igraju u pijesku, tetovirani se prse. I svoje pse bi da prošetaju po plaži i okupaju u slanoći. Mi lovimo proljeće, jesen. Evo pjesnika Rastka Šejića koji ne odustaje od plivanja, iako je sve ovo nabrojao. Ima svoje brdo, đedovu kuću, narandže, čemprese i more i nije odavde. Izvanjac. Kao da nas opominje šta sve propuštamo jer u njegovoj poemi “Kada plivaš,” more je spas od tuga i ljudskih izdaja, utjeha, zamena za sve kojih više nema.
More u svim situacijama, u vedro jutro, dok je bura, kad zapljušti, a ti si u vodi. More koje treba osvojiti i otplivati do sredine zaliva. Toliko plivanja i toliko uživanja i želje za lijekom. Sitne ribe koje ga primaju u svoje jato i zamjenjuju one koji su slagali i izdali. I onda on poručuje:
Shvatiš da inteligencija
Nije snalažljivost
Već sposobnost
Uživanja u svijetu
Ali more je neizvjesnost, struja protiv koje se boriš i uživaš, i pjesnik shvati da je:
Čovek vrhunska zvjer
Koja u vodi može
Manje od svake ribice
Morska knjiga – Kada plivaš
I čitav naš svijet je tu sa požarima koje samo pljusak ugasi, jer “Nema kanadera / Ni Boga iz mašine.” I komšije koje pokažu svoje zlo lice u teškim vremenima. Deda prvoborac, golootočanin, koga pjesnik citira i čiji grob gleda na more. Rusi sa svojom literaturom, dočim nama dolaze samo oni koji su shvatili zakone tranzicije i kolonizacije. Moglo bi se podijeliti ono što čini more čovjeku i ono što ljudi čine jedni drugima, ovdje u ovoj poemi se prepliću osjećanja. More produbljuje osjetljivost i onda se plivajući boriš sa sobom i svijetom. Mir i zadovoljstvo se postiže i skokom u vodu sa mula kao spasom od žaropeka, ali i ulaskom u drugi svijet koji će te primiti ili kazniti:
I slika svijeta
I tebe
Oštra je
I beskompromisna
I zbilja, plivanje u koje nas poziva pjesnik nije samo užitak rashlađivanja, već odmjeravanje svoje snage, svijesti o mogućnosti da podneseš sve što te čeka na životnom putu. Može se plivati po pravilima tranzicije, udobno u mlakoj vodi, pet metara od obale, ali kakva korist od toga? Može se ležati i „selfirati,“ ali šta bi o sebi saznao i koliko bi ti život postao bolji? Možeš da plivaš niz struju, ona se u plićacima i ne osjeća. Lako je biti maneken i pozer, surogat čovek. To je u modi. Pjesnik se odlučio da ide kontra mainstream-a, da zapliva duboko. Da uživa kada je more posle bure najhladnije. To nije pitanje izbora, to je do čovjeka. Ili te ima, ili te nema. Ima mještana koji nikada ne plivaju:
Jer dobro znaju
Stvarnu snagu mora
Kad mora da objasni
Prolaznima prolaznost
Tako poema “Kada plivaš” Rastka Šejića kreće od poziva na plivanje do opomene jer nema vrijedne poezije bez ispovesti i svesti o prolaznosti. Kroz sitne detalje pjesnik nas u svakom delu poeme natjera da se suočimo sa ozbiljnim sukobima sa svijetom koje niko od nas ne može da zaobiđe. Kad je već tako, mogli bi da zaboravimo naše razmaženo prisjećanje šta nam je nekada plivanje bilo i predamo se moru koje je samo nama bazični element mentaliteta i pojedinačnih karaktera. Biti čovjek od mora je obaveza. More je odraz naše duše i ne koristi kriti se iza ogledala.
Rastko Šejić: “Kada plivaš,” izdavači Matica Boke, Tivat; Prometej, Novi Sad; Šta hoćeš, Beograd, 2023.
Sezona prolazi bez riješenog problema kanalizacije u Meljinama i neizdrživog smrada kojim dočekujemo i ispraćamo goste, a u kom stanovnici Meljina i okoline moraju i dalje živjeti. Ne samo da nije riješen problem, nego je uz sve dodata i restrikcija vode, proglašena kao najnormalnija pojava, pri čemu Novljani imaju vodnosnabdjevanje dva sata ujutro i dva sata uveče. Pa kome se uklapa – uklapa se, poručuju iz Klub odbornika “Evropski tim za Herceg Novi”.
Postavlja se pitanje da li su baš svi problem neriješivi ili lokalna vlast pokušava da nas uvjeri da je ovakvo stanje normalno?
Evropski tim za Herceg Novi pokrenuo je inicijativu za preispitivanje odgovornosti i diskusiju na temu rješavanja problema kolektora, sa ciljem da i vlast i opozicija djeluju u interesu grada.
Uprkos našoj inicijativi i želji da se napravi prvi korak u rješavanju problema, niko od vladajuće – “skrpljene većine” nije odgovorio.
Dakle, nijesmo ni u elementarnom administrativnom smislu dobili odgovor, a kamoli prihvatanje inicijative.
DPS – Evropski tim za Herceg Novi
Očigledno će politikantsko i licemjerno čuvanje “mira u kući” još jednom biti iznad intresa grada i činjenice da direktor društva za izgradnju vodovodne i kanalizacione infrastrukture Herceg Novog krši zakon. Ne smeta neblagovremeno planiranje radova, ne smeta neznanje, ne smeta manipulacija građana, niti ekološka katastrofa u gradu, koja svake godine eskalira.
Očigledno, ne dolazi neprijatan miris samo iz Meljina. Štaviše, posebna vrsta smrada neodgovornosti i neznanja širi se u centru, iz zgrade Opštine!
Vjerujemo da će taj “neprijatni miris” eliminisati građani već na sljedećim izborima, kaže se u saopštenju Kluba odbornika “Evropski tim za Herceg Novi”.
Tiiatlon između dva otoka – foto Triatlon klub Kotor
Ekskluziva sa startom između Peraških otoka a ciljem kod Borića, u okruženju jedinstvenog kulturnog pejzaža, limitirana za 120 učesnika
Bokeški triatlon, održan proteklog vikenda 12. put u Perastu, protekao je u najboljem redu, bez povreda učesnika i bez incidenata, što je, s obzirom na zahtjevnost povezivanja sportskih disciplina- plivanje, biciklizam, trčanje, najvažnije. Za domaće takmičare najvažnije je Državno prvenstvo u olimpijskoj distanci, održano u sklopu rke, gdje je prvo mjesto u muškoj kategoriji osvojio Dušan Milošević, TK Podgorica, drugi je Luka Čupić, TK Herceg Novi, a treće – Antonio Grgurović, TK Kotor. U kategoriji za žene pobijedila je Aleksandra Tot, TK Tivat, koja je bila i jedina žena u ovoj disciplini sa licencom za takmičenje.
Lijepe utiske nose i takmičari, a zadovoljni su i organizatori iz Triatlon kluba Kotor, kao i njihovi suorganizatori iz Mjesne zajednice Perast i pokrovitelji- Opština i Turistička organizacija Kotor.
Svi nagrađeni zajedno
-Svi nosimo dobre utiske sa ove sportske manifestacije, koja je s obzirom na ograničen broj takmičara (120) svojevrsna ekskluziva, jer se odvija u jedinstvenom prostoru kulturnog pejzaža. Zanimljiv je autentični start- skakanjem 60 takmičara sa brodića ukotvljenog između otoka Sv. Đorđe (Sv. Juraj) i Gospa od Škrpjela, odakle se pliva 1500 metara do Borića. Odatle se preuzimaju bicikla i voze se šest krugova od Perasta do Orahovca i nazad (40 kilometara), da bi u završnici istrčali još pet krugova od Borića do kraja Perasta i nazad (10 km). Uživali su svi učesnici iz 12 zemalja, pri čemu smo posebno zahvalni mještanima i Mladenu Dabižinoviću, predsjedniku Mjesne zajednice Perast i predsjedniku Bućarskoga kluba “Jadran” u Perastu, čije su nam terene velikodušno ustupili za potrebe trke. Oni su nam izašli ususret za sve što nam je bilo potrebno, kaže za Boka News Mladen Ilić, predsjednik TK Kotor, ispred Organizacionog odbora.
Prethodnog dana održan je i dječji akvatlon, drugi po redu, sa vizijom domaćina da se ojača omladinska selekcija (na njima triatlon ostaje).
Krsto Lalić zadužen za najmlađu selekciju
Među najmlađima, koji su se takmičili u dvije distance, bilo je kako djece takmičara, koji su se sjutradan oprobali u triatlonu, tako i djece mještana, Bokelja, koji su zajedno sa njima odmjerili svoje snage.
Triatlon klub Kotor
-Prezadovoljni smo, idemo u dobrom smjeru, Bokeški triatlon je prepoznat na evropskoj sportsko-rekreativnoj mapi, nadamo se još boljoj podršci lokalne uprave, Turističke organizacije i cijele zajednice, s obzirom da je ovaj sport skup, a triatlonci su dobre platiše, znaju da uživaju u kvalitetnoj ponudi. Organizacija ove trke je mali doprinos Triatlon kluba Kotor toj ekskluzivnoj ponudi, uz poziv da se trka profesionalizuje u svom segmentima, jer se već dugo, svih 12 godina bazira na entuzjazmu mještana i dobroj volji volontera. Sve pohvale organizatorima, dobrovoljcima/kama, prijateljima koji nam nisu naplaćivali usluge od prevoza brodom do kuvara, što bi ubuduće trebalo adekvatno i nagraditi, poručuje Ilić.
Instrukcije pred trku kod Borića
Bokeški triatlon je održan uz mnogo entuzijazma i novčanom podrškom TO i Opštine Kotor koje su zajedno obezbijedile ukupno oko 3000 eura.
Crna Gora je, naročito na Primorju, prepuna tvrđava, raznih drugih fortifikacijskih objekata, utvrda, bedema, utvrđenih gradova…, akvadukta, mostova… Svi ti živi svjedoci prošlosti predstavljaju ogroman potencijal za obogaćivanje turističke ponude. Međutim, kako je Pobjedi kazao predsjednik Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Ranko Jovović rijedak smo primjer zemlje na svijetu koji ne iskorišćava ove resurse.
Tvrđave građene u Boki su za turiste pravo otkrovenje, ljubiteljima šetnji po prirodi njihovi pristupni putevi su izuzetno atraktivne hajking-staze. Vojni eksperti i danas se dive stručnosti njihovih planera, a arhitekte ostaju fascinirane pred umješnošću njihovih graditelja koji su na vrlo nepristupačna mjesta iznijeli ogromne količine kamena, čelika i betona.
Višestruka vrijednost
Jedini koji do sada, makar formalno, nijesu prepoznali njihovu višestruku vrijednost su najodgovorniji ljudi u našem sistemu kulture koji austrougarskim fortifikacionim objektima na našem primorju, sa izuzetkom par slučajeva, još nijesu dali nikakav zakonski status onoga što ti objekti zapravo jesu – spomenici kulture i jedan od najatraktivnijih djelova graditeljskog nasljeđa u Crnoj Gori.
– I ove, kao i neke druge, resurse ne koristimo ni blizu koliko bismo mogli i trebali. Postoje svijetli primjeri dobre valorizacije, ali ne možemo biti zadovoljni stepenom te valorizacije – poručuje Jovović.
Međutim fortifikacije koje je od 1838. do 1914. na Primorju, pogotovo u zoni Boke Kotorske i oko Budve, gradila austrougarska vojska i koje su odoljele svim napadima neprijatelja, zubu vremena i decenijskoj nebrizi danas, kao zakonom formalno nezaštićene, sve teže odolijevaju devastaciji.
Javnost ih je otkrila tek kada je penzionisani potpukovnik Radojica Pavićević objavio monografiju “WERK / Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori”.
Jovović smatra da je ovo veoma značajna tema i da još nije kasno sačuvati ovo kulturno blago i iskoristiti ga u turizmu.
– U prilog nam ide i progresivan rast kulturnog turizma u čitavom svijetu i veća zastupljenost gostiju kojima je to cilj putovanja. Time se produžava sezonalnost, povećava radijus kretanja, povećava i čini raznovrsnijom potrošnja i ostvaruju mnogi drugi benefiti – objašnjava Jovović.
Najbolji primjer valorizacije kulturne baštine vidi u neposrednom susjedstvu.
– Ako pogledamo rezultate koje imaju kolege iz Dubrovnika čije zidine su bilježile i preko 1,3 miliona posjetilaca u rekordnim godinama onda nam je jasno u kom pravcu treba da idemo – kaže Jovović.
Španjola
Jedan od bogatijih gradova je, kako ističe, Herceg Novi gdje postoje brojni objekti od kojih navodi najznačajnije kao što su tvrđava Španjola i tvrđava Arza čiji je potencijal nemjerljiv. Tu je i tvrđava Forte Mare i Kanli kula koje su dostupne posjetiocima.
Penzionisani potpukovnik Radojica Pavićević je u svojoj monografiji “WERK / Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori” obradio oko 130 borbenih objekata, razvrstanih po vrstama i njihovoj ulozi u cjelovitom sistemu ratne luke Boka Kotorska.
– Važno je napomenuti da je sav sistem utvrda, u stvari, jedna tvrđava, sa jednim komandantom, a svi njeni elementi, vojničkom logikom filigranski postavljeni u prostor, čine izuzetan sistem koji tek kao takva cjelina ostvaruje svoju funkciju. Pojasna tvrđava i ratna luka Boka Kotorska koštala je 175 miliona maraka, a kada je bila najpotrebnija (1914. godine), ona je bila neupotrebljiva i prevaziđena jer je u naoružanje uveden avion (napad iz vazduha) i gusjenica (brzina dejstva, blokiranje i obilazak jakih uporišta) – objašnjava Pavićević, entuzijasta za planinarstvo i vojnu istoriju, koji je godinama obilazio i istraživao austrougarske fortifikacije.
– Pred početak Prvog svjetskog rata bilo je u Boki oko 3.500 ljudi stalne tvrđavske posade, 218 tvrđavskih topova kalibra od 37 do 305 milimetara, 99 mitraljeza, 46 reflektora i devet torpednih cijevi. U to vrijeme, “Primorska tvrđava Boka”, kako je bio zvaničan naziv ovog kompleksnog fortifikacionog sistema, raspolaže sa tromjesečnim rezervama svih potreba za oko 36.000 vojnika i 6.700 konja – navodi Pavićević.
Čudesne građevine od kamena, čelika i betona oduševljavaju hiljade ljudi koji su ih mapirali kao nezaobilazne tačke na svojim hodočašćima kroz crnogorske vrleti. Čitav sistem imao je izvanrednu vojničku, ali i graditeljsku, arhitektonsku i kulturnu dimenziju, što bi danas moralo biti prepoznato i valorizovano i u turističkom smislu.
Crkva Velike Gospe na-Crkvicama-sagrađena 1895.
Crkvice
– Evropski poznavaoci fortifikacije uvjeravaju me da imamo biser i najočuvanije objekte, ali su vrlo iznenađeni našim odnosom prema njima. Najveća vrijednost fortifikacionog sistema oko Boke je njegova cjelovitost i činjenica da je dobar dio objekata koji ga čine u prilično dobrom stanju ili se makar mogu naći njihovi temelji – kazao je Pavićević za Pobjedu, dodajući da su ipak i pored naše nebrige neki objekti poput tvrđava Goražde i Vrmac u odličnom stanju.
– U Boki ima i nekih zaista specifičnih i značajnih objekata kakve više nigdje u svijetu ne možete naći u takvom dobrom stanju očuvanosti. Svi oni imaju istorijsku, arhitektonsku, kulturološku vrijednost i značaj u međunarodnim okvirima. Mora da se radi. Krupan je to ulog. Tu se griješi samo jednom i šteta je nepopravljiva. Zbog toga niko nema pravo na grešku – tvrdi Pavićević.
Danas su, kako ističe, razbacane i napuštene fortifikacije, pojedinačno bude pažnju, neke su i izvor koristi mjesnom stanovništvu, ali kada se sagledaju cjelovito, dobija se jedan organizovan, dobro osmišljen i funkcionalan sistem koji pokazuje moderan (za to vrijeme) sastav odbrane.
Vrmac – foto Boka News
– Slijedeći tehničke inovacije i logiku ratne vještine ovaj sistem projektovan u spoljni prostor proizveo je posebnu fortifikacijsku arhitekturu, koja i danas oduzima dah. Cilj mog rada bila je identifikacija tvrđave uz pomoć i obilazak arhiva Beča, Graca, Berlina, Beograda, Kotora, Cetinja, Herceg Novog, Budve, Subotice i pojedinaca koji su mi ljubazno ustupali materijale, kao i drugih dostupnih materijala uz terenski obilazak svake lokacije. Dio mog radnog angažovanja proveo sam u forovima na Brionima (Teget, Peneda, Mali Brioni) i na Turtijanu u Puli, a dio u forovima Boke Kotorske (Vrmac, Goražde, Grabovac i Radišević) i donekle osjetio svu toplu hladnoću tih moćnih građevina – priča naš sagovornik.
Tvrđava Boka Kotorska razvijala se, kaže, na istorijskom nasljeđu ranijih osvajača, ali niko kao Austrougari ovom prostoru nije dao toliki značaj i utvrdio ga na taj način, a izgrađena infrastruktura (posebno puteva) i danas je većinom u upotrebi.
– Tvrđava je rasla i razvijala se prvo kao zaprečna primorska tvrđava, a od 1882. do početka Prvog svjetskog rata u pojasnu, a pred Prvi svjetski rat prerasta u kopnenu tvrđavu. Intenzivnije utvrđivanje, posebno ulaska u zaliv, izvršeno je polovinom XIX vijeka. Sve do tada situacija na ovom prostoru je stabilna, a interes Austrije nevelik. Početkom druge polovine XIX vijeka dolazi do značajnijih promjena na globalnom nivou što radikalno mijenja i odnos prema važnosti Boke i njenog utvrđivanja – kaže Pavićević dodajući da ovaj period karakteriše i nagli razvoj nauke i tehnike koji vrlo brzo nalazi primjenu u oružanim snagama zbog čega se i sistem odbrane prilagođava novim zahtjevima. Sve ovo navodi na potrebu da se odbrambeni sistem tvrđave Boke Kotorske proširuje, ojačava i preoružava.
– Sve do 1882. godine fortifikacije u Boki Kotorskoj i na širem prostoru Budve, postavljene su u dvije linije, prva koja prati obalni pojas, a druga duž granice sa Crnom Gorom. Od 1882. godine pa sve do Prvog svjetskog rata tvrđava se širi i oko zaliva prave pojaseve odbrane sa jakim utvrđenjima na dominantnijim tačkama na zemljištu. Tvrđava prerasta u pojasnu sa tri odbrambene zone. Jednovremeno se izgrađuje i pomoćna odbrambena zona Budva – Spič – kazao je Pavićević.
Od 1882. godine Boka Kotorska pretvorena je iz primorske zaprečne u pojasnu tvrđavu sa tri odbrambene zone: južnu – jadransku odbrambenu zonu; istočnu – lovćensku odbrambenu zonu; sjevernu – krivošijsku odbrambenu zonu.
Prema Grahovu rade se utvrđenja raspoređena u tri uzastopne linije (pojasa), a za zaštitu Risna i Perasta sa istoka izrađeni su na visoravni sela Ubalac forovi Šanik i Vranovo brdo.
Austrougarska tvrđava Goražda u blizini Tivta – foto www.fort-net.org
– Pred Prvi svjetski rat tvrđava Boka Kotorska sastavljena je od: devet utvrđenih gradova, četiri oklopljena fora, 28 forova različitih veličina i namjene, četiri zaprečne tvrđave, devet forova – baterija, dvije torpedne baterije, dvije flankirne baterije, 13 zaprečnih utvrđenja, 22 baterije polu-stalnog tipa, 20 karaula, oko 20 kasarni (defanzivnih, žandarmerijskih, gradskih, stražarskih i td.), četiri broda kao utvrđene vatrene tačke i izuzetno velikom infrastrukturom kao što su: vode, putevi, željeznica, aerodromi, arsenal, bolnice, groblja, skladišta, radionice, magacini, škole, signalne stanice i radio-stanice. Jedan kilogram zlata je u to vrijeme iznosio 3.280 kruna AU ili 1.640 AU-guldena. Za Vrmac je utrošeno 762,2 kilograma zlata-AU gulden se ukida 1892, kojeg zamjenjuje kruna po tečaju 1:2 ( 2 krune = 1 gulden) – kaže Pavićević.
Ako se zna da je pojasna tvrđava i ratna luka Boka Kotorska koštala oko 175 miliona kruna, a jedan oklopljeni for oko 2,5 miliona kruna, (bez oruđa i municije) onda se lako izračuna koliko je zlata utrošeno tokom izgradnje tvrđave Boka.
Interesantno je da je tvrđava, kad je bilo najpotrebnije (1914-1916) bila neupotrebljiva, prvenstveno pronalaskom aviona, ali i naglim razvojem tehnike povećanjem dometa, razorne moći, preciznosti…
Boka je kroz istoriju uvijek imala izuzetan značaj
Kako je istakao Pavićević zbog izuzetno povoljnog položaja i zaklonjenosti sa otvorenog mora Boka je kroz istoriju uvijek imala izuzetan značaj za različite civilizacije.
– Za 114 godina Austrija (a od 1867. Austrougarska) je na prostoru Boke Kotorske razvila odbrambeni sistem koji je bio jedan od četiri najveća takva odbrambena sistema u čitavoj monarhiji. Sistem odbrane Boke Kotorske, kao i dijela južno od nje sve do rijeke Željeznice kod Bara, razvijao se zavisno od političkih, geostrategijskih, ekonomskih i velikog broja drugih faktora. Nekad se mijenjao i dnevno, a nekada je mirovao godinama – ističe Pavićević.
Vlada će na današnjoj sjednici razmotriti informaciju i donijeti zaključke šta sa preduzećima u državnom vlasništvu, a nijesu uplatila dio dobiti iz prethodne godine, što su inače imala obavezu najavio je za Radio Crne Gore ministar finansija Aleksandar Damjanović.
Navodi da prihod po tom osnovu najvjerovatnije neće biti 40 miliona eura koliko je prvobitno planirano, ali poručuju da će se detaljno analizirati sve kompanije zašto ne mogu izmiriti obavezu prema državi.
Poručuje da je dobro što i ova situacija pokazuje partnerski odnos države i preduzeća, prenosi portal RTCG.
Ističe da se krenulo u rješavanje problema u Institutu “Simo Milošević” u dogovoru sa nadležnima Republike Srbije, ali da ponavlja da država ne može biti garant za pozajmicu Elektroprivrede od 600 hiljada eura.
Rok za uplatu dijela dobiti preduzeća čiji je vlasnik država, a pozitivno su poslovala minule dvije godine istakao je 31 avgusta. Analiza je sačinjena i ta tačka dnevnog reda biti na sjutrašnjoj sjednici Vlade. To je najavio ministar finansija.
“Dakle sjutra, 5.septembra, na sjednci Vlade razmotrićemo kompletnu informaciju, obuhvatiće privredna duštva koja su imala obavezu da urade, odnosno ona koja nisu, takođe ona koja iz opravdanih razloga tu obavezu i nemaju. Tako da će članovi Vlade dobiti kompletnu informaciju i na osnovu toga se izjasniti šta sa onima koji nisu ispunili zaključke”, naveo je Damjanović.
Uoči sjednice, napominje ministar ne može otkriti imena preduzeća koja su ispunila obavezu prema državi, ali naglašava da su u produženom roku pojedina organizovala skupštine akcionara, da je izvjestan broj kompanija, kako kaže, ispunio obaveze, te da ima i onih koji su dostavili obrazloženje da iz opravdanih razloga to ne mogu učiniti.
“Pokušavamo da zaokružimo jednu aktivnost ne da bismo trenirali strogoću prema bilo kome, već da bi se u jednom fer i korektnom odnosu partnerstva između države i preduzeća u većinskom državnom vlasništvu završavale stvari, koje su na kraju krajeva, sa aspekta zakona potpuno jasne”, prokomentarisao je Damjanović.
On ukazuje da je ovo primjer partnerskog odnosa države i privrednih društava i ukazuje da je ta obaveza prošle godine stavljena van snage zbog prevazilaženja posljedica kovida, rata u Ukrajini.
“Tada smo pomogli tako što smo dio dobiti reinvestirali za tekuće poslovanje. Sada su stekli uslovi da nakon brojnih drugih opcija koje država imala prema privredi, između ostalog kroz umanjenje akciza na gorivo tokom prošle godine, da onaj dio privrede koji je u većinskom vlasništvu države, ispuni ovabeza prema državi, odnosno ono na šta ih zakon obavezuje”, pojasnio je Damjanović.
Kako prenosi portal RTCG, Ministar finansija kaže da je problem sa Elektroprivredom oko uplate dividende, nakon službenog sastanka riješen.
“Gdje je definisana obaveza EPCG, a u kontekstu obaveze Elektroprivrede prema državi za dug Montenegrobonusa, koji je prema ranijem zaključku Vlade umanjiti upravo kroz umanjenje EPCG po ovom osnovu”, rekao je ministar.
Procjena je bila da će po osnovu uplate dividende prihod u državnoj kasi biti 40 miliona eura, a na osnovu bilnsa preduzeća, odnosno poslovanja u 2021. i prošloj godini.
“Normalno to bi bio neki gornji limit, ali nakon analiza pojedinačno privrednih društava, prvo onih koja su u plusu, pa onih koja su u minusu, te onih koja imaju ili nemaju obavezu prema državi svakako će biti manji od prethodno projektovanog”, kazao je Damjanović.
Saopštio je i to da se kroz staru deviznu štednju i upućivanje pacijenata iz Srbije u Institut Simo Milošević krenulo u rješavanje nagomilanih problema u toj zdravstvenoj ustanovi, ali kako ponavlja država ne može biti garant za pozajmicu Elektroprivrede od 600 hiljada eura.
“Najbrži, najefikasniji i najbolji model je da EPCG pomogne Institutu jeste direktna pozajmica i nema razloga, što se mene tiče, ona realizuje već sjutra”, potcrtao je ministar finansija.
